Tuning i lijepljenje – savjeti

Ovaj blog prvenstveno je namijenjen onima koji tek ulaze u svijet stolnog tenisa, pa iz ponude ne znaju što je što i što bi od toga za sebe izabrali. Također, upravljen je i onima koji su 60+, sa 30+ godina igračkog iskustva. Oni pak ne mogu “izaći” iz svoje mladosti, pa još uvijek tvrde kako je Butterfly Sriver najbolja guma za sve i svakoga. To je kao da uđete u auto salon i od prodavača zahtijevate VW Golf I, kojem je 40 godina i odavno je zastario, a sada se prodaje i vozi Golf VII. O svemu je već dosta napisano, što sve možete pročitati ovdje.

Golf

Prvo o tuningu, jer je njegova primjena prije lijepljenja. Tuning je ulje, gusto i masno, koje upija spužva, te je čini mekšom i elastičnijom. Kada loptica udari u gumu, udarac se sa topsheeta, putem pipaca, prenosi na spužvu, koja se deformira. Pri tome, ako se radi o tensor gumi, sa poroznom spužvom, dolazi do sabijanja zraka u milionima pora. Nakon toga, sabijeni zrak ekspandira, spužva se vraća u prvotno stanje i ispucava lopticu. Normalno, cijeli proces će se odvijati znatno lakše i brže ako su pore pune zraka, a spužva je “podmazana”. Stara tensor guma daje osjećaj kao kada na plaži legnete na ispuhani luft (za napuhavanje) madrac. Kako se praktično guma tunira? Većina proizvođača (npr. Falco ili Haifu) pakira tuning u bočice koje na vrhu imaju čep sa kistom. Ako nema kista, uzme se mali za bojanje, maksimalne širine 2 – 3 cm. Bolje da je sa gume skinuto staro ljepilo. Kist se lagano umoći u tuning, koji se zatim ravnomjerno razmaže po spužvi. Bolje je početno nanijeti tanji sloj, pa ako nije dovoljno kasnije još jedan, nego predebeli. Guma će se početi uvijati i cijeli proces će trajati 1 – 3 dana. Nakon što se tuning potpuno upije u spužvu, što je lako provjerljivo prelaskom prstom preko spužve i kontrolom da li je još uvijek masna, te njenim izravnavanjem, guma se standardno nalijepi na drvo. Nakon tuninga, guma će “oživjeti” i imati znatno više brzine i spina. Pogrešnim korištenjem ne možete napraviti “previše” štete. Bitno je da tuning ne dođe na topsheet, ali i ako se to desi, sam će se ispraviti za par dana. Dalje, ako je guma previše tunirana, on je bio razgradiv i sam će, nakon nekog vremena, ispariti. Gume sa kompaktnom spužvom (npr. Butterfly Sriver, Stiga Boost TC, Friendship Super FX) također se mogu tunirati, ali će efekt biti manji nego kod tensora ili korištenjem brzog ljepila. Ali, ne znam tko još, prije svakog igranja, lijepi gume brzim ljepilom? Europske i japanske firme su prihvatile diktat ITTF-a i sa svojih cjenika “maknule” tuning, klasično i brzo ljepilo. Kinezi to ne “fermaju”, pa svi stolnoteniski proizvođači to još uvijek isporučuju. Legalnost je tu upitna. U Hrvatskoj ne postoji niti jedan ENEZ aparat za kontrolu isparavanja (bio jedan, pa riknuo), tako da time trebaju biti zabrinuti samo profesionalni igrači koji igraju Pro Tour natjecanja (npr. Croatia Open). Cijena takvog aparata je oko €300.

