Dvije su teme koje zadnjih dana prevladavaju u stolnoteniskom svijetu, obe kineske.
Prva je o udaranju Zhang Jikea arena, nakon osvajanja Svjetskog kupa, što je već opisano na linku. Uzeli su mu novčanu nagradu, on se ispričao, a i trener će “popričati” s njime. Ali, sve to nije važno, iako nije izgledalo nimalo lijepo.
Druga je mnogo važnija, a objavljena je u članku na Tabletennista. Već duže razmišljam da li je praksa da kineski reprezentativci “dogovaraju” ishode mečeva iza nas? I, nadao sam se da je. Ukratko, Liu Guoliang je naredio Wang Haou da izgubi meč u pojedinačnom finalu Olimpijskih igara u Londonu 2012. Kao, na to ga je motiviralo veća psihološka stabilnost Wang Haoa, jer njima je bilo silno važno da osvoje zlatnu medalju u ekipnom djelu natjecanja, koje je bilo poslije, a igrač koji bi izgubio imao bi psihičkih posljedica. Sada sve demantira u linku, kao krivo je interpretirano. Olimpijski komitet trebao bi im uzeti medalje, doživotno ih sve diskvalificirati, te zabraniti nastup kineske reprezentacije na slijedećim Olimpijskim igrama i Svjetskom prvenstvu. Osim toga, trebalo bi ih deportirati u Remetinec našem gradonačelniku, koji bi tamo imao izvrsnog trenera i sparing partnere. Pa, ako je Drago Šurbek mogao sparirati Predsjedniku Ivi Josipoviću, bar tako je pričao, Liu Guoliang bi trebao Milanu Bandiću. Kao posljedica cijele afere Sky Sports je “skinuo” prijenose svih stolnoteniskih mečeva.
Francuska muška A liga je, uz Njemačku, najjača u Europi, a prošlogodišnji pobjednik Champions League je francuski Pontoise (u finalu pobijedio ruski Orenburg). Zašto? Ima najviše novaca, pa time i mnoštvo inozemnih igrača, a to pak dovodi do rasta kvalitete domaćih igrača. Oni možda nisu najbolji u Europi, ali je više njih u samom vrhu. U ligi, u istoj momčadi Saint Louis TT igraju i 2 Hrvata, ex reprezentativci – Roko Tošić i Ivan Juzbašić. I dok Roko ove godine ima izvrsne rezultate, za Ivana se to ne može reći. Proteklo je 5 kola i stanje na tablici je slijedeće:
Sastavi momčadi:
PONTOISE-CERGY – KARLSSON Kristian, WANG Jian jun, FREITAS Marcos;
SAINT LOUIS TT – PATTANTYUS Adam, DELOBBE Damien, JUZBAŠIĆ Ivan, TOŠIĆ Roko;
Od nacionalnosti igrača nema što nema – Koreanaca, Japanaca, Portugalaca, Rusa, Kineski Tajpeh, Šveđana … Normalno, buđet ekipe određuje sastav. Reultati lige samostalno se mogu pratiti na linku, pri čemu je poželjno znanje francuskog.
Kako to sve izgleda financijski? Igrač ne živi u Francuskoj, već dolazi samo na utakmice. Za sezonu dobiva cca. €30000, te za put i smještaj još €7000 (tu se da ponešto uštedjeti). Eventualno, igrač još dobiva i voucher za nabavu opreme kod najvećeg francuskog TT-shopa Wack sport. Ako se nekom čini mnogo, neka usporedi sa zaradama nogometnih internacionalaca.
Falkenberg je najpoznatija regularna vježba u stolnom tenisu, što znači da igrač unaprijed zna gdje će loptica doći. Počela ju je 1970. trenirati Stellan Bengsstona u stolnoteniskom klubu Falkenberg u Švedskoj. Svrha vježbe je poboljšanje tehnike, brzine i agilnosti.
Vježbu izvode 2 igrača, pri čemu je jedan aktivan i izvodi Falkenberg vježbu, dok drugi samo blokira BH. Igrač izvodi spin ili kontru sa BH, okreće se, izvodi FH udarac sa BH strane, te zatim FH udarac sa FH strane, te se vježba zatim ponavlja. Vježba se može izvoditi i pomoću robota ili kao many balls.
Evo nekoliko video prezentacija:
Falkenberg omogućava kretanje po cijelom stolu, te povećava aerobnu sposobnost igrača. Može se igrati sa varijacijama, kontrom, spinom, sa igračem, robotom, many balls… Vježba se može koristiti i za zagrijavanje. Jedna od njenih najvećih vrlina je da unapređuje ravnotežu (balans) igrača, traži stalno kretanje na prstima, te pravilan i brz prijenos težine u udarcu. Ona “tjera” igrača da ima nisko težište i centralni položaj.
