Butterfly vatromet

Hm, jel’ to neka nova guma ili drvo od Leptirića? Il’ je Geek, k’o Kiro, “prosvir’o”? Novogodišnja čestitka iz Butterflya? Ništa od toga. To je redizajn kartona SVIH 40 modela Butterfly guma, tako da Tenđe sada izgledaju ovako:

Butterfly_Vatromet

I, sada ide marketinški trič – trač, crna boja predstavlja kao beskonačnost svemira, a vatromet mogućnost loptice da ode u bilo kojem smjeru. Kaj god! Nova pakiranja imaju za kupce malu prednost, znati će se koje su gume proizvedene 2016. i kasnije, a koje ranije.

Butterfly_Tenergy05_N1

Redizajn je napravljen da bi se otežalo krivotvorenje. U prošlosti, u tu svrhu, uveden je hologram na celofanskom omotu, te serijski broj utisnut u spužvu. Ali, očito, kineske krivotvoritelje to nije zaustavilo, pa je trebalo smisliti teži način, te uložiti novac u nove strojeve za printanje i pakiranje guma. Sada je zaštita hologramski logo u centru kartona. Ono što ja ne znam, a nadam se da Butterfly zna, koliko Tenergy guma su kupci kupili misleći da su “prave”, a ne FAKE? Inače, to nema smisla, jer onaj koji je za gumu spreman platiti stotinjak kuna, nikada za nju neće dati 390.

Butterfly_Tenergy05_N2
Butterfly_Tenergy05_N3

Od 21.12.2015. u prodaji je nova guma Bryce HighSpeed, koja je znatno brža od Tenergy, sa novim topsheetom MicroLayer, koji je tanji, pa su pipci znatno vidljiviji, sa jačim gripom od starog Brycea. Spužva je malo mekša od Tenergya (H35, u odnosu na H36), bijela, sa manjim porama, srednjeg kuta izbačaja, sa više katapulta, lakša… Probala ju je, kao, Tian Yuan, na BH, premalo gripa za dobar flip.

Butterfly_MicroLayer
Butterfly_Bryce_HighSpeed

U međuvremenu, na lažnim Butterfly drvima ispravili su tipfeler (štamparsku grešku), pa više ne piše “World-Lwading”, nego, kako treba, “World-Leading”, tako da je otežano prepoznavanje na “prvi pogled”. Interesantno, ta lažna drva imaju, kao završni furnir, i neku lažnu limbu, koja ima linije, ali ne pore kao prava. Svašta, da tome doskočim, još ću morati upisati Šumarski fakultet na Sveučilištu za treću životnu dob!

Ovo je posljednji, 450-ti blog u ovoj godini, nastavljamo u Novoj.

Mizuno – novi modeli

Krenuti ću, kako je to kod mene obično, NEUOBIČAJENO. Ovdje sam već pisao o Mizunu, izdali su nove modele tenisica, a tema je čekala… Ovaj vikend se, u organizaciji STK “Jastreb” iz Jastrebarskog, igrao rekreativni turnir, u njihovoj dvorani, ex kockarnici, što je vidljivo sa donje slike (za zidu su 4 asa, san svakog pokeraša). Pod je ostao iz prethodne namjene, kombinacija tapisona, laminata, parketa i pločica, ne znaš što je gore. Na nogama sam imao Mizuno tenisice, stare barem godinu i pol, 75% amortizirane, koje se uopće nisu klizale. Jučer sam, za usporedbu, za trening obuo stare tenisice Adidas Speed Court, i, iako je u Prečkom taraflex, ove su proklizavale… Što ja tu hoću reći? Mizuno je Mercedes za tenisice, neće se klizati, tokom korištenja neće puknuti vezica ili materijal na peti, razlijepiti se… One su jednako dobre dok god imaju i zadnji milimetar gume na potplatu.

STK_Jastreb

Pa da, napokon, vidimo te nove modele…

Mizuno_Wave_Drive_N
Mizuno_Wave_Medal_N

Mizuno je svjetski brand, univerzalna vrijednost, sa kineskim “štihom” (u juanima), sa japanskim (u jenima), sa njemačkim (u eurima)…

Moji savjeti. Nemojte, osim ako uvijek ne igrate u istoj dvorani, na taraflexu, izabrati isključivo stolnoteniski model (Drive, Medal, Plio…). Modeli (Twister, Stealth), za ostale dvoranske sportove (badminton, rukomet, squash…), imaju deblji potplat (više gume), bolju amortizaciju za tvrde podloge, te će trajati duže. Tko voli tenisice sa niskom petom neka uzme one za dvoranski nogomet. Na donjoj slici je potplat od Mizuno Wave Twister 4, na kojoj se vidi japanska pamet, od vrha na cca. 5 cm su napravili žlijeb, kako bi se tenisica tu savijala, a igrač lakše stajao na prstima.

Mizuno_Wave_Twister_Potplat

Da li Mizuno ima dostojnog konkurenta? Da, također dolazi iz Japana, zove se Asics, o kojem ću nekom skorom prilikom. A, sve druge tenisice raznih stolnoteniskih firmi su bez veze, uključivši i najnoviji model Butterfly Lezoline TB, u pastelnim bojama, po “samo” €99,90, kakve na 1. slici nosi igrač okrenut leđima.

Butterfly_Lezoline_TB

Ima li Mizuno mana? Da, to je njihov službeni uvoznik za Hrvatsku, koji je apsolutno neposlovan.

I za kraj, jedna molba. Kada nabavite dobre stolnoteniske tenisice, nemojte u njima hodati van dvorane, šteta je, prebrzo ćete ih nepotrebno uništiti.

Čestitka

Svim čitateljima sretan Božić i Novu godinu želi stolnoteniski dio obitelji – igračica Matea Vunderl, čokljavac Mladen Vunderl i sakupljač loptica Vilko Vunderl.

Bozic_2015

Twiddling

Twiddling je tehnika igre u kojoj igrač, tokom odigravanja poena, u ruci okreće reket, te mijenja gumu kojom odigrava udarac. Tko i kada to koristi? Igrači sa “materijalom” (soft, trava, antispin), koji na drugoj strani reketa imaju “običnu” backside (glatku) gumu. Za protivnika to predstavlja dodatni zahtjev, jer ne samo da mora paziti na koju stranu izvodi udarac (BH ili FH), pa što se vraća, već i kojom gumom je udarac izveden, običnom ili materijalom. Najčešći “korisnici” su obrambeni igrači, te igrači sa penhold (PH) držanjem reketa.

Tetyana_Bilenko

Pokušati ću to prevesti na narodski jezik, jer twiddling je kao šibicarenje. Šibicar vrti kutijice ispod kojih, naizgled, “skriva” lopticu, ali, ipak, dopuštajući da vidite gdje se nalazi. Kada odlučite da sudjelujete u igri, te posegnete za novčanikom i u tom trenutku ne pazite, šibicar zamijeni kutiju.

Idemo to “prevesti” na stolni tenis. U blogu Igra sa softom navedeno je da gume imaju različitu osjetljivost na dolaznu rotaciju. Ako Butterfly Sriver L (ta guma nije jako osjeljiva, puno je manja nego kod kineskih tacky guma) ima osjetljivost na dolaznu rotaciju 100%, onda soft Stiga Royal ima 60-65%, soft Dr Neubauer Pistol 35-40%, antispin 20%, a “fenirani” antispin (frictionless) 5-10%. Drugim riječima, za antispin bez otpora sve dolazne loptice su “flah” (bez rotacije), razlikuje ih samo brzina. Obrambeni igrači za twiddling koriste drva sa ravnom drškom, jer je tako, tokom igre, lakše okrenuti reket u ruci, dok penholderaši koriste drugu, slobodnu ruku. Penholderaši, posebno koji nisu svladali tehniku BH spina, “materijal” koriste većinom kod prijema servisa, nakon čega okreću reket i ostatak poena igraju bez okreta. Twiddling je vrlo zatjevna tehnika za obrambenog igrača, jer mora znati izvoditi sve defanzivne i ofenzivne udarce s obje strane (BH i FH), s oba tipa gume, te u svakom momentu znati koja guma je trenutno na kojoj strani reketa. U rekreativnom stolnom tenisu twiddling je efikasan protiv igrača koji jako “režu”, jer će se protiv obične (backside) gume rezana i vratiti, dok će se protiv materijala vratiti “zicer” ili “flah”. Također, dobro je izvesti zamjenu strane reketa prilikom prijema servisa, ispod stola, te tokom servisa, mijenjajući gumu kojom se izvodi. Super je kada “materijal” dopušta izvođenje ofenzivnih udaraca, kao što je trava TSP Curl P-1R, s kojom igra većina profesionalnih lovaca.