ENEZ

Većina igrača iz nužde je prihvatila vodeno ljepilo (VOC Free), jer ne mogu lako nabaviti “staro”. Klasično ljepilo je čvršće, ostaje u tanjem sloju na spužvi, pa je i lakše, manje je elastično od vodenog. Zbog toga je pogodnije za lijepljenje klasičnih softova, trava sa spužvom i medium pips (između softa i trave) guma. Također, bolje je za lijepljenje backside guma sa klasičnom spužvom. Ako nemate takvo, možete koristiti Tip-Top za popravak guma na biciklu. Tu nema filozofije. Sa kistom, može i prstom, se nanesu 2 – 3 sloja ljepila na spužvu, 2 sloja na drvo, svakako, slijedeći sloj se nanosi kada se prethodni posušio, te se slijepljivanje vrši korištenjem valjka, odnosno staromodno lakta. Neki igrači sa “materijalom” žale se da im je guma (npr. Friendship 563-1) bitno lošija ako je nalijepe “novim” ljepilom. Nikako ne lijepiti tensor gume starim ljepilom. Kod vodenog ljepila najčešće se, uslijed stajanja, “naprave” grudice. Tada ljepilo treba procijediti kroz gazu. Ako se ljepilo sasušilo, treba ga baciti. Tome su posebno “sklona” gusta ljepila, poput DHS No.15 ili Stiga Attach Power. Vodeno ljepilo, u odnosu na brzo i klasično, znatno je osjetljivije na temperaturu čuvanja, koja mora biti sobna. Prema tome, ljepilo ne smijete voziti u autu, posebno zimi. Vodeno ljepilo se nanosi spužvicom, a može i prstom, ravnomjerno i tanko. Slijedeći sloj se nanosi tek kada se prethodni sasuši. Lijepljenje se ne smije izvoditi u hladnoj i vlažnoj prostoriji, a postupak će se ubrzati korištenjem fena. Vrijedi pravilo da se guma lijepi sa 2 sloja, a drvo sa 1 – 2 sloja. Tensore, prilikom slijepljivanja, nikako ne valja natezati, već se guma samo postavi na drvo, čime se početno prihvati, a tek onda se vrši ravnomjerno stiskanje valjkom, laktom ili prstima, uz istiskivanje zraka. Ako lijepljenje nije uspjelo, gumu treba odlijepiti, skinuti prethodno ljepilo, najbolje korištenjem parafinskog ulja (tensori) ili mineralnog terpentina, odnosno sintetskog razrjeđivača (klasične spužve), te cijeli postupak ponoviti.

Tip-Top

Varijacije

WCPPLogo

Headis je glavomet gumenom loptom od 7″ na stolnoteniskom stolu nastao u Njemačkoj. Svojevremeno je i europska podružnica japanskog TSP-a podržavala taj “sport”. Katkada igrači u žaru igre “opale” glavom u stol, pa se razmišlja o uvođenju kaciga. Preporučam ga igračima na kamenim stolovima na Jarunu.

Prošle nedjelje je na zagrebačkom Velesajmu održano kod nas prvo natjecanje u ping pongu. Igra se sustav kvalifikacija, a završni pobjednik ide od 24.-25.01.15. na Svjetsko prvenstvo u London, gdje se igra za nagradni fond od $100000. Cijeli spektakl prati Sky sports. Prošlogodišnji pobjednik je Maxim Shmyrev, koji je u finalu pobijedio Iliju Lupulescua, poznatog iz priče o Killerspinu. Ukratko, na obični drvenjak (drveni reket) nalijepljen je brusni papir (šmirgl), a setovi se igraju do 15. Komentar zagrebačkih sudionika, a bilo ih je 17, bio je da ta igra nema previše veze sa stolnim tenisom. Ono što je meni bilo interesantno je puni stol puklih loptica, koje reketi nesmiljeno uništavaju.

Maxim Shmyrev

Bliži stolnom tenisu je hardbat, a posebno je zastupljen u USA. To je igra za “pljesnivce”, jer se igra sa reketima na koje su nalijepljene gume koje su postojale prije 1950., kada se igralo sa gumama sa pipcima, bez spužve. Od guma koje su poznatije, na listi dozvoljenih nalaze se Andro Classic, Butterfly Orthodox, Dunlop Barna Original, Friendship Dr Evil, TSP Millitall …

U Japanu se održavaju natjecanja u stolnom tenisu sa 44 mm lopticama, čime je znatno smanjena brzina i rotacija. Za takvu igru proizvode se posebne loptice, gume, drva, a sve ih odobrava J.T.T.A. (Japan Table Tennis Association). U dvorani u Prečkom, prije par godina, održano je jedno takvo Sokaz natjecanje, a pobijedio je blokerski travaroš.

TSP Euro44 Power

Footwork

Prvo malo priče, onda gledanje.

Ove godine sam trčao utrku građana na Zagreb marathonu i slučajno sam došao do kenijskih trkača, od kojih je jedan i pobijedio. Pogledao sam u njihove noge i ostao zapanjen potpuno različitom tjelesnom građom od moje. Niske tjelesne težine, dugih nogu, vretenastih mišića listova, izgledali su kao sa drugog planeta. Da sam bio natjecatelj, koja bi bila moja šansa? Nikakva, jednostavno nemam fizičkih predispozija. Sličan osjećaj je kada stanete uz Zorana Primorca ili Andreja Gaćinu i pogledate im u noge, trenutačno shvatite koliko je treninga trebalo da se razvije takav obujam.

