Zoran Primorac

Možda niste primijetili, ali još niti jednog bloga o Zoranu Primorcu, na slici iz nekih pradavnih vremena. A, ne znam zašto, u zadnje vrijeme on svagdje iskače k’o “Jaca iz paštete”, pa ne mogu ni ja zanemariti tu činjenicu 🙂 .

Zoran_Primorac

Početi ću sa 2 anegdote, viđenja iz prve ruke. Kći je trenirala u dvorani 3 Doma Sportova u Zagrebu, a u dvorani 2 naša rukometna reprezentacija. I sjeo sam na tribine, da vidim kako to treniraju rukometaši. A tamo, po tribinama, gore – dolje po stepenicama, trčao je Zoran Primorac. I, započeo trening rukometaša, pod vodstvom Line Červara, a njima se neda, sve nešto se povlače, zabušavaju… U jednom trenutku Lino je zaustavio trening i pitao “Dečki, što vi tu mene za.ebavate? Pogledajte ovog čovjeka koji tu trči (Zorana), a počeo je prije vas? Kako vas nije sram?”. Je, Zoki je bio veliki radnik, a to se najbolje vidjelo kada bi pogledali obujam njegovih mišića na nogama. Druga anegdota je iz dvorane u Prečkom, na 1. memorijalu “Đorđe Novković”, a na otvaranje je došao njegov sin Boris. I, kao da će odigrati set protiv Zorana Primorca, Zoki mu nabacivao neke balone. U jednom trenu, Boris je rekao “Ja bih s tobom htio odigrati par stvarnih poena, da ja to osjetim…”. E, od tog trenutka, Zoran je zadavao takve rotacije da su loptice letjele 2 stola dalje. Ipak je on bio 2. igrač svijeta.

Da Vam ne prepričavam njegovu biografiju i razmišljanja, a rodio se i započeo karijeru u Zadru, najbolje da on to sam napravi, u režiji Matta Hetheringtona s Novog Zelanda. Sve to, u 2 nastavka, traje sat vremena, a preporučam pogledati.


Očito, osim radnog, imao je i znatan sportski talent, vidljiv iz ovog tehniciranja stolnoteniskom lopticom.

Interview s njim možete pročitati i na ITTF stranicama, čiji je i prethodni video zapis.

Često gostuje u USA, jer tamo se do nedavno imalo malo stolnoteniskog znanja, a dosta para. Tamo “fuša” i naš ex izbornik Korenić.

Gdje je on sada, nakon završetka igračke karijere? Trener je u ruskom UMMC, kamo je sada došao i naš Pucar, te predsjednik atletske komisije ITTF-a, zadužene za igrače.

Čime je još obilježeno njegovo ime? S 2 legendarna Butterfly drva, pri čemu je Primorac Classic OFF- “zakon” za početnike, a s Primorac Carbonom, koje je prikazano u recenziji TTD, prije 20 godina igrala je većina naših natjecatelja.

Sorry za Dana, koji se ne razumije u stolnoteniska drva, ali brže je bilo Butterfly Schlager Carbon, iste strukture, a deblje srednjice. No, krajem karijere ni on sam nije igrao sa “svojim” drvom, već sa Butterfly Timo Boll Spirit.

Ima li Zoran mana? Tko ih nema? Puno više uspjeha imao je tamo gdje se igralo za nagradni fond od Svjetskih (Europskih) prvenstava i Olimpijskih igara. U sjećanju je napad Antuna Vrdoljaka, koji je “optužio” Primorca da je na 7 Olimpijskih igara osvojio pola medalje (u paru sa Lupuleskuom). Dalje, u interviewu Waldnera, uz Andrzeja Grubbu, naveden je kao igrač koji je imao znatno veći potencijal od postignuća.

Za kraj, jedna zbirka njegovih ponajboljih poena.

Sokaz – entuzijazam i apatija

Sjećam se, u svojim stolnoteniskim počecima, nisam igrao ništa, tj. “pilio” sam cijeli stol backhandom, nisam znao nikog i nisam imao gdje igrati. Na sreću, imao sam znanca u Jesenovcu, 30 km od Zagreba, koji mi je omogućio da treniram sa njegovom Sokaz ekipom. Meni nije bilo teško i skupo, 2 – 3 puta tjedno, sjesti u auto i otići na trening 30 km od kuće.

