Prelazak na igru sa materijalom

Što su u stolnom tenisu materijali već je objašnjeno, koji su standardni, a koji moderni. Danas ću se vratiti istoj temi, ali s jednog drugog aspekta, rekreativnog, a nadahnutog nedavnim “bliskim susretima” u dvorani Prečko. Kontaktirala su me 2 igrača, iz iste niske (Bundeslige) Sokaz-a i tražila rješenje za probleme svoje slabe igre, bez napretka, i adekvatno tome lošeg skora. Koji je njihov osnovni problem? Pa, slaba, skoro nikakva, pokretljivost, stajanje u BH stavu (dešnjak u osnovnom stavu stoji desnom nogom naprijed), pimplanje i guranje lopte sa BH, napad nepravilnim udarcem (kontra s preklopom), na FH mahanje rukom, a bez prijenosa težine s desne na lijevu nogu. S takvom inferiornom tehnikom vrlo je teško ikoga pobijediti, tek ako to protivnik sam napravi (“fali mu daska v glavi”).

Prvi je došao igrač koji je tražio samo travu (gumu sa dugim pipcima). Sa spužvom ili bez (OX)? Za blok na stolu ili lov od stola? Za koje drvo? A, vrijedi generalno pravilo: materijal određuje drvo, a drvo glatku (backside) gumu na drugoj strani reketa. Uopće nije imao ideju što bi on s tim igrao, a mislio ju je lijepiti na drvo XIOM Classic Offensive S, 5-slojno napadačko drvo, brzinske klase OFF- – OFF, replikom Butterfly Korbela. U pravilu, to nije drvo za travu, tek vrlo vješti i trenirani igrači mogu igrati s njim, npr. nedavni pobjednik Croatia Opena Gionis. Zašto? Pa, drvo je ofanzivno, kojem je prvenstveno zadatak da lopticu odbija i rotira, a ne da upija dolaznu brzinu i spin. Za travu su drva od balse, tako da je većina asortimana lovačkih firmi (Dr Neubauer, Spinlord, TSP, Der Materialspezialist, Re-Impact, PimplePark), uz dodatak carbona ili glasfibera, zbog tvrdoće, bazirana na tom furniru. Pokušao sam mu to sve objasniti, bez rezultata, od posla ništa.

Drugi susret bio je s boljim rezultatom. Igraču koji je htio slušati sugestije, na drvo Dr Neubauer Barricade DEF na BH, za blok na stolu, zalijepljena je crvena OX (bez spužve) trava Spinlord Dornenglanz, a na FH spora, ali s ekstremnom rotacijom i vrlo tehnički nezahtjevna crna guma Buttefly Tackiness C(hop) 1.7. Cijeli reket, s vrlo malo rabljenom FH gumom, koštao je 640 kn. I, u roku od 20 dana čovjek je proigrao, dobiva one kojima nije mogao ni blizu, od 3. igrača u ekipi uskoro će postati 1.

DrN_Barricade_DEF

Ako imate mana u igri, to se može korigirati odgovarajućim “materijalom”. Ali, morate imati ideju što hoćete, kako će izgledati Vaša buduća igra. Mala pomoć stručnjaka, sa strane, neće biti naodmet. Dobra je navada, nakon što ste zalijepili materijal, ići pogledati najbolje igrače koji s njim igraju, da “u živo” vidite koje udarce, kada i kako izvode.

P.S. Zašto je Spinlord Dornenglanz posebno dobra trava za blok na stolu? Nedavno sam igrao protiv igrača koji ju je imao zalijepljenu, a, u stvari, nije “ništa” igrao. Grippy pipci daju, za napadača, nepredvidljivu rotaciju, tako da ovaj čini mnogobrojne neprisiljene greške.

