Nedavno sam na TT-News.de pročitao interview sa našim trenerom Dubravkom Škorićem, koji je momentalno glavni trener u TTF Liebherr Ochsenhausen. Naslov članka, koji je na njemačkom, je: “Europa mora biti spremna više investirati”. Istovremeno, na Svjetskom juniorskom prvenstvu, koje se ovih dana igra u Shangaiu, Kina, u obje konkurencije u polufinalu nije bilo niti jedne europske momčadi. U muškoj: Kina, Kineski Tajpeh, Japan i Korea, a u ženskoj: Kina, Japan, Hong Kong i USA. Normalno, u obje konkurencije pobijedili su Kinezi. Ali, zar je dotle došlo da su i Amerikanci uspješniji od Europljana???
Prvo o liku i djelu Dubravka. Bio je izvrstan igrač, reprezentativac. Nadalje, završio je Kineziološki falultet i vrlo rano, sa 31. godinom, počeo sa trenerskom profesijom, prvo sa Zoranom Primorcem. Iz Hrvatske je otišao u “Royal Sporting Villette”, Charleroi, Belgija, gdje je trener od 1992. Klub je s njim postao višestruki pobjednik europske Lige prvaka, a bio je i 25 puta za redom prvak Belgije, od 1987. – 2012. Igrali su tamo Jean-Michel Saive, Petr Korbel, Wang Jianjun, Andrej Gaćina, Vladimir Samsonov, Aleksej Smirnov, Oh Sang-Eun, Li Ching, Dimitrij Ovtcharov, Patrick Chila … Ali, Belgijanci su zapali u financijske probleme i Dubravko se 2011. preselio u Ochsenhausen, jer je klub dovršio novu dvoranu. Sada je tamo trening centar “Liebherr Masters College” sa 5 trenera i 20 igrača, od naših Frane Kojić. Sa igračima rade na fizičkoj, tehničkoj i mentalnoj pripremi. I kaže naš Dubravko: “Svaki igrač, osim talenta, mora svakodnevno raditi na sebi. Vidio sam mnogo talentiranih igrača, ali samo oni koji su se spremni suočiti sa protivnikom i uz to boriti se protiv sebe, mogu doći do vrha. Europa već 15 godina ide unazad. U Kini postoji 30 vrhunskih trening centara, svaki sa 30 igrača. Od njih se u reprezentaciju bira 5 najboljih. Kineski kalendar natjecanja u potpunosti je podređen reprezentaciji. Sa mladim igračima se znatno više radi na tehnici i fizičkoj pripremi, što su danas najvažniji faktori.”
Evo videa koji sve pojašnjava. Europljani nisu dovoljno motivirani, prespori su na nogama, a kada se odluče posvetiti stolnom tenisu, već su prestari da bi se to moglo više ispraviti. I, tako je to sa svima. Morali bi, nakon selekcije, od malena, početi najintenzivnije trenirati. Tko je spreman na to i tko će to platiti? Tu bi trebao nastupiti Europski stolnoteniski savez (ETTU). Ali kakva je to organizacija? Upoznao sam bivšeg potpredsjednika, u “običnom” životu je vlasnik kockarnica … Kakve predispozicije ima Split za europski studij stolnog tenisa, ima li dvorane, trenere, igrače, sparing partnere? Znam samo jedan razlog zašto je smješten baš tamo.
Gdje smo mi u svemu tome? Bio sam na Stipančiću i vidio. Dva mlađa kadeta, polufinalista, osobno poznajem, jedan je sin Sokaz suigrača, protiv drugog igram ljeti. Tragično je da su obojica, osim u svojoj kategoriji, bili ponajbolji i u starijoj, kadetskoj. To ne bi smjelo biti tako, u toj dobi 2 godine su ogromna razlika. To znači da nema nikakve konkurencije, jer nitko ništa ne radi, svi čekaju gotove igrače koje će im napraviti netko drugi!