Soulspin

Soulspin

Soulspin je njemački proizvođač drva, u suradnji sa Nittaku prodaju gume, a nedavno su spomenuti na temu Veličina glave i drške drva. Što čini dobro drvo? Vrhunski materijali, znanje i tehnologija proizvodnje. Pa, idemo pogledati kako to tamo izgleda.

Prvi video je njihov vlastiti uradak (preporučam gledati samo onima sa jačim živcima), a na temu izrade drške.

Sada idemo na interviewe, koje je snimio Tischtennis Helden, te prikaz izrade cijelog drva.



Za kraj, prije kupnje drva, dobijete ovakav test kofer, kako bi izabrali optimalnu dršku.

Svim domaćim samograditeljima toplo preporučam da u krilo posjednu nekog sa izvrsnim poznavanjem njemačkog, te da si pišu bilješke. Interesantno, kod ni jednog natjecatelja ili rekreativnog igrača nisam u ruci sreo Soulspin drvo. Očito, oni koji imaju novaca “pale se” na marke, a ne kvalitetu.

Put do slave

Za sve one koje interesira ova tematika svakako bi preporučio da prethodno pročitaju o Roditeljima i djeci. Da pojasnim o čemu ja to ovdje pišem je kako, na hrvatski način, napraviti stolnoteniskog Kostelića. Ono što ću sada iznijeti je kompilacija saznanja, osobnog iskustva, razgovora sa roditeljima, trenerima, profesionalnim igračima… Pri tome, oko mnogo toga se ne slažemo, što nije problem, jer zašto bi svi mislili isto? “Sreća” u svemu je da je broj roditelja i djece željne stolnoteniske slave sve manji. Zašto? Pa, djece po dvorana je znatno manje. Prije neki dan uspoređivao sam podatke o broju natjecatelja po kategorijama. Natjecateljske sezone 2007./08. moja kći je igrala kategorije mlađih kadetkinja i kadetkinja, kada se u kategoriji MK, tokom godine, natjecalo 90 djevojčica, u kategoriji K 101. Pogledajmo najnovije rang liste na stranicama HSTS, ove godine MK ima 52, a K 48. Kada to sve zbrojimo i podijelimo, bez uklanjanja duplića, a radi se o reprezentativnom uzorku od 4 godine uzrasta, pad broja natjecatelja u razdoblju od 8 godina je 47,64%. Hop! Možda će netko reći da nam je kvantiteta u padu, ali zato imamo kvalitetu. Paz’ da ne bi! Razgovaram sa ocem mlađeg kadeta, i kaže mi da je njegov sin na domaćem turniru ušao u četvrtfinale natjecanja juniora. To se nikako ne bi smjelo desiti, jer kakvi su to igrači ako ih može dobiti 5 godina mlađi? Nije ni on svjetsko čudo, jer na međunarodnim turnirima, u svojoj kategoriji, redovno prođe grupu, ali ispadne već u 1. kolu. Drugim riječima, nemamo ni kvantitetu, ni kvalitetu.

Ako roditelj i dijete žele postići više, koji je put? Prvo, pokušajte objektivno, koliko je moguće, sagledati svog klinca. Da li je bolesni radoholičar, sve svoje školske i druge obveze ispunjava čim ih dobije, prije roka? Da li roditelji igraju stolni tenis, što je bitna olakšavajuća okolnost, jer će, u prvim godinama, djetetova inspiracija biti da pobijedi oca, djeda i sl.? Da li je klinac(eza) lijevoruk? Da li je dijete rođeno početkom kalendarske godine, npr. do ožujka? Da li je počeo igrati od najmlađe dobi, sa 6, najkasnije od 9? Da li je introvertirano, pa vrijeme rađe provodi u dvorani, nego u druženju sa vršnjacima? Kada roditelj detaljno analizira sva navedena pitanja, svakako, dijete treba odvesti na procjenu nekom od hrvatskih trenera sa međunarodnim pedigreom, npr. Štenclu ili Škoriću. Oni nisu “podložni” uskom vlastitom interesu, te mogu znatno objektivnije sagledati.