Već sam ovdje pisao o natjecateljskim turnirima, a prekjučer i jučer se u dvorani STK “Merix” na Zagrebačkom velesajmu održavao HSTS turnir “Saša Paar”.
Nekoć davno, hvala Bogu da je to vrijeme iza mene, i ja sam sa kćeri, po službenoj dužnosti, dolazio na takve turnire. Na 9 stolova, plus još 2 pomoćna na tapisonu, “procirkuliralo” je 350 klinaca (natjecatelja) i polovica tog broja trenera, roditelja, posjetitelja … Jako malo curica, upola u odnosu na dečke. Sve u svemu, prilična gužva. Volim vidjeti taj naš podmladak, kako igra, kako se ponaša, njihov odnos prema trenerima, što rade kada ne igraju …
Prvo sam naišao na kadeta koji je svom treneru, između setova koje je gubio, tvrdio da su tome krive njegove istrošene gume, s kojima, eto, igra već 6 – 7 mjeseci. Da igra sa reketom suigrača iz kluba, bio bi znatno bolji. U stvari, ništa nije ni igrao, servirao bi poludugi ili dugi servis i nakon što bi protivnik povukao prvi spin, povukao bi se na 2 m od stola i tamo tvrdom rukom i nezatvorenim reketom pokušavao nešto blokirati, što je s obzirom na “koma” tehniku sve letjelo van stola. Trener, i sam “znalac moš’ mislit” mu je pokušavao nešto nesuvislo reći, nisam uopće shvatio što, no meč je ubrzo završio sa 0 : 3, pa sam mogao produžiti dalje.
Stao sam iza stola mlađeg kadeta iz zagrebačkog kluba za kojeg ne znam što i kako se u njemu trenira, pa me interesiralo kako dečko igra. Uz arenu mu je bio (valjda) otac i prije meča rekao da zamisli da igra protiv njega, što god to značilo. Već u početku sam vidio da od tehnike ima FH kontru i relativno dobar blok od stola. I, išlo mu je, vodio je sa 2 : 0, protivnik je imao puno neprisiljenih grešaka. U 3. setu, izgubio je 2 – 3 poena u nizu i počeo lupati reketom, plakati … Izgubio je taj set, ali dobio slijedeći i pobijedio sa 3 : 1. Ne znam da li djeca sa očitom psihološkom slabošću trebaju nastaviti sa treningom stolnog tenisa? Jednom mi je rečeno da će prestati plakati, naviknuti se, psihički očvrsnuti. Ali, mislim da nikada neće postati “vukovi”. A, bez toga nema.
Onda sam sjeo iza stola najperspektivnijeg mlađeg kadeta. Lijevoruk, jako dobra predikcija igre, vrlo siguran, izvrsni servisi, namjerno da loptu protivniku za spin, koji zatim blokira na neuhvatljivo mjesto. Mali je hladan k’o špricer, glava vrhunska. Ali, nije ni on bez mane, ima relativno statične nogice. Osnova kineske supremacije je u izvanrednoj fizičkoj pripremi koja se mora početi vježbati od malena.
Na kraju me interesiralo gdje su 2 trenera od Saveza. Njih, normalno, nije bilo, niti jedan dan.
Svjetski kup (World Cup) je natjecanje na kojem svoje sudjelovanje igrači ne “zaslužuju” svojim tranutnim ili godišnjim rankingom na listi, već geografskim porijeklom. Na taj način, bitno je smanjeno sudjelovanje Azijata, a u korist stolnoteniski “nerazvijenih” kontinenata i zemalja. A, zna se, za stolni tenis ne smiješ biti bijel ili crn, već ŽUT i moraš jesti puno integralne riže (one neoljuštene).
Prvo se, od 17. – 19.10., u austrijskom Linzu igralo žensko natjecanje, 20 igračica. I, sada, bilo je tu raznih mečeva, a u finalu opet 2 kineskinje Ding Ning i Li Xiaoxia, od kojih je ova prva pobijedila. Najbolja nekosooka je bila Georgina Pota na 4. mjestu. Maneken mi tvrdi, ono što je nama bitno, da su kineskinje igrale sa novom DHS Hurricane8 gumom, a to je skužio po narančastoj spužvi.
