Što je najvažnije ?

Tema današnjeg bloga više je filozofska, a neposredno je izazvana jučerašnjim razgovorom uz kavu sa jednim od vodećih Sokaz igrača. Dotični igra već cca. 40 godina, u djetinjstvu u klubu, pa onda miješano, rekreativno i natjecateljski. U tom periodu trenirao je sa nekima od danas vodećih hrvatskih igrača. Cijelo to vrijeme “živi” ping-pong, razmišlja o drvima i gumama, tehnici servisa i prijemu, spinu, 3. lopti, psihološkoj pripremi prije meča i kontroliranju razmišljanja i emocija tokom meča …

Tokom 5 – 6 godina što sam kćer vodio na treninge, prvo 2 – 3 puta tjedno, a onda svakodnevno, više desetaka puta sam njenim trenerima postavljao pitanje: “Koliko je ona talentirana?”. Pitanje ima smisla, jer trening zahtijeva znatnu količinu vremena i truda, te ako nema posebne sposobnosti i ljubavi, bolje je vrijeme “uložiti” u nešto s čime bi bila zadovoljnija. Nikada nisam dobio eksplicitni odgovor. Možda je odgovor bio to što ga nisam dobio? Možda trener to ne želi odogovoriti da ne “izgubi” kakvu – takvu igračicu? Možda to nije ni važno, možda je samo bitno da se nešto radi, da se “talasa”, nezavisno od rezultata? Jedan od odgovora je bio: “Ona ima sposobnost staviti lopticu na stol gdje protivnici to najmanje odgovara, ali osnovni problem je da se sporo vraća u početnu poziciju, ostane u debalansu”. Nikada, niti u jednom klubu nije napravljen test fizičkih ili psiholoških sposobnosti. Jednom smo angažirali i platili profesora kineziologije da napravi standardizirane testove, rezultati su bili malo nadprosječni, no ništa osobito. U Češkoj, u trening kampu, radili su testove, među ostalim test zapažanja, zatim test sa ispuštanjem štapa, gdje ga treba što prije uhvatiti (refleks), zatim test ubrzanja i dr.

Da se vratim na naslov. Znači, u stolnom tenisu, koja je to najvažnija sposobnost, koja će uz ostale iste uvjete napraviti igrača VRHUNSKIM? Navesti ću neke standardizirane odgovore, bez nastojanja da napravim “konačni” popis:

  • psihološka stabilnost;
  • brzina rada nogu;
  • koordinacija;
  • sposobnost “kopiranja” tehnike;
  • meka ruka;
  • sklonost treningu i radu;
  • eksplozivnost;
  • kvalitetna tehnika igre …

Normalno, svaki igrač ima navedene karakteristike, u različitim omjerima. Ako je bilo koja sposobnost reducirana, nema šanse stvoriti vrhunskog igrača.

Kada takvo suštinsko pitanje postavite profesionalnim trenerima, nakon dužeg razmišljanja, dobijete potpuno različite odgovore. Jedan trener je tvrdio da je to psihološka stabilnost, nezavisno od fizičkih sposobnosti, te da će kod budućeg izbora igrača upravo to preferirati. Drugi trener je izjavio da je to eksplozivnost. Treći trener, na seminaru, da on tu može malo napraviti, jer je većina važnih sposobnosti urođena. Deblji ljudi imaju, u pravilu, mekšu ruku, ali ih debljina u struku limitira u pokretljivosti pri izvođenju spina. Ljevaci su u prednosti nad dešnjacima …

Slika naše zvijezde, nema kod njega ništa spektakularno, dobar servis, dobar prijem, dobra koncentracija, preciznost, malo neprisiljenih grešaka.

Gacina.jpg