Meni osobno, u rekreativnom stolnom tenisu,  jako su “simpatični” igrači koji prije meča ne pogledaju protivnički reket, pa se poslije poraza čude: “Protivnik je imao antispin na BH?”.

Ima li za rekreativnog igrača sa 2 glatke gume goreg protivnika od twiddlera? Ima. To je twiddler koji igra lijevom rukom, jer osim svih zahtjeva za pažnjom koju traži promjena strane reketa kojom protivnik izvodi udarac, kod postraničnih (side) udaraca, različita je rotacija i putanja loptice. A, zna se, pažnja “troši” vrijeme, koje je vitalni faktor stolnog tenisa.

Sve napisano se odnosi na rekreativce. Profesionalci su, posebno kineski, sigurni kao smrt, imaju pregršt vremena, na nogama su toliko brzi da se prije udarca postave na svaku lopticu, “pročitaju” dolaznu rotaciju, izaberu idealan udarac, te ne griješe. Tko su poznatiji twiddleri u svijetu profesionalnog stolnog tenisa? Kod muških Ruwen Filus, kod žena Tetyana Bilenko, čiji meč protiv naše Sunčice Vugrinec (ex prvakinje Hrvatske) možete pogledati ovdje:

P.S. Od kada je WordPress nadogradio novu verziju, te je “poboljšao”, baza na serveru neprestano pada. Do kada će to trajati i kako će se riješiti, sada ne bih znao.

Rekreativni stolni tenis

Stolni tenis je izvrstan sport za rekreaciju, malo ih je takvih. Omogućava bavljenje svim starosnim kategorijama, od 5 – 95 godina. Sjećam se, na EVTTC (Europskom veteranskom prvenstvu) 2009. u Poreču, prilikom svečanog otvaranja, na pozornicu su pozvali 6 sudionika starijih od 90. Gdje toga još ima? Na slijedećem Svjetskom veteranskom prvenstvu, koje se 2016. igra u Španjolskoj (Alicante i Elche), igrati će preko 4400 igrača, njih 10, ako požive, starijih od 90. Osim zadovoljavajuće razine tjelesne aktivnosti, primjerene dobi, broj ozljeda je zaista mali, pretežno istegnuća. Iako je broj rekreativnih igrača višestruko veći od onih po klubovima, na žalost, u nacionalnom savezu (HSTS) ne postoji niti jedna osoba koja bi se njima bavila, volonterski ili profesionalno. Dakle, sve se svodi na samoorganizaciju, kako se to nekoć fraziralo “Snađi se, druže!”.

Majka rekreativnog stolnog tenisa je garaža (podrum, tavan ili zajednička prostorija u stambenoj zgradi), a na moru plaža. Tamo, u pravilu, na najjeftinijem stolu se nadmeće ograničeni broj uvijek istih igrača, najčešće sa kupljenim gotovim reketima iz sportskih prodavaonica. Ali, čovjek mora od nekuda početi, i Timo Boll je tako krenuo sa svojim ocem… Garaža ima jednu veliku prednost – raspoloživa je 24 sata dnevno, 7 dana tjedno, nema praznika, dovoljno je samo naći sparing partnera. Koliko je garažnih (plažnih) igrača u Hrvata, ne bih znao.

Najmasovnija organizacija za igranje rekreativnog stolnog tenisa je zagrebački Sokaz, osnovan 1950., kao natjecanje sindikalnih aktiva poduzeća. Na njegovim stranicama, u dijelu Publikacije objavljene su prikupljene monografije i bilteni, koji se mogu slobodno pregledati. Za proteklih 65 godina natjecanje je naraslo od 5 liga sa po 10 momčadi, na današnjih 20 muških liga sa po 14 momčadi, i jednom ženskom, što uz pretpostavku 4 prijavljena igrača po ekipi, daje broj od oko 1100. Na stranici Baza igrača naveden je znatno veći broj, jer se igrač koji se ne prijavi za novo prvenstvo od tamo ne briše, već trajno ostaje. Tokom kalendarske godine održavaju se zasebno proljetno i jesensko prvenstvo, a, uz to, organizirana su i 2 turnira (Vodovod i Deda), te zimski kup. Natjecanje u ligi je organizirano na način da svaka ekipa ima “svoju” dvoranu, te je jedno kolo domaćin, a drugo gost. Prije su ekipe za treninge i natjecanje koristile prostorije mjesnih zajednica i poduzeća. Danas je toga sve manje, te se u tu svrhu koriste privatne dvorane (cijena: 100 kn po utakmici), popisane u blogu Stolnoteniske dvorane u Zagrebu. Slično funkcioniraju i druge lige po regijama, npr. Slavonska amaterska liga (SLAST), u međimurskoj i krapinsko-zagorskoj županiji…

S vremenom se pojavio specifičan problem, igrači koji nisu imali “svoju” garažu, nisu igrali Sokaz, nisu nikoga poznavali, a bili su željni igre. Njihovu “potrebu” je, na vlastitoj koži, osjetio Zlatko Malovec, koji bi došao u dvoranu Prečko, ali tamo ne bi imao s kime igrati. Organizirao je udrugu SINNI (Svi igraju nitko ne ispada), koja u različitim zagrebačkim dvoranama organizira turnire za početnike, te ih priprema za Sokaz natjecanje.

Specifična je i organizacija HSTK “Južna Trešnjevka”, tzv. “Tumarina Jazbina”. Osnovao ju je 2002. Zdravko Tumara – Tumi. Udruga funkcionira na zadružnom principu, danas ima dvoranu sa 3 stola i 15 ekipa (60-tak igrača), koje se sve natječu u Sokazu. Svi plaćaju mjesečnu članarinu, te se brinu o zajedničkim poslovima. Igrači i ekipe, osim u vrijeme održavanja utakmica, nisu vremenski ograničeni brojem i vremenom treninga, već to ovisi samo o njihovoj dobroj volji i želji. Kako je u dvorani stalno prisutan veći broj igrača, od kojih je dio nekadašnjih aktivnih natjecatelja, npr. Knežević, Juričević, Teodorović i dr., igrači i ekipe brzo napreduju, te se natječu u najvišim ligama Sokaza.

U nekim gradovima, npr. Varaždinu, rekreativne lige u stolnom tenisu su organizirane na način da se uvijek održavaju određeni dan u tjednu (nedjelja), u fiksno vrijeme (10 sati), u istoj dvorani (TTS), kako je to organizirao STARR. Prednost takvog sustava je da ekipa ne mora brinuti o dvorani i ugovaranju utakmice, a mana je da nema gdje trenirati, ako nema negdje već prije spomenutu garažu.

I tako se zatvara krug, koji najbolje opisuje bezvremenski hit Psihomodo Pop “Natrag u garažu”:

Kineska supremacija

Kineska supremacija u stolnom tenisu toliko je očigledna, da su na Svjetskom juniorskom prvenstvu svi polufinalisti bili iz Kine (opisano u blogu Na Zapadu ništa novo), a na nedavnom turniru “Grand finals”, koji se igrao u Lisabonu, u polufinalu, u obje konkurencije, bila je samo jedna nekineska igračica (pobjednici Ma Long i Ding Ning). Radi se o apsolutnoj dominaciji.

Ovu temu smatram vitalnom, jer o njoj ovisi “sudbina” stolnog tenisa kao sporta. Zbog toga su ovdje gostovali najveći europski treneri Appelgren, Škorić, Prause… Sažeto, oni čekaju “manu s neba”, neki nadnaravni talent, kakav je bio Waldner, a zadnja nada im je Šveđanin Anton Kallberg. Ali, vjerojatnost takvog razvoja je manja nego da ću ja biti slijedeći muž Angeline Jolie.

Anton_Kallberg

Nedavno je, na stranicama HSTS, objavljen interview s Andrejom Gaćinom, momentalno 20. na svjetskoj rang listi. I što nam to kaže Gaćko, koji se sreće “oči u oči” sa Kinezima?

“Što se tiče razlike između Kine i Europe nije se previše promijenilo, čak je, možda, Kina još napredovala. Nije kao kod žena, kod njih je razlika golema. U muškom stolnom tenisu ne može svaki Kinez pobijediti Ovtcharova ili Bolla, ali imaju sve više igrača koji su jako dobri. Hoće li se to ikada izjednačiti? Sumnjam, oni su takav narod, uporni, radišni. Kinezi treniraju 7 – 8 sati dnevno, a europski igrači 4 – 5 sati. Realno, Europljani ne mogu izdržati takav trening, jer nisu navikli, dok su Kinezi od 5. – 6. godine u tom ritmu. Njihov veliki plus je da imaju dobru tehniku, u Europi svatko igra na svoju stranu, dok u Kini prvih 20 igra isto. Ovtcharov mi je pričao da imaju česte seminare za trenere, ulaže se u znanje, prisutni su svi treneri, od vrha do dna. Razrađuju sve, do najmanjih sitnica, mora se priznati da njeguju sport.”

Kao što vidite, Gaćina nigdje ne spominje svoj talent, nego rad. Kako je on postao ono što sada jest, opisuje na slijedeći način:

“Treniraš po cijele dane, daješ cijelog sebe, a gubiš mečeve. Igraš protiv suparnika koji su na sceni već 20 godina. Treba ostati uporan, raditi što treba i ne razmišljati što će to donijeti. Iz iskustva, važno je imati kratkoročne ciljeve. Uh, kad se sjetim… Bilo je situacija gdje mi je bilo dosta teško, sa 18 – 19 godina igrao sam u 4. njemačkoj ligi, te putovao na mečeve u Stuttgart. Ali, nisam se predavao. Na primjer, kad sam imao meč za vikend, u nedjelju u 19 sati bi sjeo u auto i u 9 ujutro bio na treningu u Zagrebu. Nisam htio previše razmišljati da li je to dobro ili ne, znao sam da sam mlad i da mogu izdržati. Dođe ti ponekad zasićenje, postavljaš si pitanja hoće li ti se sve to vratiti, ali onda jednostavno presjećeš, nastaviš rutinu i ideš dalje. Nije bilo tako kritično da sam razmišljao odustati… Za uspjeh u stolnom tenisu treba upornost i disciplina u svakom segmentu, od prehrane, psihološke pripreme, treninga… Na svakom treningu treba ići maksimalno, svaku lopticu igrati kao da ti je zadnja. Sa psihologom radim 10 godina, u vezi prehrane se konzultiram. Nekad se teško pridržavati zadanog, umor te slomi, pogubi se balans. Ali, tu treba ostati jak karakter.”

Za stolni tenis treba silna volja, npr. nakon završenih mečeva na Pro Tour-u, igrač ne treba pokupiti svoje stvari i otići u provod, već navečer ostati trenirati u dvorani. Početnu zaradu mladi igrač treba reinvestirati u sebe, te, o svom trošku, otići u trening centar u Kini ili Koreji. Ono što je nemoguće supstituirati je konkurencija u Kini, jer ona svakog “tjera” da postane boljim i jačim. Tko ne zna, neće ili ne može otpada, eto, 3 ponajbolja kineska juniora u mečevima su se morala kvalificirati za ulazak iz 2. momčadi u nacionalnu. Normalno, trojica su ispala, nitko za njima suzu neće pustiti.

P.S. Poučak za roditelje. Ako dijete nije radoholičar, nezavisno od svih drugih vrlina, nije za stolni tenis (barem ne za onaj profesionalni). Pošaljite ga na nogomet, tamo su zahtjevi manji, a lova veća.

WSA – bankrot

ITTF_Academy

Wernera Schlagera je zadnjih godina “fakat” napustila sreća. I koliko je bio sretan što je 2003. postao svjetskim prvakom, toliko je nesretan od 2011. na ovamo. Zašto? Zato, jer svoju stolnotenisku akademiju WSA nije smjestio u Zagreb, već u Schwechat (predgrađe Beča). Zagreb, u 5 “gradskih” stolnoteniskih dvorana (Mladost, Savska, Dom Sportova, Vrbik i Popovec), ima otprilike jednaki broj stolova, a i trenera kao WSA. Ali, dok “siromašnim” Austrijancima i gradonačelniku ne pada na pamet da to financira novcem poreznih obveznika, kod nas s time nema problema. Sportske domete WSA, gdje, među ostalima, treniraju Freitas i Apolonia, u odnosu na zagrebačke igrače uopće ne bih uspoređivao. WSA je, uz kineski trening centar u Shangaiu (direktor Wang Liqin), nedavno dobila priznanje ITTF. Ono što je identično kod nas, u Austriji, a vjerujem i svim drugim europskim zemljama, je da se stolnoteniske dvorane ne mogu samofinancirati. To može, eventualno, bogati sponzor (npr. Butterfly) ili prateća djelatnost (caffe i/ili hotel za smještaj igrača). Kako WSA nema vlastiti smještaj, te s time vezane prihode, dobit ide privatnim hotelijerima, ugostiteljima i iznajmljivačima, a Werneru ostaju troškovi amortizacije i održavanja dvorane, trenera i pratećeg osoblja. U interviewu, kojeg je 2013. dao za myTischtennis.de, naglasio je da je znao što sada zna da Akademiju nikada ne bi ni pokrenuo. U najnovijem članku objavljeno je da je WSA bankrotirala i da ide u predstečajnu nagodbu.

Ako uzmemo u obzir da i ostali trening centri (npr. Ochenhausen) imaju slične probleme financiranja, a stanje nije bolje ni u klubovima i savezima, propast WSA biti će posljednji čavao u lijesu europskog profesionalnog stolnog tenisa. Također, biti će to velika šteta i za naše igrače koji tamo povremeno ili stalno treniraju (Lea Rakovac, Filip Zeljko), te trenere (Tamara Boroš i Neven Cegnar).

Za kraj jedna anegdota. Pitam “manekena” da li onaj njegov Sam (Mabey) dobiva neku “lovu” od Saveza (ETTA), barem se u Engleskoj ima. Ne, tamo u savezu imaju toliko administrativnog osoblja, koje sav stolnoteniski novac samo “pojede”, igračima ne ostave ni mrvice. Bolje stanje nije ni u poljskom savezu…

P.S. Danas, 03.03.2016. objavljeno je da je WSA spašena, našli su novog, kineskog investitora, te nastavlja s radom.

Traktat o drvima

Traktat, koliko me srednjoškolsko pamćanje služi, podrazumijeva detaljnu i opširnu raspravu, “filozofiju” na temu drva.

Ne znam koliko je od Vas čitatelja članova Sokaz-a (Udruge rekreativnih igrača Zagreba), a koliko prati Forum? Jedan tamo čokljavac nabavio je novo drvo Excalibur od Ross Leidy, na što mu je drugi, malo stariji i iskusniji, napisao slijedeće:

“Da… trening je trening, a utakmica je nešto drugo. Doduše, postoje tu neke razlike među ljudima, no, sve se svodi na to kako igrač reagira na stresnu situaciju službenog meča. Kada je „frka“ igrač bježi u rješenja u kojima se osjeća sigurno, u standardnu igru i sheme. Tipičan primjer su igrači defanzivnog tipa, koji „žive“ od pimpla i bloka. Svjesni su da moraju napasti (što je liga jača) i na treningu to ide, no kad dođu na meč u 95% slučajeva igraju po starom obrascu kojeg prepoznaju… I, sada, kakve to veze ima s drvom? Novo drvo, na treningu, može izgledati izvrsno, jer čovjek igra slobodno, opali i loptica „uđe“. Na utakmici je drugačije, igrač se vraća na „staru“ igru, koja više ne funkcionira, jer nije izvršena adaptacija na novo drvo. Kada počneš sumnjati u svoju uobičajenu igru i drvo te natjera da nešto mijenjaš, onda si u „banani“. Staro ne radi, a za novo je previše sumnji u glavi…”.

Ima drva koja imaju više života, kao mačke. Nekoć, prije 5 godina, otišao sam u München potpisati ugovor o zastupstvu Avaloxa (drva kineskih reprezantativaca). I, pitali me, s čime igram? Avalox V1, brzina ALL+, 5-slojeva drva, limba zadnji furnir. Kažu oni: “O, neeeee, naš zastupnik mora igrati s najboljim Avalox drvom”. I, poklonili mi 2 drva Avalox J-Tech, brzina OFF-, 5-slojeva, zadnji furnir hinoki. Probao sam igrati 2 – 3 mjeseca, izvrsna brzina, spin, kontrola tvornički 10 (maximalna)… Jedino što, zbog katapulta, posebno kod pasivnih udaraca, previše loptica leti van, cijelo vrijeme moraš stiskati na dolje. Imao sam vrlo lošu Sokaz sezonu. Poslije sam ga probao još 2 puta, nisam ga uspio svladati. Zaključio sam da sam star, tvrd i čokljav i da je to drvo predobro za mene, pa sam prodao polovna drva. Al’, ne lezi vraže, ni oni koji su ih kupili nisu s njim mogli igrati, i njima je sve letjelo van, pa su ga ponovno prodali meni nazad… Evo, isto drvo je sada kod mene već u 3. reinkarnaciji, čeka 4. pokušaj… Nije ni jeftino, kod Spinfactory €84,90. Nakon sezone sa XIOM Magellan, brzina ALL+, 5-slojeva drva, hinoki zadnji furnir, vratio sam se na svoj “stari” Avalox V1 i imam osjećaj da je bolje, izvrsno, ne znam kada sam tako dobro drvo držao u ruci. Ali, tko ne traži, nikada neće ni naći, makar i ono staro…