WTTTC 2018. – Halmstad

WTTTC_2018_Logo

Ove godine odigrava se ekipno prvenstvo svijeta, započelo je prije 2 dana (29.04.) u švedskom Halmstadu, a traje do 06.05. Ne znam da li je ikada ijedno stolnotenisko prvenstvo organizirano u manjem gradu, jer ovaj ima samo 55 tisuća stanovnika. Evo prikaza mjesta, službene pozivnice i vodstva kroz dvorane.



Ekipe su, prema kvaliteti, podijeljene u 3 divizije, a onda u 4 grupe po 6 reprezentacija. To je kvalifikacijski dio, a onda prve 3 ekipe razigravaju za prvaka, a zadnje 3 za ispadanje iz divizije. Sve možete pratiti na stranicama ITTF, a osiguran je prijenos sa 8 stolova, no, zbog položaja kamere, poeni se dosta slabo vide.

WTTTC_2018

Kako se igra tamo? Dobro. Pogledajte meč Tome protiv Vladija:

Bilo je već i nekih iznenađenja, pobjeda, u muškoj konkurencije, Engleske nad Japanom 3 : 1.

HSTS_Halmstad

Gdje su tu naši? Muški su u 1. diviziji grupa D, do sada su igrali u najjačem sastavu (Pucar, Gaćina, Kojić), te su pobijedili u 2 utakmice sa 3 : 0 (Austriju i Poljsku), a izgubili s istim rezultatom od Francuske. Žene su na prvenstvo došle u “čudnom” sastavu (Jeger, Malobabić, Jazbec i Srebrnjak), dok su čak i bolje ostale doma, jer nisu htjele igrati za reprezentaciju (Petek, Tubikanec, Đurak i Pavlović). One su u 2. diviziji, do sada su pobijedile Meksiko i Kolumbiju, no danas im predstoje odlučujući mečevi u grupnoj fazi protiv Slovačke i Francuske. Rezultate naših možete pratiti na stranicama HSTS.

Budi drugačiji

LMC_0
Ne znam, možda neke poslove možete dobro raditi i bez posebnih sklonosti, interesa i pregnuća, npr. kućanske – pranje suđa, kuhanje, glačanje… Ali, bavljenje stolnim tenisom to sigurno nije, bili Vi igrač, trener, prodavač opreme ili rukovodioc. Ako nemate interesa, to će se odmah vidjeti i učiniti da svoju ulogu u stolnom tenisu obavljate traljavo.

Bavljenje vrhunskim, natjecateljskim stolnim tenisom danas podrazumijeva trening centar. Tamo su, na jednom mjestu, skupljeni ponajbolji treneri i igrači, što omogućava 24-satno življenje stolnog tenisa, bez razmišljanja gdje, koliko, što i s kim će igrač trenirati, što i gdje će ručati, gdje biti smješten. Samo tako je moguća realizacija potencijala svakog igrača i dugoročan plasman među prvih 100 na svjetskoj rang listi.

Nakon propasti WSA, vodeći trening centar u Europi je njemački Liebherr Masters College (LMC) u Ochsenhausenu. Na 12 stolova trenira 21 igrač, nezavisno od nacionalnosti, uz pomoć 7 trenera, 2 fizioterapeuta, liječnika, psihologa, nutricionista, te ostalog rukovodećeg i pratećeg osoblja. Kako pronalaze igrače? Pa, imaju scoute, koji obilaze natjecanja, te biraju najtalentiranije, koje zatim testiraju. Glavni sponzor je Liebherr, strateški partner je proizvođač guma ESN, a prisutne su i stolnoteniske firme Donic, Gewo, Victas, Andro i Cornilleau, te još neki partneri. Jedan od trenera je i naš Dubravko Škorić, zadužen za tehniku igre, već prije spomenut u blogu “Europska lutanja“.

LMC_1

Ovo do sada je bio samo uvod, idemo sada na poantu.

