Nevjerojatno, puno je tu već blogova (628), puno klikova (660 tisuća), a još niti jedan sa naslovom SOKAZ. Istina, spomenut je u temi o Rekreativnom stolnom tenisu. Idemo to brzo ispraviti… Ne želim se ovdje puno baviti poviješću, koju svatko može sam istražiti, već sadašnjim stvarnim stanjem. SOKAZ nije neko čudo, već odraz naše socijalističke povijesti, i kao takvog nije ga bilo u drugim zemljama s različitim društvenim uređenjem. Konkretno, u prošlo doba zagovaralo se jedinstvo radnih ljudi i građana. I, tako su radni ljudi pingali u poduzećima, a građani po mjesnim zajednicama, iz čega je proisteklo jedinstveno natjecanje.
Gdje je SOKAZ danas? Ima 21 mušku ligu, po 14 ekipa, te 1 žensku sa 9, ukupno 307 momčadi, uz prosjek od 3.5 igrača, ukupno oko 1100 aktivnih igrača. Kroz godine, taj broj je u minimalnom porastu. Zašto rast nije veći? Nikom nije osobito stalo, a ne postoji ugrađeni mehanizam pridobijanja novih igrača i ekipa, npr. da je jedna ili više osoba zadužena za aktiviranje novih i/ili reaktiviranje bivših igrača.
Kalendarska godina podijeljena je u 2 sezone. Jesenska počine oko 20.09., a proljetna oko 20.02., te traju, bez prekida, 13 tjedana (kola), između se još igra zimski kup. Nove ekipe trebaju se prijaviti za natjecanje oko mjesec dana ranije. Počinje se iz posljednje, 21. lige, te se, zavisno od uspjeha, napreduje po najviše 3, a od viših liga po 2 ili 1 ligu. Isto tako, najlošije ekipe ispadaju, za 3, 2, odnosno 1 ligu. Igraju 3 igrača (A-B-C protiv X-Y-Z), a može ih biti i više za izmjene, svatko sa svakim 9 pojedinačnih susreta, te 10. meč u parovima. Ekipa je u jednom kolu domaćin, a u drugom gost, igra se jednokružno.
Neki u SOKAZ ulaze vrlo ambiciozno, iako su tek početnici. No, SOKAZ-om vladaju starosjedioci, tj. igrači koji igraju 10 – 40 godina, a također i mlađi igrači koji su imali više godina profesionalnog treninga u klubovima, te nastupali u natjecateljskim ligama.
U početničkim ligama, od 15. – 21. najvažnije je čitati rotaciju, te se truditi što više loptica “staviti” na stol. Često je zadnja liga mnogo jača od npr. 18., jer u nju ulaze igrači koji su se već prije natjecali ili mladi i pokretljivi početnici. Prekjučer sam prisustvovao meču zadnje lige u kojem se ekipa Pinginho, koja je do tada mislila da je nepobjediva i da su već “zvijezde” 🙂 (kud’ prije?), susrela sa 5th Element Pivovara Daruvar. Za Daruvarce su nastupila 2 školovana trenirana igrača, 1 trener i 1 superligaški trener, koji je već igrao i 1. ligu SOKAZ-a. I, normalno, Pinginho dečki su ubrzo “splasnuli”, posebno nakon rezultata 0 : 8. No, nisu bili nimalo loši, mogli bi igrati 11. ili 12. ligu, jedan je protiv superligaškog trenera imao 2 : 2 u setovima i vodstvo od 5 : 2 u 5., trener je “visio k’o luster”, ali na kraju iskustvo je ipak pobijedilo. U slabijim ligama rezultatske prednosti između ekipa i igrača su veće.
Od 10. – 14. lige od igrača se očekuje da su svladali već sve elemente, kontru, blok, pimpl, smash, te barem na jednoj strani spin. Također, potrebno je “čitati” dolazne rotacije, primjereno vraćati servise, te imati spoznaju o vlastitoj igri na “materijale”. Također, potrebna je i primjerena psihička stabilnost i koncentriranost, bez gubitaka poena u serijama.
Od 6. – 9. lige igrači su kompletni, trebali bi trenirati barem 1 – 2 puta tjedno, oni sa glatkim gumama moraju imati spin na obje strane, te sposobnost “navlačenja” igre na svoj “mlin”, u skladu sa vlastitim vrlinama, a izbjegavanjem mana. Rezultati su vrlo tijesni, kako između igrača, tako i ekipa. U zadnjoj SOKAZ utakmici 8. lige, meč protiv Plive-AM počeo je u 10 sati, a završio u 15, dakle trajao je 5 sati, a 6 partija se igralo u 5 setova. U dosadašnjem prvenstvu 2 meča smo dobili sa 6 : 4, 2 izgubili s istim rezultatom, a 3 odigrali neriješeno 5 : 5. Vrlo je važan par, jer on odlučuje o ishodu cijelog meča, npr. Dobri Dol I ima skor 1 : 6, a od 11 mogućih bodova, koji su se odlučivali u paru, osvojena su samo 2.
Od 2. – 5. lige igrači ne smiju raditi neprisiljene greške, moraju imati jak udarac (spin) barem s jedne strane, očekivati da će im protivnik, bez obzira na izvrstan vlastiti udarac, lopticu vratiti, jer se odigravaju duže izmjene udaraca. Također, i reket mora biti brži, sa više spina, jer ako igrač povuče spori, mekani spin, protivnik ga samo “splahne”.
U 1. ligi igra je priča za sebe, na nivou 1. natjecateljske lige, većinom je igraju bivši školovani igrači, te vrlo isusni samouki. Igrači ne rade neprisiljene greške, imaju uigrane sheme, te racionalno trošenje vremena, tj. brzo se kreću, tako da su na potrebnom mjestu prije loptice, zatim odluče što će odigrati, a udarac izvode brzo, automatski, bez greške. No, od njih do (polu)profesionalaca, npr. u Superligi, još je dug put…
Atmosfera na utakmicama je posebna priča, ima tu vrijeđanja samog sebe i protivnika, bacanja reketa, šutiranja ograda, urlanja, zbog pogodaka ili promašaja, sve katkada na rubu fizičkog obračuna, a često je na djelu i slogan iz Alana Forda: “Bolje nečasna pobjeda, nego častan poraz“.
Kolika je razlika između prosječnog SOKAZ igrača i onog sa tavana, garaže, podruma, parka ili plaže? Pa, u setu 11 : 3 za SOKAZ-ovca.
Za početak, potrebno je imati puno dobre volje, strpljivosti, spremnosti na poraze, učenje tehnike kretanja i udaraca, taktike igre… Pripravnički staž traje oko 10 godina, za kojeg se svladava igra, upoznaju igrači i dvorane, stiče psihička stabilnost u pobjedama i porazima. Također, potrebno je imati i “profesionalni”, tj. složeni reket, u skladu sa tehnikom vlastite igre i pokretljivošću.
SOKAZ se može pratiti na web-u, i to rezultati i putem foruma, koji je “zamro” u posljednje vrijeme. Također, tu su i stranice Pingića, sa popisom dvorana i rekreativnih turnira. Praćenja na Facebook-u, Twitter-u, Instagram-u i ostalim društvenim mrežama nema. Neko vrijeme je postojala emisija Trend medija “SOKAZ”, koja se tjedno objavljivala na Youtube kanalu. Također, možete pogledati i mečeve Sergeja Počuče i STK Velika Gorica – Stanfar.
O legendama SOKAZ-a, igračima koji su ga obilježili, a biti će tu Tišljara, Kibija, Resmana i drugih, nekom slijedećom prilikom…
Za kraj pozdrav tradicionalnim uzvikom iz dvorane Prečko: “Daj mu flaha!“.
P.S. A, za koje igrače SOKAZ nije? Naveo bih najčešće kontraindikacije:
- igrači koji ne trpe poraz;
- igrači sa “kamenom” rukom, koju ne mogu opustiti ni nakon više godina treninga;
- igrači koji svaku loptu žele “zveknuti” svom snagom.
P.P.S. Koliko to sve košta? Oko 300 kn/mjesečno. Od toga, 200 kn je za treninge i utakmice u dvorani (prosječno), a 100 kn na prijavninu, loptice, gume… Manji je trošak ako ekipa ima besplatnu dvoranu (npr. mjesne samouprave) ili ako kapetan ekipe (sponzor) hoće (može) preuzeti troškove na sebe.
