U potrazi za rotacijom

Sjećam se, kada sam prije 7 godina “skinuo” ovaj video, odmah sam nazvao svog suigrača, travaroša, da nabavi navedenu travuljagu Tibhar Grass D.Tecs. Tada je, kao i sada, igrao sa zabranjenom Donic Alligator (ne DEF), koja je bila dobra, ali ova sa videa bila je još i bolja. Povrat rotacije nakon spina (backspin), wobbling prilikom ravnih udaraca i uguravanja, bili su nenadmašni. Tada je Tibhar Grass D.Tecs bio “zakon”, tržišni lider.

Uskoro je ITTF zabranio gumu, jer je silno podsjećala na stare frictionless (bez otpora) trave. Tibhar je, da ne bi umanjio profit, promijenio svojstva gume, te je isporučivao bez folije, ali joj nije promijenio ime i/ili pakiranje, iako “nova” verzija nije ni sjena prethodne.

Zašto sam to napisao? Da vidite što je nekoć rotacija i trava činila protivničkom igraču. Gdje je nestala rotacija? “Pojele” je plastične loptice (40+). Nisu ni ove najnovije iz DHS-a, sa oznakom D40+, puno bolje, okrugle su i trajne, ali su tvrđe i teže, imaju niži odskok i zastajkuju. Ako usporedimo plastične loptice prema količini rotacije koju primaju, možemo napraviti ovakav redoslijed:

DHS 40+ > DHS D40+ = Nittaku Premium > XSF > Butterfly G40+ = Double Fish V40+

Prevedeno, plastične šavne loptice 1. generacije imale su najviše rotacije, osim što su pucale i bile jajaste, sve nakon toga još je i gore. Apsolutni kuriozitet je da dosadašnja rasprava na njemačkom forumu TT-News.de, a na temu plastičnih loptica, ima 5817 komentara na 582 stranice.

Friško sam igrao protiv dva travaroša, jednog sa nalijepljenim Inferno od Dr Neubauera, a drugog sa travom Virus od Toni Holda. Obje trave su legende iz svojih vremena. I, kako je bilo igrati protiv njih? Lako, prelako. Trave proizvode malo rotacije, spore su, tako da igrač sa glatkom (backside) gumom može činiti što hoće. U jednoj partiji sam se odlučio za igru wiggle – wobble (postranična rotacija zadana ispod stola), a u drugoj dugo – kratko, dugi servis (povrat), a nakon toga slijedeća loptica ide 20 cm iza mreže. I, što su činili travaroši? Kako trava ima malo efekta, te defanzivna igra bazirana na rotaciji ne funkcionira, krenuli su napadati loptice koje za to jesu (rjeđe) i one koje za to nisu (češće). To je tek gubitna kombinacija, trava je guma s malo otpora, može samo produžiti dolaznu rotaciju, ali je ne i promijeniti, tako da njeno korištenje u napadu može biti samo izuzetak. Kako trava ima mali otpor, tehnika napada mora biti višestruko superiorna onoj sa glatkom gumom, a, u pravilu, igrači su “materijal” stavili na reket, jer tu tehniku (npr. BH spina) nisu imali. Svjesni toga, većina travaroša se dala u potragu za novom travom.

Kako je na to reagirala stolnoteniska industrija, tj. proizvođači guma? Izbacuju nove modele, kao za plastične loptice (40+), ali stvarnog poboljšanja (efekta) nema ili je mali. Takva je, na primjer, i najnovija trava Spinlord Strahlkraft. Zašto? Ako nema dolazne rotacije, trava je, sigurno, ne može proizvesti. Sadašnja “best buy” preporuka ide od goranskog “majstora”, trava Palio CK531A OX (bez spužve), nalijepljena na drvo Avalox P500.

Spinlord_Strahlkraft

Nisu travaroši jedini gubitnici, već i igrači sa glatkim gumama koje su davale najviše rotacije (efekta). Takve su obrambene gume bazirane na mekanoj spužvi, npr. Butterfly Tackiness Chop i slične, te kineske hvatljive gume, poput DHS PF4 ili Hurricane3. Kinezi se ne trude umanjenu rotaciju nadomjestiti povećanom hvatljivošću, od toga su “digli ruke”, pa su nove gume manje tacky od prethodnih.