S druge strane, imate neke naše igrače mlađih kategorija. Jedan od njih je trčao prema meni i vidio sam da on uopće ne zna trčati. Glava i trup naprijed, nogice klepeću negdje otraga, on ne trči, već se bori da ne padne. Drugi pati od pretilosti, ne samo on, već cijela obitelj, tjelesna građa je primjerenija bacaču kugle, a ne stolnotenisaču. Koja je vjerojatnost da postigne neki rezultat? Otprilike ista kao da sam visoki 170 cm i pokušavam postati vrhunski odbojkaš. Svaki odgovoran trener zahvalio bi mi na volji i preporučio drugi sport gdje će to biti manji hendikep.

Osnova stolnog tenisa je u pokretljivosti, koja se dobiva radom nogu (footwork). Jedna kineska “delegacija” gostovala je na pokaznom treningu u Danskoj, te je tom prilikom snimljena serija od 6 videa:





P.S. Cijelo vrijeme pokušavam naći video footworka Zhang Jikea, ali snimljen kamerom ispod stola. Interesantno je da u nekim udarcima, kako bi bio u idealnoj poziciji prema loptici, ne stoji na punom stopalu, već na rubovima. Kada ga nađem staviti ću ga ovdje.

Opušteni gladijator

Ovaj blog je kompilacija jednog drugog bloga o Opuštenoj igri koji je nedavno napisao Ben Larcombe i razgovora kojeg sam u pauzama između mečeva vodio sa seniorskim pobjednikom Stipančića Tomislavom Japecom, zvanom Japa.

Tomislav Japec

Ben je igrač srednje klase, znatno ispod Japine, ali odlučio je rano postati trenerom s mišlju da, ako već nije uspio od sebe, može od svakoga stvoriti dobrog igrača u samo godinu dana. To je opisano u Expert in a Year. Svoga pajdu (op.a. prijatelja) i zamorca Sama svakodnevno trenira, vodi ga svjetskim trenerima na učenje i ispravak tehnike (Sherwin Remata, Eli Baraty, Mario Genovese), u trening kamp u Dansku … Vrijeme polako istječe, a Sam igra loše, ne znam da li bi imao pozitivan skor u zadnjoj ligi Sokaz-a, a gdje je to u odnosu na prvih 100. U stvari igra, kao što je to nekoć rekao i za mene moj stolnoteniski prijatelj kojeg ovdje često anonimno citiram, kao pokvareni robot. U igri je zgrčen, gubi mnogo poena u međuigri, radi puno neprisiljenih grešaka, napada lopte koje nisu za to, promašuje zicere. U igri mu nedostaje opuštenost, pa je to trenera Bena nagnalo da napiše apsolutno predug članak, čiji sukus je da u igri treba opustiti rukicu (mekani grip), zglob, podlakticu, ramena, koljena … Sve zajedno sadržano u mantri “Brze noge, mekana ruka”. Ali, kako to postići u meču, kada se stisneš i kada većina igrača igra barem 20% slabije nego na treningu? Dalje, kako igrati opušteno, a istovremeno zadržati dostatnu dozu agresivnosti? Odgovor je u iskustvu, a jedno od pomagala je alkohol.

Kažem Japi da sam shvatio da je stolni tenis, u stvari, neki vid gladijatorske borbe. U kratkom vremenu, gledajući protivnika u oči, pokušavaš ga nadvladati i nadmudriti, svladavajući pri tome vlastite emocije. Pita Japa: “Koliko ti je vremena trebalo da to shvatiš?”, kažem: “8 godina”, a on: “Super, meni je trebalo 20!”. Da sada povežem sa prethodnim pasusom: “Kako biti opušteni gladijator?“. Nije lako i svako reagira na različit način. Mnogo igrača se tokom službenih mečeva ponaša potpuno neprimjereno, slave “prasice”, provociraju protivnika uzvikivanjem “Cho” ili “To”, ponižavaju ga, bacaju reket, divljački psuju, udaraju nogom arenu, stol … Bon tonu i fair playu tu nema mjesta. I to oni od kojih to nikada ne bi očekivali, koji u redovnom životu odaju simpatične osobe. I koja osoba je od tih prava, ona za stolom ili ona “u odijelu”? Imam svoje mišljenje, ali neću ga iznijeti. Znam da ako igrača želite bitno hendikepirati, samo mu recite: “Ovaj meč bi morao dobiti!”. Sigurno će igrati barem 30% lošije.

