DHS drva – pripetavanje

U “svijetu” natjecateljskih drva nema baš puno konkurencije, u stvari, dvojica – Butterfly i DHS. Svi ostali “pometeni” su drvnim mjenama I i II, Stiga ni nakon 10 godina nije uspjela napraviti kvalitetno carbonsko drvo, a Nittaku instrumenti i Avalox još su imena samo u povijesti. Pa, tko od igrača bira Butterfly, a tko DHS, i zašto? Butterfly drva, a ovdje je riječ o modelima sa Arylate-Carbonom (€149.90 – €179.90), Zylon-Carbonom (€189.90 – €259.00) i Super ZLC (€349.90), imaju više brzine, manje rotacije, a razvrstana su u ona sa slojem “materijala” na srednjici (Innerforce) ili ispod završnog furnira. DHS drva su na tragu starih Stiga, s više osjećaja i spina, kao da imaju 2 brzine, “upijaju”, a loptica je duža.

Idemo se prvo “pozabaviti” DHS-om, a u pripetavanju sudjeluju, od lijeva na desno, Fang Bo2, Fang Bo2X, Hurricane Long 5, H301 i H301X:

DHS_Drva_Pripetavanje

Najnovija drva iz DHS-a sa oznakom X na kraju, su brža, zbog deblje srednjice od ayousa za 0.1 mm, te imaju nešto veću dršku, tipa su Innerforce (arylate-carbon na srednjici), Bo2 i HL5 imaju završni sloj od limbe, a H301 od kotoa. Koje je najbolje, a koje najlošije? Sva imaju korektne težine, od 88 – 91 g. Nedavno sam našem superligaškom treneru dao da “kucka” sva drva sa slike, ni on nije znao, jer, jednostavno, treba nalijepiti gume i probati, pa koje kome više paše, ali razlike su male. Cijene im nisu pretjerane, od €62 (Bo2) do €150 (HL5). No, ako netko misli da je stolnoteniski velemajstor, a zbog viška novca ga žulja džep, problema nema, u ponudi TT11 je HL5 National po €865, a kako je zastupnik DHS-a za Europu, sigurno je da nije kineski fake. Drvnim zanesenjacima evo par slika HL5, s razlikama u označavanju modela (Commercial, Provincial i National). Cijena Provincial drva je $300-450, a National $500-1000, pri čemu kod 5. znamenke u serijskom broju, od 1-5 znači da je drvo kvalitetnije od onih u rasponu od 6-10. No, iako ste izdvojili znatan iznos, to ne garantira da će Vam, kada stigne, drvo i odgovarati.

DHS-HL5_1
DHS-HL5_2
DHS-HL5_3

Drva se mogu usporediti po strukturi, kako je detaljno prikazano na Table Tennis Blades, u tablici su navedeni konkurenti, a možete pročitati i test iz TTGEAR LAB.

DHS-HL5_4
DHS-HL5_5
DHS-HL5_6

Što se tiče drva Butterfly Viscaria, i tu se stvari “gužvaju”, sve više brandova želi uzeti svoj dio kolača, npr. Gewo Sensus Carbo Speed i Donic Ovtcharov No. 1. Najnoviji je DHS TG-506X, identične strukture, a cijena će mu biti 520 kn (€70), znači skoro upola manja od izvornika.

DHS_TG-506X

Mislite da je to sve o drvima? Varate se, u pripremi je blog Drvne mjene III, koji će, nekom skorom prigodom, progovoriti o drvima sa 2 različite strane (FH i BH), a predvodnici tog trenda su XIOM, DHS i Galaxy.

P.S. Trener, spomenut u ovom blogu, nalijepio je gume na DHS H301X i koji su njegovi utisci? Drvo je izvana tvrdo, ali ima unutrašnju mekoću, koja općenito pridonosi kontroli i generiranju spina, tako da je pogađao udarce koje ni sam nije očekivao.

Kineska kontradikcija

IMG_20200823_084441

Prije mjesec dana, Kinezi su, zajedno sa gumama, na poklon poslali i 2 zaštitne maske, a poslije i s drugim pošiljkama. Koji je smisao? 99% stolnog tenisa igra se u zatvorenim prostorima (dvoranama, tavanima, garažama i podrumima), a tamo, u socijalnom kontaktu, treba imati masku na licu. Da zalijepim nove gume na reket, stavim masku i igram? Maska je tolika neugoda da s njom mogu obaviti samo nužno, npr. otići u dućan ili na posao. Znači, ili gume ili maska, zajedno ne ide.

Sada ide druga anegdota, već spomenuta u blogu EVC 2019. Budimpešta. Prilikom posjete, nakon obavljenog posla i uvida kako se igra na Europskom veteranskom prvenstvu, prošetao sam dijelom za odmor igrača, ne bi li sreo nekog poznatog. Začujem “Mladeneee” i dođem do znanca, koji sjedi, na pivskoj klupi u prašini, koja, kada se s jedne strane prvi digne, drugi mora paziti da ne bude katapultiran. Kraj njega 2 štake. Pitam: “Pobogu, što ti se dogodilo?”, a on mi “objasni” da je pao s prvog kata i “zaradio” otvoreni prijelom noge, ali ne u Budimpešti, nego još doma. Doktorica, istovremeno igračica, svaku večer mu je previjala ranu. Nikako to nisam mogao shvatiti, on bi tamo samo ušao u arenu i predao meč, a zbog toga je podnio put, vrućinu, opasnost infekcije i gangrene… Samo zbog “rekreacije”, izložio se velikom zdravstvenom riziku. Ako netko ne štiti vlastito zdravlje, kako će tek znati tuđe?

Napokon smo došli i do glavne teme, a to je stolni tenis u doba koronavirusa. Da podsjetim, prethodno prvenstvo Sokaz-a je prekinuto, nakon 3. kola, “lockdown-om” (obveznim zatvaranjem dvorana), kada je dnevni broj zaraženih bio 35. 28.07., a tada je zaraženih bilo manje od 100, napisao sam blog Stolni tenis – u banani, te procijenio da je vjerojatnost regularnog održavanja slijedećeg prvenstva manja od 10%. Nakon 3 dana, zaobilazno, došao mi je odgovor da će se sigurno igrati. Danas se broj vrti oko 300, a kako će biti u jesen ili početkom zime, kada su posljedice zaraze 5 – 10 puta teže (Lauc), ne mogu ni pretpostaviti. U međuvremenu, objavljeni su podaci kako se širi virus (Trampuš):

  1. 50% kapljično (kašljanje i kihanje na manjoj udaljenosti);
  2. 40% aerosolom (do 14 m udaljenosti);
  3. 10% rukama.

Prepreke širenju su otvoreni prostor, gdje je slabije, i nošenje maski. Posljedice koje virus ostavlja na zaraženog su psihičke i fizičke. I, kao što se pita kolumnista TomićJapanci su otkazali Olimpijadu, a mi želimo spasiti igru u kojoj brkati mesari gađaju metalni obruč?”. Koja dvorana može osigurati minimalne uvjete, kada u njoj, bez provjetravanja, bude 40 – 50 igrača, koji se znoje, a neki pljuju na pod da im se tenisice ne kližu. Kao, prije ulaska u dvoranu, trebalo bi svakom izmjeriti temperaturu, a tko će sjediti na ulazu od 18 – 23 h? U Njemačkoj igrači, između  setova, nisu mijenjali stranu stola, a u novoj sezoni neće igrati parove. Interesantno, u početku, u Austriji su propisali da igrač, na drugoj ruci, u kojoj nema reket, treba imati rukavicu. Kod nas se nije mijenjao sustav natjecanja.

Ima li smisla rekreativnim igranjem stolnog tenisa ugroziti vlastito zdravlje? OK, svatko sa svojim životom može raditi što želi, ali, ako sam ja “napušen”, imam li pravo ugroziti vlastitu obitelj, ženu, oca, majku?

U ekipi Utrina-Gewo odlučili smo da nećemo igrati slijedeće prvenstvo. Da li treba potpuno prestati igrati? Ne, ako igrate i trenirate sa poznatima, u koje možete imati povjerenje.

IMG-20200815-WA0003

Puko k’o kokica

Puko_ko_kokica
Izvor: Warped Perception / Autor: Youtube

Znam da naslov djeluje atraktivno, ali, kao i kod svih psiho tema npr. Strah od pobjede (choke), stvarnost je kao iz najgore noćne more…

Zamislite da imate dijete, koje od malena pokazuje talent za stolni tenis, npr. izvrsne motoričke sposobnosti, nogomet igra bolje i pobjeđuje većinu. Uz to, psihički je stabilno, pa iz 5. setova izlazi kao pobjednik, superiorno osvaja turnire, postaje prepoznatljivo i u međunarodnoj konkurenciji. Normalno, to zahtjeva puni roditeljski angažman, nađete mu odgovarajućeg trenera, a to u našim uvjetima nije nimalo lako, posvetite se tome emocionalno, radno i financijski, u stvari ono ostvaruje svoj i Vaš san. Sve to je popraćeno i odgovarajućim objavama na društvenim mrežama. Nakon par godina, to više nije dovoljno (blog Cijena sna), uključuje se i savez, te financira odlaske na turnire, opremu, kondicijskog trenera, psihologa. Što ide dalje, “stvar” košta više. I, tako 10 godina, do trenutka prelaska u seniore, kada dijete, za Vas naprasno, odluči ostaviti reket i više ne ući u dvoranu. Mislite da ja tu nešto fantaziram? Pa, taj sam scenarij, zadnjih 10 – 15 godina, u hrvatskom stolnom tenisu gledao više puta. OK, to ne mora biti toliko drastično, dijete može nastaviti igrati u seniorskoj konkurenciji, ali mu rezultati nisu ni približni onima iz mladih dana (kadeta i juniora). Ili, ako nije skroz zapustilo školu, pa je steklo zanimanje kojim se može baviti ostatak života. Koji su uzroci tome? Zašto je to važno? Ako se pogriješilo jednom, da se greška ne ponavlja u nedogled. Pročitajte ovo ili pogledajte ovo:

Dešava se, slično, i u rekreativnom stolnom tenisu, gdje igrač nakon 10 godina treninga i postignuća najviše razine (npr. 1. lige Sokaz-a), ostavi sve i više ne uđe u stolnotenisku dvoranu. Ili, igra samo trening mečeve, ili samo trenira. Ima i drugih pojavnosti istog sindroma, npr. igrač igra s istim reketom duže vrijeme i sve bolje. I, dosegne određeni nivo, pobjeđuje većinu protivnika s kojima je prije bio ravnopravan. Onda, tjedan prije prvenstva, promjeni reket, npr. glatku gumu na BH u soft, ne igra više ništa, ne sluša preporuke da se vrati na staru postavu. U 12 kola, od 36 mečeva, ostvari 5 – 6 pobjeda, tek u posljednjem kolu vrati se na stari reket. Ima još… Pitam jednog trening partera za igrača kojeg nisam vidio kako igra već više godina, a on mi kaže: “On super trenira i dobro igra do 8, ali dobiva vrlo malo setova i mečeva”.

Znam da nisam dao odgovor ni na jedno pitanje, ali to nije lako, a da ne bi bilo pogrešno, bez sveobuhvatne pojedinačne psihološke analize.

Održavanje hvatljivih (tacky) guma

Prvo, nagradno pitanje za stvarne poznavaoce stolnog tenisa. Kada i gdje su se počele proizvoditi hvatljive (tacky) gume? U Tianjinu (Kina) 1972. godine u 9. mjesecu, pa prema tome i brand Friendship ima oznaku 729. Kako su tada kineski proizvođači bili tehnološki inferiorni japanskim, nisu znali napraviti poroznu spužvu od polimera, koja bi generirala spin, već su je napravili od gume, ali su zato topsheet napravili hvatljivim. I “stvar” funkcionira do danas.

Zašto je tema održavanja hvatljivih (tacky) guma izdvojena, a nije obrađena zajedno sa ostalim gumama? Sam naslov to objašnjava, jer ako guma dobro “hvata” lopticu, omogućavajući igraču da izvede jači spin (rotaciju), isto to radi i s prašinom i/ili vlagom. Prema tome, hvatljive gume npr. DHS Hurricane3 ili Friendship Super FX, a ovdje su navedena 2 najpoznatija primjerka, treba održavati posebno revno. No, imaju one i svoju prednost, a to je trajnost, jer u članku autor tvrdi da, prije potrebe za zamjenom, klasična tacky guma Friendship Super FX “drži” dvostruko duže (200 h) u odnosu tensor gumu Donic Acuda S3 (100 h), a i upola je jeftinija, tako da je njena ukupna efikasnost četverostruko veća (cijena po satu igranja). Ako se tacky guma s pažnjom održava (pazi i mazi), a koristi je rekreativac, koji nema prejake udarce i ne trenira 8 sati dnevno, njena trajnost može biti i 10 godina!

Četiri su osnovna razloga zašto tacky guma gubi svoje igračke karakteristike:

  1. oksidacija – topsheet hvatljive gume napravljen je većinom od kaučuka, koji oksidira u doticaju sa zrakom, postaje mat i gubi izvornu hvatljivost. To se lako rješava na način da se nakon igre guma očisti, osuši i na nju, bez mjehurića zraka, nalijepi zaštitna nelijepljiva folija, koja gumi vraća hvatljivost. U pravilu, što je guma hvatljivija, to je i sjajnija.
    Tacky_Rubber_Foil
  2. prašina – uklanja se sa gume dlanom korištenjem destilirane vode, spraya za čišćenje guma, izopropilnim alkoholom i posebnim čistačem Revolution No. 3.
    Revolution-No-3-Cleaner
  3. vlaga – tokom igre, na gumi se vidi da je vlažna kada postane mat. Može se obrisati dlanom, a profesionalci bi trebali koristiti poseban spray.
    TSP_Dry_Spray
  4. umrtvljenje – kineskoj gumi početno treba par sati igre da se razradi (break). Ako se naknadno, tokom korištenja, umrtvi, tj. postane sporija i sa manje spina, gumu treba skinuti sa drva i na postojeće slojeve ljepila i tuninga nanijeti novi sloj boostera (Haifu Seamoon), te je ponovno zalijepiti na reket.
    Haifu_Seamoon

Interesantno, kineske gume koje se danas prodaju, iako imaju iste komercijalne nazive kao one povijesne, igračkim karakteristikama se bitno razlikuju, jer je topsheet manje hvatljiv (sjajan), a, zbog toga, guma ima više brzine. Tome su pokušali doskočiti u Češkoj postupkom “Renovace potahů”, gdje se na stari topsheet lijepi nova spužva.
Renovace_Potahy

Što se dešava sa kineskim gumama ako, tokom ljeta, zaboravite izvaditi reket iz auta? Topsheet će se odlijepiti od spužve, pa će guma završiti u smeću.