Razgovarao sam i sa našim legendarnim trenerom. Objašnjavao mi je tehniku igre od prije 40 godina, tzv. “spin smrti”. Ni toga više nema, promijenila se tehnika igra, moderni igrači kao Tomokazu Harimoto, dijete plastičnih loptica, mogu napasti svaku lopticu, kratkim, ekspozivnim spinom ili kontrom, odmah po odskoku sa stola.

I, kako mislim da će se sve to razriješiti? Parafrazirao bi klasika ekonomske misli J. M. Keynesa, da rješenja u kratkom i srednjem roku nema, a na dugi rok smo svi mi i onako mrtvi.

Tamo daleko

Tamo daleko, u Sv. Martinu na Muri, ovaj vikend održano je Prvenstvo Hrvatske u stolnom tenisu. Nastupila je većina ponajboljih igrača, sa izuzetkom Gaćine, Kovača, I. Juzbašića, Šurbeka, Huzjaka i Tana, koji se više ne pojavljuje u Hrvatskoj… Kod igračica slično, nisu nastupile samo one koje to ne rade već godinama. I, tko su novi prvaci Hrvatske:

Muški: Frane Tomislav Kojić
Žene: Mirela Đurak
Muški parovi: Tošić/Japec
Ženski parovi: Jazbec/Malobabić

PH_2017_2
PH_2017_3

Predlažem Savezu da slijedeće prvenstvo održi u nekom drugom udaljenom kutku Hrvatske, npr. u Savudriji, na Prevlaci, u Belom Manastiru… Tako će osigurati da oni koji vole gledati stolni tenis i, inače bi došli, to ne naprave. Na tribini je bilo više od nekoliko gledaoca (molim, iz brojanja isključiti službene osobe), a online, u trenutku kada sam pogledao, bilo ih je 50-tak.

PH_2017_1

Kao nagradu, igrači su dobili (skoro) NIŠTA. Poklon za 2. mjesto na prvenstvu države je bon za 50% popusta na izradu ortopedskih uložaka (to što Roko nema “ravne tabane”, tko mu kriv, neka nađe nekog tko ima 🙂 ):

PH_2017_4

Evo i njihovih Facebook komentara:

PH_2017_4
PH_2017_5

Dodatni komentar možete pročitati ovdje.

Postava ekipe

Može se reći da sam završio pripravnički staž u SOKAZ-u, koji traje 10 godina, pa sam sada punopravni član. Nadam se da sam za to vrijeme nešto shvatio, pa, eto, koristim priliku da to prenesem na mlađe (neiskusnije). Konzultirao sam i prijatelja Nika, bivšeg suigrača i starog SOKAZ “lisca”, koji igra od 1975., znači 42 godine. Ovdje je riječ o postavi momčadi u ekipnim susretima sa 10 (9) mečeva (A-B-C/x-y-z).

SOKAZ_Zapisnik

A-B-C je domaća momčad, x-y-z gostujuća

Ako su sva 3 Vaša igrača bolja od protivničkih, te još imate i super par, onda nema veze, sigurno ćete pobijediti. U svim drugim situacijama postava je bitna stvar. Znači, kako ćete postaviti igrače, kada uvesti zamjenu (4. igrača), koji igrači će igrati u paru, bitno će determinirati tok i završetak meča. Što višu (jaču) ligu igrate, razlike u kvaliteti momčadi će biti manje, mečevi će biti više “knap”, te će postava biti značajnija. A, tko postavlja momčad? Pa, zna se, vođa ekipe, kapetan, “glava”. On, prije meča, mora izvrsno poznavati prednosti i mane svojih igrača. Na primjer, njihov opći psihološki “profil”, stabilnost u ključnim mečevima, brzinu zagrijavanja, kondiciju, sposobnost igranja protiv različitih stilova igre i materijala (soft, trava i dr.). Dalje, prije meča, treba pogledati postavu protivnika (domaću i gostujuću), sa varijacijama, stil igre svakog protivnika. Bitna je i dvorana, domaća daje barem 10 – 20% prednosti, njena dužina (za one koji igraju daleko od stola), visina, položaj osvjetljenja (za igrače sa visokim izbačajem servisa), podloga (za izbor tenisica)… Npr., ako je pod jako klizak i/ili tvrd, bolje je, umjesto stolnoteniskih tenisica, obuti one za trčanje (jogging). U pripremu ide i izbor loptice, jer one bez šava, zbog manje rotacije, ne odgovaraju igračima sa travom ili antispinom. Sve su to “sitni detalji”, a da li će meč završiti rezultatom 6 : 4 za Vas, te osvojite 3 boda, ili 5 : 5, pa osvojite 1 bod, na kraju prvenstva čini značajnu razliku za ići naprijed, ostati u ligi ili ispasti. Sve su to male tajne velikih majstora SOKAZ kuhinje.

Koje je najvažnije pravilo postave ekipe? Jednostavno, da ste Vi uvijek u rezultatskoj prednosti, a da Vas protivnik mora stizati. U vlastitoj, kao i protivničkoj ekipi, treba znati tko su igrači 1-2-3, njihovu kondicijsku spremnost i “glavu”.

Domaća ekipa svog najjačeg igrača treba postaviti na B, jer u prva 4 meča on igra 2, a u 7 igra 3. 3. igrač, u pravilu, ide na A, osim ako od prva dva igrača neki nije stariji i kondicijski slabiji, pa mu odgovara najduži odmor. Na C ide 2. igrač ili ako je netko psihički labilan, jer je ta pozicija najnezahtjevnija. Ako u 1. krugu 3. igrač igra protiv protivničkog 1., a bez većih šansi za pobjedom, treba ga jako napasti, da bi sebe što bolje zagrijao, a onemogućio njemu to isto. 2. ili 3. igrač, koji se sporije zagrijava, treba prvi meč odigrati protiv protivničkog 1. igrača.

U gostujućoj ekipi 1. igrač ide na Z, pri čemu mora biti kondicijski spreman, jer ima najmanje odmora između mečeva. 2. igrač ide na X, a 3. na Y. Slabije fizički spreman 1. igrač ide na X.

Prije meča igraču nikada ne treba govoriti da je njegov partija odlučujući, jer je on toga, u pravilu, svjestan, a primjedba će ga samo dodatno sputati u igri.

Kod igre u paru važno je shvatiti da igrač ne igra za sebe, već za svog partnera. Naime, servis koji odigra, bitno će determinirati 3. lopticu. Zbog toga, u paru treba se kloniti “lukavih” servisa, npr. uguranih, postraničnih i sl., već, u pravilu, servirati kratki flah ili rezanu, pri čemu je 2. odskok loptice iznad stola. Ako protivnički igrač ima izvrstan flip, bolje je servirati dugi servis, jer tada Vaš suigrač ima više vremena za udarac.

I, da sažmem SOKAZ “filozofiju”, kako sam je doživio: “Nije važno što dobro igram, već što sam lukav, nije važno da nadigram protivnika, već da sj…m njegovu igru“.

P.S. Ako mislite da sam “prolupao” i, stoga, iskrivljeno prikazujem istinski duh SOKAZ-a, varate se. U dvorani Prečko jučer se na utakmici 1. lige pojavila sprava na slici. Konstruirana je da emitira negativne ione i tako “sj..e” mozak “Velikog Gurua”. I, naprava funkcionirala, Guru je, protiv Inovatora, u 5. setu imao vodstvo od 9 : 5, pa naioniziran izgubio meč sa 9 : 11. Svaka čast!

Guru_Sprava

TT for ALL

Sasa_Dragas_Centrum_2

Table Tennis for all” je nedavno, krajem prošle godine, otvoreni stolnoteniski trening centar Saše Dragaša u slovačkom gradu Prievidza. Idemo sada sve detaljnije objasniti.