Kada sa tog aspekta pogledate na stolni tenis, na odnose snaga zapada i istoka, na obrasce ponašanja, možda i u tome leži odgovor zašto su Azijati toliko superiorni? Možda tu “kultura” samo smeta? I uzvici “Cho”, “Yo”, “Choe” su došli s Istoka, ne zna se ni njihovo pravo značenje, osim bodrenja samog sebe i “prizemljivanja” protivnika.

P.S. Moram, za kraj, ispričati jednu anegdotu sa Japom koju često ponavljam. Izvrsno je igrao na turniru u Samoboru, i između mečeva, na pušenju, kažem mu: “Ma, ti bi morao barem jednom tjedno zapaliti svijeću na Kamenitim vratima što ti je Bog dao tako brze noge i ruku!”. On: “A, što mi nije dao pamet?“.

Cjenik 24.11.2014.

Novog cjenika nije bilo dugo. Ali, cijelo vrijeme se radilo na istraživanju kineskog i drugih tržišta. Jer vrijeme je zahtjevno. Uz svakodnevno manje prihode, ne može se uzeti od osnovnih troškova (hrane, komunalija), pa se uzima tamo gdje se još može – na rekreaciji. To je vidljivo, među ostalim, na znatno manjoj posjećenosti turnira, gdje je na većini broj sudionika pao na pola. I kod nabave opreme je slično, traže se povoljniji brandovi. U Europi i Japanu to se teško može naći, proizvođači su u kartelu, međusobno ne konkuriraju cijenama. Stolnoteniska trenirka, novi model, kod svih košta €89.90, noviji modeli Tensor guma od €39.90 do €49.90, kvalitetnija drva i preko €100.00. Kada se ustanovi da je neki model gume ili drva promašen, ne spuštaju mu cijenu. Jedan od načina kako to prevazići je kopanje po kineskom “smeću”, jer sve je puno krša i fakeova, ali tamo su cijene još uvijek znatno povoljnije, u pola. Zadatak je pronaći euro/japansku kvalitetu po kineskoj cijeni. Katkada iz toga izađe biser, kakvo je drvo GuoYueHua Low-Carbon Life, sigurno se do sada prodalo više od 100 komada, backside guma Galaxy Apollo II Max Tense, medium pips gume (između softa i trave) Galaxy Pluto i Kokutaku 110 II, soft Tuttle Summer 3C …

Evo koje su novosti:

1. Gume

  • Dr Neubauer Killer soft se pokazao izvrsnim, posebno na BH sa tankom spužvom, ali nije više nabavljiv sa 1.3, već, također u ograničenoj količini, dolazi sa spužvom 1.4;
  • Yung trave, 20 komada, 130.00 kn, stigle, već je vidljivo da će za modelom 638 biti navala;
  • Nove backside gume iz Galaxy-ja, po 180.00 kn, došla je Big Dipper, kao DHS Hurricane8, tacky guma na poroznoj spužvi, a stiže i Moon Speed, nova verzija, tvornički tuning, proizvođač je reklamira kao izvrsnu zamjenu za Butterfly Tenergy 05;
  • KTL (LKT) ispod standardnog topsheet-a Pro-XP, stavlja kvalitetnije, življe i nešto tvrđe spužve, pa su gume Pro-XP Gold i Red Dragon 2.0 i 2.2 po 120,00, odnosno 130,00 kn, za allround igru, kao Butterfly Sriver EL ili L.

2. Drva

  • Od drva koja do sada nismo imali, a po super cijenama, stižu XVT Carbo 7.6 (remake Stiga Carbo 7.6), Tibhar Black Silver, Tibhar Xeon Sensitec, sva sa konkavnom drškom;
  • Od “starih” modela stiglo je drvo sa ravnom drškom Avalox J-Tech, 5-slojeva, hinoki završni furnir, brzina od OFF- do OFF, vrlo živo, sa visokim kutem izbačaja, za obostrane beskompromisne spinere, 420.00 kn. Također, za spinere, 230,00 kn, ali nešto “smireniji” (OFF-) je Galaxy W-6 sa konkavnom drškom, zovu ga Loop King (Kralj Spina).

3. Ostalo

  • Više iz fore, za popunu asortimana, stižu folije za penholderaše u crvenoj/crnoj boji. Koriste ih igrači koji igraju samo sa jednom stranom reketa, umjesto gume na drugoj. Neka japanska penhold drva već imaju nalijepljenu takvu foliju (Butterfly Senkoh-5).

XVT_Carbo_76.jpg

 

Treneri

Od kada mi je palo na pamet da napišem par razmišljanja o trenerima stolnog tenisa iz glave mi ne izlazi ex Yu hit Riblje čorbe: “Kako je lepo biti glup”, pa tko je mlađi ili se ne sjeća, može je pogledati i preslušati na slijedećem linku. OK, a tko je tu glup? Ja, roditelj djeteta koje je počelo trenirati stolni tenis. A, zašto je u gluposti ljepota? Zato, jer što manje znaš, manje vidiš i život ti je ljepši.

