Mama, vidi me na televiziji

Što je u životu važno? Biti na televiziji, koga tamo nema, kao da ne postoji. To najbolje znaju naši političari, pa se od tamo ne skidaju… Tako je to bilo kod nas “starih”, ovi mladi vise na Youtube-u, pa sami kreiraju svoj program.

Negdje u ljeto, djelatnik televizije TV4R (televizija na 4 rijeke iz Karlovca) i igrač Sokaz-a Nenad Bobinski došao je na lukrativnu ideju da spoji posao i hobi. Snimati će emisije o Sokaz-u (zagrebačkoj stolnoteniskoj rekreativnoj ligi) i prikazivati ih na karlovačkoj televiziji, iako, morate priznati, to baš nije logično, jer što se to tiče tamo nekog u Karlovcu? Evo, jučer sam, mijenjajući programe, 2 puta naišao i na TV4R, u 1. navratu bio je prilog o karlovačkoj malonogometnoj rekreativnoj ligi, gdje 10-tak trbušastih tipova natjerava loptu, a u 2. navratu bio je muzički sastav, čiji nastup bi mogao biti zadovoljavajući samo na vatrogasnoj zabavi u Donjoj Lomnici, nakon što slušatelj popije minimalno 6 piva. Ni ostale emisije Trend Medija na Youtube-u nitko ne gleda.

Sokaz_TV

Emisija nije zamišljena kao djelo entuzijasta, koji sa kamerom šeće po stolnoteniskim dvoranama (Mess501), već način ostvarenja zarade. Po našoj (hrvatskoj) navadi, autor se prvo pokušao afirmirati kao nametnik, predlažući rukovodstvu Sokaz-a da digne prijavninu, te da se na taj način institucionalno “ugradi”, te financira emisiju. Kada to nije uspio, uzeo je popis Sokaz ekipa, izdvojio iz njega potencijalne platiše, tako da se iste reklame prikazuju po 3 puta u svakoj emisiji. Većina oglašivača od toga neće imati nikakve koristi, ukupno gledateljstvo je limitirano na 1100 igrača, uz njihovu užu rodbinu i prijatelje. Iz firme Bigas lik priča o nekim portfeljima, ne znam koliko je porastao broj opranih automobila u Ritmu, a prodaja Sokaz-ovcima uspornika prometa iz firme Cestodom sigurno ide k’o luda…

Idemo prvo na dobre vijesti. U razgovoru sa igračima, emisija je kod njih naišla na dobar odziv, jer mogu vidjeti stanje u drugim dvoranama, “upoznati” neke nove igrače, “isproducirati” se malo na televiziji, a to ih niš’ ne košta…

Idemo sada na loše vijesti. Emisija na početku ima 4 minute reklama, koje se ponavljaju u još 2 bloka, u sredini i na kraju, u jednoj emisiji odštopao sam čak 14 minuta. Voditeljica se ne razumije u stolni tenis, a isto vrijedi i za snimatelja, jer u poenima prikazuje samo jednog igrača. Emisija se snima u jednoj dvorani, mečevi i poeni prikazuju se malo, već je naglasak na razgovoru sa sudionicima, igračima i ostalim prisutnima. Pri tome, sve je puno osobnih detalja igrača, koji, osim njima samima, ne znam kome su interesantni, npr. Rodić je počeo igrati sa 8 – 9 godina u Župnom uredu crkve, kada i kako je Paher počeo igrati Sokaz, Škreblin radi u Bjelovaru itd. Kako to popraviti? Jednostavno: CUT (hrv. rez). Dalje, emisije su pune pogrešaka, npr. da Marinković igra u 3. ligi (igra 2.), izgovoreno prezime igrača (Višković, a ne Visković), pogrešno objavljen rezultat 9 : 1 (bio je 8 : 2)… Najlošija vijest je da gledanost emisije na Youtube kanalu, umjesto da raste, pada:

Sokaz_Gledanost

Propuštenu ili slijedeću emisiju možete pogledati na njihovom kanalu. Dokle će emisija trajati? Očito, za ovu Sokaz sezonu financiranje je osigurano, no ne znam hoće li za slijedeću naći dovoljan broj oglašivača.