Sasa_Dragas_Centrum_1

Saša Dragaš je Slovak koji se pojavljivao i u hrvatskom stolnom tenisu, sjećam se, prije par godina, njegovog nastupa na turniru “Tumi”, kada se igrao u dvorani “Industrogradnje” na Vrbiku. Prošle godine igrao je (na videu u crno-bijelom dresu) češku 1. ligu Istok.

Grad Prievidza nalazi se u centralnoj Slovačkoj, oko 600 km od Zagreba. U dvorani trening centra, na 600 m2 taraflexa, može se smjestiti 12 – 16 stolova. U sklopu centra se nalazi i smještaj, u klimatiziranim sobama, restoran, caffe i prodavaonica stolnoteniske opreme.

Sasa_Dragas_Prievidza
Sasa_Dragas_Centrum_3
Sasa_Dragas_Centrum_5
Sasa_Dragas_Centrum_4

Za sparing je angažirao igrača Martina Gumana, koji je nekoć, dok se imalo para za strance, 4 godine igrao u našoj ligi. Na radu u centru je i trener Zvonimir Korenić, naš izbornik mlađih selekcija.

Zvonimir_Korenic_1

Što reći? Sve je to super, sve je za 5, dan u centru nije i nešto odveć skup (50), kako je objavio na MyTableTennis.NET, a da li će Saša biti uspješniji businessman od Wernera, tek će se vidjeti…

P.S. Dobio sam nadopunu biografije Saše Dragaša, svima na znanje i ravnanje. Rođen je 1973. u Vinkovcima, bio je značajan igrač do juniorskih dana i 1. igrač vinkovačke Lokomotive. Od prije 20 godina uzeo je slovačko državjanstvo, a uz trening centar, glavni je trener njihove Para ekipe. Hvala Cvijo!

Timing

Bez obzira što na blogu ima “brdo” članaka, konkretno 572, neke vitalne teme još nisu ni taknute. Takav je slučaj sa timingom, koji u stolnom tenisu označava kada koju lopticu treba udariti. Idemo vidjeti što nam na tu temu, u svom friškom videu, kaže EmratThich.

Često kada gledate početnika vidite da, uslijed neiskustva, ima potpuno pogrešan timing. Na primjer, ide sporo na brzu rezanu lopticu, te sporo “vuče” spin, a žuri i promašuje “balon”, kada ima vremena vidjeti gdje se nalazi protivnik, te izvesti udarac. Po dvoranama se prepričava anegdota kada je bosanski trener, koji sam sebe naziva Cicko, išao “poučavati” Tana (Ruiwu) u kom momentu da udari lopticu.

Evo i jednog članka, na engleskom, američkog trenera Richarda McAfeea. Lopticu je moguće udariti u 3 točke, prilikom odskoka (u usponu), u najvišoj točki, te u padu, pa su tako označeni i udarci. Također, udarac je moguće izvesti tangencijalno, spinom ili ravno, a u članku se dijele i prema točki koju se udara na loptici.

Timing

Izvrstan je i članak iz 2014. na ThoughtsOnTT, a ima i na Jon’s Table Tennis Training.

Osim što treba teoretsko znanje, optimalni timing treba automatizirati, vježbati i igrati dok ne “uđe u krv”. Nadalje, sve to, opet, nije od pomoći, na sporim nogama, bez savijenih koljena…

Kineska škola

Moram priznati da prilično deprimira ova naša siva stolnoteniska svakodnevnica. Veći broj rekreativaca me pita da im preporučim trenera, čak me nagovara da ih osobno treniram. Sam ne mogu, previše sam “iskrivljen”, a da bi mogao drugom ispravno prenijeti tehniku. Rado bi, bez naknade, preporučio dobrog trenera, ali ni to nije moguće. Iako fluktuira mnogo “likova”, evo službenog popisa, dva su problema. Jedan dio ima vrlo limitirano stolnotenisko znanje, na nivou boljih rekreativaca, ali bez tehničkih finesa i iskustva u optimalnom ispravljanju grešaka. Drugi dio, sadašnjih ili bivših profesionalaca, radi to povremeno, usput, kao 2. ili 3. posao, u “fušu”, tek i samo kada im ustreba dodatna lova, a bez ikakvog plana i programa. Da pojasnim, to je kao da imate škole, ali bez zajedničkog programa (curriculuma), pa jedan profesor krene, na primjer, sa nastavom biologije od slona, a drugi od amebe. Jedino rješenje je osmisliti neki vlastiti program. Ma, nema veze, zato smo tu gdje jesmo.

Ali, tamo negdje daleko, na istoku, u Republici Koreji, postojbini XIOM-a, koja ima milion igrača, djeluje stolnoteniski forum, kod njih to zovu cafe. Na Youtube-u je objavio priličan broj video zapisa, a među njima i Kinesku školu u 23 lekcije, sa engleskim titlovima. Gledajući sve lekcije, nećete naučiti igrati stolni tenis, jer su za početnika ili rekreativca prenapredne, ali možda dobijete ideju kako unaprijediti neki element u igri, pimpl, blok, servis… Na primjer, u ovom videu objašnjene su kontaktne točke reketa sa lopticom prilikom servisa, a cilj nije trenutno osvajanje poena, već “maskiranje” i protivničko pogrešno čitanje spina, koje će dovesti do osvajanja poena u 3. ili 5. udarcu.

TTNuri

Umjetnički dojam

U stolnom tenisu, na žalost, Milka Babović (za mlađe i strane čitaoce ex komentatorica umjetničkog klizanja) ne bi imala što raditi. Naime, u njemu umjetnički dojam uopće NIJE VAŽAN. Znači, osvojili Vi ili izgubili poen razornim spin drajfom, blokom, pimplom, promašajem servisa protivnika, flahom, kojeg protivnik izbaci van stola, lažnim spinom…, SVI POENI SE JEDNAKO BODUJU. Što ti vrijede 3 razorna spina, ako, između toga, 4 protivnička servisa ubaciš u dno mrežice ili prebaciš stol, pa je rezultat 4 : 3 za protivnika?

Jučer sam odigrao meč sa igračem iz Bundeslige (zajednički naziv za sve igrače koji ne igraju Sokaz ili to čine u 20., posljednjoj, l(j)igi). 1. set ostao je na 3, drugi je vodio sa 7 : 1, pa izgubio sa 11 : 9, a u 3. je osvojo 2 poena. Hm, nakon razmišljanja, kaže on poslije meča: “Pa, nisi povukao niti jedan spin!”. Istina. Jer, za to nije bilo potrebe. Spinove vučem tek kada vidim da servisom, mješavinom cepa i flaha, po potrebi blokom, a za visoke kontrom, ne mogu dobiti meč. Za spin igru treba imati brze noge, posebno ako je protivnik izvrstan pimpler i bloker, a to nije rijedak slučaj. Posebno pripazite ako se preko puta Vas nađe igrač, kojeg ćete lako prepoznati po pola brka:

Mladen_Mafia_Party

Naš antispin “maneken”, u nedavnom Sokaz meču 1. lige najuvjerljivije je pobijedio njihovog najboljeg igrača, izvrsnog, dugonogog i dugorukog spinera. Protiv njega je “materijal” bio najubojitiji. S druge strane, izgubio je meč od igrača tzv. “dalekometne nabacaljke”, sa lažnim spinom. Da zaključim, meč ne dobiva virtuoznost, već konzistentnost, nedostatak grešaka, te vrijedno sakupljanje poena.

Ako ne igrate 1. ligu Sokaz-a, te ne pripadate u 5% najboljih rekreativnih igrača, već u ostalih 95%, kontrola i konzistentnost su znatno ubojitije sredstvo od spina, međuigra je važnija od završnog udarca. Koji je najveći neprijatelj dobroj kontroli? Prebrz reket. Ako to nekom nije jasno, sorry, njegov problem. Stolni tenis nije boks, protivnika ne možete nokautirati jednim udarcem.