OK, recimo da su svi uvijeti zadovoljeni. Što dalje? Na žalost, morate odbaciti školu, već sa 15, i to srednju. Dijete, zbog 2 treninga dnevno, može ići samo u dopisnu. Zatim, u toj dobi, morate ga(ju) poslati u jedan od klubova koji “rade” s takvom djecom. U muškom stolnom tenisu to je GSTK Zagreb, u ženskom STK Aquastil iz Duge Rese. Ako ne živite u tom gradu dijete treba kontrolirati osobno i vrlo strogo, da ne bi “skrenulo”, rizik toga je barem 50%. I, čim se pruži prva prilika, treba “otperjati” van, svaka godina kašnjenja (ovi domaći ga, iz vlastitih interesa, zadržavaju) smanjuje vjerojatnost uspjeha za 20%. Kamo? Pa, u trening centar, najbliže u Novo Mesto, WSA, Ochenhausen… Ako se ima para, pa barem na par mjeseci otići u Kinu, Hong Kong, Koreju… To sve, moram Vas upozoriti, PUNO KOŠTA, nitko Vam nikada neće vratiti taj novac.

I, recimo, da sve to uspije. Ako igrač nije plasiran među prvih 100 na svijetu, igrati će npr. 2. njemačku ligu, kao i većina mladih hrvatskih igrača, što nosi €8000 – 15000 godišnje. Imati će silnu konkurenciju igrača po damping cijenama, npr. Japanaca, koji mogu igrati i besplatno. Njemački igrači, sa lošijim skorom, su barem 20% više plaćeni od uvoznih… Znate li kada će Sam (priča o Slovenskom trening centru) zaraditi netto svoju prvu stolnotenisku funtu? Ja ne znam, vjerojatno nikad.

Još uvijek niste odustali? Evo najnovijeg takvog pokušaja.

Put_do_slave

Jučer je završio Qatar Open, pobijedili su Ma Long i Liu Shiwen, a šeik (na slici desno) ih je odlučio nagraditi svojim dnevnim džeparcem, da im se nađe za kavu.

Quatar_Open_2016

Licenciranje trenera

Idemo, za početak, krenuti sa čistom pozitivom. Na slijedeća 2 videa je kompilacija rada trenera u WSA, koja je u međuvremenu spašena od bankrota zahvaljujući kineskom investitoru, te nedavni multiball trening Liu Golianga, trenera muške kineske reprezentacije, sa Ma Longom.

Što ovdje vidimo? Svi treneri u WSA teško zarađuju svoje €. Osim što trener mora biti vrstan igrač, posebno bloker, treba savinuti vlastitu kičmu i 1 – 2 sata dnevno igračima bacati loptice. Od toga nisu izuzeti ni Mathias Habesohn, Tamara Boroš i šef trener igračica Neven Cegnar, a od navedenog “posla” nije “cijepljen” ni Liu Goliang.

Zašto sam to ovdje pokazao? Trenerski posao nije samo minuli rad, kao igrača, sa izvrsnim poznavanjem tehnike izvođenja svakog udarca i taktike igre, psihiološki, kroz poznavanje igrača, već se traži i svakodnevni fizički rad.

HSTS

Svoja “iskustva” sa trenerima već sam objavio… Uskoro, od lipnja, HSTS uvodi novi sistem licenciranja trenera, o čemu govori slijedeća vijest, a objavljen je Pravilnik i Pristupnica, pa koga interesira može to preuzeti ovdje. Za sve ostale kratko ću prepričati.

Treneri se dijele u 4 kategorije od D (najniža), za rad sa djecom u osnovnim školama, do A (C, B i A), za trenere koji rade u klubovima i/ili reprezentaciji. Da bi trener (klub) mogao sudjelovati u tom “filmu” Savezu se mora platiti redovna godišnja članarina, te kotizacija za polaganje ili obnovu licence. Navedena je i minimalna školska sprema (SSS + trenerski tečaj), godine igračkog i/ili trenerskog iskustva…