Coaching Ethan

Idemo u prošlost. Imam diplomu stolnoteniskog trenera koju sam stekao kod Hrvatske Olimpijske Akademije (HOA). A, kako? Dok je “para” (op.a. novac) curkom curila, tečajevi su bili besplatni, a imali su 3 dijela. 2 praktična, na moru, u Umagu, jer tako je godilo predavačima, a 1 na Pedagoškoj akademiji, 7 predmeta, sve pusta teorija, bez primjene. Na tečajevima bilo je različitih polaznika, od profesionalaca, igrača 1. lige (danas Super Lige), do potpunih početnika, rekreativaca sa 1 – 2 godine čokljanja. Prijatelju, rekreativnom travarošu, nikako nije bilo jasno zašto je dobio 2 iz tehnike, kada ja “ispravno” pokazivao BH spin. Mo’š mislit’! Sa sadašnjim znanjem, siguran sam da sam sebi nikada ne bih dao 2, jer ako ne znaš izvesti tehnički element, kako ćeš ga tek onda pokazati djeci? Ali, to očito nije bilo važno.

Kako sam kći više godina svakodnevno dovodio na trening i čekao da završi, u oči mi je “upao” trener iz susjednog kluba. 90% vremena držao je obje ruke u džepovima, pa sam poslije, u nevezanom razgovoru, rekao da mi je žao njegove žene koja te džepove poslije mora krpati. Ni danas mi nije jasno kako je tako mogao bacati many balls igračima ili držati reket? U drugom klubu, kroz više godina, nisam vidio da je trener ikada uzeo reket u ruku. Nakon 8 godina svakodnevnih treninga, kada vidim kći koliko servisa zna i na koji tehnički način ih izvodi, dođe mi da plačem. Nema ona pojma! Da li je to njena krivica? Da li svi učenici koji idu u školu moraju silno željeti naučiti pisati? Ne, zadatak je učitelja da ih to nauče, nezavisno od njihove volje. A, poslije će neki završiti samo osnovnu školu, a neki postati akademici.

Jedna nedavna priča. Žali se trener mom sugovorniku da, eto, ima problema na poslu. Nema stalne dvorane, pa ga seljakaju, a nema ni djece. Dvoranu bi uskoro trebao dobiti, a djecu pronaći u osnovnim školama. Ali, ne da mu se samostalno tražiti djecu, ne piše mu to u opisu radnog zadatka, već očekuje od drugih klubova da mu pošalju. Normalno, to nije moguće, koji trener će u dijete uložiti 3 – 4 godine rada, pa ga onda dragovoljno poslati drugom? Ništa, kažem ja, najbolje da onda da otkaz. E, to mu se ne bi svidjelo, nije plaća nešto visoka, prosječna hrvatska, ali čovjeka veseli. Ali, nije on jedini, ima još jedan takav. I, kada to zbrojiš, ode godišnje 200000 kn poreznih obveznika u stolnoteniski dim.

Obično se koristi fraza: “Bolje je da dijete trenira, nego da je na ulici!”. Znam cijelu jednu generaciju igrača istog kluba koja je završila na “bijelom prahu”, a repovi se povlače i danas. Treneri su ostali na svojim mjestima.

Mogao bi ja ovdje navoditi još desetine takvih priča. Mama juniora mi se “žalila” kako su joj sina namjerno pozvali u klub da s njim ništa ne rade i na taj način ga onemoguće da bude konkurencija njihovim igračima. U istom klubu dobar junior je proveo godinu, sada ga više nigdje nema, rezultati sa 17 : 3 pali na 3 : 17 (odnos pobjeda i poraza). U drugom klubu, regionalno bi “prikupili” najbolje igračice, nakon godine sve su ostavile stolni tenis, više njih tako, više godina. Djeca iz jednog kluba, sada seniori, nakon represije imaju mučninu kada trebaju ući u dvoranu u kojoj su nekoć trenirala. O međusobnim neprijateljstvima trenera i klubova, o tome da svako svakom iza leđa radi o glavi, bolje da ne pišem. Isto, o različitim rafiniranim “načinima” izvlačenja novaca iz roditeljskih džepova. Dalje, o lijepljenju “materijala” na rekete početnika, čime dijete početno ima znatno bolje rezultate, ali je kasnije trajno hendikepirano.