Nakon ženskog, slijedilo je i muško natjecanje, od 24. – 26.10. u Düsseldorfu, sa također 20 igrača. Glavne “zvijezde” su bile Knah Jha, 14-godišnji Amerikanac i Quadri Aruna iz Nigerije, koji je naredao 3 pobjede protiv Kente Matsudaira (Japan), Alexandera Shibaeva (Rusija) i Tang Penga (Hong Kong), a još prije toga je sredio Dr. Časla u Istambulu. No, u četvrtfinalu “glave” mu je došao Zhang Jike. Danas se igra polufinale i finale, a plasirali su se Zhang Jike, Ma Long, Jun Mizutani i Timo Boll. Koga sve to više interesira neka čita Tabletennista i gleda Youtube.
P.S. U finalu su igrala 2 Kineza, a pobjednik je: Zhang Jike. Na slici, u slavlju, nakon pobjede u fixu 7. seta, svojom Mizuno tenisicom razbija arenu. Njegov tata je i onako htio da on bude nogometaš!
Današnji blog nema veze sa stvarnim stolnim tenisom, on je više umjetnički, art, nastavak teme o Fancy Schmancy čokljanju. Znam, znam, sva događanja oko propale “jedinstvene simbioze sporta i zabave – Metropolis stolnoteniskog kupa i ping-pong partya”, očito to kod nas NE IDE. Ali bez obzir na surovu hrvatsku stvarnost, zamislite da se trebate pojaviti na pinganju u Spin Galacticu. S kojim reketićem, iz Vaše bogate kolekcije, bi tamo došli? Natürlich, Ross Leidy.
Te krasote radi Ross Leidy, 50 godina, živi u Ohio (USA). Bio je programer i iako se osobito ne razumije u pinganje počeo se baviti izradom drva. Neću ovdje ulaziti u detalje, a koga interesira može posjetiti web, pročitati interview, posjetiti forum sa temom njegovih drva. Najpoznatiji model se zove Sotto Voce. Koliko košta? Od $135 – 240, a za izradu drva od narudžbe treba 2 – 3 tjedna.
Da se na kraju vratim na početak. Budući da imam 350 – 400 drva, a nisam napaljen samo na jedan model npr. Viscaria kao neki, s kojim bih ja tamo došao? Vjerojatno, sa zadnjom akvizicijom, Sovietawards Maestro iz Litve. Milka Babović bi komentirala: “Sada izlazi Geek, sa drvcem Maestro F-type Fibonacci, vanjski furnir tamna limba, ispod sapele, srednjica od 1.-klasne balse …”.
Nešto sam zadnja dva dana bez inspiracije, pa ću o svemu pomalo …
Prvo je uhićenje Bandića. U novinama (“Jutarnji list”) piše da je to zadnji čavao u sanduku za male sportove, a članak možete pročitati u linku. Tri me događaja uvjeravaju da je baš tako. Prvo, skandal sa Prvenstva Hrvatske, gdje je ženski polufinalni meč prekinut na pola sata kako bi Bandić “igrao” sa “Hrvatinom” Tanom (lijevo od glave Tana, na tribini, u plavoj XIOM trenirkici evo i mene). Drugi je veliki transparent na tribini Doma Sportova tokom finala Zagreb (Croatia) Open-a “Hvala gradonačelniče!”, gdje je on dobacio lopticu i prisustvovao 5 minuta. Treće, nova dvorana STK “Tis”, iako potpuno dovršena i opremljena, čekala je 3 tjedna prazna, na otvorenje, da Bandić nađe vremena.
Od ove sezone u Sokaz-u je povećan broj ekipa u ligama sa 12 na 14. Ja nisam neki Sokaz metuzalem (to su oni sa 35+ godina igranja), ali ovako još nije bilo. Opća tarapana. Nikada nije bilo takve konkurencije, svi sve mogu dobiti, većina susreta završava sa 5 : 5 ili 6 : 4. Iz moje 10. lige 4 ekipe idu dalje, 5 ih ispada, a samo 5 ostaje u istoj. Svi igrači moraju dobro igrati, nema više “šlepanja”, ako imaš lošeg 3. igrača u meč krećeš sa skorom 0 : 3, a to je vrlo teško stići. Normalno, najlakše je ako imaš super 1. igrača, pa već vodiš sa 3 : 0. Kvaka je i u tome da sve više mladih igrača, sa 17 – 18 godina, napušta aktivno igranje, te ih angažiraju Sokaz “mecene”. I, tako, sa 50+ na leđima, preko puta imaš 3 školovana igrača mlađa od 18. Bingo!
Stolni tenis jede svoju djecu. Prije par godina bio sam u našem stolnoteniskom kampu, kada je organizator tvrdio za tadašnjeg kadeta da je budući prvak Europe. Gdje je sada taj prvak? Nema još ni punih 20, prestao igrati, loče u birtiji. Ali, nije jedini. Iz istog grada, skoro jednako uspješan nasljednik, također prestao igrati. U njih je uloženo 10 godina svakodnevnih treninga i kada su tek trebali ozbiljno početi igrati, odustali. Da su bar ostali kao treneri. Nikoga za to nije briga. Prestrašno!
Nexy? Tko je to, što je to? Ako odgovor znate bez da pogledate nastavak bloga, od mene ste već zavrijedili ocjenu 4+ iz poznavanja stolnoteniske opreme. Za 5 i onako znamo samo Moon Eui Bae i ja. Šalim se, on zna puuuno više. Sjećam se, kada sam ga prvi puta kontaktirao znao je sve hrvatske reprezentativce, trenera Cegnara …
Moon Eui Bae živi u Seoulu, S. Korea i izvrstan je poznavaoc stolnog tenisa, pri čemu svake godine nekoliko puta ide u Kinu kako bi bio u “trendu”. Svoje znanje “pretočio” je u kreaciju drva Nexy. Do sada ih je kreirao 20-tak, od kojih je kod nas najpoznatiji Nexy Color, a dizajnirao je i seriju drva Inca za Tibhar. Pri tome, o svojim razmišljanjima već 5 godina piše na svom blogu. Da bi uspješnije prodavao drva, a i opremu ostalih proizvođača, pokrenuo je 2 TT-shopa, jednog namijenjenog korejskim kupcima Tak9, a drugi Nexy ostatku svijeta. Pod brandom Nexy prodaju se i gume, odjeća, futrole … Ima i svoj klub, a video zapise objavljuje na svom Youtube kanalu.
U zapisu od 23.09.2014. opisuje zadnje putovanje u Kinu i spoznaja do kojih je došao. Prepričati ću to, u 2 kratka pasusa, a čitatelje upućujem da i dalje prate njegov blog.
Nakon 2000. kada je ITTF povećao lopticu na 40 mm, igrači sa softom, koji su odmah po odskoku napadali lopticu, nisu više mogli efikasno igrati, jer su se loptica i igra usporile, te su kao vrsta gotovo izumrli. Prije 3 godine kineska juniorska reprezentacija je, za trening partnere, “zaposlila” mnoštvo igrača sa softom, kako bi unaprijed uvježbala svoje mlade igrače na nadolazeću plastičnu lopticu 40+. Nova loptica je sporija, te igračima treba više strpljivosti u spinu, a poen moraju osvajati završnom kontrom.
Zbog toga je kreirao 3 nova drva: Kanaph, Chedech i Zealot, koja trebaju povećati mogućnosti spina i kontre backside gumama, te nadvladati “spin lijenost” plastičnih loptica. Drvo Kanaph ima povećanu glavu, koja dovodi do veće preciznosti. Drvo je tanko, ali prilikom udarca se osjeća njegova dubina. Završni sloj je od hinokija, zatim slijedi sloj carbona, dok je srednjica podvrgnuta Burn tehnologiji, tj. osušena, olakšana i otvrdnuta. Drvo ima okruglu glavu, jer tako ima veću udarnu površinu (sweet spot), što je nužno za bolje izvođenje kontre.
Pa, sad ti vidi gdje smo mi u svojim razmišljanjima o stolnom tenisu u odnosu na njih … Kao što Jura u svojoj pjesmi “Srce na cesti” pjeva: “Milion kilometara od nigdje …”.
Tibhar je svojedobno proizvodio drva iz serije Swing, gdje je “maca papala” lijevi i desni rub. Kao, znanstveno je ustanovljeno da igrači ne koriste te dijelove reketa, pa su uklonjeni zbog smanjenja težine.
Nittaku Tenaly u prijevodu znači “postaje ruka”. Drška je ergonomski dizajnirana da postane dio igrača, te bude prirodni nastavak podlaktice i zgloba. U proizvodnju se uključila i kineska firma Sanwei (96), gdje u opisu stoji da takva drška rješava problem “viseće glave” prilikom udaraca, te olakšava prijelaz igrača sa penhold na shakehand grip.
Pistol (pištolj) grip drva proizvode Yasaka i Sanwei.
Donic se “iskazao” proizvodnjom posebne drške Dotec.
Svakako, jedan od najegzotičnijih je Brodmann reket.
Sva ta drva, osim “specifičnog” dizajna, dijele još jednu zajedničku karakteristiku. Potpuni tržišni promašaj. Nešto kao “Natural keyboard” i/ili Windows 8 sučelje kod Microsofta.