LMC_2

LMC je pokrenuo internet magazin BeDifferenTT (eng. Budi drugačiji) promovirajući stolni tenis, igrače (Simon Gauzy, Hugo Calderano…) i svoj rad. Zašto oni to rade? Većina stanovnika Europe zna navesti 3 najveće nogometne zvijezde, ali vrlo mali broj stolnoteniske. Bez popularizacije, stolni tenis ne može uspjeti. Prosurfajte, ima tamo svačeg zgodnog, među ostalim, kada odete u neku svjetsku metropolu (New York, London, Pariz, Tokyo) gdje možete odigrati partijicu (pridodao bi “Snap” u Beogradu). Dalje, kako se odjenuti u duhu stolnog tenisa? O interaktivnom stolu, koji prati Vaše udarce…


Na kraju, netko će pitati: “Zašto mi nemamo trening centar? Jel’ problem lova?” Nije. Jednostavno, kod nas neki bolje žive od nerada, držeći ruke u džepovima, ispijajući tisuće kava. I tako godinama, desetljećima. A, zašto bi radili, ako ne moraju?

Niko kao Ja

Prvo, muzički uvod, kojim se vraćamo u davnu 1981., a u izvedbi Šarlo Akrobata:

A, koja je tema današnjeg bloga, o čemu ja tu hoću? Pa, o organizaciji stolnog tenisa u Hrvata i posljedicama.

O Sokaz-u je već pisano, a sada pogledajmo insert iz 1. emisije Sokaz TV (19:20):

I, što nam to kaže Predsjednik HSTS-a i član predsjedništva Sokaz-a? Nigdje nema takvog natjecanja, na kugli zemaljskoj, svi su zainteresirani, i Japanci i Nijemci… Ali, ne lezi vraže, obično, uz prednosti idu i mane. A, koje su to? Rekreativci nisu, kao vani, vezani uz klubove, u stvari, nemaju nikakvog dodira s njima, kao da se bave sasvim drugim sportom. Tko, od Vas čitalaca i igrača Sokaz-a, zna trenutni sastav GSTK “Zagreb”? A, položaj na ljestvici? Vjerujem, manje od 1%. Ako ih ne znate, kolika je vjerojatnost da dođete na njihov meč navijati? Bi li im dali sponzorski doprinos? Možete li od njih naučiti igrati ili koristiti dvoranu? Ne. U nedavnoj utakmici polufinala ženske Lige prvaka, gdje je “domaća” momčad Dr. Časl, sa 3 Kineskinje, igrala protiv poljske ekipe Tarnobrzega (poraz 2 : 3), da li znate i jednu igračicu? Kako navijati za “našu”, npr. za Yu Fu, bi li vikali: “Ju-ju”, “Fu-ju” ili “Fu-Fu”, što je uopće dotičnoj ime, a što prezime? OK, što hoću reći? Pa, jedni idu šumom, a drugi drumom, tj. natjecateljski i rekreativni stolni tenis. I, ovako, nema šanse da se ikada više “sretnu”. U klubovima uopće nisu zainteresirani za to, “boli ih đon” koliko će gledatelja biti na utakmicama, pa ih ne oglašavaju, sa izuzetkom Starr iz Varaždina i Libertasa iz Dubrovnika. Klubovi žive od budžeta, “lake” državne love, za privatnu nisu zainteresirani, jedino kao “manu s neba”, u protivnom kada bi netko dao novac imao bi i odgovarajuću kontrolu, a to je ono što bi im se najmanje svidjelo. Umjesto da igrače koji završavaju sa natjecateljskim stolnim tenisom preusmjeravaju u rekreativni, oni se definitivno gube.

