Drvne mjene II

Što reći onima koji su realizirali promjenu celuloidnih loptica u plastične, već pomoliti se za njih “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!”. Zašto? Pa, nove loptice od ABS plastike, a takva su 3 od 4 tipa, se znatno manje vrte od prethodnih, pa cilj stolnoteniske igre nije više zarotirati lopticu (spin), jer to nema smisla, uzaludno trošenje energije, već udariti je što jače (kontra). Oni koji su se morali prvi prilagoditi su profesionalni igrači, jer o tome direktno zavise njihovi rezultati i prihodi. Kako, preko noći, nisu mogli postati snažniji, brži i eksplozivniji, tražili su od stolnoteniske industrije sve brže i tvrđe gume i drva. Ovom promjenom već se, prije godinu i pol, bavio blog “Drvne mjene I“, u kojem je navedeno da drva s kojim se igralo još do prije par godina “više ne drže vodu”. Sada ide nastavak.

Tko može biti primjer? Andrej Gaćina, nekoć naš ponajbolji igrač, prije par godina, u doba celuloida, igrao je s drvom Butterfly SK7 (7-slojeva furnira, Clipper klon), da bi zatim prešao na Butterfly Innerforce ZLC. Jedno takvo njegovo drvo sada je u našoj prodaji. Ali, i on, kao i mnoštvo ne-azijata, sada igra sa Butterfly Viscaria (88 grama), drvom koje se prometnulo u glavnog Butterfly favorita.

Andrej_Gacina_Viscaria

Ima li konkurenciju? Da, dolazi iz DHS-a. To su različiti modeli Hurricane Long 5X, Hurricane 301 i Fang Bo B2X. Upravo su izašle nove verzije drva sa oznakom X na kraju naziva, za 2019. godinu. Što ih karakterizira? Imaju podebljani središnji furnir za 0.1 mm, koji drvu daje brzinu, na koji idu slojevi arylate-carbona (Pith-Film Carbon), a da drva ne bi odveć otežala, stanjeni su završni furniri (limba ili koto). Krajnja obrada drva je superiorna, a povećali su i dršku, iz čega se vidi da su glavno potencijalno tržište nekosooki, koji imaju veću ruku. Na donjim slikama je usporedba novog modela DHS Fang Bo B2X za 2019. (crveno-siva drška), sa starim Fang Bo2 (crveno-plava drška), a na zadnjoj je usporedba strukture sa starom verzijom N301 (plavo-žuta drška).

DHS_Fang_Bo2X_3
DHS_Fang_Bo2X_4
DHS_Fang_Bo2X_2
DHS_Fang_Bo2X_1

Na reklami XIOM kaže da je njihov, na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, najbolje plasirani “maneken” Koreanac An Jaehyun na BH igrao s gumom XIOM Omega VII Pro. Ali, igrao je i s drvom DHS Hurricane Long V i gumom DHS Hurricane3 Neo na FH, jer ima kineskog trenera.

XIOM_Budapest-1

Evo i kolekcije drva “manekena”, igrača Superlige, modeli Butterfly Innerforce ZLC, Stiga Dynasty Carbon, DHS N301, Fang Bo B2X i W968, vrijedne par tisuća kn.

Samac_Drva

Na drvima se, jednostavnom usporedbom slika, najlakše vidi ta mjena. No, promijenile su se i gume, svaki novi model je sve tvrđi. Prije plastičnjača, standardna tvrdoća guma bila je 47.5, npr. kod Butterfly Tenergy 05, Tibhar Evolution MX-P ili XIOM Vega Pro. Nove komercijalne euro/japanske grippy gume su tvrdoće 50, kod Gewo Nexxus EL Pro (Hard) 53, priča se da Samsonov igra sa Tibhar Evolution MX-P 55, a XIOM Omega VII Tour je 56! I Butterfly je slijedio tu logiku, sa izdanjem Tenergy 05 Hard, te Dignics 05, koja se isporučuje u 2 tvrdoće, a profići obično koriste veću.

Gewo_Alvaro_Robles

Tako je stolni tenis, iz igre rotacije, preciznosti i konzistencije, postao kao boks, knockout igra na jedan udarac. I, ako igrač ima neko drvo s kojim igra već 5+ godina, a bilo je super, vjerojatno sada više ništa ne valja! Ako ni zbog čega drugog, razmekšalo ga vodeno ljepilo.

Vid stolnotenisača II

U prvom blogu na ovu temu “Vid stolnotenisača I” saznali smo da Timo Boll ima bolji vid od pilota borbenog zrakoplova. Kako, zašto? Pa, da vidi lopticu koja s 3 m udaljenosti dolazi sa 100 km/h i rotacijom od 120 okretaja u sekundi, on mora imati savršeni vid. Kako igra od malena, taj mu se vid i razvio. OK, super za njega  🙂 ! Ali, kakve to veze ima sa rekreativnim igračima? Ima, i to ona druga strana, kroz slabljenje vida tokom godina, a objašnjeno u članku iz klinike “Svjetlost“:

Starosna dalekovidnost (prezbiopija)
Što je starosna dalekovidnost?

Prezbiopija ili starosna dalekovidnost dio je prirodnog procesa starenja oka. Počinje se javljati u ranim četrdesetim godinama. Uzrokovana je smanjenom mogućnošću mišića u oku koji savijaju našu prirodnu leću (leća ima oblik diska pri gledanju na daljinu, a nalikuje kugli kada gledamo na blizinu). Također se s godinama događaju i promjene u strukturi leće i ona gubi elastičnost koju je imala u mladosti.

Proces slabljenja akomodacije (mogućnosti izoštravanja slike na blizinu) završava otprilike u šezdesetoj godini i tada osobama koje dobro vide na daljinu, za čitanje treba dioptrija +3.00.

Postoji više mogućnosti korekcije starosne dalekovidnosti. Jedna mogućnost je nošenje naočala ili kontaktnih leća, dok se danas se sve veći broj pacijenata odlučuje na operativnu korekciju.

Koji su simptomi starosne dalekovidnosti?

Glavni simptom prezbiopije je otežano fokusiranje slike i zamućen vid na blizinu, osoba ju najčešće primijeti kada kod čitanja slova postanu nejasna i premala. Kod dužeg gledanja na blizinu dolazi do naprezanja i umora očiju, koju često prati suzenje, ponekad i glavobolje. Ove su smetnje jače izražene u uvjetima slabijeg osvjetljenja.

Kada netko ima 50 ili 60 godina, tokom igre trebao bi nositi naočale ili leće. Jer, stolni tenis je kao pantomima. Prvo, morate vidjeti pokret protivnika, koji upućuje kamo će uputiti lopticu, a zatim čuti zvuk, jer tuplji zvuk upućuje da je udarac izveden direktno, sa više drva (kontra), dok manje intenzivan zvuk upućuje na više gume (spin). Ako na lopticu krenete tek kada ju je protivnik uputio, već ste zakasnili! Dalje, lopticu treba pratiti cijelom putanjom, do vlastitog reketa, te izvođenja svog udarca. Znam da ovako napisano djeluje komplicirano, ali to mozak izvodi prilikom svakog udarca. Ako igrač ne nosi naočale (leće), a trebao bi, što je često, dešava se da promaši cijelu lopticu ili je pogađa rubom reketa. U pravilu, takvom kažem da bi morao nositi naočale (leće), a zatim slušam gomilu “opravdanih” razloga zašto to ne čini.

Vima_Strobe_Glasses

Vidne sposobnosti stolnotenisača, posebno onih profesionalnih, mogu se i dodatno trenirati, što je opisano u članku engleskog trenera Eli Baratya, a njihov savez omogućava besplatno prisustvovanje predavanju. Legendarni američki trener Richard McAfee preporučuje u treningu koristiti posebne naočale, te na taj način izoštriti vlastiti vid.

Muljam, žuljam

Ovaj blog je nastavak prethodnog, sa izvještajem sa Svjetskog pojedinačnog prvenstva 2019. u Budimpešti. Naime, to je prilika da se na istom mjestu skupe svi koji nešto znače u stolnom tenisu, da sagledaju sadašnjost i isplaniraju aktivnosti za budućnost. Prilika je da se o tome izjasni i Predsjednik ITTF-a (Međunarodnog stolnoteniskog saveza), a na tom mjestu je od 2017. Nijemac Thomas Weikert. Interview s njim organizirao je TTD (TableTennisDaily). Demokratski i za stolni tenis funkcionalno bi bilo da se, prije razgovora, na nekom ili više foruma, organiziralo prikupljanje i izbor pitanja, kako Predsjednik ne bi pričao o tome što on želi, već ono što interesira igrače. Nije mi poznato da je to učinjeno, tako da, po meni, nema nekih prevažnih pitanja… No, na svakom je da donese svoje zaključke, a koga interesiraju moji, može, ali ne mora, pročitati nastavak. U trenutku pisanja ovaj video pogledalo je samo 7 tisuća pratitelja Youtube-a, dok je npr. finalni meč 280 tisuća (!).

Idemo analizirati razgovor:

  • U Kini stolni tenis igra 300 miliona igrača;
  • Svaki kontinent bi morao imati barem jedan vrhunski trening centar (ne znam zašto, za Europu, nisu potpomogli WSA?);
  • Azijati su znatno premoćni, posebno u ženskoj konkurenciji;
  • ITTF posjeduje dvorac u Lussani, koji namjerava prodati, te reinvestirati u trening centar;
  • Sada ide tema o različitim bojama guma, kojom ću se “pozabaviti” detaljnije. Nazove kupac i traži svijetlo plavu gumu Gewo Nexxus EL Pro 48, debljine 2.1, a na skladištu ima samo zelena! Kako bi to bilo tek kod modno osviještenih igračica? OK, razlikovanje boja guma na reketu (crvena i crna), zbog njihovih mogućih različitih karakteristika, je nužnost, ali ovo dalje je totalna glupost. I da to Predsjednik ne kaže, nego, eto, pitati će većinu, pa kako oni odluče. Pri tome se još i smješka. Ne znam da li je ikada prošetao među igračima za kamenim stolovima u parkovima, jer oni su najšira baza? Polovica njih još uvijek broji setove do 21, manje od 10% ih je čulo za plastične loptice, dok neki još koriste one od 38 mm (Idealke);
    Rubber_Colors
  • Veliki problem su razlike u lopticama, a, istovremeno, ITTF je dopustio Butterfly-u registraciju novog tipa S40+, kao kombinacije postojećih. Loptica je bešavna, kao XuShaoFa, a napravljena je od ABS plastike i hrapava kao šavna DHS D40+. Nakon sat, dva igre loptica izgubi hrapavost, te se “pretvara” u staru Butterfly G40+;
  • ITTF ima voditeljicu za opremu Claudiu Herweg, koja se bavi problemom zabranjenog tuninga (boosting) guma, a Predsjednik, niti približno, ne zna koliko profesionalnih igrača to radi (> 90%);
  • Ideja je da bi se test guma radio tek u završnici natjecanja, dok bi poštedili igrače koji bi prethodno ispali (?!). Zadatak je promijeniti “mentalitet” igrača, da svi ponovno postanu pošteni, a time se bavi naš Zoran Primorac;
  • ITTF se prethodnih godina nije trudio privući sponzore, “posao” je do 2020. prepustio agenciji (TMS), što rezultira malim prihodima, te nagradama za igrače na turnirima,. U tome je badminton znatno premašio stolni tenis. Kako novca nema, razmišljaju da ga preraspodjele iz “šupljeg u prazno”, pa bi manje dobivali pobjednici, a više svi sudionici. Jer, ako igrač na turniru ne prođe kvalifikacije, ne da ništa ne zaradi, već izgubi novac na prijevoz, smještaj i prijavninu;
  • Što je sa TTX-om (stolnim tenisom po vani), kao najširom bazom, kojeg “krase” jednako glupa pravila kao ova o bojama guma, Predsjednik nije rekao ni riječi.

Oni koji cijeloj problematici žele prići znanstveno, mogu pročitati i pogledati prilog s portala Dnevnik.hr “Kako otkriti lažljivca?“.

Da zaključim. Očito, stolni tenis nema sreće sa izborom vodećeg čovjeka. Prvo je na čelu bio Kanađanin Adham Sharara, koji bi, možda, bio ekspert za hokej na ledu, ali, oni kao nacija, pojma nemaju o stolnom tenisu. Jer, prvo nešto moraš učiniti kod kuće, pa tek onda možeš izaći van. Sada smo dobili političara “hrvatskog tipa”, koji mulja i žulja, sve u nadi da neće morati odgovoriti na teško pitanje: “Zašto stolni tenis već godinama stagnira i pada, a on malo čini da to spriječi?“.

Ali, na dugi rok, stvari će se riješiti same po sebi, po darvinizmu (procesom prirodnog odabira). Uspješniji sportovi, koji su se bolje prilagodili novom okruženju društvenih mreža, sa efikasnim rukovodstvom, će napredovati, ostali će stagnirati i izumrijeti. Moji roditelji su igrali stolni tenis, nastavio sam ja i prenio to na svoju djecu, ali za unuke više nisam siguran.

Svjetsko prvenstvo (WTTC) 2019.

Nije me bilo 3 tjedna sa novom objavom, valjda proljeće i time uzrokovan manjak spisateljske ambicije. No, interes za stolnim tenisom nije splasnuo.

Idemo sada u Budimpeštu, gdje se održalo pojedinačno Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu. Jesam li bio tamo ili ću samo prepričati što sam o tome pročitao (čuo) od drugih? Bio sam, 1. dan glavnog turnira (utorak, 23.04.). Dan nije bio loše izabran, jer su se u roku 1 sata na stolovima, u glavnoj dvorani, mogli pogledati mečevi Karakašević – Ma Long, Kojić – Fan Zhendong, Gaćina – Boll, te Calderano – Cifuentes (Arg). Dojmovi? Svjetskim profesionalnim stolnim tenisom zavladali su backhandaši. Zašto? Pa, kada Kinezu, a oni su još uvijek velesila, daš lopticu u forehand, ispali je kao iz topa, pri čemu svaki spin još ima i side. Takav udarac se u našoj rekreativnoj (čokljavoj) šatri zove “Izuo ga iz cipela”. Znači, jedini način relativno ravnopravne igre je BH strana. Ali, ni tu nema previše šanse, gledao sam, začuđeno, BH udarac Fan Zhendonga, jako zarezanu lopticu u zadnjih 10 cm stola, koljenima digne spinom, a onda rukom, kao kopitom, udari ravno. Nakon meča, sreo sam Kojića, koji se muški borio, ali, po njegovim riječima, nije imao šanse, Kinez je jednostavno prebrz. Karaš se uopće nije suprotstavio Ma Longu, unaprijed je procijenio da njegovo 5. desetljeće u tom meču nema što tražiti. Negativno sam bio iznenađen igrom Huga Calderana (Bra), svaku lopticu, nezavisno od rotacije, udarao je svom snagom, “visio” je u meču protiv osrednjeg Argentinca, a na kraju se ovaj sam pobijedio. Jer, kako da pobijedi, ako sam u to ne vjeruje? Pohvala Pucaru, dobiti Achantu i Ovtcharova na “velikoj sceni” nije mala stvar, ali za veći uspjeh fali brzine, a i FH mu je “europski” slabašan. Toliko o direktno viđenom.

Zasluženi novi (stari) prvak je Ma Long. No, ovaj puta ždrijeb je bio povlašten za Europljane i ostale kosooke, tako da su se, s izuzetkom Gauzy-eve pobjede nad Xu Xinom, Kinezi sami “pomlatili”. Na kraju, slučajni finalist bio je Mattias Falck, ex Karlsson, koji je nakon ženidbe uzeo ženino prezime (!). On je u polufinalu pobijedio korejskog teenagera An Jaehyuna, barem ja nisam vidio u njemu ništa osobito, dok u finalu nije imao nikakve šanse. I, kako (što) igra taj Falck? Pa, ima dobar backhand, što bi rekli “Beka ne šteka!”, ali mu je forehand slabašan, pa na njemu ima soft (gumu sa kratkim pipcima). E, sada ide stolnoteniska industrija, jer je dotični, nakon Ma Lina, Yasakin maneken. “Kao” igra sa drvom Ma Lin Carbon, na FH ima soft Rakza PO, a na BH Rakza X. Sve je to trič-trač, kvoč-kvač, jer navedeno drvo i gume nemaju dovoljno snage, konkretna BH glatka (backside) guma je tehnološki zastarjela 5 godina, te nije ni dovoljno brza, ni hvatljiva. Odmah su se neki, konkretno TT11, javili sa ponudom baš takvog reketa, kao idealnog, a ima i stručnih komentara tehnike igre. Bez veze! U ženskoj konkurenciji pobijedila je Liu Shiwen, koja se mnogima, i kod nas, sviđa, ali nikako da, nakon Zhang Jikea, nađe pristojnog dečka (muža).

Interesantno, prvenstvo se opet igralo sa lopticama Butterfly A40+, kao i u Halmstadu, a to su u stvari DHS D40+ šavne loptice od ABS plastike, kojih nema u prodaji (!).

OK, sada kada smo prokomentirali rezultate, idemo i o drugim, manje važnim “stvarima”. Igralo se u 3 dvorane (ex paviljona) velesajma (Hungexpo). Iako nije udaljen od centra grada, npr. od glavne autobusne stanice (Népliget) 3 tramvajske stanice, kvaka je da tu prolazi željeznička pruga, koju ne možeš proći niti ispod, niti iznad, već samo slučajno, uz tramvajsku prugu. No, njima (Madžarima) ipak svaka čast, jer su oživili paviljone, a u sklopu imaju i hotel. Tamo će, kasnije tokom godine (30.06. – 06.07.), biti održano i EVC (Europsko veteransko prvenstvo), na koje se prijavilo više od 3400 igrača. U Zagrebu ne možemo imati ništa od toga, jer je Zagrebački velesajam mrtav grad. Do sada sam bio na 2 svjetska prvenstva, u Zagrebu 2007. i Dortmundu 2012., a slijedeća će biti u Busanu (J. Koreja), Houstonu (SAD) i Chengdu (Kina), pa tamo sigurno neću ići. U prvom paviljonu su izlagali (prodavali) stolnotenisku opremu, te postavili stolove za rekreativno igranje. Ponuda opreme bila je slaba, valjda nisu očekivali veću potražnju, nekih svjetskih brandova uopće nije bilo (XIOM je u Budimpešti samo obojao jedan tramvaj). Većinu su zastupali domaći dobavljači, koji su nudili tek simbolične popuste (10 %). Na DHS štandu, kojeg u Europi zastupa TT11, bio je njihov norveški suradnik (TTEX.no), a imali su svega 2 primjerka drva DHS Hurricane Long V, s kojim, pored Butterfly Viscaria i Stiga Dynasty Carbon, igra najviše profića. Pohvale idu za Gewo, koji se jako “gura” (Joola i Donic padaju), pa su imali ponudu direktno iz Njemačke, npr. majice iz najnovije kolekcije za 8 (60 kn).

XIOM_Budapest

Što napisati za kraj? Šteta što nitko (HSTS ili nepostojeća udruga rekreativnih igrača) nije organizirao autobusni posjet, jer se povoljno, na jednom mjestu, u živo, moglo pogledati sve najbolje u stolnom tenisu. Ovi turnirčići, poput Challengera u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj neće pred Vaše oči dovesti ponajbolje svjetske igrače.