TT for ALL

Sasa_Dragas_Centrum_2

Table Tennis for all” je nedavno, krajem prošle godine, otvoreni stolnoteniski trening centar Saše Dragaša u slovačkom gradu Prievidza. Idemo sada sve detaljnije objasniti.

Sasa_Dragas_Centrum_1

Saša Dragaš je Slovak koji se pojavljivao i u hrvatskom stolnom tenisu, sjećam se, prije par godina, njegovog nastupa na turniru “Tumi”, kada se igrao u dvorani “Industrogradnje” na Vrbiku. Prošle godine igrao je (na videu u crno-bijelom dresu) češku 1. ligu Istok.

Grad Prievidza nalazi se u centralnoj Slovačkoj, oko 600 km od Zagreba. U dvorani trening centra, na 600 m2 taraflexa, može se smjestiti 12 – 16 stolova. U sklopu centra se nalazi i smještaj, u klimatiziranim sobama, restoran, caffe i prodavaonica stolnoteniske opreme.

Sasa_Dragas_Prievidza
Sasa_Dragas_Centrum_3
Sasa_Dragas_Centrum_5
Sasa_Dragas_Centrum_4

Za sparing je angažirao igrača Martina Gumana, koji je nekoć, dok se imalo para za strance, 4 godine igrao u našoj ligi. Na radu u centru je i trener Zvonimir Korenić, naš izbornik mlađih selekcija.

Zvonimir_Korenic_1

Što reći? Sve je to super, sve je za 5, dan u centru nije i nešto odveć skup (50), kako je objavio na MyTableTennis.NET, a da li će Saša biti uspješniji businessman od Wernera, tek će se vidjeti…

P.S. Dobio sam nadopunu biografije Saše Dragaša, svima na znanje i ravnanje. Rođen je 1973. u Vinkovcima, bio je značajan igrač do juniorskih dana i 1. igrač vinkovačke Lokomotive. Od prije 20 godina uzeo je slovačko državjanstvo, a uz trening centar, glavni je trener njihove Para ekipe. Hvala Cvijo!

Timing

Bez obzira što na blogu ima “brdo” članaka, neke vitalne teme još nisu ni taknute. Takav je slučaj sa timingom, koji u stolnom tenisu označava kada koju lopticu treba udariti. Idemo vidjeti što nam na tu temu, u svom friškom videu, kaže EmratThich.

Često kada gledate početnika vidite da, uslijed neiskustva, ima potpuno pogrešan timing. Na primjer, ide sporo na brzu rezanu lopticu, te sporo “vuče” spin, a žuri i promašuje “balon”, kada ima vremena vidjeti gdje se nalazi protivnik, te izvesti udarac. Po dvoranama se prepričava anegdota kada je bosanski trener, koji sam sebe naziva Cicko, išao “poučavati” Tana (Ruiwu) u kom momentu da udari lopticu.

Evo i jednog članka, na engleskom, američkog trenera Richarda McAfeea. Lopticu je moguće udariti u 3 točke, prilikom odskoka (u usponu), u najvišoj točki, te u padu, pa su tako označeni i udarci. Također, udarac je moguće izvesti tangencijalno, spinom ili ravno, a u članku se dijele i prema točki koju se udara na loptici.

Timing

Izvrstan je i članak iz 2014. na ThoughtsOnTT, a ima i na Jon’s Table Tennis Training.

Osim što treba teoretsko znanje, optimalni timing treba automatizirati, vježbati i igrati dok ne “uđe u krv”. Nadalje, sve to, opet, nije od pomoći, na sporim nogama, bez savijenih koljena…

P.S. Naknadno je izašao još jedan video, iz iste serije, pa da tema ne ostane nepotpuna.

Kineska škola

Moram priznati da prilično deprimira ova naša siva stolnoteniska svakodnevnica. Veći broj rekreativaca me pita da im preporučim trenera, čak me nagovara da ih osobno treniram. Sam ne mogu, previše sam “iskrivljen”, a da bi mogao drugom ispravno prenijeti tehniku. Rado bi, bez naknade, preporučio dobrog trenera, ali ni to nije moguće. Iako fluktuira mnogo “likova”, evo službenog popisa, dva su problema. Jedan dio ima vrlo limitirano stolnotenisko znanje, na nivou boljih rekreativaca, ali bez tehničkih finesa i iskustva u optimalnom ispravljanju grešaka. Drugi dio, sadašnjih ili bivših profesionalaca, radi to povremeno, usput, kao 2. ili 3. posao, u “fušu”, tek i samo kada im ustreba dodatna lova, a bez ikakvog plana i programa. Da pojasnim, to je kao da imate škole, ali bez zajedničkog programa (curriculuma), pa jedan profesor krene, na primjer, sa nastavom biologije od slona, a drugi od amebe. Jedino rješenje je osmisliti neki vlastiti program. Ma, nema veze, zato smo tu gdje jesmo.

Ali, tamo negdje daleko, na istoku, u Republici Koreji, postojbini XIOM-a, koja ima milion igrača, djeluje stolnoteniski forum, kod njih to zovu cafe. Na Youtube-u je objavio priličan broj video zapisa, a među njima i Kinesku školu u 23 lekcije, sa engleskim titlovima. Gledajući sve lekcije, nećete naučiti igrati stolni tenis, jer su za početnika ili rekreativca prenapredne, ali možda dobijete ideju kako unaprijediti neki element u igri, pimpl, blok, servis… Na primjer, u ovom videu objašnjene su kontaktne točke reketa sa lopticom prilikom servisa, a cilj nije trenutno osvajanje poena, već “maskiranje” i protivničko pogrešno čitanje spina, koje će dovesti do osvajanja poena u 3. ili 5. udarcu.

TTNuri

Umjetnički dojam

U stolnom tenisu, na žalost, Milka Babović (za mlađe i strane čitaoce ex komentatorica umjetničkog klizanja) ne bi imala što raditi. Naime, u njemu umjetnički dojam uopće NIJE VAŽAN. Znači, osvojili Vi ili izgubili poen razornim spin drajfom, blokom, pimplom, promašajem servisa protivnika, flahom, kojeg protivnik izbaci van stola, lažnim spinom…, SVI POENI SE JEDNAKO BODUJU. Što ti vrijede 3 razorna spina, ako, između toga, 4 protivnička servisa ubaciš u dno mrežice ili prebaciš stol, pa je rezultat 4 : 3 za protivnika?

Jučer sam odigrao meč sa igračem iz Bundeslige (zajednički naziv za sve igrače koji ne igraju Sokaz ili to čine u 20., posljednjoj, l(j)igi). 1. set ostao je na 3, drugi je vodio sa 7 : 1, pa izgubio sa 11 : 9, a u 3. je osvojo 2 poena. Hm, nakon razmišljanja, kaže on poslije meča: “Pa, nisi povukao niti jedan spin!”. Istina. Jer, za to nije bilo potrebe. Spinove vučem tek kada vidim da servisom, mješavinom cepa i flaha, po potrebi blokom, a za visoke kontrom, ne mogu dobiti meč. Za spin igru treba imati brze noge, posebno ako je protivnik izvrstan pimpler i bloker, a to nije rijedak slučaj. Posebno pripazite ako se preko puta Vas nađe igrač, kojeg ćete lako prepoznati po pola brka:

Mladen_Mafia_Party

Naš antispin “maneken”, u nedavnom Sokaz meču 1. lige najuvjerljivije je pobijedio njihovog najboljeg igrača, izvrsnog, dugonogog i dugorukog spinera. Protiv njega je “materijal” bio najubojitiji. S druge strane, izgubio je meč od igrača tzv. “dalekometne nabacaljke”, sa lažnim spinom. Da zaključim, meč ne dobiva virtuoznost, već konzistentnost, nedostatak grešaka, te vrijedno sakupljanje poena.