I, na kraju, jedna zagrebačka muzička razglednica, sa grupom Detour i pjevačicom Ginom, a kreće iz Varšavske:

Povrat servisa

O vraćanju servisa već je bilo riječi na ovim stranicama… Na žalost, tema je postala manje aktualna. Zašto? Pa, sa plastičnim lopticama količina rotacije koju možete zadati u servisu je sigurno pala za 30%, pa je i toliko manja vjerojatnost da će Vam protivnik “pokloniti” poen pogrešnim “čitanjem”. Nekoć, varirao sam servise sa donjom i corkscrew rotacijom, te na taj način “besplatno” dobivao 3 – 4 poena po setu. Sa svojim stolnoteniskim prijateljem (japanskim penholderašem) sa Dobrog Dola, a obojica smo izvrsni serveri, rekli bi: “Idemo odservirati (a, ne odigrati) jednu partijicu?” Sada, i kada protivnik ne vidi, a zato što je rotacije manje, loptica opet padne na stol. Ne patim samo ja od te “bolesti”, već i indijska zvijezda Sokaz-a Ravi Vashist

Ravi_Vashist

Sjećam se, jednom u Velikoj Gorici, trener Habijanec je rekao mojoj kćeri: “Kod prijema servisa, moraš znati što čekaš!” Ta rečenica mi često zvoni u ušima. Što Vi čekate? Ja očekujem brzi gornji (spin) servis u BH, znači udaljen sam 1 m od stola sa polu zatvorenim reketom. Prije kontakta servera sa lopticom, krećem naprijed, kako bi u trenutku servisa već bio u pokretu. A, zašto očekujem baš taj? Pa, on je najbrži i imam najmanje vremena za korekciju, te protivniku ili dignem balon za smash ili izbacim lopticu preko stola. Kod postraničnih i donjih (backspin) servisa, kratkih i dugih, loptica je sporija, pa se ima više vremena.

Znači, osnova vraćanja servisa je lopticu, kako god, vratiti na stol. Ako ste je ugurali u mrežicu ili izbacili van stola, nema više igre, GAME OVER! Čak i loš povrat servisa ostavlja Vas u igri, jer možda protivnik promaši 3. loptu… Koje su najčešće početničke greške? Prvo, pogrešna procjena rotacije gore / dolje. Drugo, nepotrebno “dodavanje šlaga na tortu”. Što to znači? Ako server “krvnički” zareže lopticu, a primatelj isto, loptica će završiti u dnu mrežice. U tom slučaju treba drop shotom, što kraće, gumom samo dirnuti lopticu i vratiti je serveru, pri čemu će, i onako, zadržati 80% dolazne backspin rotacije. Kod brzog servisa sa gornjom rotacijom, umjesto da se mekanom rukom servis apsorbira, jakim udarcem se prebacuje stol, ili, još gore, loptica se vlastitim spinom dodatno digne “u nebo”. Ako je prilikom povrata servisa primatelj nesiguran, reket ostaje otvoren, a loptica leti u smjeru u koju je server želio. U pravilu, servis se NE vraća FH flipom, jer je to najnesigurniji udarac, već se nogama treba pomaknuti u FH stranu i odigrati BH flip ili sa FH vratiti flah (mrtvu) loptu.

Idemo sada pokazati “školicu” vraćanja servisa kineskog trenera Tao Lia. Sa glatkom (backside) gumom servis se može vratiti rezanjem (backspin), flahom (bez rotacije) ili sa gornjom rotacijom (spinom). Važno je znati sva 3 načina, jer možda serveru ne odgovara neki od tih povrata. Također, povrat se može varirati po dubini stola (kratko – dugo), te po strani, u backhand, u forehand ili po sredini, u lakat.



Za kraj, anegdota o bivšem suigraču moje kćeri. On je lijevak, što otežava prijem servisa dešnjacima, jer ga, zbog kuta, slabije vide. I, što kod servisa napravi dotični? iz ruke baci lopticu propisno, iznad 16 cm, ali u trenutku kontakta reketa, kao slučajno, isturi svoj trbuščić, koji “sakrije” udarac, tako da se ne vidi da li ju je “dohvatio” donjim ili gornjim dijelom gume. Što raditi u tom slučaju? Pa, udaljiti se od stola i sačekati, te iz zvuka kontakta i 1. odskoka loptice sa serverske strane stola zaključiti radi li se o donjoj, postraničnoj ili gornjoj rotaciji.

Napad sa travom

Ovdje je već pisano o napadu s travom u blogovima Trava – zašto (ni)je i Trava za napad – Sword Scylla.

Kako se napada sa travom na “školski” način? Evo jedne snimke iz WSA, igrač je profić, što je odmah vidljivo po mekoći i brzini zgloba, koju većina rekreativaca nema.

Ne znam da li ste zamijetili najnoviji travaroški uradak, zvan PimplePark Wobbler, koji je kreirao Kai Veenhuis (igrač specijaliziran za testiranje trava) posebno za igru sa plastičnim lopticama. Za sada se prodaje u Spinfactory.de, po cijeni 36.90.

PP_Wobbler

Pa, da vidimo što može taj Wobbler, kako se sa travom napada “neškolovano”.

Gadno, gadno

Kineski forehand

O većini tema u stolnom tenisu vjerojatno se ne bi složili. Ali, u različitosti je bogatstvo. No, na pitanje koji je najvažniji udarac 90% igrača i trenera bi se složilo da je to FH kontra, odnosno spin. Sada pogledajte slijedeća 2 video zapisa, o istom tehničkom elementu, a izvedena na 2 potpuno različita načina. Prvi se vrti na Youku (inačici Youtube-a) u izvedbi kineskog trenera Xu Xuan sa pingpangwang.com, a drugi izvodi ruski trener Valery Zonenko, sa 3starTT.com:


I, dok Kinez ima skoro “zagipsanu” ruku, a pokret izvodi tijelom, rotacijom u struku, Rus maše k’o vjetrenjača. Tko je u pravu? Kinez, normalno, kod njihovih vrhunskih igrača vidite da se FH kontra ili spin izvode prvenstveno tijelom, prijenosom težine sa stražnje noge na prednju (eng. Power from the ground), koja po izvođenju udarca samo klecne. Ruska tehnika je iz nekih prastarih vremena, jer u njoj nema snage, a u brzini današnjeg stolnog tenisa nema se ni vremena, eventualno tako bi se moglo igrati protiv lovca sa travom, gdje je loptica spora, pa putuje, putuje, nikako da stigne… Dalje, ako je ruka UVIJEK jednako udaljena od tijela, noge su te koje moraju osigurati idealnu poziciju za udarac, a kako je u njima snaga, ni šakom ne treba “previše raditi”, jer će uz isti kut reketa poništiti svaku dolaznu rotaciju.

Sada idemo na drugo prevažno pitanje. Kada se loptica udara, ispred, sa strane ili iza tijela? Više mjeseci o tome sam, putem mail-ova, vodio raspravu sa jednim našim trenerom. Evo što o tome kaže EmRatThich, “prijenosnik” kineske tehnike stolnog tenisa:

Udarna_Tocka

Znači, nogama se pomakneš na idealnu udaljenost od dolazeće loptice (naprijed-nazad, lijevo-desno), fiksiraš tijelo, čekaš do trenutka kada je loptica sa strane, te u tom trenutku rotiraš tijelo sa stražnje noge na prednju, kod dešnjaka sa desne noge na lijevu. I to je to, jednostavno?

Kao kuriozitet, obojica nas smo završili za trenera kod Hrvatske Olimpijske Akademije, profesor tehnike nam je bio sadašnji izbornik muške reprezentacije, a nitko nam to nikada nije rekao. Ako nismo svladali forehand, što jesmo?

Evo, što sada o tehnici forehanda kaže moj sugovornik:

“U međuvremenu sam donekle promijenio ideju oko idealne točke kontakta za forehend spin, ali ne u smislu pomicanja u nazad, već u smislu odmicanja u stranu. Dakle, još uvijek ispred tijela, ali pomaknuto malo dalje od tijela u stranu, što gledano sa strane izgleda bliže onom što ste govorili. Kontakt se događa kada je tijelo (prsa) već skoro poravnato s linijom stola, lakat je malo ispred tijela, a ruka polu ispružena tako da je mjesto kontakta malo ispred i dosta pored tijela.

Inače, ovaj “kineski” spin, koji autor zagovara, je otprilike ono što ja učim, s tim da mislim da on, možda, ponekad, naglašava krive detalje, a da bi objasnio cijelu stvar. Po meni, glavna razlika nije u laktu nego u tome što “europski” spin kontaktira lopticu dok je tijelo još okrenuto u stranu, a “kineski” koristi rotaciju cijelog tijela (ili kako autor kaže “oko kuka”) i kontakt se događa kad su prsa već skoro pa paralelno sa stolom. Smatram da oba načina koriste lakat u određenoj mjeri, ali da je glavna razlika u korištenju ramenog zgloba… Europljanima fali pravovremeni okret tijela oko svoje osi, pa guraju loptu naprijed iz ramena, pri čemu se nadlaktica prvo gura nazad za zalet, pa onda opet naprijed na udarac i to je sve prilično sporo. Kinezima lakat jako malo pleše iza tijela, odnosno rameni zglob nema puno posla, jer se većina odrađuje nogama. Iz mog iskustva, što se u pripremi forehend spina lakat baci više iza leđa “za zalet”, pokret više sliči na “europski” nego na “kineski”.

Da stvorim podlogu za ovo, krećem učiti klince, od samog početka, da igraju forehend kontru što više nogama, a što manje rukom. Na početku klinci intuitivno mašu iz ramena, jer im se tako čini lakše. Onda im kažem da ćemo napraviti test: ispucat ću im 10 sporih loptica na forehend, ali s jako malim razmakom od jedne do druge, tako da ne stignu pripremiti slijedeći pokret nakon što udare, a oni broje koliko će ih staviti na stol. Nakon toga, ponavljamo test, ali kažem da pokušaju držati rame i nadlakticu kao u gipsu, a odrađivati udarac okretom cijelog tijela, kao vrtuljak koji se pokvario i trza se naprijed – nazad. Razlika između prvog i drugog testa zna čak biti 3/10 na prvom i 8/10 na drugom. Time im osvještavam koliko je bolje koristiti noge umjesto nadlaktice i stalno naglašavam da trebaju igrati forehend nogama i podlakticom. a ne ramenom (podlaktica je ipak potrebna, jer ne može ruka biti baš potpuno kao u gipsu).

Ono gdje po meni mnogi treneri griješe, čak i ako pokušavaju djecu naučiti kineski spin s korištenjem inercije iz okreta cijelog tijela, je da zanemare koliko cijeli pokret ode kvragu ako se lakat “baci” iza leđa. Ljudska anatomija je takva da noge i ruke imaju više brzih mišićnih vlakana, a leđa i prsa sporih, a oni miču nadlakticu nazad i naprijed. Igrač “baci” lakat iza leđa, ali ga ne stigne na vrijeme vratiti nazad, a loptica već samo što ga nije prošla… Da bi to kompenzirao i udario lopticu na vrijeme, ostavlja tijelo u položaju u kojem se već nalazi, jer kad bi još okrenuo tijelo nogama oko svoje osi, loptica bi ga udarila u reket dok mu je on još iza leđa. Rezultat je europski “ručni” spin, gdje tijelo stoji okrenuto u stranu, umjesto da se pri kontaktu već skoro okrenulo prsima prema stolu.”

P.S. Nisam “prolupao”, pa šaljem 2 puta obavijest o istom blogu, već je pao server, pa su zadnja 2 bloga nestala, te ih moram rekonstruirati. No, ovaj je nadopunjen, a i zbog važnosti teme, nije ga na odmet ponovno pročitati.