Kada pročitate, čini Vam se da je to super, kao preslikano iz njemačkog saveza, koji ima svoje udruženje trenera. No, kada odete na VDTT vidite da oni imaju sve: seminare, časopise, knjige, a kod nas NIŠTA. Gdje to da naši treneri nauče, ne bi li bilo logično da Savez prvo uloži, pa onda traži? U Njemačkoj, trener stolnog tenisa može živjeti od zarade u klubu, te davanja privatnih satova, kod nas su klubovi u totalnoj komi. Zbog pat pozicije oko izbora novog tajnika Zagrebačkog stolnoteniskog saveza, jer stari je otišao u mirovinu, iz tog izvora zagrebački klubovi ove godine nisu još dobili ni kune. Možda bi u Zagrebu i bio dovoljan broj trenera, ali neke regije, konkretno Istra i Dalmacija, ih imaju apsolutno premalo.

Kako će sve to proći nećemo saznati sa službenih stranica HSTS, jer tamo su samo dobre vijesti, već, kao i do sada, iz kuloarskih priča uz kavu… Da li ću se sam kandidirati za trenersku licencu, iako bi imao uvjete? Ne pada mi napamet. Jedna stvar me zaista “oduševljava”. Kao, samo se prijavi za licencu, a cijenu će Savez reći naknadno, kada izračuna koliko mu treba! Super, vidim li ja to “bijele pjege” socijalizma?

Kuwait Open i PH 2016.

Započeti ću sa srpskom izrekom “Para vrti gdje burgija neće”. Najblaže rečeno, neprilično je, u tjednu u kojem se održavaju nacionalna prvenstva, organizirati Pro Tour natjecanje, i to najviše kategorije (Super). Očito, šeici iz Kuwaita mogu sve, samo nije mi jasno što onda tu radi predsjednik ETTU Ronald Kramer (na slici lijevo)? Njega se to, kao, ne tiče, pa je posjetio Donic i njegovog vlasnika Frank Schreinera (desno), pa potpisao sponzorski ugovor o Nittaku lopticama.

ETTU_Ronald_Kramer

Kada smo krenuli sa šeicima, nastavimo tako, prvo o Kuwait Open-u. Tamo je, tradicionalno, u muškoj konkurenciji bilo svekinesko polufinale, a krajnji slavodobitnik je Zhang Jike, koji je prvo pobijedio Fan Zhendonga, a zatim Ma Longa. U četvrtfinalu, protiv Dime, dotičnom Jikeu su se tresle gaće, no, na kraju je uspio dobiti sa 4 : 3. Još bolji je bio četvrtfinalni meč između Xu Xina i Jun Mizutania. Da skratim, u 7., odlučujućem setu, Mizutani je vodio sa 10 : 4, na 10 : 8 je, kao, vezao tenisicu, da bi izgubio sa 10 : 12. Više mi tu stvari nije jasno. Prvo, kako tako visoko rangiranom igraču “fali daska u glavi”? Zar dotični nema 2 – 3 sheme servis – napad, na koje mora dobiti poen? Ako nije prošla 1. shema, OK, ali od 8, za redom, izgubljenih poena, da nije uspio dobiti niti 1? Shvaćam da se to dešava rekreativcima, ali ako se desi profesionalcu, mislim da bi se trebao počešati tamo gdje se sada češe većina Hrvata i ustanoviti da li ih još ima? U ženskoj konkurenciji pobjednica je Li Xiaoxia.

I kod nas se igralo nacionalno prvenstvo, u Varaždinu, a sve se direktno prenosilo na Yutube. Ovdje ću navesti samo prvake:

  • muški: Frane Kojić;
  • žene: Petra Petek;
  • muški parovi: Tomislav Pucar – Filip Zeljko;
  • ženski parovi: Petra Petek – Bojana Poljak.