Prije neku večer pričao sam sa bivšim suigračem, koji mi je tom prilikom rekao da igra već 50 godina, da uz 2 – 3 treninga tjedno, za to vrijeme nije propustio niti jednu sezonu Sokaz-a (zagrebačke rekreativne lige)! A, što tek reći o Tišljaru (na slici), koji je izrađivao stolnoteniska drva, s kojima neki još i danas igraju, a kada zadnjih godina nije mogao igrati, jer ga noge više nisu “slušale”, redovno je dolazio pred dvoranu u Kušlanovoj i sa interesom slušao sve stolnoteniske novosti. Ili, o Resmanu, koji bi na trening dolazio sa 2 torbe, pri čemu su u jednoj bili samo reketi koje je odlučio isprobati. Pri tome, svaki set bi odigrao sa drugim reketom, mislim da ga je smrt “zatekla” sa više od 2000 drva, od kojih su neka bila osobna od kineskih reprezentativaca. Ili, o Kibiju (Vladimir Kühbauch) koji bi nedjeljom organizirao igru parova, na kojoj bi se skupilo desetak igrača. Ima ih još takvih bivših (Novković, Kovačić…), neki su još uvijek živi. Što reći o igračima ekipe W&D 1968, koji u istom sastavu nastupaju već 52 godine? To je bio entuzijazam, za stolni tenis ništa nije bilo skupo, ni teško, neki igrači su mu posvetili cijeli život.

Tisljar

I sada, nakon 70 godina od osnutka Sokaz-a, došla je Korona. Da iskoristim dvije poslovice: “Na muci se poznaju junaci” i “Gdje postoji volja, postoji i način”, kriza koja svakog i sve stavlja na kušnju, test iskrenosti i stvarnosti. Objektivno, u sadašnjoj epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj, kada je dnevno 1 – 2 novooboljela, veća je vjerojatnost da će igrač stradati od “friškog” crijepa ili cigle koja mu je pala sa zgrade oštećene u potresu, nego od Koronavirusa. I, kako reagiraju sadašnje rukovodstvo i igrači? Odluka o prekidu ili nastavku mogla se prenositi video streamingom na Facebook-u ili Youtube-u, kako bi je svi članovi (igrači) mogli vidjeti, sudjelovati i postavljati pitanja. Prvenstvo je prekinuto, nakon odigrana samo 3 kola, iako se kup sistemom, u 4 tjedna, moglo odigrati do kraja. U krajnjoj liniji, rezultati su se mogli i poništiti, ali bi se nastavilo igrati. Na forumu, sa tom “idejom” nitko se nije javio, već sve samo interesira da li će se poništiti već odigrane utakmice (bodovi) i koliko će rukovodstvo naplatiti prijave za jesensku sezonu. “Normalno”, za naše podneblje, u svemu tome, rukovodstvo pokušava “oderati” igrače (ekipe) i iz postojeće situacije prisvojiti neopravdanu dobit. Pri tome, svi “copraju”, jer nemaju informacije, koliki su ukupni prihodi, a koji troškovi Udruge, čiji su stvarni vlasnici sami igrači. Na sam spomen da će u svemu najlošije proći privatni vlasnici stolnoteniskih dvorana, koji neće imati graničnu popunjenost 6 mjeseci, nitko se ni ne obazire, jer, kao, “rupa u džepu” njihova je briga. Ako ne mogu ili nemaju, neka crknu! A, gdje ćemo mi onda igrati? Ništa od toga nije dobro, to je apatija, jer osnovna smisao svega je bavljenje sportom (igra) i druženje, bodovi (rezultat) i novac su tu samo usputno.

Što ću ja u svemu tome? Ma, boli me briga za Sokaz, nastaviti ću igrati 3-4 puta tjedno, prodavati opremu igračima koji igraju u garažama, podrumima, na tavanima i plažama, kojima nikakvi bodovi i novac nisu važni. I dalje ću pisati blogove, a to što će se manje čitati, ne mogu riješiti. Što bih preporučio vlasnicima dvorana? Pa, da razmisle da li je stolni tenis za njih najbolji sport, jer da su se odlučili za fitness klub, imali bi pojedinačnu populaciju, sa znatno manje godina i drugim prioritetima, posjetitelje kojima je samo važno zdravlje i fizička priprema. Ako ipak odluče da ostanu, neka organiziraju drugi tip treninga i natjecanja, npr. piramidu, kakva se nekoć igrala na Koloniji (dvorani koja je u međuvremenu zatvorena).

Na kraju, pozdravio bi portal Pingić, s njihovom kapom na glavi, jer nema nikakvih prihoda od popularizacije stolnog tenisa, samo entuzijazam. Njegov idejni začetnik, s osmjehom dolazi na mečeve i tako ih završava, bez psovke (“teške riči”) ili bacanja reketa u ogradu.

Mladen_Vunderl

Drveni sveti gral

Sveti gral (lat. Lapsit exillis) je predmet koji se spominje u kršćanskoj tradiciji, a odnosi se na kalež iz kojega je Isus pio za vrijeme Posljednje večere. Postoji vjerovanje da sveti gral ima čudotvorne moći.

Kakve to veze ima sa stolnim tenisom? Za sada nikakve, ali već su ga našli u atletici, u obliku tenisica Nike Vaporfly, i plivanju, sa odijelom LZR, o čemu možete pročitati iz slijedećeg članka. Dakle, stolnoteniska industrija dugo radi na tome da “izmisli” supermaterijal koji bi se ugradio u drvo, te igraču osigurao premoć nad protivnikom.

Nike_Vapory

“Standardni” materijali koji se ugrađuju u drva, te njihove karakteristike, opisani su u blogu Carbonska drva. Sa basaltom se pokušalo prije 6 godina, o čemu je napisan članak Volcanics Fiber/Basalt, a sada idu novi pokušaji.

U drvo Butterfly Revoldia CNF ugrađen je Cellulose NanoFiber, a u Tibhar-ova drva iz serije Fortino Dyneema® fiber. I Stigino drvo Legacy Carbon ima ugrađen najnoviji materijal 12K Energy Carbon.

U XIOM-ova drva ugrađivati će se Axylium, što god to bilo, a ima veze s narančom 🙂 !

No, nisu to svi drvni pokušaji, bilo je tu “rada” i na drškama, npr. kod Tibhar-a, kada su u nju ugradili spužvu (SGS), bušili rupe (Donic Senso) ili je, kao zbog osjećajnosti, radili posebno (Donic Dotec).

Donic_Dotec

Normalno, ima tu puno marketiranja (mazanja očiju), a kada skinete gume sa drva Fan Zhendonga, koji kao igra sa Stiga Infinity VPS V ili Liang Jinkuna, koji reklamira Yasaka Alnade, što nađete? Butterfly Viscaria.

Viscaria_FZD_LJK

A, što nađete ispod, kada skinete gume, ex manekenu? To ne zna ni on, jer toliko brzo mijenja drva, da je zaboravio koje trenutno ima u ruci 😯 .

Igra u parovima

Znam da je tema u ovim Korona danima totalno “passé”, kada su epidemiolozi “glavne face”, a najvažnija stvar na svijetu je koliko si udaljen od druge osobe, te koja zaštitna sredstva koristiš… No, o igri u parovima još nije bilo riječi, a ove stranice imaju nakanu da postanu “know-how” stolnog tenisa.

Parovi su, za razliku od pojedinačnog meča, suprotnost, kao što je trava oprečna glatkoj gumi. U paru svaki igrač ne igra samo za sebe, a protiv protivnika, već u velikoj mjeri za svog suigrača, te ovdje treba uskladiti individualnost i kolektivnost. Ako servirate flah (bez rotacije), dolazna loptica od protivnika neće imati jaki spin, što može, ali i ne mora odgovarati suigraču. Servis sa jakom, posebno postraničnom, rotacijom, ako Vam je suigrač travaroš, je dobar izbor, jer će se slična loptica vratiti, koja će pak, udarena travom, biti enigma u 4 udarcu.

Prvo ide početnički video, no, svakako, pažnju obratite od 1:00, u kojem se govori o kretanju igrača u igri parova. Znači, igrač kada odigra s lopticom, ne staje, već nastavlja kretanje, kako bi bio spreman za udarac kada ponovno dođe red na njega. Različito je kretanje kada su u paru igrači koji igraju istom (lijevom ili desnom) rukom i različitim (lijevak i dešnjak), što je najčešća i najbolja kombinacija.

Sada, nakon Kine, idemo u SAD, gdje je njihov vodeći trener Larry Hodges dao slijedeće savjete. Igrač koji servira treba signalizirati suigraču tip servisa, a na način koji ovom najviše odgovara. Ako to igrač ne zna, suigrač može pokazati koji servis izvesti. Općenito, servis treba biti kratak i nizak, te “ostati na stolu”, tako da ne izlazi preko postraničnih rubova, osim kada je preko protivnik koji servis prima s travom. Također, servis mora biti jednostavan, jer ako je u njemu znatna postranična rotacija, u tom slučaju suigrač ne zna što će se vratiti. Povrat servisa treba, u dogovoru sa suigračem, biti izveden u željenu stranu, a duge protivničke servise treba napasti spinom ili kontrom. U kretanju igrač ne treba ići previše u stranu, jer mu to bitno otežava slijedeći udarac, već naprijed – nazad, a udarac treba plasirati u protivnika koji je igrao ili postranično od protivnika koji je na redu za udarac. Normalno, tokom meča u paru treba se suzdržavati od prigovaranja.

Na slici su prikazani standardni signali servisa:

Hand_Singnals_in_Doubles
Izvor: EmRatThich
Za kraj, jedna kolekcija najboljih poena parova:

P.S, Ako se servis prima BH stranom reketa, što je često kod rekreativaca, za dešnjake desna noga mora biti naprijed, a ne lijeva, kako je to uobičajeno.