Stolni tenis u poduzećima

Davno, prije više od 50 godina, možda sam imao 5 ili 6, mama je radila na Radničkom sveučilištu “Moša Pijade” (danas Pučko otvoreno učilište Zagreb), a tata, preko puta Vukovarske, na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva – FER). Sudjelovali su u natjecanju parova u stolnom tenisu, a ja sam silno navijao, toliko da mi je to sjećanje, eto, ostalo do danas. Bilo je to doba “trulog” socijalizma, kada su poduzeća brinula i o ostalim aktivnostima svojih zaposlenika. Iz tog doba, a i nešto prije, datira i Sokaz (Rekreativna stolnoteniska liga Zagreba). Kao podsjetnik, iz monografije 5 godina SOSAGZ-a (Stolno-teniske organizacije sindikalnih aktiva grada Zagreba), možete pogledati popis ekipa koje su sudjelovale u natjecanju (npr. Lim, Pliva, Ventilator…).

Idemo na današnje stanje. Nedavno je zatvoreno jedno od posljednjih mjesta za igranje u zagrebačkim poduzećima, podrum RIZ-a u Božidarevićevoj. Poduzeće je u stečaju, pa ne može, u popodnevnim satima, osigurati čuvarsku službu. Prije toga, zatvorene su i druge dvorane, npr. u Pošti 2, gdje je igrala ekipa KUD “Golub”. Još vrlo malo poduzeća ima “svoje” stolnoteniske ekipe, pozitivan primjer je “Pliva”. No, mora li tome biti tako, da li je stolni tenis u poduzećima “mrtav”?

Preko bare, firma Killerspin, za koju nismo čuli duže vrijeme, u kojoj je legendarna Biba Golić (uz Iliju Lupuleskua, partnera u parovima našeg Zorana Primorca, kada su na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. osvojili srebrnu medalju) pokrenula je akciju UnplugNPlay (eng. Isključi se i igraj). Cilj programa je, tokom radnog vremena, pokrenuti zaposlenike informatičkih i sličnih poduzeća, one koji većinu svog radnog vremena provode sjedeći za računalima, na fizičku aktivnost igranja stolnog tenisa. U poduzećima, npr. na hodnicima, neiskorištenim konferencijskim dvoranama, skladištima i sličnim mjestima oni postavljaju stolove,  osiguravaju opremu za igru (rekete, mrežice, loptice), te organiziraju turnire među zaposlenicima. Jer, nije to mjesto samo za relaksaciju, već i za upoznavanje i zajedničko druženje. Evo, pogledajte kako to izgleda u jednoj poslovnoj zgradi, kakvih je danas pun Zagreb, u Chicagu:

Kakve to veze ima s nama? Pa, i kod nas je, u informatičkim firmama, prisutan isti trend. Navesti ću samo neka poduzeća iz Zagreba koja već imaju stolove: T-Com, Poslovna inteligencija, A1, Visage Technologies… Van Zagreba, svakako, naveo bi jednu od najvećih hrvatskih informatičkih firmi Infobip iz Vodnjana. Od kuda ja to sve znam? Dolaze ljudi i kupuju rekete. Katkada kupe i krivo, npr. služba nabave T-Com-a kupila je u Decathlonu stol za vanjsku upotrebu, koji prima 0% spina, i postavila ga u konferencijsku dvoranu. Ljudi ne znaju, nisu oni krivi… Kako im pomoći? Pa, jednostavno, u okviru Sokaz-a ili još bolje Saveza, napraviti plan i angažirati osobu na promociji stolnog tenisa u poduzećima, te ponuditi im kompletnu “uslugu”, od nabave opreme, preporuke trenera, pomoći oko sudjelovanja u natjecanju. Taj rad ne treba biti samo volonterski, jer što je u investiciji u poslovnu zgradu trošak nabave 4 – 5 stolova i 10 reketa? Manje od kapi u moru.

Stolni_tenis_u_poduzecima

Pa, zašto onda kod nas “nema sluha”? Odgovoriti ću Vam, posredno, pitanjem. Što mislite, kakav bi ja bio generalni direktor poduzeća Vetropack Straža d.d. iz Huma na Sutli, a da i dalje živim u Zagrebu i nikada ne odem u Hum? Sigurno, loš.

Na kraju, poruka svim poduzećima i zaposlenicima koji bi se htjeli baviti stolnim tenisom:

Cijena stolnoteniskog sna

Ovako je 16.02. Qingdao (Kina), rodni grad Zhang Jikea, osvjetljenjem na 53 nebodera, obilježio njegov 31. rođendan. Sada čekamo da Varaždin i njegov gradonačelnik Čehok, rodni grad bivšeg “manekena”, nadmaši Kineze u proslavi njegovog skorog 50. rođendana. No, šalu na stranu…

Sjećam se, kada sam prije 10-tak godina bio na jednom treningu u Zaboku, poslije, na kavi, jedan od prisutnih iz Hrvatskog skijaškog saveza opisao je kako će ta sezona roditelje Sofije Novoselić koštati €100000. Ona, u cijeloj karijeri, nije ostvarila značajnije rezultate, tako da sumnjam da su roditelji ikada povratili uloženi novac u njenu skijašku karijeru.

Idemo na stolni tenis, tamo se ipak bolje snalazimo. Koliko godišnje košta trening i natjecanja jednog mlađeg kadeta(tkinje) ili kadeta? O tome sam razgovarao sa trenerom iz Sv. Lovreča, koji je tvrdio da natjecateljska godina roditelje košta minimalno 5000 kn, što je opisano u blogu Natjecateljski turniri, a prosječno, sa opremom od minimalno 2 para guma, od 600 – 1000 kn mjesečno. I to samo nacionalna “karijera”.

Koliko godišnje košta stolni tenis klinca/klinceze sa međunarodnim ambicijama? 100000 kn, a to je opisano u članku na stranicama HSTS-a o Hani Arapović. Dotična bi trebala slijedeće sezone igrati Superligu za Pulu, a trenirati u Linzu (Austrija). Sumnjam da će, uz trening, natjecateljske i putne obveze moći pohađati i jednu smislenu srednju školu.

Jel’ to plafon? O, ne. Natjecateljska godina francuske seniorke Marie Migot košta €50000, a kao osobnog trenera angažirala je ex izbornika Hrvatske Nevena Cegnara. OK, nešto zaradi igrajući njemačku ligu, nešto joj dodatno da i predsjednik kluba, ali, sa 21. godinom, ona još uvijek nije na pozitivnoj 0. Kada će početi zarađivati novac od stolnog tenisa? Ne zna se!

Migot_Marie

Stolnoteniski san košta. Većina natjecatelja neće ništa zaraditi, već će stolni tenis zaraditi na njima. A, tko konkretno? Pa, vlasnici klubova koji organiziraju turnire, Savez, prodavači opreme, privatni treneri… Tko može sanjati stolnoteniski san? Bogatuni (tajkuni). Ako niste među njima, probudite se!

Pro bono

Za navedeni izraz Wikipedia kaže: “Pro bono stoji za latinsku izreku pro bono publico. Pojam obično označava profesionalno savjetovanje ili zastupanje bez naknade… Pro bono je dakle volonterski rad, kao javna usluga.” Da to prevedemo “po naški”, ako si na jednoj strani dobio (zaradio), u redu je da, na drugoj strani, dio vratiš. A, zašto bi itko ikada išta vratio? Pa, da pokaže da posao ne radi samo zbog novca, već da ga uistinu voli, što će mu osigurati da radi bolje i s interesom, a i kupci (korisnici) će biti zadovoljniji. Tako bi to trebalo biti. I bilo je tako, nekoć.

Butterfly je od 2003. do 2008. objavljivao mjesečnik Butterfly News, koji su distribuirali e-mailom, sa vijestima iz svijeta stolnog tenisa, zatim, tu su bili članci o opremi, psihologiji, tehnici igre, a imali su i koristi od toga, jer bi u svakom broju detaljnije predstavili neki svoj proizvod. Bilo je tu jako dobrih članaka, npr. sjećam se cijele serije, tada njihovog glavnog trenera Maria Amižića, o psihologiji. Onda je došlo vrijeme interneta, pa je Butterfly, na svojim stranicama,  objavljivao članke u dijelu Butterfly Mag. Ali, zadnji članak je datiran sa 20.07.2018., i to je bila serija od 4 videa u čijem nastanku je sudjelovao Richard Prause, “maneken” je bio Tiago Apolonia, a bavili su se treningom na Butterfly robotu Amicus. I, od tada, znači 7 mjeseci ništa, što bi na šatri rekli “štani”. Interesantno, na Butterly USA se članci i dalje objavljuju, zadnji su o rezultatima sa Portugal Open-a i smrti bivše svjetske prvakinje Zhang Li. Kanal Butterfly Japan na Youtube-u je prepun video zapisa, zadnji od prije 6 sati, interview sa Junom Mizutanijem, za kojeg kažu da već sada koristi nove gume Dignics 05. Ima i dio “Let Me Use Yours!” (hrv. Da iskoristim tvoj!”), gdje 2 profića zamijene rekete, te opisuju prednosti i mane kombinacije drva i guma. Znači, samo nama Europljanima ne treba ništa dati (vratiti), već samo skupljati pare…

Slično je i sa Stigom. Oni, također, za nas ne-kosooke objavljuju malo, pa ništa, dok za kinesko tržište imaju cijelu seriju edukativnih videa o tehnici igre, prijenosa mečeva, sponzoriraju turnire na kojima sva djeca imaju Stiga majice. Pa, čemu mi (Europljani) služimo? Očito, stolni tenis ne znamo igrati, ali zato smo lijepi i bogati, pa nas obasipaju najavama novih kolekcija oblekice, poput Donic-a ili XIOM-a:

Donic_Textile_2019
XIOM_Textile_2019_1
XIOM_Textile_2019_2

Ima li onih koji više daju, nego zarađuju? Ima i toga. Zovu se Stag, sjedište im je u Indiji, po zemljama ex Balkana i Italiji donirali su mnoštvo stolova, a ne znam da neki igrač igra s njihovim drvom ili gumama, eventualno prodaju loptice. Stag je globalni sportski brand, no ne znam da li će ikada vratiti novac uložen u stolni tenis. Na slici je njihov predstavnik (u sredini), u društvu Predsjednika našeg saveza i trenera Štencla.

Stag

A, sada “magarac na zadnje mjesto”. Ovaj blog do sada ima 715 članaka, pri čemu je za pisanje (od ideje, pisanja, uređivanja fotki i videa, te prosječno barem 10-tak jezičnih i gramatičkih ispravaka) svakog potrebno oko 4 sata. Znači, do sada je, u proteklih nešto više od 5 godina, utrošeno oko 3000 radnih sati, tj. više od jedne cijele radne godine. Vjerojatno, da je isto vrijeme iskorišteno na trening, igrao bih znatno bolje. Ili, ne bih? Tome treba pridodati i trošak hostinga, momentalno $8 mjesečno na Digital Ocean-u, ukupno oko 4000 kn. Ali, nije mi žao, prikupljeno je skoro 900 tisuća klikova, ne znam kako bih na drugi način povećao interes za stolni tenis. No, šteta što okruženje (službeni stolni tenis) nije poticajnije, njima je da me se riješe, jer imao bih i dvoranu sa 5 – 6 stolova, trening centar za rekreativce i natjecatelje, stolnoteniski kamp na moru… Ali, ovako, nema me nigdje, niti na stranicama Sokaz-a, niti Saveza, za njih sam “hodajući mrtvac” (eng. Dead man walking). Ali, neće pokopati mene, već stolni tenis.

Štundanje

Kaj je to, prosim lepo, na tom Vašem agramerskom (zagrebačkoj šatri), “štundanje”? Dolazi od njemačke riječi stunde (hrv. sat), označava rad po satnici, konkretno korištenje privatne poduke stolnog tenisa sa trenerom. O toj temi već je pisano u blogovima Privatni treninzi – za i protiv i Prijenos trening – igra. Koliko u Zagrebu ima trenera koji na taj način prodaju svoje stolnotenisko “znanje”? Pa, nisam precizno brojao, 10+ stalnih, ukupno 20 – 30, ako uključimo i povremene, koji to rade samo na poseban zahtjev, bez trajnog angažmana. Tko su oni? Bivši i sadašnji profići, zatim treneri koji rade u klubovima, pa im je to dodatni prihod, bolji rekreativni igrači, iz viših liga Sokaz-a, neki imaju trenersku licencu, a neki ne. Tko koristi “usluge” štundera? Mladi igrači iz klubova čiji roditelji “žele više”, te rekreativni igrači. Kolika je satnica? U pravilu, 100 kn/h kod “stalnih”, a upola kod povremenih, pri čemu je kod nekih u cijenu uključen i najam stola u dvorani. Sada, kada smo razjasnili osnovne pojmove, idemo pogledati kako to konkretno izgleda.

Da ja sada ne bih ponovno naslikavao sebe i svoju trenericu, jer će netko pomisliti da sam narcisoidan, iskoristiti ću jedan Youtube video iz zagrebačke dvorane Merix. Trener kodnog naziva “Cicko”, koji tako već 10+ godina radi u Zagrebu, a bio je igrač u hrvatskoj (STK Kutina) i bosanskoj (Premier) ligi, te trener u ekipi Dr. Časla, “štunda” tada 11-godišnjeg mladog igrača. Usluge dotičnog trenera, prije punooo godina, u kraćem periodu, koristio sam i ja, za svoju kći i sebe. Na “meniju” su trening BH flipa i BH spina:

Ako ste pogledali video i izdržali te 4 minute, idemo vidjeti kako se stvarno izvode BH flip i spin (interpretacija Tibhar manekena Apolonie i Samsonova), a “skinuto” sa Tibhar elearning stranice:



Očito, “naš” trener je bio super zadovoljan svojim radom, te ga je, valjda, zbog toga javno prikazao “Urbi et orbi” (lat. gradu i svijetu). Koje su primjedbe na rad domaćeg trenera? Idemo prvo na BH flip. Svaki udarac mora se trenirati iz osnovnog stava, kako to rade Tibhar “manekeni”, znači, osnovni stav, udarac, povrat, dok, na videu, igrač cijelo vrijeme stoji sa desnom nogom naprijed, samo za flip. Tokom treninga, trener se mora sagnuti i ispod stola pogledati kako igraču stoje i idu noge. Drugo, BH flip je vrlo napredna stolnoteniska tehnika, koju ne koriste ni naši profesionalni igrači koji imaju 35+, jer se u vrijeme njihovog “školovanja” nije koristila. Zašto? Nakon flipa, koji je de facto spin, ali bez pune snage, igrač koji ga je izveo, ako nije savršen (Fan Zhendong ili Pucar), mora očekivati da će mu protivnik “stisnuti” kontru, te je, od samog udarca, važniji brzi povrat u osnovni stav. Drugim riječima, to je prenapredna tehnika za tako mladog igrača, ima, do seniora, još dovoljno vremena da je utrenira. Za drugi tehnički element BH spin, mladi igrač koristi zastarjelu tehniku, vuče ga sa strane, desna noga, pogrešno, naprijed, dok to Tibhar igrači Apolonia i Samsonov rade ispred tijela, Samsonov igra više cijelom rukom, a Apolonia modernije, iz zgloba. Iza toga ide još gore, igraču, nakon spina na rezanu (backspin) lopticu, ruka mora ostati gore, iznad stola, jer će doći blokirana loptica, na koju treba povući spin naprijed ili kontru.

Kako bi trening trebao izgledati? Pa, pojedinačni tehnički element trener treba sam pokazati igraču, a ako ovaj i nakon toga napravi pogrešno, treba reći “Stop!”, te pokazati ponovno, tako dugo dok se ne ispravi. Ovako, nešto što je loše samo se dalje “cementira” u glavi igrača. Dalje, mora se raditi moderna tehnika, a ne kako i kada je to trener učio dok je bio mlad. Jesam li ja vidio ikojeg našeg trenera koji tako radi? Da, moja trenerica je bila bolja, a najuporniji je bio trener iz Velike Gorice. Taj bi 50 puta zaustavio trening i ponovno pokazao, sve dok tehnički element ne bi bio izveden kako treba.

Ne bih, ovdje, u detalje, želio docirati kako se izvodi neki udarac, jer se razlikuje u pojedinačnim izvedbama igrača, ali osnove moraju biti zadovoljene. Pogledajmo FH spin Tibhar-ovaca:


Što ja tu hoću reći? Vidite, koliko je različita tehnika ova dva igrača, Apolonia ima veći raskorak, dok su kod Samsonova noge više paralelno, i ruka, te swing nisu isti… Ne znam koliko ima smisla, ako igrač ima trenera u matičnom klubu, da ga drugi “ispravlja” i uči različitoj tehnici? Kada sam kći vodio u trening kamp u Češkoj trenerima sam zabranio da joj mijenjaju tehniku, jer dijete više nije sigurno što je ispravno, dva trenera su lošija od jednog. Zbog toga mi nije jasna ideja “regionalnog centra”, jer, ako igrač, tokom tjedna, trenira s jednim trenerom, a drugi ga, vikendom, onda ispravlja, koji je tome smisao? Jedini smisao centra je da on trenira trenere, jer ako oni malo toga znaju, još manje mogu prenijeti na svoje igrače. I onda, ideš po dvoranama i naiđeš na igrača koji trenira i natječe se već 5 – 6 godina, a pogrešno stoji u osnovnom stavu, te ne zna izvesti običnu FH kontru i/ili spin. I, što se tu još ima za reći? Sjedi i plači.

Značajan broj igrača pita za trenera s kojim bi osobno trenirali, a ja još uvijek ne znam koga bi preporučio… S druge strane, za rekreativne igrače, posebno one sa 40+, bez treninga, samo od igranja mečeva, teško i sporo se napreduje.

EP_749
P.S. Ipak sam narcisoidan, jedna fotka sa EP, od prije 10 godina.

Koji Butterfly Tenergy?

Smisao ovog bloga je ravnopravno predstavljanje svih brandova i modela. Normalno, najzvučnije gume u stolnoteniskom svijetu su Butterfly Tenergy, te je o njima do sada objavljeno 12 članaka, kako slijede:

Butterfly Tenergy – nastanak

Butterfly Tenergy – karakteristike
Butterfly Tenergy – tabele
Butterfly Tenergy FX
Butterfly Tenergy 05 Hard
Butterfly Tenergy – razlike
Butterfly Tenergy – video
Butterfly Tenergy – cijene

Butterfly Tenergy – rabljene gume
Butterfly Tenergy – zamjene
Butterfly Tenergy – zamjene II
Butterfly Tenergy FAKE, debljina, tvrdoća

Idemo napisati nešto čega do sada nije bilo. Koji Tenergy, ako ste se odlučili za njega, je optimalan za Vas? To zavisi od tehnike igre, te udaraca protivnika. Konkretno, ako igrate Bundesligu (najlošije lige u Sokaz-u), a Tenergy koji imate je izvrstan u igri spin na spin, ali lošiji u bloku, ravnom udarcu i servisu, normalno, napravili ste pogrešan izbor. Zašto? Pa, u tim ligama se uopće ne igra spin na spin, možda 1 poen u cijelom meču, ali zato je servis prisutan u polovici.

U najnovijem katalogu za 2019., kojeg možete preuzeti u PDF, glavne karakteristike Tenergy guma prikazane su u 3 slike:

Butterfly_Tenergy_Pips

Ako zanemarimo model 25, koji je propao, vidimo da svi ostali modeli Tenergy guma (05, 64 i 80) imaju širinu pipaca od 1.7 mm. Ono po čemu se razlikuju su njihova dužina i gustoća. Tenergy 05 ima najkraće i najgušće pipce, pa guma generira najviše spina, model 64 ima najduže i najrjeđe, pa je najbrža, a 80 je kompromis. Sve navedene Tenergy gume su montirane na spužvu tvrdoće 36, a imaju i svoje mekše verzije tvrdoće 32, pod nazivom FX. Tenergy 05, od nedavno, još ima i verziju Hard, na spužvi tvrdoće 43 (kameno tvrda).

Butterfly_Tenergy_05
Butterfly_Tenergy_FX

I, što vidimo na slijedećim dijagramima? Guma sa tvrđom spužvom ima ubojitiji spin, ali je lošija za ravne udarce, konkretno, blok, kontru i smash. Ako to sada razvrstamo po kategorijama igrača, profići, a takvih je u Hrvatskoj najviše 20 – 30 mogu, možda, posegnuti za Tenergy 05 Hard, ostali natjecatelji i vrhunski rekreativci do 6. lige Sokaz-a mogu nalijepiti Tenergy 05, 64 ili 80, zavisno od sklonosti spinu ili brzini, dok su za sve ostale najpogodniji modeli FX. Ova podjela nije striktna, a može se varirati i debljinom spužve (2.1, 1.9 ili 1.7). Na žalost, nije mi poznato da je negdje objavljena statistika prodaje Tenergy-a po modelima, no, iz onoga što se nudi na second hand tržištu, većina guma je Tenergy 05 debljine 2.1, ostali modeli, debljine, kao i FX su u manjini, tek izuzeci. Koja je vjerojatnost nalaženja npr. rabljene crne gume Tenergy 05 FX 1.9, u dobrom stanju, po povoljnoj cijeni? Mala, zanemariva.

Sada ide loša vijest, a ta je da su sve Tenergy gume, koje vani koštaju €59.90, kod domaćeg distributera poskupile sa 390 na 420 kn.

U novom katalogu Butterfly je odustao od natjecateljskih loptica G40+, te prešutno priznao da te loptice ne valjaju, tvrde su, glatke, sa zvukom puknutih, prihvaćaju minimum spina. U međuvremenu, odustao je i od A40+, opisanih u blogu “Ćaća se vraća“, a najnovije loptice su S40+. Interesantno, nije napisano da li su šavne ili bešavne, već samo da su proizvedene iz ABS plastike (kao šavne DHS D40+), hrapave, te primaju više spina. Što ne valja u najnovijoj ponudi? Dvije stvari. Prvo, već je i ovako potrebno privikavanje na razlike bešavnih i šavnih, te Nittaku Premium loptica, sada, ako je to četvrti, različiti standard, samo će unijeti još veću pomutnju među igračima. Drugo, loptice su najskuplje na tržištu, konkretno €7.90 (59 kn) za kutiju od 3 komada! Da dođu u maloprodaju, npr. Hervis ili Intersport, tamo bi bile 100 kn za kutiju.

Butterfly_S40

P.S. Četvrtfinale kupa igralo se sa XIOM bešavnim lopticama (crne). Igrač, profić, najveći živući talent hrvatskog stolnog tenisa, uzeo je kutiju od 6 loptica, vrtio ih i nije našao niti jednu okruglu. Tek u drugoj kutiji jedna je bila zadovoljavajuća. U navedenom slučaju, vjerojatnost pronalaska okrugle loptice je 10%, ostale su pogodnije za rugby.

Nije u šoldima sve! Ili je?

Za sve koji se slabo razumiju u dalmatinski šoldi su novci. Normalno, muzički uvod je obavezan, prilikom dočeka “Vatrenih” na Trgu Bana Jelačića, a nakon Svjetskog prvenstva:

Tko može i treba pjevati pjesmu sa temom iz naslova? Pa, nogometaši, oni su puni love, to sigurno nisu stolnotenisači. Iako je na tu temu već pisano u Ekonomska računicaDobra stara vremenaVijesti iz nesvijesti i Koliko para, toliko…. Na ovaj najnoviji blog me “nadahnuo” ex europski prvak Michael Maze. U interview-u “A Day in the Life of a Pro Player” za Table Tennis Daily izjavio je (20:00) da pobjeda na europskom TOP16 (ovogodišnji je Ovtcharov) donosi zaradu od $6000 – 8000, isto kao i 2003., što smatra sramotnim. Možda se zarada od 40000 kn čini dostatnom za naše prilike, ali nikako za danske, gdje kava u pubu košta 80 kn, a hamburger 120 kn.

U videu, kojeg svakako preporučam, vidi se da Michael nema vlastiti auto, već vozi Hyundai od sunarodnjaka Jonathana Grotha, 21. igrača na svjetskoj rang listi, koji sigurno nije za bogatune, svi naši nogometaši imaju bolji 🙂 . Kako financijski stoji nogomet u odnosu na stolni tenis?

FIFA je u 2017. imala prihod od 734 miliona $, ITTF od 19 miliona $, znači 38 puta više. HNS je u 2016. imao prihode od 202 miliona kn, a HSTS od 3.5 miliona kn, znači 57 puta više!

Kako tu pojedinačno stoje naši stolnotenisači? Prvo, pogledajte nedavni meč austrijske lige našeg reprezentativca Frane Tomislava Kojića protiv Cheng Weixinga.

Ne igra loše, a nedavno je na Challengeru pobijedio i Aleksandra Karakaševića. Pa, koliko on godišnje “teži” (zarađuje)? Oko €18000. Puno, malo? Za usporedbu, završeni ing. elektrotehnike (M.Sc.), početnik, na radnom mjestu u inozemstvu, zarađuje dvostruko. Dok karijera stolnotenisača može trajati maksimalno do 40 – 45, inženjerska traje do umirovljenja. Stolnoteniski ugovori su na godinu, dvije, inženjerski trajni, stolnotenisača svaka ozljeda izbacuje iz ugovora, inženjeri idu na plaćeno bolovanje. Treba još?

Prema tome, ako naiđete na motorički i radno talentirano dijete, sklono sportu, nemojte ga s nogometnog igrališta dovoditi u stolnotenisku dvoranu. Isto vrijedi i za djecu koja su dobra u školi, tamo im je puno perspektivnije. Za koga je onda stolni tenis? Samo za one koji ga neće shvatiti previše ozbiljno, tek kao rekreaciju (hobby). Ili za “napušene”, koji su u nekom svom filmu, bez veze sa realnošću.

P.S. Kao anegdota, nedavno se igralo četvrtfinale europske Lige prvakinja, gdje je nastupila i “domaća” ekipa Dr. Časl, sa 3 Kineskinje (Jie Li, Yu Fu i Hoi Kem Doo). U prvom meču protiv francuske ekipe ETIVAL CLAIREFONTAINE ASRTT pobijedile su sa 3 : 0, a u drugom meču, koji su, zbog smanjenja troškova, također, igrale u gostima, “naše” su izgubile sa 1 : 3. Kako, zašto? Pa, igračice Dr. Časla, nakon što su povele s 1 : 0 i osigurale ukupnu pobjedu, prestale su igrati, te izgubile ostala 3 meča. Jer, nije njima stalo do ugleda kluba, iako se u njih godišnje ulaže €50000, već samo do zarade, koja je ugovorena za ukupnu pobjedu, a ne po pojedinačno dobivenoj partiji.

Dr_Casl

Igra s i protiv trave za blok na stolu

YangYangTT

Kineskinja Yangyang snima i objavljuje edukacijske video zapise o stolnom tenisa. Moram odmah reći, to je jedinstveno, jer su to do sada radili isključivo predstavnici muškog roda, npr. PingskillsEmRatThich, te Tiago Apolonia i Vladimir Samsonov za Tibhar. Ima tu svega, od savjeta o izboru reketa, do tehnike igre. Yangyang Jia je vrlo simpatična, te dobro zna engleski, jer živi u USA, no, valjda, kako je to i u hrvatskom ženskom stolnom tenisu, igračice se slabo razumiju u opremu. Npr. da sada pitate moju kći s kojim je reketom igrala, ne bi znala (drvo TBS, na FH XIOM Vega Pro, na BH Stiga Calibra Sound LT). I trener naše superligaške ekipe SVIM igračicama tunira i lijepi gume, to ni jedna ne radi sama, iako za to, objektivno, nema valjanog razloga. Stoga, idemo se koncentrirati na tehniku igre, te savjete koji su puno bolji. Normalno, neće izostati ni neki moj komentar, jer igrači koji su počeli aktivno trenirati u ranoj mladosti (od 6 – 9 godine) ne mogu shvatiti što se dešava u glavama rekreativaca, koji počinju znatno kasnije, koje to oni imaju teme i dileme. A, tema su trave za blok na stolu, igranje s njima i protiv njih.

U uvodu je objašnjeno kako funkcionira trava (eng. Long pips), a ako to nekom nije dovoljno jasno, upućujem ga na blog S otporom ili bez?.

U drugom videu prikazana je tehnika blok igre s travom na protivnički spin. Nije osobito zahtjevna, već se svodi na podešavanje kuta reketa, te, u odnosu na brzinu dolazne loptice, guranje reketa dolje i naprijed (chop blok). U slijedećem videu je prikazana tehnika igre s travom na rezanu lopticu, gdje se, zavisno od količine backspina, reket otvara, a loptica se podlakticom gura naprijed ili u stranu (side swipe).


Zatim, prikazane su igra protiv trave i kako pobijediti igrača s travom:


Sada idu moji savjeti za igru s travom i protiv nje.

Lako je vidljivo, igra s travom za blok na stolu, posebno na BH, mnogo je tehnički lakša od igre sa glatkom (backside) gumom. U stvari, svodi se na podešavanje kuta reketa (zatvoreniji protiv spina, te otvoreniji protiv backspina), te, zavisno od brzine dolazne loptice, guranja reketa naprijed. Prema tome, osnovni moto igre s travom je “GURAM, GURAM, NIKAKO DA UĐE…”. To je super za početnike, jer tehnika spina kod backhand udarca, za igrače za glatkom gumom, puno je zahtjevnija. Ako je igrač već duže igrao i savladao BH tehniku s glatkom gumom, to će tražiti znatnu prilagodbu na igru sa travom, ruka će automatski krenuti naprijed u spin, zatvoriti reket, pri čemu će, zbog nedostatne hvatljivost (otpora), loptica pogoditi vlastitu tenisicu ispod stola. Nužna je odlučnost i strpljivost, pri čemu će morati zaboraviti većinu toga što je prethodno naučio. Zašto bi netko tko ima tehniku BH udaraca prelazio na travu? Najčešće, da, zbog vlastitih godina, uspori igru. Nije važno samo automatizirati vlastitu ruku i noge, već steći “osjećaj”, nakon što se loptica odigra travom, što protivnik dobiva, te što može vratiti. Eventualno, olakšanje prilikom prelaska je koristiti travu sa spužvom. Koncepcija igre koja favorizira napad travom je pogrešna, za to postoji glatka guma na FH.

Da bi igrač sa glatkim gumama dobro igrao protiv trave nužna su dva preduvjeta. Prvi je da u klubu ili ekipi ima suigrača (protivnika) s travom i da protiv njega redovito igra. Igrač ne smije razmišljati da li je, od trave, dolazna loptica sa spinom ili backspinom, već to treba “osjećati”, a to se postiže višegodišnjim treningom. Drugo, važnija je kontrola spina, od količine rotacije, posebno postranične, jer igrači s travom “vole” protivnički spin, od njega žive, a ne vole ravan udarac. Strpljivost je nužan element, a poen se završava kontrom (drajfom), nakon što je igrač s travom vratio previsoku lopticu. Za igru protiv trave Yangyang daje 4 osnovna savjeta:

  1. Znaj što želiš, tj. koju ćeš rotaciju loptice dobiti, spineri trebaju servirati topspin servis, drajferi backspin (rezani);
  2. Ostani blizu stola, jer loptice odigrane travom nemaju snage;
  3. Igraj čistu donju ili gornju rotaciju, bez side (postraničnog) spina;
  4. Budi strpljiv, čekaj priliku za konačni napad, malo je vjerojatno da će igrač sa travom prvi izvesti napad.

Da li stolnom tenisu trebaju travaroši? Da, jer oni stvaraju najbolje spinere.

Svi koji misle da će prevariti travu, varaju se, trava će prevariti njih.

P.S. Za sve ljubitelje leptirića, eto im Butterfly katalog za 2019. na engleskom, s cijenama.