Razina stolnog tenisa nije bila nešto osobita, a posebno je “zgodno” što se “maneken” naslikao na svakom proglašenju, pa ga tako uljepšao. Gledatelja je bilo više od nekoliko, na tribini sam ih izbrojao 26, ali dvoje ih je negdje otišlo…

PH_2016_1

S istog mjesta, dojmila me se ova fotka, sa podnaslovom “Igram nogicama i rukicama”:

PH_2016_2

U Njemačkoj prvaci su Patrick Baum i Kristin Silbereisen, u Engleskoj Paul Drinkhall i Tin-Tin Ho…

Prošlog tjedna kćerce je odigrala prvi meč za našu ekipu UpRent.hr. Ja sam, očinski, bio u frci, jer reket nije držala u ruci 10 mjeseci. Prvo mi je rekla: “Stari, ne moraš izlaziti iz dvorane kada ja igram, to smo prevazišli!”. Onda, bila je totalno cool, gubila je sa 0 : 2, zamisli, između setova dolazila po savjete kod tatice, okrenula na 3 : 2 i rekla: “Od početka sam znala da ću dobiti”. U 3. meču je igrala protiv lovca sa travom, od kojeg su 2 naša suigrača glatko izgubila, te ga “razvalila” takvom lakoćom i sigurnošću da smo svi iz ekipe ostali zabezeknuti, jedino što sam ja imao nos do stropa. Ovaj tjedan igra ponovno, protiv Amarene, na njihov poseban zahtjev, valjda su dečki u nekoj sado – mazo furci, jer, inače, ne mogu shvatiti što će im to?

Veličina glave i drške drva

Svega ima na tom svjetskom tržištu stolnoteniskih drva, od domaćih samograditelja iz “garaže” (kod nas su sada “popularniji” Kozačinski iz Siska i Radman iz Zagreba), kineskih šrotera i fakera, kod kojih se drvo može nabaviti za 40-tak kn, bjelosvjetskih šminkera, poput Ross Leidy, gdje je izgled važniji od igračkih svojstava, pa drvo nakon kupnje možete staviti u vitrinu… Osnovni trend kod “velikih” je dizanje cijena u nebo, pa tako Butterfly najnovije inačice Freites ALC cijeni €139.90, a Apolonia ZLC €189.90. Nisu ni drugi puno “bolji”, evo, kod XIOM-a drva iz serije Vega (Euro, Pro i Tour), sa zephylium-carbonom, su od €129.90 – 219.90, a ona iz serije Omega, koja je “samo” od furnira (Euro – koto, Pro – rosewood, Tour – black ebony), od €99.90 – 159.90. Pri tome, vrijedi pravilo da brže i tvrđe drvo košta više. Cijela ta “priča” je za (polu)profesionalce i do 3% rekreativaca, dok je za sve ostale, još uvijek, najbolje 5-slojno drvo, izrađeno samo od furnira, pri čemu bi izdvojio 2 modela, i to XIOM Diva i Stiga Infinity VPS V.

Osim što drvo treba odgovarati tipu igre (pimpler, bloker, spiner, drajfer, dalekometna “nabacaljka”), na obje strane (FH i BH), ono mora “sjesti” u ruci. Za to su važne karakteristike veličine glave, te dužine, veličine i oblika drške. Već je pisano o prednostima i manama odgovarajuće veličine glave drva. Sada, pomoć pri izboru dolazi iz njemačkog Soulspina, a u vidu 2 PDF datoteka, koje možete “skinuti”:

  1. šablona (u mm), sa iscrtanim veličinama glave (mala (152), srednja (156 – 157), velika (159) i DEF (162)) i drške (normalna (100) i produžena (103));
  2. šablona za izbor optimalnog oblika drške, pri čemu igrači sa normalnom veličinom ruke trebaju birati standardnu konkavnu dršku (FL, kod Stige Master), a oni sa većom rukom dužu i širu konkavnu dršku (WFL (wide FL), kod Stige Legend).

Soulspin_Velicina_Glave

Na šablonama su kvadrati za kontrolu veličine (50 x 50 mm), pa kod ispisa treba izabrati opciju Actual Size, a ne Fit.

Ako proizvođač nema dovoljno široke drške, može pomoći grip, ako je preširoka, tu je uvijek brusni papir, a ako je prekratka, lako se nalijepi čep od balse.

Ne znam da li je u sve ovo prste umiješao i aktualni američki predsjednički kandidat Trump, koji tvrdi da veličina prstiju ruke odgovara veličini “one” stvari kod muških?