Ako ne igrate 1. ligu Sokaz-a, te ne pripadate u 5% najboljih rekreativnih igrača, već u ostalih 95%, kontrola i konzistentnost su znatno ubojitije sredstvo od spina, međuigra je važnija od završnog udarca. Koji je najveći neprijatelj dobroj kontroli? Prebrz reket. Ako to nekom nije jasno, sorry, njegov problem. Stolni tenis nije boks, protivnika ne možete nokautirati jednim udarcem.

I, na kraju, jedna zagrebačka muzička razglednica, sa grupom Detour i pjevačicom Ginom, a kreće iz Varšavske:

Povrat servisa

O vraćanju servisa već je bilo riječi na ovim stranicama… Na žalost, tema je postala manje aktualna. Zašto? Pa, sa plastičnim lopticama količina rotacije koju možete zadati u servisu je sigurno pala za 30%, pa je i toliko manja vjerojatnost da će Vam protivnik “pokloniti” poen pogrešnim “čitanjem”. Nekoć, varirao sam servise sa donjom i corkscrew rotacijom, te na taj način “besplatno” dobivao 3 – 4 poena po setu. Sa svojim stolnoteniskim prijateljem (japanskim penholderašem) sa Dobrog Dola, a obojica smo izvrsni serveri, rekli bi: “Idemo odservirati (a, ne odigrati) jednu partijicu?” Sada, i kada protivnik ne vidi, a zato što je rotacije manje, loptica opet padne na stol. Ne patim samo ja od te “bolesti”, već i indijska zvijezda Sokaz-a Ravi Vashist

Ravi_Vashist

Sjećam se, jednom u Velikoj Gorici, trener Habijanec je rekao mojoj kćeri: “Kod prijema servisa, moraš znati što čekaš!” Ta rečenica mi često zvoni u ušima. Što Vi čekate? Ja očekujem brzi gornji (spin) servis u BH, znači udaljen sam 1 m od stola sa polu zatvorenim reketom. Prije kontakta servera sa lopticom, krećem naprijed, kako bi u trenutku servisa već bio u pokretu. A, zašto očekujem baš taj? Pa, on je najbrži i imam najmanje vremena za korekciju, te protivniku ili dignem balon za smash ili izbacim lopticu preko stola. Kod postraničnih i donjih (backspin) servisa, kratkih i dugih, loptica je sporija, pa se ima više vremena.

Znači, osnova vraćanja servisa je lopticu, kako god, vratiti na stol. Ako ste je ugurali u mrežicu ili izbacili van stola, nema više igre, GAME OVER! Čak i loš povrat servisa ostavlja Vas u igri, jer možda protivnik promaši 3. loptu… Koje su najčešće početničke greške? Prvo, pogrešna procjena rotacije gore / dolje. Drugo, nepotrebno “dodavanje šlaga na tortu”. Što to znači? Ako server “krvnički” zareže lopticu, a primatelj isto, loptica će završiti u dnu mrežice. U tom slučaju treba drop shotom, što kraće, gumom samo dirnuti lopticu i vratiti je serveru, pri čemu će, i onako, zadržati 80% dolazne backspin rotacije. Kod brzog servisa sa gornjom rotacijom, umjesto da se mekanom rukom servis apsorbira, jakim udarcem se prebacuje stol, ili, još gore, loptica se vlastitim spinom dodatno digne “u nebo”. Ako je prilikom povrata servisa primatelj nesiguran, reket ostaje otvoren, a loptica leti u smjeru u koju je server želio. U pravilu, servis se NE vraća FH flipom, jer je to najnesigurniji udarac, već se nogama treba pomaknuti u FH stranu i odigrati BH flip ili sa FH vratiti flah (mrtvu) loptu.

Idemo sada pokazati “školicu” vraćanja servisa kineskog trenera Tao Lia. Sa glatkom (backside) gumom servis se može vratiti rezanjem (backspin), flahom (bez rotacije) ili sa gornjom rotacijom (spinom). Važno je znati sva 3 načina, jer možda serveru ne odgovara neki od tih povrata. Također, povrat se može varirati po dubini stola (kratko – dugo), te po strani, u backhand, u forehand ili po sredini, u lakat.



Za kraj, anegdota o bivšem suigraču moje kćeri. On je lijevak, što otežava prijem servisa dešnjacima, jer ga, zbog kuta, slabije vide. I, što kod servisa napravi dotični? iz ruke baci lopticu propisno, iznad 16 cm, ali u trenutku kontakta reketa, kao slučajno, isturi svoj trbuščić, koji “sakrije” udarac, tako da se ne vidi da li ju je “dohvatio” donjim ili gornjim dijelom gume. Što raditi u tom slučaju? Pa, udaljiti se od stola i sačekati, te iz zvuka kontakta i 1. odskoka loptice sa serverske strane stola zaključiti radi li se o donjoj, postraničnoj ili gornjoj rotaciji.

Napad sa travom

Ovdje je već pisano o napadu s travom u blogovima Trava – zašto (ni)je i Trava za napad – Sword Scylla.

Kako se napada sa travom na “školski” način? Evo jedne snimke iz WSA, igrač je profić, što je odmah vidljivo po mekoći i brzini zgloba, koju većina rekreativaca nema.

Ne znam da li ste zamijetili najnoviji travaroški uradak, zvan PimplePark Wobbler, koji je kreirao Kai Veenhuis (igrač specijaliziran za testiranje trava) posebno za igru sa plastičnim lopticama. Za sada se prodaje u Spinfactory.de, po cijeni 36.90.

PP_Wobbler

Pa, da vidimo što može taj Wobbler, kako se sa travom napada “neškolovano”.

Gadno, gadno

Kineski forehand

O većini tema u stolnom tenisu vjerojatno se ne bi složili. Ali, u različitosti je bogatstvo. No, na pitanje koji je najvažniji udarac 90% igrača i trenera bi se složilo da je to FH kontra, odnosno spin. Sada pogledajte slijedeća 2 video zapisa, o istom tehničkom elementu, a izvedena na 2 potpuno različita načina. Prvi se vrti na Youku (inačici Youtube-a) u izvedbi kineskog trenera Xu Xuan sa pingpangwang.com, a drugi izvodi ruski trener Valery Zonenko, sa 3starTT.com:


I, dok Kinez ima skoro “zagipsanu” ruku, a pokret izvodi tijelom, rotacijom u struku, Rus maše k’o vjetrenjača. Tko je u pravu? Kinez, normalno, kod njihovih vrhunskih igrača vidite da se FH kontra ili spin izvode prvenstveno tijelom, prijenosom težine sa stražnje noge na prednju (eng. Power from the ground), koja po izvođenju udarca samo klecne. Ruska tehnika je iz nekih prastarih vremena, jer u njoj nema snage, a u brzini današnjeg stolnog tenisa nema se ni vremena, eventualno tako bi se moglo igrati protiv lovca sa travom, gdje je loptica spora, pa putuje, putuje, nikako da stigne… Dalje, ako je ruka UVIJEK jednako udaljena od tijela, noge su te koje moraju osigurati idealnu poziciju za udarac, a kako je u njima snaga, ni šakom ne treba “previše raditi”, jer će uz isti kut reketa poništiti svaku dolaznu rotaciju.

Sada idemo na drugo prevažno pitanje. Kada se loptica udara, ispred, sa strane ili iza tijela? Više mjeseci o tome sam, putem mail-ova, vodio raspravu sa jednim našim trenerom. Evo što o tome kaže EmRatThich, “prijenosnik” kineske tehnike stolnog tenisa:

Udarna_Tocka

Znači, nogama se pomakneš na idealnu udaljenost od dolazeće loptice (naprijed-nazad, lijevo-desno), fiksiraš tijelo, čekaš do trenutka kada je loptica sa strane, te u tom trenutku rotiraš tijelo sa stražnje noge na prednju, kod dešnjaka sa desne noge na lijevu. I to je to, jednostavno?

Kao kuriozitet, obojica nas smo završili za trenera kod Hrvatske Olimpijske Akademije, profesor tehnike nam je bio sadašnji izbornik muške reprezentacije, a nitko nam to nikada nije rekao. Ako nismo svladali forehand, što jesmo?

Evo, što sada o tehnici forehanda kaže moj sugovornik:

“U međuvremenu sam donekle promijenio ideju oko idealne točke kontakta za forehend spin, ali ne u smislu pomicanja u nazad, već u smislu odmicanja u stranu. Dakle, još uvijek ispred tijela, ali pomaknuto malo dalje od tijela u stranu, što gledano sa strane izgleda bliže onom što ste govorili. Kontakt se događa kada je tijelo (prsa) već skoro poravnato s linijom stola, lakat je malo ispred tijela, a ruka polu ispružena tako da je mjesto kontakta malo ispred i dosta pored tijela.

Inače, ovaj “kineski” spin, koji autor zagovara, je otprilike ono što ja učim, s tim da mislim da on, možda, ponekad, naglašava krive detalje, a da bi objasnio cijelu stvar. Po meni, glavna razlika nije u laktu nego u tome što “europski” spin kontaktira lopticu dok je tijelo još okrenuto u stranu, a “kineski” koristi rotaciju cijelog tijela (ili kako autor kaže “oko kuka”) i kontakt se događa kad su prsa već skoro pa paralelno sa stolom. Smatram da oba načina koriste lakat u određenoj mjeri, ali da je glavna razlika u korištenju ramenog zgloba… Europljanima fali pravovremeni okret tijela oko svoje osi, pa guraju loptu naprijed iz ramena, pri čemu se nadlaktica prvo gura nazad za zalet, pa onda opet naprijed na udarac i to je sve prilično sporo. Kinezima lakat jako malo pleše iza tijela, odnosno rameni zglob nema puno posla, jer se većina odrađuje nogama. Iz mog iskustva, što se u pripremi forehend spina lakat baci više iza leđa “za zalet”, pokret više sliči na “europski” nego na “kineski”.

Da stvorim podlogu za ovo, krećem učiti klince, od samog početka, da igraju forehend kontru što više nogama, a što manje rukom. Na početku klinci intuitivno mašu iz ramena, jer im se tako čini lakše. Onda im kažem da ćemo napraviti test: ispucat ću im 10 sporih loptica na forehend, ali s jako malim razmakom od jedne do druge, tako da ne stignu pripremiti slijedeći pokret nakon što udare, a oni broje koliko će ih staviti na stol. Nakon toga, ponavljamo test, ali kažem da pokušaju držati rame i nadlakticu kao u gipsu, a odrađivati udarac okretom cijelog tijela, kao vrtuljak koji se pokvario i trza se naprijed – nazad. Razlika između prvog i drugog testa zna čak biti 3/10 na prvom i 8/10 na drugom. Time im osvještavam koliko je bolje koristiti noge umjesto nadlaktice i stalno naglašavam da trebaju igrati forehend nogama i podlakticom. a ne ramenom (podlaktica je ipak potrebna, jer ne može ruka biti baš potpuno kao u gipsu).

Ono gdje po meni mnogi treneri griješe, čak i ako pokušavaju djecu naučiti kineski spin s korištenjem inercije iz okreta cijelog tijela, je da zanemare koliko cijeli pokret ode kvragu ako se lakat “baci” iza leđa. Ljudska anatomija je takva da noge i ruke imaju više brzih mišićnih vlakana, a leđa i prsa sporih, a oni miču nadlakticu nazad i naprijed. Igrač “baci” lakat iza leđa, ali ga ne stigne na vrijeme vratiti nazad, a loptica već samo što ga nije prošla… Da bi to kompenzirao i udario lopticu na vrijeme, ostavlja tijelo u položaju u kojem se već nalazi, jer kad bi još okrenuo tijelo nogama oko svoje osi, loptica bi ga udarila u reket dok mu je on još iza leđa. Rezultat je europski “ručni” spin, gdje tijelo stoji okrenuto u stranu, umjesto da se pri kontaktu već skoro okrenulo prsima prema stolu.”

P.S. Nisam “prolupao”, pa šaljem 2 puta obavijest o istom blogu, već je pao server, pa su zadnja 2 bloga nestala, te ih moram rekonstruirati. No, ovaj je nadopunjen, a i zbog važnosti teme, nije ga na odmet ponovno pročitati.

Bez muke nema nauke

Pogledajte kako nastaju stolnoteniske zvijezde u Kini:

Sada ide par mojih “mudrih” komentara, koje slobodno preskočite. Prvo, morate, kao roditelj, biti “fest napaljeni” za stolni tenis da svoje dijete odvojite od doma, te ga sa 10 godina pošaljete u stolnoteniski internat. Time ste mu obilježili cijeli život, jer ste mu uzeli djetinjstvo, bezbrižnost i igru sa drugom djecom (ako toga još ima). Dijete sa takvim rasporedom sigurno neće postati vrhunski stručnjak ili znanstvenik, jer jednostavno premalo vremena posvećuje školi, ona je tu tek usput da se minimalno opismeni, a naglasak je na stolnom tenisu. Kolika je vjerojatnost da će baš njih dvoje biti slijedeći kineski šampioni? Vjerujem, 1‰ (promil) ili manja, jer, eto nisu ni na lokalnom natjecanju osvojili prva mjesta. Možda igraju i lošije od nekadašnji naših “velikih” nada Zubčića ili Filipa Zeljka. Ali, u konkurenciji njih tisuću i isto toliko trenera, nekog će ta ogromna konkurencija “natjerati” da istisne maksimum iz sebe i da se pretvori u stvarnog pobjednika. A, za ostalih 99.9% koji nisu uspjeli nikada više i nećete čuti, već tek ovako, usputno. Interesantno je da nagrada za pobjednike na turniru nije simbolična, kao kod nas, u vidu pehara, medalje i diplome, već novčana,  čime djecu od malena uče da je novac protuvrijednost izvrsnosti.

Evo i najpopularnijeg sportaša 2016.:

Svim čitaocima preporučam da na Novu godinu, 01.01.2017. u 20.10 na HTV1 pogledaju film “Gnothi Seauton” (grč. Upoznaj samog sebe) o nastajanju skijaške obitelji Kostelić.

Moda za materijaliste

Materijalistima se smatraju igrači koji na reketu imaju gumu(e) koja nije glatka (backside), već sa pipcima: kretkim (soft), srednjim (medium) ili dugim (trava – long) ili antispinom (glatka guma bez otpora efektom slična travi). Iz ove grupe se izuzimaju napadači sa gumom sa kratkim pipcima (softom), koji su brži od ostalih, te naglašavaju svoju prednost.

Materijalisti se dijele u 3 grupe:

  1. prirodne, to su igrači koji, kada loptica dolazi, kreću korak nazad, a ne naprijed. Kada igrač sa takvom “navadom” na reket zalijepi ofanzivnu gumu, kod izvođenja napadačkog udarca (spina ili kontre), s istovremenim kretanjem unazad (padanjem na guzicu), reket ostaje otvoren, a loptica prebacuje stol;
  2. skrivene, igrači koji gumom “prikrivaju” neku svoju manu, npr. tvrdi zglob, loš vid, malu pokretljivost, slabu tehniku i sl.;
  3. proračunate, igrači željni “jeftinih” poena, uslijed neprisiljene greške protivnika nastale zbog pogrešnog “čitanja” spina, bilo da ovaj pogodi mrežicu, prebaci stol ili digne “zicer”, koji se lako realizira.

Standardni “materijali” svoja su igračka svojstva dokazala kroz desetljeća i tu se ništa ili vrlo malo mijenja:

  • kratki pipci (soft): TSP Spectol, Tibhar Speedy Soft, Butterfly Raystorm/Flarestorm;
  • trave (long): TSP Curl P-1R, Tibhar Grass D.TecS, Butterfly Feint Long II.

Sa navedenim gumama je relativno zahtjevno igrati, te traže prikladnu tehniku i brzinu. Veliki broj guma su u “sivoj” zoni i one su tema današnjeg bloga.