Na žalost, ništa od navedenog nije izmišljeno, iza svake od priča stoji ime, klub, godina … I, kada sve to vidiš i znaš, vratiš se izvorniku: “Kako je lepo biti glup”. I, znaš da je stanje loše, a čudiš da nije i gore. Ali, kao i za većinu, tako i na ovo pitanje ima odgovor. Rezultati rada se vide tek nakon 10 godina, kada ta djeca trebaju postati seniori. A, ako ti takvo stanje ne odgovara, uvijek možeš dati 3 putovnice Kinezima i hvastati se kako si ti “svjetski” trener i imaš izvrsne rezultate reprezentacije.

Po naprijed napisanom dalo bi se zaključiti da su treneri najveća nedaća stolnog tenisa. Ali, to ne bi bilo istinito, oni nisu uzrok, već posljedica stanja cijele organizacije. A, o tome u slijedećem nastavku …

P.S. Protekla 2 dana proveo sam kao sudac na Stipančiću. Ono što mi godinama nije bilo jasno, shvatio sam večeras. Što je to stolnoteniski talent? Gledajući Japu u polufinalu seniora, tu brzinu, predikciju igre, osjećaj, sve je to izgledalo kao sa drugog planeta, nepojmljivo “običnim” igračima … To nije moguće utrenirati, s tim se rodiš. Kao što bi rekao jedan Sokaz znanac: “Genijalno!”.

Prigodno

Ako žarko želiš da ti žena cijelo vrijeme ne “žlabra” što si u stolnoteniskoj dvorani, a ne sa njom na baletnoj predstavi, jedno od rješenja je da oženiš stolnotenisačicu. Toga su se dosjetila ova dvojica, jedan Englez (Paul Drinkhall & Joanna Drinkhall) i jedan Portugalac (João Monteiro & Daniela Dodean). Ali, ni to nije sve, jer ovaj drugi sada ima i stolnoteniskog klinca.

Brakovi
J_Monteiro

ITTF, valjda po ugledu na puno sposobnije i popularnije tenisače, u Bangkoku (Thailand) od 11.-14.12. organizira ITTF World Tour Grand Finals, kao veliko finale Pro Tour-ova. E, sada dolazi “kvaka”. Uvjet za nastup je sudjelovanje na barem 5 natjecanja iz serije, a to niti jedan Kinez nema, tako da je cijelo natjecanje “krnje”. Kao, tenisko finale bez Đokovića i Federera …, ambalaža, bez sadržaja. Možda se Kinezima to ne igra, nije im u planu i programu, pa je zato izmišljeno glupo pravilo, a i domaći igrač/ica je dobio “Wild Card”, što je isto bez veze. Neće to biti loš turnir, ali naziv je svakako pretenciozan i u stvari lažan.

2014 ITTF World Tour Grand Finals

Sutra i prekosutra (21.-22.11.) u Domu Sportova u Zagrebu održava se 22.Memorijal Antun Tova Stipančić. Prije neku godinu u seniorskom dijelu je nastupala ruska reprezentacija, Tokič, Bobočica … Znatno je, u odnosu na prijašnje godine, pao u kvaliteti, nema više veteranskog dijela. Ali, to je, osim Prvenstva Hrvatske, još rijetka prilika da se kod nas vidi kvalitetniji stolni tenis. A, biti će i gore!

Memorijal Antun Tova Stipancic

He, he! Upravo sam vidio da je Google upit “Najbolja reketa za stolni tenis” preusmjerio na moje stranice. Thanks, Mr. Google.

Proizvodnja guma

Andro_Rasant

Ako ste mislili da danas neće biti bloga, prevarili ste se.

Proizvođači guma su konspirativne organizacije, tako da informacije vrlo teško izlaze van. Da je tome tako najbolje svjedoči da stučnjaci koji opisuju proizvodni proces nigdje nisu potpisani imenom i prezimenom. Ima prastari Butterfly film, ali ovaj je noviji i prikazuje segmente iz proizvodnje gume Andro Rasant. Cijeli proces proizvodnje, što nigdje nije navedeno, odvija se u njemačkoj tvornici ESN, koja osim za njih radi i za još 15 brandova, o čemu je već više puta bilo govora. Govornik je na njemačkom, a titlovi na engleskom. Zgodno je kada radnik u procesu proizvodnje u smjesu za spužvu dodaje zelenu boju, koja je rezervirana za Andro, plavu za Donic, crnu za XIOM … Najgore su bijele spužve, npr. kod Tibhar 5Q Sound, jer se ne vidi da li je ljepilo ravnomjerno naneseno i da li i kada se posušilo. Dalje, na gornjoj slici se vidi da spužva na Andro Hexer HD ima znatno manje pore od one ispod Andro Rasant. U pravilu, novije i kvalitetnije spužve imaju veće pore. Zašto? U njih stane više zraka, pa je i katapult efekat gume izraženiji. Osim na male i velike, kako se još dijele pore na spužvi? Na otvorene i zatvorene.

Rabljene gume

Rabljene gume česti su predmet trgovine ili razmjene rekreativnih igrača, a nalaze se nalijepljene i na reketima djece početnika. Neke gume, a najčešće se to odnosi na Butterfly Tenergy, kao da imaju 2 života. Prvi život je kod onih koji kupe ili dobiju (sponzorirani igrači) novu gumu. Drugi život je kod onih koji dalje igraju sa već istrošenom gumom.

Gume_rabljene

Dva su izvora nabave rabljenih guma, pa ću detaljnije o svakom.

Prvi izvor je nabava od profesionalnog igrača. Ona je bitno limitirana na Zagreb, jer većina sponzoriranih igrača tamo trenira. U svemu ima puno priča, a ne znam koje odgovaraju istini. Eto, kolega mi je rekao da Timo Boll mijenja gume za svaki meč, iako mi se to čini malo nevjerojatno. To je dosta posla, prije svakog meča lijepiti gume, tim više što ih profesionalni igrači prethodno tuniraju, posebno ako se tokom turnira u danu igra više mečeva. Naš internacionalac, Butterfly maneken, sa istim gumama igra tjedan dana. Nakon toga, šalje ih bratu (Halo, Bing, kako brat?), koji ih onda prodaje. Kvaka je u tome što su gume nategnute, pa su 1 cm kraće od glave reketa. Većina profesionalnih igrača mijenja gume mjesečno. Nisam ni ja čist. Često kupim takve gume, eto, prekjučer 5 komada Tenergy 05. Također, igram sa rabljenim DHS Hurricane3 Neo National, koje ne bih redovno mogao kupiti, jer su “rezervirane” za članove kineske reprezentacije. A, gume su napravljene tako da sa mojim “pahuljica” spinovima ne mogu potrošiti niti jednu za 10 godina. Ovaj izvor nabave rabljenih guma je specifičan. Dobro je to što su gume nisu odstajale, grip (površinska hvatljivost) je sačuvan. Potrošene su samo na manjoj površini, pipci su malo ušli u spužvu, jer profići udaraju jako, uvijek istim dijelom. I cijena takvih guma, u nabavi, je povoljna, jer ako je igrač sponzoriran od proizvođača, te je sam nije platio, normalno je da će i rabljenu jeftino prodati. Nedostatak je da su brže od najbržih, profesionalci igraju na najdebljim i najtvrđim, od proizvođača biranim baš za njih. Zbog toga su neprimjerene za prosječnog rekreativca, a posebno za djecu. Sjećam se, na turniru sam gledao igru mlađeg kadeta, sina školskog prijatelja i sa BH sve mu je letjelo van. Po završetku meča, zamolio sam oca da vidim reket. Imao je nalijepljenu “sponzorušu” Tibhar Nianmor, kreiranu za Vladimira Samsonova, ali ni on nije igrao sa njom, jer je i njemu bila prebrza.

Drugi izvor je “prijateljska” razmjena suigrača ili kupnja na forumu. Česti je slučaj da igrači razmjene gume koje im ne odgovaraju, pri čemu se nadaju da će im ova druga biti bolja. Normalno, to nije guma modela, boje, debljine i općeg stanja koju bi željeli, već biranje manjeg zla. Kod kupnje na forumu može se naći novih guma koje je kupac samo izrezao, odigrao 1 – 2 puta sa njima i zaključio da mu ne odgovaraju. Ako je pri tome cijena takve gume u pola nove, onda je to Bingo kombinacija. Ima više njih koji vrebaju takve ponude, tako da treba biti sretan, spretan i brz. Većina toga što se nudi su “islužene” rage, gume koje su dugo odstajale, izgubile većinu površinske hvatljivosti, sa 10 slojeva starog presušenog ljepila, oštećene spužve od nestručno skidanog ljepila, što se vidi tek naknadno. Trave koje se nude imaju sve čepove, ali katkada su napukli u bazi, što treba provjeriti opipom (guma je na tom dijelu mekša) ili povećalom. Dalje, tamo je teško naći gumu koju bi željeli, npr. Andro Hexer HD 2.0 crvena, već je nužan kompromis u vidu modela i/ili debljine. Ima li smisla takva kupovina? U pravilu ne, eventualno ako je vrlo povoljna, tek toliko da se na treningu vidi da li bi odgovarala, ali ni taj zaključak nije valjan, jer kvaliteta gume je toliko narušena da možda ima 20% karakteristika nove. U tom slučaju mnogo bolji izbor je nabava nove kineske gume, performansama približne željenoj.

