Već sam ovdje pisao o natjecateljskim turnirima, a prekjučer i jučer se u dvorani STK “Merix” na Zagrebačkom velesajmu održavao HSTS turnir “Saša Paar”.
Nekoć davno, hvala Bogu da je to vrijeme iza mene, i ja sam sa kćeri, po službenoj dužnosti, dolazio na takve turnire. Na 9 stolova, plus još 2 pomoćna na tapisonu, “procirkuliralo” je 350 klinaca (natjecatelja) i polovica tog broja trenera, roditelja, posjetitelja … Jako malo curica, upola u odnosu na dečke. Sve u svemu, prilična gužva. Volim vidjeti taj naš podmladak, kako igra, kako se ponaša, njihov odnos prema trenerima, što rade kada ne igraju …
Prvo sam naišao na kadeta koji je svom treneru, između setova koje je gubio, tvrdio da su tome krive njegove istrošene gume, s kojima, eto, igra već 6 – 7 mjeseci. Da igra sa reketom suigrača iz kluba, bio bi znatno bolji. U stvari, ništa nije ni igrao, servirao bi poludugi ili dugi servis i nakon što bi protivnik povukao prvi spin, povukao bi se na 2 m od stola i tamo tvrdom rukom i nezatvorenim reketom pokušavao nešto blokirati, što je s obzirom na “koma” tehniku sve letjelo van stola. Trener, i sam “znalac moš’ mislit” mu je pokušavao nešto nesuvislo reći, nisam uopće shvatio što, no meč je ubrzo završio sa 0 : 3, pa sam mogao produžiti dalje.
Stao sam iza stola mlađeg kadeta iz zagrebačkog kluba za kojeg ne znam što i kako se u njemu trenira, pa me interesiralo kako dečko igra. Uz arenu mu je bio (valjda) otac i prije meča rekao da zamisli da igra protiv njega, što god to značilo. Već u početku sam vidio da od tehnike ima FH kontru i relativno dobar blok od stola. I, išlo mu je, vodio je sa 2 : 0, protivnik je imao puno neprisiljenih grešaka. U 3. setu, izgubio je 2 – 3 poena u nizu i počeo lupati reketom, plakati … Izgubio je taj set, ali dobio slijedeći i pobijedio sa 3 : 1. Ne znam da li djeca sa očitom psihološkom slabošću trebaju nastaviti sa treningom stolnog tenisa? Jednom mi je rečeno da će prestati plakati, naviknuti se, psihički očvrsnuti. Ali, mislim da nikada neće postati “vukovi”. A, bez toga nema.
Onda sam sjeo iza stola najperspektivnijeg mlađeg kadeta. Lijevoruk, jako dobra predikcija igre, vrlo siguran, izvrsni servisi, namjerno da loptu protivniku za spin, koji zatim blokira na neuhvatljivo mjesto. Mali je hladan k’o špricer, glava vrhunska. Ali, nije ni on bez mane, ima relativno statične nogice. Osnova kineske supremacije je u izvanrednoj fizičkoj pripremi koja se mora početi vježbati od malena.
Na kraju me interesiralo gdje su 2 trenera od Saveza. Njih, normalno, nije bilo, niti jedan dan.