U životu slučaj (sudbina) nema previše utjecaja. Može se desiti jedan ili čak slijed nesretnih događaja, koji će Vas teško oštetiti i baciti nazad, ali, svi će na kraju završiti na mjestima koja zaslužuju. Nezavisno od toga što i koliko se priča, djela se na kraju vrednuju. Isto je i za ovdje prisutna 882 bloga i 1.5 milijuna klikova, jer sve je to posljedica rada i znanja. Nema prevare (fakea), kada se ovdje konzultira i najveći EmRatThich. Jer, prema zadnjem mailu, od prije 2 dana, možda i on, francuski Vijetnamac, “malo” prepisuje. Otkud pamet ovdje? Među ostalim, uz pomoć prijatelja, a takav je naš profesionalni igrač i (odnedavno) trener STK Zagreb Tomislav Kolarek.

Izvor: ITTF

Tompa (nadimak našeg igrača) je sigurno poznavatelj materije o kojoj govori za potrebe ovog bloga, i to kao bivši i sadašnji igrač i trener. Bio je vođen, od najmlađih dana i raznih trenera, a sada i on vodi svoje igrače, i to kroz mnoštvo mečeva, do najviših razina, pojedinačnih, klupskih, reprezentativnih. Ako nastavite čitati, možda će Vam otpasti neke predrasude. Koje? Npr. tko može biti stolnoteniskim trenerom…

Članak je prvenstveno namijenjen natjecateljima, a može poslužiti i rekreativcima. Audio zapis traje skoro 50 minuta i traži priličnu koncentraciju. Ali, obećajem, VRIJEDI SVAKE MINUTE. Ispričavam se igračima i trenerima, spominjanje je isključivo u stručnom kontekstu, te na par psovki. Cijeli interview je odrađen u kafiću “Lupo” u Dugavama, Zagreb 05.08.2023., a snimka “vraćena” na recenziju.

Psihološka priprema stolnotenisača

• započinje odlaskom na natjecanje, pripremom na podražaje (npr. put, dvorana i sl.) koji se ne mogu trenirati, a igrač mora ostati miran;
• psihološka priprema za mečeve i taktika protiv igrača protiv kojih će igrati izvodi se cijeli dan, a vrlo je individualna;
• nakon zagrijavanja, a oko 15 minuta prije meča, svaki igrač kontrolira podražaje koje “propušta”, tj. kako se konkretno priprema;
• “rad” igrača sa psihologom, tehnika i osoba moraju biti individualni (“klik”, tj. ne odgovara svaki psiholog svakom igraču);
• um igrača perifernim vidom, pod stresom, vidi stvari nebitne za igru, a mora naučiti kako to “maknuti” od sebe i koncentrirati se na sadašnjost;
• tim oko igrača čine trener, psiholog, kondicijski trener i nutricionist, pri čemu trener dobiva informacije od svih, a kako je na klupi, mora točno znati u kojem je fizičkom i psihičkom stanju njegov igrač;
• trener i psiholog moraju biti koordinirani;
• dobar trener vođenje svakog igrača mora prilagoditi njegovoj psihi, a na temelju gledanja na treningu i u mečevima;
• trener, na osnovu svog igračkog i trenerskog iskustva, treba znati kako da u svakom momentu izvuče najviše iz svog igrača, a onaj koji igra suboptimalno sklon je “pasti”;
• trener mora biti staložen i ne davati savjete igraču tijekom seta, biti bez facijalne ekspresije (grimasa), koncentrirati se na taktiku meča, umjesto igrača ne donositi odluke u ključnim trenucima;
• mladi igrači moraju i griješiti, da bi iz toga naučili razmišljati svojom glavom;
• trener (posebno individualnog sporta) mora biti psiholog, s bogatim životnim iskustvom, psihologija je važnije od tehnike;
• psihološki napredak je moguć, ali uz puno razgovora, ako je neko u glavi “mekan” tj. psihički labilan (igrač lako gubi, a teško dobiva), to je skoro nemoguće promijeniti;
• u vrhunskom stolnom tenisu postoje psihološki efekti strah od pobjede “choke” (puko k’o kokica);
• stolni tenis je “hrpa problema” (poena), koje treba rješavati jedan po jedan, od prvog do zadnjeg;
• igrač sam, već prilikom izlaska za stol, mora vjerovati da će pobijediti, u pravilu, kod igrača sličnih tehničkih sposobnosti pobijedit će s 90% vjerojatnosti psihički spremniji;
• psihičke traume iz mladosti “izaći će” tokom meča, uvijek iste, na istim mjestima;
• “tvrdi” igrači imaju veću šansu za uspjehom s plastičnim lopticama, ali ne u TOP50 na svijetu;
• nogomet i stolni tenis su “slični” sportovi, te sposobnost za jedan ukazuje na veću vjerojatnost uspjeha u drugom, stolni tenis je teži, zbog stranog tijela (reketa) u ruci, a sposobnosti nogama i rukama ne moraju biti identične;
• talent je sposobnost koncentriranog rada, no neki dijelovi se ne mogu bitno unaprijediti (npr. anticipacija);
• struka (trener) treba prepoznati talent i razviti ga;
• najbolji igrači, s povećanjem pritiska, ostvaruju bolje rezultate, sve je na vrhunskom nivou, od tehnike i mentalnog sklopa, pa se šampioni rađaju, a onda “bruse”;
• psiholog treba biti na dnevnoj bazi na telefonu, a povremeno u fizičkim seansama, važno je kontrolirati disanje i biti maksimalno opušten, doći do načina kako odbaciti loše rezultate i krenuti ispočetka;
• stolnotenisači često ne mogu pomoći sami sebi;
• sa psihologom treba početi raditi od kadetske reprezentacije, prije nego problemi nastupe, a nije poznato da neki psiholozi rade pro bono, već su plaćeni u sklopu sredstava unutar olimpijskog programa;
• premalo se ulaže u psihološku pomoć igračima, a financiranje je većinom “prebačeno” na roditelje.

Da li je važnije da trener nabacuje “kifle i frljoke” i pri tome se nadmeno smije ili da se ozbiljno posvetiti igraču i pokuša, u svakom meču, pomoći da taktički i psihološki izvuče najviše iz sebe? Jer, niti jedan tehnički element se tokom meča ne može naučiti. Za to služi trening. S druge strane, igrač mora biti pozitivna osoba, jer sve loše u njemu će se u meču, prije ili kasnije, okrenuti protiv njega. Čvrsto u to vjerujem, kao u karmu, a to je rekao i naš legendarni trener, prije puno godina. Trener može naučiti igrača tehnički element, npr. FH spin, ali ga ne može ispraviti kao osobu.

Zašto je Tompa pomogao? Zbog “kruga dobrote”. Dobro činiš, pa ti se i vraća. Prije par dana sam drugom treneru, iz iste dvorane, sa zagrebačkog Velesajma, posudio 7 drva na testiranje, kako bi za svog igrača izabrao najbolje.

P.S. Osim “kruga dobrote”, na žalost, postoji i onaj drugi… Jučer sam friendu krenuo lijepiti Tenđu, koju je donio. Prvo sam primijetio da je u starom pakiranju i to odmah rekao. Kada sam krenuo gumu zalijepiti na drvo, vidio sam da je na topsheet-u plastična folija, jasni znak da je guma FAKE. A, povoljno ju je kupio od dugogodišnjeg “prijatelja”. Neki ljudi zaista nemaju srama!

P.P.S. U interview-u mišljena, a nespomenuta udruga za psihološku pomoć zove se Mentalni Trening. Godine (skleroza) čine svoje 😀  .