Sada idu 2 prijedloga iz HSTS-a (Hrvatskog stolnoteniskog saveza) kako “poboljšati” naš stolni tenis. Prvi je od trenera muške reprezentacije. Smatra da je osnovni problem slabe “posjete” utakmicama (od 1 – 10 gledatelja) dugo trajanje mečeva, pa “nudi” alternative, koje bi skratile trajanje utakmice na 2 sata. Najbolji dio je: “Uvesti 10 – 15 minutnu pauzu u meču, čime bi se dala mogućnost klubovima da naprave mali buffet za gledatelje, što je pozitivno u svakom pogledu”. Kada dođem na slijedeću utakmicu TIS-a, molim od trenera Vekija burek i kefir, pa da se meč nastavi nakon što zamezim. Drugi prijedlog ide od Predsjednika natjecateljske komisije, da se mečevi istovremeno igraju na 2 stola, što bi povećalo broj uključenih igrača i njihovu dinamiku, kao u Njemačkoj. Normalno, pitanje je da li klubovi imaju za to fizičkih mogućnosti, zbog male dvorane, povećali bi se i troškovi za 2 suca, a, što je osnovno, nema dovoljan broj kvalitetnih igrača ni za sadašnju Superligu i 1. lige.

Jedino rješenje je ne da svijet dođe nama, već da se mi okrenemo njemu, te ujedinimo rekreativni i natjecateljski stolni tenis. Nakon toga, treba naći kritičnu masu zainteresiranih klubova i trenera koji bi stvorili mlade igrače. Kada imamo klubove, trenere i igrače, tek tada možemo razmišljati o optimizaciji sustava natjecanja. Ovako, ništa nema smisla, samo “bacanje” para, a stolni tenis klizi u sve veći ambis (provaliju). Što duže čekamo da to napravimo, više vremena će trebati za povratak, najmanje 10 godina, ako će to više uopće biti moguće. Bez jedinstvenog trening centra, kao u Sloveniji, neće biti ni vrhunskog stolnog tenisa, tek pojedinačni slučajevi (Ban i Arapović), ali nije sigurna niti njihova karijera (Zeljko i Rakovac).

Ivor_Ban
Izvor: ITTF
Za kraj, anegdota. Odigrali mi zadnju utakmicu, sjeli na pivo, dođe znanac i kaže da je nedavno upoznao Dragutina Šurbeka. Na to, najmlađi član naše ekipe, školovani igrač iz Slatine, upita: “A, tko je Šurbek?”. Nije čudo, on se rodio poslije završetka njegove igračke karijere. Naravoučenije: Svaka slava za vremena, od toga se ne živi.

Taraflex

Taraflex

Taraflex do sada nije bio jedina tema, već je samo spomenut u člancima “Dvorane” i “Dvorane, podovi, stolovi, loptice“. Za one manje upućene, taraflex je PVC pod za natjecateljski stolni tenis, koji, prilikom kretanja, onemogućava proklizavanje. Iako je to naziv modela poda francuske firme Gerflor, koristi se kao generičko ime, kao npr. i Kalodont za sve zubne paste. Standardno, crvene je boje, ali može biti i drugih, npr. plave ili zelene, a omogućen je i izbor uzorka. ITTF, u dijelu registrirane stolnoteniske opreme, sadrži i popis podova:

ITTF_Floor

Postavlja se u rolama, širine cca. 1,5 m, dužine 15 – 20 m i debljine 3,5 – 4,5 mm. Neki modeli se stavljaju na sportske podove, a drugi na tvrde. Predstavljene su ponude firmi Gerflor i Haokang, a poznatiji brand je i indijski Stag. Cijena? Alibaba kaže od US $8 – 18, bez troška prijevoza iz Kine i postavljanja.

Taraflex_Struktura

Idemo sada na praktično. Pod se sastoji od više slojeva, a firme koje ga proizvode i prodaju snabdijevaju i ljepilima i trakama za pričvršćivanje. Koliki je praktični vijek takvog poda? Pa, kod intenzivnog korištenja 4 – 5 sati dnevno, cca. 10 godina. Nakon tog perioda gornji sloj (1,2 mm) se većinom potroši. Potrebno ga je, barem svake 2 – 3 godine, presložiti i prelijepiti, kako bi se istrošeniji dijelovi stavili uz ili ispod stola, a oni manje potrošeni iza stola. Normalno, kod nas to nitko ne radi, jer stolnoteniske dvorane nisu profitne, već gubitne, a i “vlasnike” baš briga da li se igračima kliže.

Tko za slavu, tko za paru

Prošli vikend bio je u stolnoteniskim kalendarima “rezerviran” za nacionalna prvenstva. Tako je Timo Boll postao prvakom Njemačke 12. put, a prvaci iz ostalih europskih zemalja spomenuti su u slijedećem članku.

Igralo se i kod nas, u Sv. Martinu na Muri, već opisanom u blogu Tamo daleko, što je dobro za organizatore, jer naplate trošak smještaja i prehrane, a loše za igrače, jer putuju “Bogu iza nogu”. I, tko su novi prvaci Hrvatske:

muški: Andrej Gaćina
žene: Petra Petek
muški parovi: Zovko/Banek
ženski parovi: Petek/Malobabić
mješoviti parovi: Ređep/Đurak

PH_2018

Naveo bi 2 zanimljivosti s ovog prvenstva. Prva je da od 4 prvoplasirane igračice, samo dvije su članice reprezentacije, ali ne i pobjednica (!). Druga je da se, po izboru organizatora, prvenstvo igralo s lopticama Double Fish V40+, kao i nedavni Svjetski kup u Londonu, a koje su već opisane u blogu Imal’ tome kraja? NEMA. Loptice su, osim što su potpuno hrapave, specifične i po tome što su prigodne za ove zimske snježne dane, jer je reket, prvih 20 minuta, od plastične prašine, potpuno bijel. Organizator tvrdi da loptice, prije igranja, treba oprati, ali ne znam tko to radi, a nije mi jasno, ako je to nužno, što to Kinezi ne naprave odmah u tvornici (?).

Oni, kojima je bilo malo manje stalo do slave, a više do pare, igrali su na 48. Cupu Stubice, za nagradni fond. Nagrade su bile za seniore (1. mjesto 2000 kn, 2. 1500 kn, 3. 1000 kn i 4. 500 kn) i juniore. Skupilo se i tu “lijepo drušvance”, seniorski pobjednik je Dado Šurbek, dok su ostala 3 mjesta i nagrade “podijelili” u ekipi aktualnog prvaka Hrvatske (I. Juzbašić, Japec i N. Juzbašić).

Cup_Stubica_2018

P.S. Ako i Vas “muči” plastična prašina od loptica na gumama, sada to možete riješiti novim proizvodom tvrtke Soulspin, nazvanim Cleansi 3000. I, za samo 100 kunića, problem riješen. Svašta!

Snap

Ajde sada, junaci moji, da vidim tko zna što je u stolnom tenisu SNAP? Neki novi udarac, guma, drvo…? Niš’ od toga! To je Ping Pong Club, kafić, restoran u centru Beograda, u kojem se igra stolni tenis, nastavak blogova Fancy Schmancy čokljanje i Ross Leidy.

Snap_Beograd_1
Snap_Beograd_2
Snap_Beograd_3
Snap_Beograd_4

Takav pokušaj u Metropolis klubu u Zagrebu neslavno je prošao, na što podsjeća ova snimka:

Meni je posebno zgodno što u 2. dijelu Ivček iz Bundeslige (20. liga) u jednom setu k’o zelje dere Lošu, sadašnju “zvijezdu” 1. lige, na 4! No, vratimo se mi na temu.

Kakve veze mi ovdje imamo s tim u Beogradu? Pa, 2 naša igrača, tzv. profića (Neven Juzbašić i Tomislav Kolarek) su u suvlasništvu, jer samo od igranja stolnog tenisa se ne može živjeti. Čega još tamo ima, osim pinganja? Očito, na cijeni je Zaječarsko pivo, po cijeni od oko 14 kn, a ima i hamburgera, a ne ćevapa.