Prava “poslastica” iz Soulspina tek slijedi…

XIOM gume – novosti za 2016.

Koja je to novost, u skoroj budućnosti, kod XIOM guma? Sadržana je u 2 slova DF (Dynamic Friction), što u prijevodu znači “dinamičko trenje”. Po navodu proizvođača, koji je to bio i do sada (ESN Njemačka), gume će biti bolje prilagođene igri sa plastičnim lopticama, i to na način da će pomoći kontroli loptice (što god to značilo). Biti će dostupne u debljinama 1.8/2.0/max.

Prve gume iz serije DF već se nalaze na najnovijoj ITTF listi, biti će dostupne za mjesec dana, a to su:

  • Vega Europe DF;
  • Vega Asia DF.

XIOM_Vega_Europe_DF
XIOM_Vega_Europe_DF-DF
XIOM_Vega_Europe_DF_Topsheet

Kakve su, prema prvim testovima? Topsheet ima više gripa, kao kod Omega V, a spužve su mekane i lagane. Vega Europe DF je vrlo mekana, 37.5°, Vega Asia DF je tek malo tvrđa, 42.5°, obje mekše od najmekše gume iz Omega V serije Europe, koja je 45°. Cijena? Vani €38.90, kod nas 210 kn.

XIOM_Vega_Asia_DF

Par početnih opservacija, na slijepo. Oznaka DF na gumi asocira na DEF (defence), tj. na obrambenu gumu, a ove to NISU. Pakiranja su identična starima, osim naljepnice DF, što će otežati prepoznavanje guma. Svaki put me zaboli glava kada treba prepoznati Vega Pro u odnosu na Vega Japan, jer su kartoni skoro identični, oba srebrna, postoji samo mala razlika u obliku slova V. Očito, stolnoteniske firme Donic, Tibhar, XIOM i dr. su zaključile da gume imaju veću šansu za uspjeh ako zadrže osnovni naziv starih modela, pa tako je sada na tržištu od Donica nova serija Acuda Blue, od Tibhara novi Nimbus, a od XIOM-a Vega DF.

Kako će proći na tržištu? Živi bili, pa vidjeli… To su gume, očito, za rekreativce, koji igraju sa plastičnjačama.

Što nas čeka iza toga? XIOM trava zvana Vega LPO (long pimple out) na spužvi 1.0 i soft Vega SPO (short pimple out), u debljinama 2.0 i max. Po ponuđenim debljinama da se zaključiti da će biti za početnike sa materijalima.

Pa, neka mi sada netko kaže da niste informirani…

P.S. Naknadno se na Youtube pojavila video recenzija japanskog shop-a T.T.Kokusai. Crvena guma na reketu penholderaša je XIOM Vega Europe DF. Što je iz snimke vidljivo? Guma je relativno spora, dobro hvata lopticu, ima visoki kut izbačaja, mekana je, tako da kod rezanja (push) radi parabolu.

Teorija mokre krpe

Malo ego tripa za uvod. Pretplaćen sam na priličan broj Youtube kanala koji objavljuju video uratke na temu stolnog tenisa, i to japanske, njemačke, kineske, australske, engleske, francuske… Po mom skromnom sudu, najbolje dolazi iz Australije, prvo od PingSkillsa, koji su u međuvremenu potonuli, tako da se sada (samo)repriziraju, a u novije doba od ttEDGE, konkretno od Brett Clarke. Ne ulazim u to kakav je bio kao profesionalni igrač, ovdje bi se, vjerojatno, našlo i boljih, ali čovjek definitivno ima osjećaj što je to u stolnom tenisu vitalno, te zna način na koji to prezentirati.

Brett_Clarke

Prvo je objavio video koji objašnjava povezanost držanja reketa (gripa) i ispravne mehanike udarca. Katkada je za opustiti rukicu potrebno godinu, dvije, neki to nikada ne uspiju, kao da imaju “zabetonirani” zglob.

Prije 3 dana objavio je video o mehanici servisa, apsolutni MUST za pogledati i primijeniti.

Iza svega stoji “teorija mokre krpe”, i dok se ruka kreće brzinom od 50 – 65 km/h, vrh mokre krpe udara cilj sa 190 km/h, što je 3 – 4 puta brže.

Michael Maze – odlazak

Michael_Maze_Kraj

Na žalost, na svojoj Facebook stranici Michael Maze je objavio da se, zbog ozljeda nastalih bavljenjem profesionalnim stolnim tenisom, definitivno povlači. Njemu je ovdje već posvećen blog, a radi se o jednom od najvećih europskih talenata i igrača u par zadnjih desetljeća.

Michael_Maze_Kraj_Text

Čime će se Michael baviti nakon završetka stolnoteniske karijere? Pokerom, zauzeo je 7. mjesto na prvenstvu Danske.

Michael_Maze_Poker

Tko je ovdje lud?

Svašta ima u ovom hrvatskom pingiću!

Slijedeći vikend, u većini europskih zemalja održavaju se nacionalna prvenstva, pa tako i u Njemačkoj. Održava se i kod nas, u Hrvata, u varaždinskoj Areni, ali do danas, tjedan dana prije prvenstva, na stranicama HSTS ni riječi. To je 2. najjači turnir, jedino jači od njega je Croatia Open. Trebali bi doći Gaćina, Tan i ostali… (P.S. Naknadno sam vidio da su od 16. – 20.03. na Kuwait Open-u prijavljeni Gaćina, Tan i Primorac, tako da se u Varaždin, kao gledatelj, definitivno ne isplati otići.)

Opatija_Milenij_Open

Istovremeno, od 19. – 20.03. u Opatiji se održava 1. stolnoteniski turnir Opatija Milenij open. I, kaže vijest, prošle godine je otkazan, ove godine započinje, a u budućnosti (citiram): “Opatija Milenij treba postati ono što je tenisačima Umag” (mo’š mislit’). Tko bi trebao igrati u Opatiji? Sve kategorije, od kadeta, do seniora. Ali, seniori, a i bolji juniori, bi trebali sudjelovati na Prvenstvu Hrvatske. Za seniore prijavnina je “skromnih” 150 kn, a za to, osim mogućnosti igre, dobiju i morski zrak. Za mlađe kategorije turnir se ne boduje za rang listu HSTS, pa sumnjam da će naši igrači i klubovi riskirati svaki po par stotina kn da bi tamo nastupili.

Za 2 sata, u dvorani Merix na zagrebačkom Velesajmu, započinje Veteransko prvenstvo Hrvatske. U prijavninu od 80 (100) kn uključen je i “bogati” topli obrok (citiram): “kuhane kobasice”. Baš me interesira, od par tisuća veterana, koliko će ih nastupiti na prvenstvu? (P.S. Bio sam tamo, iz cijele Hrvatske došlo ih je 50-tak.)

“Zgodan” mi je i komentar sa Sokaz foruma, gdje je jedan igrač primijetio da se na web stranicama nalaze nove reklame firmi, konkretno JANAF-a, HEP-a i PLINACRO-a. Pita se autor: “Da li će to donijeti nove prihode Sokaz-u?”. Ili će, možda, za sve članove udruge, što bi bilo super, sada biti jeftiniji benzin, struja, plin? Na primjer, dođem na pumpu, samo kažem: “Ja sam iz Sokaz-a!” i odma’ točim 10% jeftiniju benzu. Cijelu raspravu možete i sami pratiti na slijedećem linku. Ali, mislim da je stvar jednostavna, netko je isprivatizirao web naše udruge, jer, “za čudo”, reklame istih firmi se pojavljuju i na službenim stranicama HSTS.

HSTS_Reklame

Najbolja vijest za kraj. Neku večer prisustvovao sam raspravi par veterana, a na temu kada će, napokon, biti objavljena monografija “60. godina Sokaz-a”, koja je trebala izaći prije 5 godina (Sokaz je osnovan 1950.). Novci su ljudima pokupljeni unaprijed, a zato su dobili ništa. Normalno, iz vodstva Sokaz-a, nikom zbog toga dlaka nije pala s glave, čak nema ni službenog objašnjenja i isprike. Kao, da se vratim na naslov, da smo svi mi ludi?