Napisao bi nešto i o našoj ponudi rabljenih guma. Sve gume su, a ima ih trenutno oko 260, “oslobođene” ljepila, očišćene i konzervirane. Dalje, izmjerene su, što je napisano u tablici, tj. dužina u odnosu na glavu reketa (S = 151 – 153 mm, M = 155 – 157 mm, L > 157 mm) i s ocjenom stanja (5 = nova, 4 = vrlo dobra, 3 = dobra, 2 = prihvatljiva, 1 = loša). Imaju realnu cijenu, što ću pokušati prikazati na cijenama guma Butterfly Tenergy. Nova guma, u prodavaonici, košta 390.00 kn. Samo izrezana, vrijedi 250.00 kn, ocjena 4 = 200.00, 3 = 150.00, 2 = 100.00, a 1 = 50.00. Inače, većinom se traže spomenuti Tenđe i gume iz ESN-a, za Kineze nitko ni ne pita, jer igrači ne znaju, što je šteta, u toj ponudi ima super guma. Za rabljene gume, kao i za sve ostalo, vrijedi pravilo da narudžba mora biti minimalno 100.00 kn, nema isporuke poštom van Zagreba, a sve je po sistemu viđeno – kupljeno, kako ne bi bilo naknadnih reklamacija.

Trave iz Giant Dragona

Giant Dragon
Proizvođač Giant Dragon zove se punim imenom GUANGZHOU DONGXING GIANT DRAGON STATIONERY & SPORTING GOODS CO., LTD. Firma je osnovana 1991., a ima sjedište u gradiću Guangzhou (Kanton), glavnom gradu provincije Guangdong i ima ispod 8 miliona stanovnika. Nalazi se u zaljevu Biserna rijeka (zajedničko ušće rijeka Xi Jiang, Bei Jiang i Dong Jiang), u blizini Hong Konga, na jugu Kine, u jednom od najnaseljenijih i najrazvijenijih područja. Na slikama su razglednica Guangzhou i “malo” retuširana tvornica od 60.000 m2:

Guangzhou
Giant Dragon_Factory

Oni proizvode sve što se tiče stolnog tenisa: gume, drva, stolove, tvorničke rekete, mrežice, loptice, torbe i futrole, ograde, brojače …, što bi rekli: “Nema da nema!”. I na svakom proizvodu je nacrtan veliki zmaj iz logo-a. A, zašto ja ovdje onda pišem samo o travama, a ne o svemu??? Objasniti ću. Kod nas, osim trava, dolazila su još i drva, najpoznatija je serija combi drva Kris, za kombinirane lovce i napadače, jedna strana sporija, a druga brža. Sporija strana se morala prethodno dobro prelakirati, inače nakon jednog skidanja gume furnir odeeee. Imaju oni i kopije evergreen drva, npr. Stiga Ebenholz NCT V, pod nazivom Giant Dragon Ebony King 5. I dok Stigino drvo košta oko 1000.00 kn, kod Giant Dragona 250.00. Ali, kakva cijena, takva i kvaliteta, otužna. Dolazile su i backside gume, različitih bombastičnih naziva, npr. Superveloce V12 FX, ali ono što im je svima zajedničko je da se topsheet ubrzo odlijepi od spužve, te na gumi nastane jedna velika buhtla. Prirodni slijed takve gume je smeće.

Giant Dragon Superveloce V12

Ono čime su naši igrači bili zadovoljni su njihove trave. Najpoznatiji modeli su Dragon Talon, kao najbolja zamjena za staru Tibhar Grass D.Tecs i Cropcicles za blokere na stolu. Nadalje, tu su još Meteorite i Meteorite Soft, Giant Long i Giant Long Soft, Snowflakes i Attack Long. Karakteristike (brzina, kontrola, efekt) i opisi se mogu pročitati na stranicama našeg dobavljača TTDD.de. Znači, sve to što je navedeno može se kod nas nabaviti, sa nešto uvećanom cijenom, zbog troškova prijevoza. Stalno imamo na lageru Dragon Talon OX i Giant Long OX, a ako se pokaže potreba imati ćemo i ostalo.

Giant Dragon Dragon Talon

Na kraju propagandna poruka: “Budi zmaj i igraj sa velikim zmajem!“.