Za one koji se tamo upute, a da im vrijeme brže prođe, mogu pjevušiti antologijsku pjesmu:

Antispin filozofija

Za čitanje ovog, 649. bloga, trebati će izvesti određene predradnje. Za početnike ili one koji ne znaju kako funkcioniraju antispin gume, svakako treba uvod “S otporom ili bez?“. Jer, antispinovi su kao i trave, gume koje imaju vrlo mali vlastiti otpor (grip) i mogućnost zadavanja rotacije, već ga pretežno “preuzimaju” od protivnika, te okreću. Osnovna prednost antispin guma sa normalnom spužvom, a u odnosu na OX trave, je lakše izvođenje ofanzivnih udaraca, a mane smanjena kontrola, te manji povrat spina, jer loptice su više flah (bez rotacije). No, zato su se proizvođači “dosjetili”, pa ispod nekih modela antispinova stavljaju dampening folije (npr. Der-Materialspezialist). Što je dampening folija? To nije spužva, već komad plastike koji je zadužen da upija brzinu i rotaciju dolazne loptice, najbolje ga možete zamisliti kao karton ili stiropor. I, dok kod spužvi vrijedi pravilo da je deblja ujedno i brža, kod dampeninga je obrnuto, deblja će biti sporija i mrtvija. Prema tome, to je još jedna prednost antispin guma, izborom odgovarajućeg topsheet-a i podloge točno možete dozirati njegovu brzinu i igračka svojstva. Ili, možete napraviti samo svoju (osobnu) kombinaciju, kako u zadnje vrijeme radi naš “maneken”, koji ispod topsheet-a Dr. Neubauer A-B-S lijepi drugu (bolju) dampening foliju. Sva ponuda i “bogatstvo” antispin guma najbolje se vidi u ponudi Dr Neubauer, koji nudi 14 modela. Tako npr. Gorilla i Grizzly se nude u obje verzije, što se nigdje ne vidi na omotu gume, nego otvoriš, pa pipaš 🙂 . Najnoviji Rhino dolazi u standardnoj i Plus verziji (+), kao boljoj za ABS plastične loptice. Cijeli “sport” nije jeftin, jer cijena gume je €46, a poštarina još dodatnih €3. E, sada ćete Vi misliti, pa ta cijena antispin guma možda i nije pretjerana, budući da nemaju gripa, one se ne troše, već vremenom postaju još i bolje! Al’, ne lezi vraže, kako standardne backside gume s vremenom i igranjem gube površinsku hvatljivost, tako je, na žalost, antispin gume dobivaju. Najbolje su za igru prvih mjesec dana, nakon čega im igračke karakteristike polako, ali neumitno opadaju. Ima li kineskih alternativa? Pa, ne baš. Tako npr. Spinlord, pored klasičnog (ne)antispina Friendship 804, nudi još 6 modela (Giant Dragon, Lion, Tuttle), ali niti jednog osobito ne hvali. Posebno je “interesantan” model Giant Dragon Peril, sa cijenom od €39,90, a sve po onoj narodnoj: “Vidjela žaba gdje se konji kuju pa i ona digla nogu”.

Giant_Dragon_Peril

Gdje početi?

Za početak rekreativnog igranja stolnog tenisa treba Vam dobra volja i reket, a stol i trening partnera morate potražiti. Gdje (?), to je tema ovog bloga, a i sam sam na početku imao taj problem.

Prvo ću o mogućnostima izvan Zagreba. Treba pogledati popis klubova kod HSTS (Hrvatski Stolnoteniski Savez), gdje ih ima oko 100, te pronaći i kontaktirati najbliži. U klubovima znaju gdje se sve igra stolni tenis, te, ako ne možete kod njih, gdje da se dalje obratite. Ima klubova koji nisu registrirani, već u njima igraju samo rekreativci, bez da sudjeluju u službenim natjecanjima u okviru Saveza. Druga mogućnost je da pronađete turnir koji se igra u blizini, npr. na stranicama Pingić, da tamo dođete, te se raspitate i upoznate. No, oglašeni su samo veći turniri. Obično općine, posebno povodom proslave svog dana, organiziraju turnire, te ih oglašavaju u lokalnim medijima, a takav je bio i Magdalenjina u Višnjanu.

Idemo sada na Zagreb. Na pamet mi padaju 3 mogućnosti. Jedna je u dvorani “Arena” Prečko, gdje se ponedjeljkom i četvrtkom, od 19 – 21 h održavaju turniri SINNI, koje sam ovdje već spomenuo. Iako je ideja odlična, “kontaminirana” je s više stvari. Sokaz nije zainteresiran i ništa ne čini na svom omasovljenju, pa nema veze sa SINNI-jem. Inzistira se na igranju mečeva, a ne na vježbanju tehnike i pokretljivosti, a nije, barem do sada, bila organizirana prisutnost kvalificiranog trenera. Druga, slična mogućnost, su turniri u organizacji Merix-a na Zagrebačkom Velesajmu. Održavaju se srijedom i subotom, po snazi su znatno jači, te su neprimjereni za početnika. Treću mogućnost pruža STK Zagreb, u dvorani u Savskoj, gdje su utorkom, srijedom i petkom, od 19.30 – 21 organizirani treninzi. Trenira se 1 sat, uz pomoć trenera, vježbe 1 na 1, many balls i na robotu, a zadnjih pola sata se igraju mečevi. Prosječno dođe 6 igrača. Mjesečna članarina za 2 treninga tjedno je 150 kn, a za 3 treninga 200 kn. Dolaze iskusniji rekreativni natjecatelji, a ima i poneki početnik.

Da je gledanost “profesionalnog” stolnog tenisa uživo katastrofalna, svjedoči i slijedeća fotka. Na utakmici STARR-GSTK Zagreb bio sam ja, na Dr. Časl-TIS, također, 1 (Martin, zvan Raketa), a na ovoj STARR-Libertas na tribinama sam “izbrojao” 0 gledatelja.

STARR-Libertas

P.S. Lijepo bi molio sve Sokaz-ovce, da sve početnike koji ne znaju gdje i kako početi upute na ove stranice.

Izuzeci od pravila

Danas ćemo, opet, malo o opremi. Kod stolnoteniskih profesionalaca stvari su relativno jednostavne, u pravilu, brže, tvrđe, s više katapulta i spina je bolje. Ali, takvih igrača u Hrvata je 1%, eventualno stotinjak igrača, max. U odnosu na ukupnu populaciju od preko 10000 igrača, oni su zanemariva kategorija. No, utjecaj njihovog mišljenja je znatno veći, jer dijele savjete rekreativcima, najčešće pogrešne. Jer, kako netko sa dvadesetak godina, visok 190 cm, sa tehnikom, snagom i brzinom može znati kako je to igrati sa 30 – 40 godina više, smanjenom mobilnošću, vidom i reakcijom? Dalje, stolni tenis je vrlo slojevit. Što to znači? Pa, ako je netko prvak u svojem podrumu ili garaži, te mu 3 – 4 njegova protivnika ne mogu u setu doći do 5, kada se namjeri na prosječnog Sokaz-ovca, tada “garažni igrač” ne može doći do 5, npr. vratiti većinu servisa. Kada se, pak, taj prosječni Sokaz-ovac namjeri na bivšeg treniranog igrača, ne može mu doći do 5, a to ne može ni ovaj sadašnjem profesionalcu. Što ja tu hoću reći? Za 99% rekreativaca, kod stolnoteniske opreme, pravilo “Citius, altius, fortius” (lat. Brže, više, jače) ne vrijedi, već će, kod njih, izbor takve opreme izazvati više neprisiljenih grešaka, nego osvojenih poena. Sada ću, a na osnovu viđenog, navesti nekoliko stvarnih primjera.

Igrač na drvu DHS Hurricane Long V (Ma Long) ima zalijepljene gume Tibhar Evolution MX-P 2.1, koje imaju više brzine i katapulta od Butterfly Tenergy 05. Kada pogodi spin ili kontru, a mlad je i jak, protivnik, u pravilu, može samo pogledom ispratiti lopticu. To je bonus. Ali, kada pogrešno procijeni rotaciju dolaznog servisa ili nogama ne “odradi” spin, nema šanse da loptica pogodi stol, a to je malus. I, sustav još funkcionira na treningu, kada nema zakočenosti ili nervoze, ali u službenom meču, posebno protiv igrača koji većinom “drže” lopticu na stolu, cijeli reket je kontraproduktivan. Puno bolji rezultat bi bio sa mekšom, tanjom i gumom sa manje katapulta, barem na BH.

Drugi primjer je igrač koji na drvu Gewo Balsa Carbon 775 (srednjica od balse ima debljinu od 7.75 mm, pa je drvo u brzinskoj klasi od OFF do OFF+) ima gume Tibhar Evolution MX-P ili Butterfly Tenergy 05, u max debljini. On je bloker i drajfer (kontra), sa manje spina, a sa starijim gumama igra bolje od novih. Zašto? Što guma ima više gripa i daje više spina, to je i “osjetljivija” na dolaznu rotaciju, te sporija, a to je ono što mu najmanje treba.

Treći igrač na BH ima materijal (antispin), kojim kratko blokira udarce, tako da loptice padaju 30 cm iza mrežice. Na FH pimpla (reže), te napada kontrom, bez spina. Za njega je ponajbolja klasična (linearna) guma, a ne najnoviji tensori, koji imaju više katapulta. Naime, kod ravnog udarca, kada se “uključi” porozna spužva, loptice lete van stola.

Četvrti “slučaj” je igrač, školovan, koji igra već 40 godina. Sve udarce ima automatizirane i snažne. Za njega izbor drva, ako je dovoljno brzo, nije presudan, mogao bi igrati i s daskom za rezanje. Ali, za nekog sa lošijom tehnikom, sporijeg, izbor odgovarajućeg drva, sa “osjećajem”, je mnogo važniji.

Kod treniranih, školovanih igrača je jednostavno, svi znaju elemente, istina, ne jednako izražene, a izbor se svodi na nijanse. Ali, rekreativci imaju “svoju tehniku”, svaki igrač drugačiju, te je “priča za sebe”. Kako to riješiti? Prvo, igrač sam mora sagledati koliko je reket efektivan na treningu, a koliko na meču i protiv kojih igrača. Drugo, tu je proces eksperimentiranja, po principu “pogodak – promašaj”. Treće, igrača treba pogledati stručna osoba, koja vidi koje tehničke elemente ima, a koji nedostaju, tako da naglasi vrline, a sakrije mane. Pri tome, jača guma i/ili drvo, sa više brzine i spina, traže bolju tehniku i pokretljivost. Većina Sokaz-ovaca ima “nabrijane” rekete, a oni iz garaža preslabe, iz sportskih prodavaonica. Da zaključim, kod rekreativaca pravila nema, izuzeci su važniji.

Mladen_Vunderl

P.S. Slika je s EVTTC 2009. (Europskog vetranskog prvenstva) u Poreču. Kažem ja svom partneru u paru, u najpoznatijem Butterfly dresu hrvatske reprezentacije: “Ja zarežem servis, protivnik otpimpla, a ti povučeš spin. OK?”. Na to, kaže on: “Može, ali što je spin?”. Nakon tog odgovora znao sam da nemamo prevelike šanse na pobjedu. Tko zna, igra li još?