Licenciranje trenera

Idemo, za početak, krenuti sa čistom pozitivom. Na slijedeća 2 videa je kompilacija rada trenera u WSA, koja je u međuvremenu spašena od bankrota zahvaljujući kineskom investitoru, te nedavni multiball trening Liu Golianga, trenera muške kineske reprezentacije, sa Ma Longom.

Što ovdje vidimo? Svi treneri u WSA teško zarađuju svoje €. Osim što trener mora biti vrstan igrač, posebno bloker, treba savinuti vlastitu kičmu i 1 – 2 sata dnevno igračima bacati loptice. Od toga nisu izuzeti ni Mathias Habesohn, Tamara Boroš i šef trener igračica Neven Cegnar, a od navedenog “posla” nije “cijepljen” ni Liu Goliang.

Zašto sam to ovdje pokazao? Trenerski posao nije samo minuli rad, kao igrača, sa izvrsnim poznavanjem tehnike izvođenja svakog udarca i taktike igre, psihiološki, kroz poznavanje igrača, već se traži i svakodnevni fizički rad.

HSTS

Svoja “iskustva” sa trenerima već sam objavio… Uskoro, od lipnja, HSTS uvodi novi sistem licenciranja trenera, o čemu govori slijedeća vijest, a objavljen je Pravilnik i Pristupnica, pa koga interesira može to preuzeti ovdje. Za sve ostale kratko ću prepričati.

Treneri se dijele u 4 kategorije od D (najniža), za rad sa djecom u osnovnim školama, do A (C, B i A), za trenere koji rade u klubovima i/ili reprezentaciji. Da bi trener (klub) mogao sudjelovati u tom “filmu” Savezu se mora platiti redovna godišnja članarina, te kotizacija za polaganje ili obnovu licence. Navedena je i minimalna školska sprema (SSS + trenerski tečaj), godine igračkog i/ili trenerskog iskustva…

Kada pročitate, čini Vam se da je to super, kao preslikano iz njemačkog saveza, koji ima svoje udruženje trenera. No, kada odete na VDTT vidite da oni imaju sve: seminare, časopise, knjige, a kod nas NIŠTA. Gdje to da naši treneri nauče, ne bi li bilo logično da Savez prvo uloži, pa onda traži? U Njemačkoj, trener stolnog tenisa može živjeti od zarade u klubu, te davanja privatnih satova, kod nas su klubovi u totalnoj komi. Zbog pat pozicije oko izbora novog tajnika Zagrebačkog stolnoteniskog saveza, jer stari je otišao u mirovinu, iz tog izvora zagrebački klubovi ove godine nisu još dobili ni kune. Možda bi u Zagrebu i bio dovoljan broj trenera, ali neke regije, konkretno Istra i Dalmacija, ih imaju apsolutno premalo.

Kako će sve to proći nećemo saznati sa službenih stranica HSTS, jer tamo su samo dobre vijesti, već, kao i do sada, iz kuloarskih priča uz kavu… Da li ću se sam kandidirati za trenersku licencu, iako bi imao uvjete? Ne pada mi napamet. Jedna stvar me zaista “oduševljava”. Kao, samo se prijavi za licencu, a cijenu će Savez reći naknadno, kada izračuna koliko mu treba! Super, vidim li ja to “bijele pjege” socijalizma?