Avalox_J-Tech

Mislim da sudbinu J-Techa prati i XIOM Ignito, brzina OFF, kombinacija hinokija i Energy carbona, na treningu se čini izvanrednim… Ali, kada uđeš u meč, pomoz Bog junaci, tko njega može smiriti?

Jednu konstruktivnu raspravu o brzini, kutu izbačaja, luku, katapultu, tvrdoći i fleksibilnosti drva možete naći na OOAK forumu.

Razmišljanja Dime o njegovom drvu Donic Ovtcharov Feat:

Na linku su slike iz kineske tvornice Yancheng AST, koja proizvodi Yaping i Reactor (drva koja su meni došla u ruke bila su krš), godišnje proizvodi “samo” 2,7 milijona komada, među ostalima i za Butterfly, Joola, Adidas, Cornilleau… OEM cijena 7-slojnog carbonskog drva je $5, a gume od $1,1 – 5,6. Od guma poznatiji modeli su Corbor, Ckylin i Tornado.

Toliko o drvima, za danas.

Jean-Michel Saive

Podnaslov ovog posta mogao bi biti i “Svemu (svakom) dođe kraj!”. Nakon 32 godine (1983. – 2015.) internacionalne igračke karijere europska legenda Jean-Mi Saive odlučio se umiroviti. Vijest o tome objavio je čak i Večernjak.

Jean-Michel Saive

Idemo prevesti Wikipediju:
Jean-Michel Saive je rođen u Liègeu 17.09.1969., u stolnoteniskoj obitelji. Otac mu je bio 10. najbolje rangirani belgijski igrač, a majka, još dok je s njim bila trudna, postala je prvakinja Belgije u parovima. Počeo je igrati od malena, a i mlađi brat Philippe bio je, također, profesionalni stolnotenisač (sada je izdavač časopisa “Le ping Magazine“). Već sa 13 godina postao je 4. najbolji belgijski igrač, te se pridružio reprezentaciji, a 1983. debitirao na Svjetskom prvenstvu u Tokiju. Od 1985. – 2011. je, bez prekida, najbolji belgijski igrač, a 515 dana i najbolji svjetski igrač, u razdoblju od 1994.- 1996. Osvojio je 130 medalja u pojedinačnim natjecanjima, a najvažniji uspjesi su:

  • prvak Europe 1994. u Birminghamu,
  • pobjednik europskog “Top 12” 1994. u Arezzu,
  • 2 puta je, sa Belgijom, osvojio Europsku ligu (1994. i 1995.),
  • 6 puta je osvojio Europski kup prvaka, sa klubom “La Villette Charleroi”,
  • 19 puta bio je klupski prvak Belgije, sa klubom “La Villette Charleroi”,
  • pobjednik “World Pro Tour” 2001.,
  • dvostruki pobjednik “Qatar Open” 1996. i 2002.,
  • 7 puta je nastupio na Olimpijskim igrama (1988. – 2012.)…

Osim po sportskim uspjesima, bio je poznat i po fair-playu, tako da je 1989. dobio UNESCO-vu nagradu.

Tko mu je bio najpoznatiji trener? Hrvat, Milan Štencl. I, tako će se sada naš Zoki (Zoran Primorac), ako se i plasira na slijedeće Olimpijske igre, morati natjecati protiv igrača koji bi mu uzrastom mogli biti djeca. Jer, svi su ga vršnjaci napustili (Persson i Saive).

ITTF i brat su snimili kompilacije njegovih najvećih uspjeha i najboljih poena, pa pogledajte:


EPP:
Ako želite igrati kao Jean-Michel, najbolje ćete to činiti sa drvima iz Stige sa njegovim potpisom, i to Stiga Saive Original (Carbon) konkavna, brzine OFF, po 370 kn ili Stiga Saive Power WRB (5-sl. drva) konkavna, brzine OFF-, po 250 kn.

Vjerojatan je nastavak njegove PJEVAČKE KARIJERE, koju je, zbog stolnog tenisa, neopravdano zapustio: