Prvo da Vas pohvalim, vrijedni ste čitatelji, dnevno bude oko 600 posjeta, u jednom razgovoru sa kćeri ona je mislila da je to oko 50. Bravo za Vas.
Ovaj, 314. blog, inspiriran je potrebom davanja objašnjenja i pjesmom Riblje čorbe, iz moje mladosti, koja je išla: “Pravila, pravila da bi me udavila ili kičmu savila i skroz ošašavila. Neka glupa pravila u crno me zavila”.
Kome je dosta loših vijesti neka odmah zatvori ovaj blog i neka čita slijedeći.
Održavanje i pisanje bloga traži znatan utrošak vremena i znanje, kako kompjutorsko, tako i stolnotenisko. Kako bi se napisalo mišljenje o nekoj gumi ili drvu treba probati, osobno ili kod “manekena”, a to košta. Problematična su autorska prava na video zapise, fotografije i članke, koje ovdje prenosim, a ne mogu istraživati što je čije. Jedino se nadam da nitko neće zamjeriti, jer je sve neprofitno. Da bi sve radilo “fletno” (brzo) svaki mjesec plaća se hosting kod Digital Oceana. Cijeli blog se rukovodi željom za objektivnoću, bez ukrašavanje (marketiranja), nezavisno od toga da li je određeni brand u mom zastupstvu ili konkurenta. Normalno, brandove koje zastupam mogu detaljnije obraditi zbog lakše dostupnosti robe i informacija, npr. Stiga prilikom uvođenja novih proizvoda šalje zastupnicima besplatne uzorke. Bilo je primjedbi da nisu omogućeni komentari, ali tome je više uzroka. Prvo, obrana od spama, evo, već 2 – 3 tjedna me zasipaju nekim komentarima o FAKE torbama. Dalje, komentare bi trebalo pregledavati i odgovarati na njih, a to bi tražilo cjelodnevnu aktivnost, na koju nisam spreman. Ispričavam se na greškama, sadržajnim i/ili pravopisnim, pa ako uočite neku, molim Vas da me obavijestite mail-om. Ako netko ipak želi ostaviti komentar može to na Facebook-u, gdje je blog objavljen.
U dijelu Kontakt zapisano je slijedeće “Na pitanja i savjete odgovaramo za opremu kupljenu ISKLJUČIVO kod nas, uz navođenje PUNOG imena i prezimena”. Zašto? Nije mi poznato da neki drugi domaći dobavljač ulaže u svoje znanje, a ono, kao i većina ostalog, nije besplatno. Sjećam se jednog “slučaja”, kada me igrač pitao za svoj reket, od kojih niti jednu komponentu nije kupio od mene. Odgovorio sam mu da u ekipi ima mog konkurenta, pa je prirodno da njega pita. Odgovorio je: “On ništa ne zna!¨. Na žalost, ne dajem savjete o tehnici igre ili njenom ispravku, jer nisam za to dovoljno stručan, a i različita je kod svakog igrača. Ne primam narudžbe za teme na blogu, kao “napiši sve o robotima”, jer ja nisam “pevalka po narudžbi”. Iz iskustva, kada bi igraču ovo ponovio, uvrijedio bi se, jer većina nije navikla da je NE ravnopravan odgovor kao i DA. Kada dođe upit koji je u suprotnosti sa nekim pravilom, do sada nisam odgovarao, a od sada ću poslati link na ovaj post.
Ponovno napominjem da je minimalna vrijednost kupnje 100 kn (13,27€), što je zapisano u zaglavlju cjenika, jer se prodavaonica nalazi “u oblaku”. Zbog toga, kod isporuke, moram se naći sa igračem, odnosno poslati pošiljku HP-om, što nije isplativo ispod navedenog limita. U pravilu, pošiljke za inozemstvo se šalju autobusom, na način da kupac sam nađe i angažira vozača autobusa na liniji za Zagreb, preda mu novac, ja ga sačekam u Zg, predam mu robu, uzmem novac, a kupac preuzme kod povrata. Za Hrvatsku postoji ta mogućnost samo za narudžbe iznad 2000 kn, jer dolazak do Autobusnog kolodvora, pronalaženje parkirnog mjesta, predaja vozaču, te povratak zahtijevaju utrošak veći od sata.
Cijelo stolnotenisko okruženje u Hrvata daleko je od idiličnog, a kako okolnosti postaju sve teže, tako su sve vidljiviji i očnjaci. Zbog toga sam doživio razna “cipelarenja” od konkurentskih dobavljača. U jednu dvoranu, koja prodaje drugi brand, zabranjen mi je ulazak, osim na službene utakmice, iako za igračke karijere nisam napravio eksces. Kao, proglasio me “mučkim provokatorom”, zaplijenio mi unaprijed plaćenu prijavninu i izopćio. Od drugog konkurenta sam doživio da nije imao pojma da su gume koje ima u vlastitom zastupstvu hit na njemačkom tržištu, a kada sam mu to rekao, uvrijedio se. Kada sam te gume uvrstio u prodaju, kod sponzoriranih igrača provodio je istrage, kao otkud to meni? Istovremeno, bez imalo srama, javno prodaje gume koje su u mom zastupstvu. Od trećeg konkurenta sam doživio da me njegov djelatnik provocirao i pogrdno mi dobacivao tokom meča. Na Sokaz forumu još uvijek “vrijedi” zabrana oglašavanja, osim jednom, iako nikada nije objavljen i viđen ugovor koji to o(ne)mogućava.
Općenito, mogu reći da je stanje u našem stolnom tenisu, kao i u ostalom sportu, takvo da privatni interes nadilazi javni. Na službenim stranicama HSTS-a nema nikakvog interesa za ovaj blog, iskreno, ne znam da li službene osobe uopće znaju za njegovo postojanje, a kamo li da ga čitaju, ili, ne daj Bože, promoviraju. Nema interesa ni u većini klubova, a poznavanje opreme je na niskom nivou. Sjećam se, kada sam jednom od “eminentnih” trenera prodavao gume, u 2. rečenici mi je rekao da se on, u stvari, ne razumije u stolni tenis. Bingo. Reketi djece koja treniraju su u lošem stanju, što vidim kao sudac. U pravilu, igraju sa potrošenim gumama i drvima igrača iz 1. ekipe, prebrzim za njihovu tehniku igre, često odlijepljenim od drva. Stanje u klubovima vidi se na primjeru STK Krapina, o kojem je snimljena i nedavna reportaža na mreza.tv, koju prenosim. Imaju 2 termina za treninge tjedno, 40 igrača na 5 stolova, prosječno vrijeme provedeno na stolu tokom treninga je 20 minuta. Sa efektivno 40 minuta treninga tjedno, to nije ni rekreacija, a kamo li natjecateljski stolni tenis. Nije moguće da u gradu Krapini nema napuštenih poslovnih prostora koji se ne bi dali prenamijeniti u dvoranu za stolni tenis. Ali, to nije moj zadatak, ali znam čiji je.
Cijeli stolni tenis je politički sponzoriran, što se najbolje vidjelo prošle godine kada je na pola sata prekinut polufinalni meč na PH zbog “gostovanja” Bandića, zatim transparent na Croatia Open-u (“Hvala gradonačelniče”), Dragutin Šurbek je “trenirao” ex predsjednika Josipovića… U jednom klubu, pričaju, da su im bitno smanjili dotacije, jer su članovi Predsjedništva na izborima glasali za protivnika. Da se cijela praksa nastavlja vidljivo je i iz članka na službenim stranicama HSTS-a “Susret Tomislava Karamarka i predstavnika HSTS-a”. “Najbolji” je komentar o boji vina, pa treba izbjegavati crveno, jer asocira na SDP, može bijelo, crno i pivo, a i mi bi mogli igrati squash (sport Karamarka), umjesto pinganja. Što mislite, kakve veze ima Angela (Merkel) sa Timom (Boll) i stolnim tenisom u Njemačkoj? Nikakve.
