Davno, prije više od 50 godina, možda sam imao 5 ili 6, mama je radila na Radničkom sveučilištu “Moša Pijade” (danas Pučko otvoreno učilište Zagreb), a tata, preko puta Vukovarske, na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva – FER). Sudjelovali su u natjecanju parova u stolnom tenisu, a ja sam silno navijao, toliko da mi je to sjećanje, eto, ostalo do danas. Bilo je to doba “trulog” socijalizma, kada su poduzeća brinula i o ostalim aktivnostima svojih zaposlenika. Iz tog doba, a i nešto prije, datira i Sokaz (Rekreativna stolnoteniska liga Zagreba). Kao podsjetnik, iz monografije 5 godina SOSAGZ-a (Stolno-teniske organizacije sindikalnih aktiva grada Zagreba), možete pogledati popis ekipa koje su sudjelovale u natjecanju (npr. Lim, Pliva, Ventilator…).
Idemo na današnje stanje. Nedavno je zatvoreno jedno od posljednjih mjesta za igranje u zagrebačkim poduzećima, podrum RIZ-a u Božidarevićevoj. Poduzeće je u stečaju, pa ne može, u popodnevnim satima, osigurati čuvarsku službu. Prije toga, zatvorene su i druge dvorane, npr. u Pošti 2, gdje je igrala ekipa KUD “Golub”. Još vrlo malo poduzeća ima “svoje” stolnoteniske ekipe, pozitivan primjer je “Pliva”. No, mora li tome biti tako, da li je stolni tenis u poduzećima “mrtav”?
Preko bare, firma Killerspin, za koju nismo čuli duže vrijeme, u kojoj je legendarna Biba Golić (uz Iliju Lupuleskua, partnera u parovima našeg Zorana Primorca, kada su na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. osvojili srebrnu medalju) pokrenula je akciju UnplugNPlay (eng. Isključi se i igraj). Cilj programa je, tokom radnog vremena, pokrenuti zaposlenike informatičkih i sličnih poduzeća, one koji većinu svog radnog vremena provode sjedeći za računalima, na fizičku aktivnost igranja stolnog tenisa. U poduzećima, npr. na hodnicima, neiskorištenim konferencijskim dvoranama, skladištima i sličnim mjestima oni postavljaju stolove, osiguravaju opremu za igru (rekete, mrežice, loptice), te organiziraju turnire među zaposlenicima. Jer, nije to mjesto samo za relaksaciju, već i za upoznavanje i zajedničko druženje. Evo, pogledajte kako to izgleda u jednoj poslovnoj zgradi, kakvih je danas pun Zagreb, u Chicagu:
Kakve to veze ima s nama? Pa, i kod nas je, u informatičkim firmama, prisutan isti trend. Navesti ću samo neka poduzeća iz Zagreba koja već imaju stolove: T-Com, Poslovna inteligencija, A1, Visage Technologies… Van Zagreba, svakako, naveo bi jednu od najvećih hrvatskih informatičkih firmi Infobip iz Vodnjana. Od kuda ja to sve znam? Dolaze ljudi i kupuju rekete. Katkada kupe i krivo, npr. služba nabave T-Com-a kupila je u Decathlonu stol za vanjsku upotrebu, koji prima 0% spina, i postavila ga u konferencijsku dvoranu. Ljudi ne znaju, nisu oni krivi… Kako im pomoći? Pa, jednostavno, u okviru Sokaz-a ili još bolje Saveza, napraviti plan i angažirati osobu na promociji stolnog tenisa u poduzećima, te ponuditi im kompletnu “uslugu”, od nabave opreme, preporuke trenera, pomoći oko sudjelovanja u natjecanju. Taj rad ne treba biti samo volonterski, jer što je u investiciji u poslovnu zgradu trošak nabave 4 – 5 stolova i 10 reketa? Manje od kapi u moru.
Pa, zašto onda kod nas “nema sluha”? Odgovoriti ću Vam, posredno, pitanjem. Što mislite, kakav bi ja bio generalni direktor poduzeća Vetropack Straža d.d. iz Huma na Sutli, a da i dalje živim u Zagrebu i nikada ne odem u Hum? Sigurno, loš.
Na kraju, poruka svim poduzećima i zaposlenicima koji bi se htjeli baviti stolnim tenisom: