Niko kao Ja

Prvo, muzički uvod, kojim se vraćamo u davnu 1981., a u izvedbi Šarlo Akrobata:

A, koja je tema današnjeg bloga, o čemu ja tu hoću? Pa, o organizaciji stolnog tenisa u Hrvata i posljedicama.

O Sokaz-u je već pisano, a sada pogledajmo insert iz 1. emisije Sokaz TV (19:20):

I, što nam to kaže Predsjednik HSTS-a i član predsjedništva Sokaz-a? Nigdje nema takvog natjecanja, na kugli zemaljskoj, svi su zainteresirani, i Japanci i Nijemci… Ali, ne lezi vraže, obično, uz prednosti idu i mane. A, koje su to? Rekreativci nisu, kao vani, vezani uz klubove, u stvari, nemaju nikakvog dodira s njima, kao da se bave sasvim drugim sportom. Tko, od Vas čitalaca i igrača Sokaz-a, zna trenutni sastav GSTK “Zagreb”? A, položaj na ljestvici? Vjerujem, manje od 1%. Ako ih ne znate, kolika je vjerojatnost da dođete na njihov meč navijati? Bi li im dali sponzorski doprinos? Možete li od njih naučiti igrati ili koristiti dvoranu? Ne. U nedavnoj utakmici polufinala ženske Lige prvaka, gdje je “domaća” momčad Dr. Časl, sa 3 Kineskinje, igrala protiv poljske ekipe Tarnobrzega (poraz 2 : 3), da li znate i jednu igračicu? Kako navijati za “našu”, npr. za Yu Fu, bi li vikali: “Ju-ju”, “Fu-ju” ili “Fu-Fu”, što je uopće dotičnoj ime, a što prezime? OK, što hoću reći? Pa, jedni idu šumom, a drugi drumom, tj. natjecateljski i rekreativni stolni tenis. I, ovako, nema šanse da se ikada više “sretnu”. U klubovima uopće nisu zainteresirani za to, “boli ih đon” koliko će gledatelja biti na utakmicama, pa ih ne oglašavaju, sa izuzetkom Starr iz Varaždina i Libertasa iz Dubrovnika. Klubovi žive od budžeta, “lake” državne love, za privatnu nisu zainteresirani, jedino kao “manu s neba”, u protivnom kada bi netko dao novac imao bi i odgovarajuću kontrolu, a to je ono što bi im se najmanje svidjelo. Umjesto da igrače koji završavaju sa natjecateljskim stolnim tenisom preusmjeravaju u rekreativni, oni se definitivno gube.

Sada idu 2 prijedloga iz HSTS-a (Hrvatskog stolnoteniskog saveza) kako “poboljšati” naš stolni tenis. Prvi je od trenera muške reprezentacije. Smatra da je osnovni problem slabe “posjete” utakmicama (od 1 – 10 gledatelja) dugo trajanje mečeva, pa “nudi” alternative, koje bi skratile trajanje utakmice na 2 sata. Najbolji dio je: “Uvesti 10 – 15 minutnu pauzu u meču, čime bi se dala mogućnost klubovima da naprave mali buffet za gledatelje, što je pozitivno u svakom pogledu”. Kada dođem na slijedeću utakmicu TIS-a, molim od trenera Vekija burek i kefir, pa da se meč nastavi nakon što zamezim. Drugi prijedlog ide od Predsjednika natjecateljske komisije, da se mečevi istovremeno igraju na 2 stola, što bi povećalo broj uključenih igrača i njihovu dinamiku, kao u Njemačkoj. Normalno, pitanje je da li klubovi imaju za to fizičkih mogućnosti, zbog male dvorane, povećali bi se i troškovi za 2 suca, a, što je osnovno, nema dovoljan broj kvalitetnih igrača ni za sadašnju Superligu i 1. lige.

Jedino rješenje je ne da svijet dođe nama, već da se mi okrenemo njemu, te ujedinimo rekreativni i natjecateljski stolni tenis. Nakon toga, treba naći kritičnu masu zainteresiranih klubova i trenera koji bi stvorili mlade igrače. Kada imamo klubove, trenere i igrače, tek tada možemo razmišljati o optimizaciji sustava natjecanja. Ovako, ništa nema smisla, samo “bacanje” para, a stolni tenis klizi u sve veći ambis (provaliju). Što duže čekamo da to napravimo, više vremena će trebati za povratak, najmanje 10 godina, ako će to više uopće biti moguće. Bez jedinstvenog trening centra, kao u Sloveniji, neće biti ni vrhunskog stolnog tenisa, tek pojedinačni slučajevi (Ban i Arapović), ali nije sigurna niti njihova karijera (Zeljko i Rakovac).

Ivor_Ban
Izvor: ITTF
Za kraj, anegdota. Odigrali mi zadnju utakmicu, sjeli na pivo, dođe znanac i kaže da je nedavno upoznao Dragutina Šurbeka. Na to, najmlađi član naše ekipe, školovani igrač iz Slatine, upita: “A, tko je Šurbek?”. Nije čudo, on se rodio poslije završetka njegove igračke karijere. Naravoučenije: Svaka slava za vremena, od toga se ne živi.

Taraflex

Taraflex

Taraflex do sada nije bio tema, već je spomenut u člancima “Dvorane” i “Dvorane, podovi, stolovi, loptice“. Za manje upućene, taraflex je PVC pod za natjecateljski stolni tenis, koji, prilikom kretanja, onemogućava proklizavanje. Iako je to naziv modela poda francuske firme Gerflor, koristi se kao generičko ime, kao npr. i Kalodont za sve zubne paste. Standardno, crvene je boje, ali može biti i drugih, npr. plave ili zelene, a omogućen je i izbor uzorka. ITTF, u dijelu registrirane stolnoteniske opreme, sadrži i popis podova:

ITTF_Floor

Postavlja se u rolama, širine cca. 1,5 m, dužine 15 – 20 m i debljine 3,5 – 4,5 mm. Neki modeli se stavljaju na sportske podove, a drugi na tvrde. Predstavljene su ponude firmi Gerflor i Haokang, a poznatiji brand je i indijski Stag. Cijena? Alibaba kaže od US $8 – 18, bez troška prijevoza iz Kine i postavljanja.

Taraflex_Struktura

Idemo sada na praktično. Pod se sastoji od više slojeva, a firme koje ga proizvode i prodaju snabdijevaju i ljepilima i trakama za pričvršćivanje. Koliki je praktični vijek takvog poda? Pa, kod intenzivnog korištenja 4 – 5 sati dnevno, cca. 10 godina. Nakon tog perioda gornji sloj (1,2 mm) se većinom potroši. Potrebno ga je, barem svake 2 – 3 godine, presložiti i prelijepiti, kako bi se istrošeniji dijelovi stavili uz ili ispod stola, a oni manje potrošeni iza stola. Normalno, kod nas to nitko ne radi, jer stolnoteniske dvorane nisu profitne, već gubitne, a i “vlasnike” baš briga da li se igračima kliže.

XIOM – Tablica guma i drva 2018.

Što se tiče stolnoteniske opreme, prilično sam znatiželjna osoba. Koga sretnem u dvorani, pogledam mu reket. I, moram reći, XIOM gume su, uz Butterfly i Tibhar, najzastupljenije na reketima rekreativnih igrača. Gume za XIOM proizvode se u ESN, Njemačka, većina ih je Tensora, odlične su, te ujednačene kvalitete i trajnosti.

U početku, stvari su bile jednostavne. Elite su bile najmekše, Euro srednje, Pro tvrde, a Asia najbrže gume. Ali, kasnije, u nazivima, sve su ispremiješali, tako da je slijednik Vega Euro, za plastične loptice, Vega Asia DF (Dynamic Friction). Također, u Vega seriji su bile mekše i ekonomičnije gume, za rekreativce, dok su Omega bile skuplje, za trenirane igrače. Seriju Omega VI namjerno su preskočili(!?)…

U tablici se navodi katapult, tj. koliko guma “igra sama”, što ovisi o poroznosti i dinamičnosti ugrađene Carbo spužve. Katapult 0 ima klasična linearna spužva, ugrađena npr. u Musa I, dok 5 imaju gume sa velikim porama, poput Tibhar Evolution MX-P ili Butterfly Tenergy 05. Drugi podatak je da li je guma dizajnirana za celuloidne loptice ili nove plastične, sa više gripa. To uopće ne znači da se sa “starim” gumama ne može dobro igrati i sa novim lopticama. Treći podatak je tvrdoća spužve, ali dvije gume iz iste serije i tvrdoće spužve ne moraju imati i istu brzinu, zbog razlika u dizajnu topsheeta, gdje onaj sa širim i kraćim pipcima ima više spina, a sa dužim i užim brzine. Slijedeći podaci su preporučena maloprodajna cijena u €, a zatim cijena kod nas, za gume koje smo do sada prodavali. Slijedi Napomena, sa kratkim opisom performansi gume, te dostupne debljine spužve. Normalno, guma sa tanjom spužvom ima veću kontrolu, te je bolja za igru blizu stola, a ona sa debljom, više brzine, te je pogodnija za udaljeniju igru. Apsolutni Best Buy su gume Vega Pro i Vega Euro.

XIOM_Gume_1
XIOM_Gume_2

XIOM drva, također, predstavljaju kvalitetan izbor, a proizvode se u Koreji, Kini i Japanu. Dosta modela, kao završni furnir ima hinoki, koji je posebno pogodan za spin igru, jer “lijepi” lopticu, ali je “baca” visoko, pa traži adekvatnu tehniku i brzinu. Skoro polovice drva je u brzinskoj klasi OFF+, te je malo rekreativnih igrača koji s njima mogu igrati, eventualno tehnikom “dalekometne nabacaljke”. Evergreen drva, ekonomične cijene, su Diva, te Allround S i Offensive S, reinkarnacija Butterfly Korbel. Aigis je jedino defanzivno drvo, mekano, pogodno za lov od stola. Nova XIOM Feel drva “obrađena” su u posebnom blogu. U zadnjim kolonama su dobavljive drške, FL je konkavna, ST ravna, a AN anatomska.

XIOM_Drva_1
XIOM_Drva_2

Sve to, za samostalno pregledavanje, možete preuzeti u PDF datoteci.

Toliko od mene za danas, uz legendarni pozdrav “See you later alligator”.

Drvna nostalgija

Jeste li nostalgični? Stolnoteniska industrija se nada da jeste, pa se sjećate prethodnih velikana stolnog tenisa, poput Alsera, Waldnera, Liu Guolianga i drva s kojima su igrali. Jer, matematika je jednostavna, Vama sjećanja, a njima lova. Nedavno sam pisao o Kineskim drvnim legendama, a sada ću malo proširiti temu…

Stiga, slijedeće (2019.) godine slavi 75. godišnjicu, pa u travnju izdaju “remake” svojih evergreen (hrv. zimzelen) drva Allround Classic, Offensive Classic i Clipper, a pod zajedničkim nazivom serije Nostalgic. Sada, da ne bi sve bilo isto, jer što bi se tada prodavalo (?), umjesto zadnjeg furnira limbe stavili su wenge. Samo za usporedbu, wenge nije neki skupi furnir, tvrd je k’o kamen, sa Janka tvrdoćom od 1930, dok je kod limbe ona 670. Tko će s tim moći igrati? Ne bih znao, rekreativci sigurno ne, a ja već na sami pogled tamnog završnog furnira na drvu (npr. kod YEO) okrećem glavu i odmahujem rukom, a razlog je opisan u blogu Drvne mjene.

Stiga_Nostalgic_1
Stiga_Nostalgic_2

Nije to jedina Stigina jubilarna edicija. Prije 5 godina su u klasike stavljali carbon. 2004. su, povodom 60. godišnjice, ponovno objavili 3000 drva Alser, sa konkavnom drškom, te Bengtsson, sa ravnom, po cijeni od €79,90, a cijena im je, u međuvremenu, narasla.

Stiga_Alser

Osim DHS-a i Stige, ima li još takvih “jubilarnih” drva? Donic je 2016., povodom prestanka aktivnog igranja J-O Waldnera, objavio drvo Donic Waldner JO Shape Limited Edition, po razumnoj cijeni od €39.90. Drvo ima 5-slojeva furnira, svrstano je u brzinsku klasu OFF, s manjom glavom kako je to J-O volio, ali i sa vrlo lošom završnom obradom, nepriličnom Mozartu.

Donic_Waldner_Offensive_2016

Anđeli i demoni

A_i_D

Imam jednog stolnoteniskog prijatelja, neko vrijeme sam s njim igrao i u istoj ekipi. Iako bi na treningu imali približan broj međusobnih pobjeda i poraza, u službenim mečevima on bi imao 50% slabiji skor. Jedan od promatrača taj je fenomen ovako opisao: “Mali jako l(ij)epo igra, i forehand i backhand, al’ ne može nikog’ dobit’!”. I, dok je na trening mečevima bio agresivan, te psihički provocirao, na službenim je bio pretjerano dobrodušan prema protivnicima, bez imalo agresivnosti, nakon izgubljenog poena okretao se prema suigračima, objašnjavao zašto je promašio (kao da to nekog interesira?), radio “face”, glumio… Imao je još jednu “navadu”. Taman kada bi igrao najbolje, npr. sa nekim drvom i Hurricanom na FH, potpuno bi promijenio reket. I, tako bezbroj puta. Očito, radilo se o problemu “sa glavom”. I, što je napravio da to riješi? Pa, sa shakehand gripa prešao je na penhold. Ali, to nema nikakvog smisla, držanje reketa nema veze s tim, barem sam tako mislio. I, nazvao sam ga, sve mu potanko objašnjavao. Za igru penholdom igrač mora biti barem 20% pokretljiviji, zbog imanentne slabosti na BH strani. Dok kod shakehand gripa igrač može igrati u omjeru forehanda 60 : 40, kod penholda to mora biti barem 70 : 30. A, njemu je, osim psihičkih problema, pokretljivost druga najveća mana. I, nije me poslušao, čak je još “uvjereniji” nastavio. Nakon dužeg promišljanja, shvatio sam da to što je napravio za njega ipak ima nekog smisla. Kojeg? Pa, odustao je od natjecanja, jer “kao” uči novu tehniku, pa će se vratiti kada je potpuno svlada, nakon godinu, dvije. U stvari, on je pobjegao. Ako i kada se vrati, potisnuti problemi ponovno će izaći, npr. kada zbog podsvjesne nesigurnosti igrač u udarcu podiže lakat. Poznato Vam je opisano, možda sa sličnim scenarijem? Koliko puta ste se, prije meča, zagrijavali sa igračem, koji je imao superioran forehand i backand, a kada je meč počeo nije mogao doći do 5? Jednostavno, zbog “psihe”, u setu bi promašio 2 svoja servisa, te na 4 protivnička promašio lopticu, ugurao je u dno mrežice ili prebacio stol. Ili, igrač koji svaki udarac izvodi svom snagom, “ubijajući” igru, te pokušavajući što prije završiti svaki poen. Sve je to glava, količina treninga i tehnika s tim nemaju nikakve veze. Imam sada i jedan “friški” slučaj. Igrač je prešao u novu ekipu, ali, nakon toga, prestrašio se da je ipak u, za njegove mogućnosti, previsokoj ligi. Što je napravio? Zamijenio je backside (glatke) gume softovima (sa kratkim pipcima). Normalno, tek sada ništa ne igra, za privikavanje trebaju barem 2 – 3 godine. Soft traži brzinu i agresiju u ravnim udarcima, moraš pravodobno biti na svakoj loptici, a on ima već prilično godina, te je sigurno da će se još više usporiti, a ne ubrzati. U stvari, i on je pobjegao. Sve naprijed opisano su demoni.

Što činiti, kako prizvati anđele? Morate vjerovati u sebe. Dalje, ne smije Vam biti previše stalo. OK, ne smijete biti ni ravnodušni, jer nije isto da li ste dobili ili izgubili, stolni tenis je igra u kojoj uvijek pobjeđuje samo jedan, nema neriješenog, ali morate ravnopravno prihvatiti oba ishoda, ipak je to samo igra. Prije i u meču morate imati adekvatnu količinu agresivnosti i borbenosti, volju za pobjedom, jer svatko to voli. I, morate imati pozitivan samogovor, ne glumiti, psovati sebe i protivnika, čuditi se prasicama i rubovima, već se usredotočiti na ispravak eventualnih vlastitih grešaka i mane protivnika. U poenu treba obavezno isključiti svako svjesno razmišljanje, pustiti da glava, noge i ruka igraju “same”, oni najbolje znaju što i kako treba odigrati.

Kada gubim, što si govorim? “Stani na prste, dalje i niže, mekše uhvati reket, kreni naprijed u lopticu!“.

Jučer, nakon meča, Sokaz-ovac sa stažem od 40+ godina, ovako je kvantificirao pobjedonosne faktore: “60% glava, 30% noge, 5% muda, a 5% sve ostalo“.

P.S. Ako sami ne znate da li ste pod utjecajem anđela ili demona, razmislite koliko ste mečeva dobili/izgubili u 5. setu, koliko fikseva (na razliku) setova, mečeva protiv slabijih protivnika?

Tko za slavu, tko za paru

Prošli vikend bio je u stolnoteniskim kalendarima “rezerviran” za nacionalna prvenstva. Tako je Timo Boll postao prvakom Njemačke 12. put, a prvaci iz ostalih europskih zemalja spomenuti su u slijedećem članku.

Igralo se i kod nas, u Sv. Martinu na Muri, već opisanom u blogu Tamo daleko, što je dobro za organizatore, jer naplate trošak smještaja i prehrane, a loše za igrače, jer putuju “Bogu iza nogu”. I, tko su novi prvaci Hrvatske:

muški: Andrej Gaćina
žene: Petra Petek
muški parovi: Zovko/Banek
ženski parovi: Petek/Malobabić
mješoviti parovi: Ređep/Đurak

PH_2018

Naveo bi 2 zanimljivosti s ovog prvenstva. Prva je da od 4 prvoplasirane igračice, samo dvije su članice reprezentacije, ali ne i pobjednica (!). Druga je da se, po izboru organizatora, prvenstvo igralo s lopticama Double Fish V40+, kao i nedavni Svjetski kup u Londonu, a koje su već opisane u blogu Imal’ tome kraja? NEMA. Loptice su, osim što su potpuno hrapave, specifične i po tome što su prigodne za ove zimske snježne dane, jer je reket, prvih 20 minuta, od plastične prašine, potpuno bijel. Organizator tvrdi da loptice, prije igranja, treba oprati, ali ne znam tko to radi, a nije mi jasno, ako je to nužno, što to Kinezi ne naprave odmah u tvornici (?).

Oni, kojima je bilo malo manje stalo do slave, a više do pare, igrali su na 48. Cupu Stubice, za nagradni fond. Nagrade su bile za seniore (1. mjesto 2000 kn, 2. 1500 kn, 3. 1000 kn i 4. 500 kn) i juniore. Skupilo se i tu “lijepo drušvance”, seniorski pobjednik je Dado Šurbek, dok su ostala 3 mjesta i nagrade “podijelili” u ekipi aktualnog prvaka Hrvatske (I. Juzbašić, Japec i N. Juzbašić).

Cup_Stubica_2018

P.S. Ako i Vas “muči” plastična prašina od loptica na gumama, sada to možete riješiti novim proizvodom tvrtke Soulspin, nazvanim Cleansi 3000. I, za samo 100 kunića, problem riješen. Svašta!

Hajvanson

U dvorani Prečko, sa 8 stolova, postoji jedan stolnoteniski kružok, članovi svih ekipa Deda, zatim pridruženi članovi poput mene (sada sam i ja IN u ekipi TsaTsa), igrača koji tamo dolaze, a strah ih je igrati Sokaz, ima čak i jedan Superligaški igrač, sa pozitivnim skorom. I, između partija ili kasnije na pivu, krene rasprava o drvima, gumama, lijepljenju, lakiranju i ostalim stolnoteniskim tricama i kučinama. Apsolutni autoritet, po njegovom vlastitom mišljenju, je igrač koji igra već 40 godina, što natjecateljski u 1. HL, što rekreativno, pa je višestruki prvak Sokaz-a (momentalno igra u 1. ligi). “Nemirnog duha” nabavi on svako malo neko novo drvo, gumu, lopticu i krene je svima hvaliti, a povodljiviji i poslušaju. Tako nastane fenomen zvan HAJVANSON. Vama još nije jasno? Objasniti ću.

Radi se o drvima kineskog branda Huieson, ali kako se to teško izgovara, “prekrstili” smo ga u Hajvanson. Pa, idemo vidjeti slike:

Huieson_1
Huieson_2
Huieson_3

Dva su slična modela, X-2, koje se sastoji od limba-carbon-ayous-carbon-limba, te X-3 limba-carbon-candlenut-carbon-limba. Cijena? Ispod $7, znači 40 kn, sa uključenom dostavom u Hrvatsku. Super, pronaći nešto za tako mali novac, nakon drva spomenutih u blogu Drž’ gaće!, gdje je svako preko 1000 kn. Ali, pogledajmo detaljnije slike. Na 1. vidimo da drvo Huieson ima neku “fake” limbu, koja to nije, jer na drvu desno (Gewo) furnir ima sasvim različitu strukturu i boju. Na 2. slici je vidljivo da su Kinezi napravili tipfeler, jer su umjesto “Racket” napisali “Racker”, dok se na zadnjoj slici vidi da furniri na FH i BH strani nisu iste debljine. Završni furnir se “cufa” i, ako se ne lakira, ubrzo otpada (splintering). Ukratko, radi se o kineskom kršu. I, iako drvo ima brzinu u klasi OFF, zbog loše strukture furnira nema spina i osjećaja, te različito odbija lopticu. I, tako, svi igrači koji ostaviše svoja drva Stiga Clipper, Butterfly Timo Boll ALC, Avalox Ma Wenge, nakon kratkotrajnog “bunila”, vratiše se svojim prethodnim ljubimcima. Da li su ta drva dobra za početnike? Nisu, jer su prebrza, a i ne pružaju dobar “osjećaj”, eventualno se može igrati sa jako hvatljivim kineskim gumama (Reactor Corbor).

Isto, prije, bilo je i sa drvima GuoYueHua Low Carbon Life, gdje, nakon prodanih 100-tinjak primjeraka, u ruci ga drži još samo jedan igrač. Nisu to jedini takvi kineski “brandovi”, identično je i sa XVT, Huaruite (HRT), te ostalim iz bloga “Kineske putopisnice“.

Ako je ovo loše, ima li nešto od drva primjerene cijene, a da valja? U rangu od 420 – 450 kn su 2 najnovija drva iz DHS-a, modeli H301 i Fang Bo2. Oba imaju arylate-carbon, dok H301 kao završni furnir ima koto, kod Fang Bo2 je to limba. I, iako kažu da su malo manje osjećajna, sa malo lošijim završnim furnirom od DHS Hurricane Long V, trenutačnim drvom Ma Longa, radi se o dobroj “robi”. Kako znam? Bivši “maneken” iz Varaždina, a po preporuci Tana, zamijenio je drvo Butterfly Viscaria za DHS H301, a jedan je, od nedavno, i u vlasništvu mog novog suigrača. Težine? Prave, profesionalne, od 88 – 92 grama. Ako se često mijenjaju gume, potrebno ih je prethodno lakirati, najbolje akrilnim lakom na vodenoj bazi.

DHS_Fang_Bo2_1
DHS_Fang_Bo2_2
DHS_H301
DHS_Hurricane_Long_V

P.S. Ekipa TsaTsa u proljetnoj sezoni 2018. Sokaz-a. Pisac ovog bloga je lijevo, star i lukav, kraj njega su 2 mladca, brzanca, 

TsaTsa_1