Što južnije, to tužnije

Ovo je prvi blog, koji će slijediti u seriji, koji tretira današnju regionalnu rasprostranjenost i razvijenost stolnog tenisa u Hrvata. Iz naslova lako se može zaključiti da je današnja tema Dalmacija, da citiram Wikipediju: “Prostire se na površini od 12.260 km² ili na 22% površine Hrvatske, gdje je 2011. živjelo 860.000 stanovnika ili 20% populacije”. Pa, da vidimo, gdje i kako danas pingaju Dalmatinci?

Dalmacija
Idemo, kako se to i pristoji, prvo malo u povijest. Dalmacija je jedna od najznačajnijih regija za europski stolni tenis, jer je dala trenera Tomislava Amižića, zatim jednog od ponajboljih nekineskih trenera, njegovog sina Maria, od igrača, samo u Zadru, ponikli su Zoran Primorac, braća Karlović, braća Gaćina, Andrej je trenutno 27. na svjetskoj rang listi. Priča mi, jedan od starijih Sokaz suigrača, rođeni Zadranin, nekoć se oko barba Tome “vrtilo” oko 200 – 300 djece, a ta ljubav prema stolnom tenisu “drži” ga i danas, nakon 50 godina. Prvi reket držao je u vitrini, a dres stolnoteniskog kluba bio je relikvija. Koga interesira početak i razvoj stolnog tenisa u Zadru može to pročitati u feljtonu, u 5 nastavaka. Tako je to bilo nekoć…

Tomo_Amizic

Kako je to danas? U muškoj Superligi, iz Dalmacije, nastupaju 2 kluba, STK Split i STK Libertas Marinkolor iz Dubrovnika, žena nema u najvišem rangu natjecanja. U 1. ligi (zapadni dio), kod muških nastupa STK Donat iz Zadra, a kod žena STK Urania iz Baške Vode. Od 54 kluba koja se natječu u Superligi (20) i 1. ligi (18 muških i 16 ženskih), 4 ih je iz Dalmacije, postotno 7.4%, skoro 3 puta manje od zastupljenosti stanovništva. Neću sada ulaziti u to koliko u dalmatinskim klubovima zaista ima (nema) Dalmatinaca… Zadar ima plaćenog trenera i dvoranu, u Splitu je trener Edi Duplančić, a u Dubrovniku Joško Martinović. A, sa djecom, kako tu stoje stvari? Među prvih 50 igrača sa rang lista HSTS-a, u svakoj konkurenciji, iz regije, kod kadeta nema niti jednog igrača, 2 mlađa kadeta su iz Splita, 1 kadetkinja je iz Baške Vode, te, kod mlađih kadetkinja, 3 su iz Splita i 1 iz Dubrovnika. U sve 4 konkurencije Zadar nema niti jednog prijavljenog igrača. Od oko 170 analiziranih igrača, 7 ih je iz Dalmacije, znači 4.1%.

Dalmatinska_Regija

A, ostatak pingajućeg pučanstva, kako je on organiziran? U Dalmaciji se igra 2. liga, koju vodi Duško Barić, trener iz Zadra, a podatke možete naći na njihovim stranicama. Registrirano je 18 klubova, od kojih se 14 natječe u tom rangu natjecanja. Kako to praktično izgleda? U zakazanom terminu, istog dana, prvo se igra pretkolo, međusobno svi klubovi iz okolice. U Zadru igraju Zadar, Knin, Šibenik, Vodice i Zaton, u Splitu igraju Spin, Nec, Urania, Kaštela i Sinj, a u Dubrovniku Lučica, Dubrovnik, Libertas i Konavljanin. Zatim, određenog dana, svi klubovi iz okolice Zadra gostuju kod klubova iz Dubrovnika, a u slijedećem terminu kod klubova iz Splita. Na taj način troškovi natjecanja svedeni su na minimum, jer, de facto, u polusezoni ima jedno putovanje. Što to praktično znači za igrača? Prvo, samo su 3 termina utakmica, jedan u regiji (Zadar, Split, Dubrovnik) i 2 sa ekipama iz drugih regija. Konkretni igrač, savjetnik o ovoj temi, koji igra u okolici Zadra, u dvoranu je ušao u 9.15 ujutro. Kako je igrao protiv 5 splitskih momčadi, isti dan, do 18 sati, odigrao je 7 pojedinačnih mečeva, a mogao je 10, i 5 u parovima. Znači, isti dan treba odigrati 12 – 15 mečeva. Tko to može, to šteti, a ne doprinosi zdravlju igrača, koji je smisao, gdje je tu zadovoljstvo? Jer, ne radi se samo o fizičkoj izdržljivosti, tko se može psihički pripremiti za toliko mečeva tokom istog dana? Među ostalim, u dvorani u Splitu “teško”, po širini, stane 5 stolova, pa između njih, po cijeloj dužini, nema ograda (arena), loptice stalno “ulijeću” sa ostalih stolova… U zadarskom klubu redovni treninzi su organizirani 2 puta tjedno, čista rekreacija.

Rekreativna liga, tipa Sokaza, postojala je u Splitu, trajala 2 – 3 sezone, pa ugasla. Više rekreativnog pinganja ima još samo u Pločama i Metkoviću. Ostali igrači igraju većinom između sebe, po klubovima.

I, na kraju, kada usporedite povijest, iz citiranog feljtona, te današnju stvarnost, lako ćete i sami doći do naslova.

Svim čitaocima čestitam 06.04. Svjetski dan stolnog tenisa. Što kod nas ima tom prigodom? Nije mi poznato, ali zato, na slijedećem linku, možete vidjeti kako je to u svijetu.

P.S. Slobodan sam citirati komentar Gorana Sakala, sa Facebook-a: “I neki dan kad san uša u hram stolnog tenisa … dvoranu Bagat, zatitra srce … I sitin se svoga prvog trenera Pere Martiniča…, barba Tome… To su bila vrimena kad se čeka red za igrat, a mi mulci gledali svaki spin… Međutim, prošlo je 35 godina… Mi smo rekreacija, a dice po dvorani ne vidin…“.