Između igrača sa “materijalima”, posebno 3. vrste, postoji nevjerojatan “halo” efekt. Jedan drugome gledaju u rekete i brzo nabavljaju istu gumu, a staru “odbacuju”. Uzmimo za primjer gumu sa srednje dugim pipcima XiYing 979, od OX (bez spužve) do 1.5 mm, koja se 2011. i 2012. prodavala u više od 20 komada godišnje, a u zadnje 2 godine prosječno 3. Guma je postala “loša” ili se promijenila “moda”? Za “zakon” trave, s kojima su nekoć svi igrali, Yung 638 i 63-9A, među ostalima i kineski reprezentativci, nitko i ne pita. Kako to? S univezalno dobrom travom Double Fish 1615, s kojom se puno toga da odigrati, a nije ni skupa, više nitko ne igra, klasici poput Donic Piranja FD Tec i Tibhar Grass D.TecS izgubili su znatan dio svoga “sjaja”. Igrači kojima na živce ide padanje pipaca kod danas najpopularnije trave Spinlord Dornenglanz pokušavaju sa novom inačicom II, koja osim imena i geometrije, sa prethodnicom ne dijeli i ista izvrsna igračka svojstva. Primjer je i “naš” maneken sa antispinom Transformer iz Der-Materialspezialista. Prvo, kada je sa backside gume Globe 999 prešao na travu Spinlord Dornenglanz OX, svi su ga odgovarali, a onda još i više kada je prešao na antispin. Danas mu je popularnost tolika da diktira “modu”, snima mečeve i stavlja na YouTube, a njegovi nekoć najveći kritičari nabavljaju istu gumu. Evo ga, u dvorani Ritmo, u meču broj 3, protiv hrvatskog izbornika Korenića:

Nedavno je “prešao” na novi frictionless (bez otpora) antispin Mega-Block, koji ima tvrđi topsheet, a sada je raspoloživ i sa dampening (prigušujućom) spužvom 2.0. Što mislite, koliko će igrača, nakon ovog, nabaviti “stari” Transformer? Ja mislim 0 (slovima: nula).

Der-M_Mega-Block

No, većina zanemaruje slijedeće činjenice. Promjena “materijala” najčešće traži i promjenu drva, na koju je malo igrača spremno, zbog navike ili troška, pa je efekat manji. Dalje, materijal koji rezultira velikim brojem neprisiljenih grešaka protivnika, zahtijeva i znatnu korekciju u tehnici igre, koju je potrebno trenirati mjesecima. Bez navedenog, svaka promjena “materijala” čisto je bacanje novca.

Savjet za igrače sa glatkim gumama u igri protiv materijalista, kako ih je najlakše pobijediti? Pa, ako niste 100% sigurni i beskompromisni napadač, sa izvrsnom kontrolom spina, najlakše ih je strpljivo prepimplati, a i lažni spin (nabacaljka) moćno je oružje.

Još jedan meč, ovaj puta našeg reprezentativca Frane Kojića protiv indijskog materijaliste Sushmita Srirama, koji na FH igra sa TSP softom, a na BH antispinom Dr Neubauer Gorilla:

Interesantno, zar ne, ode Frane u marine (iz pjesme “Čiribiribela Mare moja“)…, iako on spominje pjesmu Prljavog Kazališta “Ne zovi, mama, doktora“.

Početničke greške

Ima stvari u stolnom tenisu, kojih sam svjestan i oko kojih se trudim, ali, eto, nisam se maknuo dalje od početka.

Jedna od najznačajnijih je nedostatak stolnoteniske škole za početnike (u Prečkom ih zovu Bundesliga). Što i zašto? Pa, to je, otprilike, kao da hoćete imati sve pismene stanovnike, ali im za to niste organizirali školu. OK, većina će svladati abecedu, svaki će pisati različito (po svom), a slova će oblikom ličiti na krumpire. Ne kažem, ima ljudi koji se stvarno trude, ali gledajući nečiju kaliografiju (mečeve na Youtube-u ili igru “u živo” igrača 1. ili 2. lige Sokaz-a), neće im puno pomoći da se sami opismene. Jučer, prekjučer, naišao sam na jednu korejsku školu stolnog tenisa (TTNuri 탁구누리), sa titlovima na engleskom, ali ona je prenapredna, većina igrača iz početničke kategorije nikada neće stići do tih tehničkih visina. Evo 1. lekcije, pa zaključite sami ili, još bolje, pogledajte i ostale (ukupno 23):

Bila jedna takva školica na Velesajmu, ali trener koji ju je držao odselio iz Zagreba… Što preostaje? Pa, uzeti (platiti) privatnog trenera ili početničke greške ponavljati u nedogled. A, koje su to:

  • pogrešan stav za stolom, previše naprijed ili nazad, koljena nisu savijena, stajanje na petama, a ne prstima, desna noga ispred lijeve (kod dešnjaka), što onemogućava pravilan prijenos težine u udarcu;
  • pogrešan grip (držanje reketa), gdje je, na BH strani, kažiprst ili čak 2 prsta okomit na gumu, čime je ograničena promjena iz FH u BH, te smanjena fleksija šake;
  • prečvrsto držanje reketa, tako da na gumama ostaju tragovi hvata;
  • igranje samo rukom, a ne cijelim tijelom, noge su “zabetonirane”, kako naprijed – nazad, tako i lijevo – desno;
  • tokom ili nakon udarca kretanje unazad (“padanje na guzicu”), pri čemu reket ostaje otvoren i loptica prebacuje stol;
  • dizanje lakta prilikom udaranja loptice, što je potrebno samo kod BH flipa, a to, i onako, u rekreaciji nitko ne igra (kao ni većina hrvatskih profesionalaca sa 30 – 40 godina);
  • guranje, a ne udaranje loptice, i preklop;
  • udaranje svom (neprimjerenom) snagom.

U početku aktivnijeg igranja stolnog tenisa ispravno učenje tehnike od vitalnog je značaja. Jednom naučeni pogrešan udarac kasnije će biti znatno teže ispraviti. Tokom stolnoteniske karijere, koja često traje više desetljeća, svaki igrač će odigrati više desetaka tisuća mečeva. Zbog toga, rezultat u prvih 100 je zanemariv, tako da početnik, tokom igre, cijelo vrijeme treba razmišljati o ispravnoj tehnici, držanju reketa (gripu) u pojedinom udarcu, stavu i kretanju. Jer, to će, na kraju, presudno determinirati doseg svakog igrača. A, sretnici, koji treniraju pridruženi klubovima, pa znatno manje igraju mečeve, višestruko brže napreduju.

HSTS (Hrvatski stolnoteniski savez) i Sokaz rekreativci početnici NE INTERESIRAJU, tako da sve ostaje na eventualnoj privatnoj inicijativi vlasnika dvorana. Na žalost, većina njih ne igra stolni tenis, nevjerojatno je kako su uopće ušli u taj “posao”, pa ne čudi da je organizacija treninga za njih strana pojava. Niti u jednoj zagrebačkoj dvorani se ne može iznajmiti stol sa robotom. Kako je to sa nekim zagrebačkim dvoranama? STK Lika, u tvornici TOZ, propala (na slici), isto se ljetos desilo sa dvoranom Rapid (3 stola) na Gredicama, u fitness klubu Mo-fit nemaju arena između (krš) stolova, pa ne znam tko tamo uopće igra, evo, još jedna takva ponuda Sportsko kulturnog centra Arko u Šubićevoj, nedavno se ponovno oglasila dvorana sa 4 stola u Boćarskom domu… Očito, dvorana i slobodnih stolova ima dovoljno, ali nedostaje osnovna spoznaja što početnicima treba.

STK_Lika

Znate koji je blog jedan od najčitanijih? O Imperialu, ali ne zato što ljude interesira stolni tenis, već postoje auto gume sa istim nazivom. Katkada me i nazovu zainteresirani “kupci”, pa traže gume dimenzija 205/65/16, a ja ih obično pitam da li žele crvene ili crne 🙂 ?