Jeftilen reketi IV

Smisao svega ovdje napisanog je želja i nastojanje da svakim danom postajemo sve bolji. Tako je i sa reketima koji Vam se nude. Počelo je sa najpovoljnijima, od kineskih guma i drva (Jeftilen reketi I i Jeftilen reketi II), nastavilo se sa optimalnim europskim početničkim reketom (Jeftilen reketi III), a sada idemo do natjecateljskog primjerka, s kojim bi mogli nastupiti na Pro Tour natjecanju ili, slijedeće godine, na Europskom veteranskom prvenstvu u Budimpešti.

Sjećam se priče jednog našeg igrača koji je neko vrijeme poslovno proveo u Švedskoj. Da mu za to vrijeme ne bi pala forma, trenirao je stolni tenis u klubu Spårvägens BTK u Stockholmu, gdje je glavni trener bio Mikael “Äpplet” Appelgren, a navraćao je i J-O, koji je tamo i počeo. U sklopu kluba bila je prodavaonica TTEX.se, koja prodaje i Butterfly opremu. I, kao normalno, tamo su ulazili igrači (Šveđani) i kupovali rekete. Na drvo Butterfly Apolonia ZLC, Butterfly Zhang Jike ALC ili slično (cijena €183.21), zalijepili bi dvije gume Butterfly Tenergy 05 2.1 (cijena €67.44 po komadu), tako da je ukupna cijena reketa bila €318.09 (oko 2400 kn). No, lako je tako, može se, ima se… Ako drvo i ne odgovara savršeno, problema nema, kupi se novo. Znate kada ćemo mi biti u takvoj situaciji? Nikada, pa ni tada. Prema tome, treba pronaći neki povoljniji put, kako doći do vrhunskog reketa, a za relativno mali novac. I, tako je nastao Jeftilen reket IV, po cijeni od 400 – 520 kn.

Što se nudi:

  1. novo drvo Tibhar OEM (tvorničko), carbonsko ili wenge završni furnir, sa konkavnom drškom, po 130 kn ili neko povoljno drvo ostalih proizvođača, od 200 – 250 kn, sva u brzinskoj klasi OFF do OFF+, carbonsko ili od 7 slojeva furnira (Sanwei CC, TSP X.Series Offensive Carbon, Yasaka Overdrive, DHS PG-7, Galaxy T-11, Gewo Velox α Speedster, Sanwei Fextra, XIOM Zeta Offensive…);
  2. rabljene gume Tibhar Evolution MX-P 2.1 crvena/crna (ima i par XIOM Sigma Europe 2.2), profesionalne tvrdoće H50, od “sponzoruša” igrača, kratko igrane (dotični ih mijenja svaka 3 treninga, taman ih razradi), sa novim zaštitnim folijama za grippy gume, po 270 kn (par);
  3. Lijepljenje i rubna traka gratis.

Koliko na zalihi ima takvih reketa? Momentalno 6 – 7 komada.

Jeftilen_reketi_IV

Da zaključim, sa ulaganjem 5 – 6 puta manjim od “švedskog” možete doći do vrhunskog natjecateljskog reketa. Interesantno? Još samo treba znati igrati i iskoristiti potencijal reketa.

Tko ne napreduje, nazaduje

Naslov “Tko ne napreduje, nazaduje” je latinska izreka “Qui non proficit, deficit”. Čemu ovdje, u stolnoteniskom kontekstu, služi citiranje latinskih izreka? Ako nešto postoji već 2000 godina, onda je to pravilo, svugdje i u svemu, pa tako i u Sokaz-u, koji je tema ovog bloga.

Jučer je izašao najnoviji 129. bilten Sokaz-a, sa rasporedom jesenskog prvenstva. I, što je odmah i svima vidljivo, a u međuvremenu sam razgovarao sa više stolnoteniskih znanaca? Velik je broj odustalih ekipa i igrača, konkretno Sokaz (stolnoteniska rekreativna liga u Zagrebu) se, u jednoj polusezoni (pola kalendarske godine), smanjio za 11 momčadi (skoro cijela jedna liga), tj. za više od 3%. Još i gore, od broja prijavljenih ekipa, neke su “fantomske”, bez aktivnih igrača, tek da zadrže mjesto u sustavu natjecanja. Dio igrača u ekipama je u statusu “Zovi, ako moraš”, što znači da ne treniraju, već igraju jedino ako se u ekipi ne mogu skupiti 3 (2) igrača, da ne izgube bez borbe. I, dok je prije par godina slobodnom igraču, bez ekipe, bilo skoro nemoguće pronaći nekog da ga treba, posljednjih godina ih nedostaje. Eto, prekjučer sam jednom novopridošlici (čovjek se iz Kanade vratio u Hrvatsku) u 3 telefonska poziva našao ekipu. Ali, nije tako samo u ekipnom natjecanju, pogledajte ovu tablicu igrača koji su sudjelovali na Ljetnim turnirima, a odigravaju se vikendima u Prečkom:

Ljetni_turniri

I, što vidite? Stagnaciju i smanjenje. Da li ja igram na tim turnirima? Ne. Zašto? Igra se s rabljenim lopticama Butterfly G40+, koje su kao nove horor, nitko više ne igra s njima, a o rabljenima, neću trošiti riječi… Zašto ne igram sa svojom novom lopticom? Ako se protivnik ne složi, krene natezanje, ja sam se tamo došao rekreirati, a ne svađati. Iako se plaća prijavnina, organizatoru je važniji vlastiti profit od mog zadovoljstva igranja. Isto je i na tradicionalnim turnirima (Deda i Vodovod), već par puta je došlo do sukoba zbog toga, neki igrači su uz psovke napustili turnir.

Nekoć su nastupali igrači i ekipe iz dalje okolice Zagreba, konkretno Zaboka, Krapine, Karlovca, Duge Rese, Siska, Petrinje … Broj takvih sada se sveo na minimum.

Ustrojen je sustav natjecanja i internetsko praćenje (www.sokaz.hr), ali nitko ne čini ništa na njegovom održavanju ili unapređenju. Igrači stare, pobolijevaju, umiru, sele se iz Zagreba, imaju obveza obiteljskih i radnih, drugi sportovi čine im se privlačniji, utrošak vremena na utakmicu im je prevelik (oko 4 sata)… I, sve je to normalno, prirodna fluktuacija. Prema tome, svake polusezone, samo za zadržavanje postojećeg obima natjecanja, trebalo bi “stvoriti” ili vratiti nekoliko desetina igrača. Što bi se moglo učiniti proaktivno, kako i gdje ih pronaći? Navesti ću samo par ideja:

  • obilazak informatičkih firmi koje imaju na raspolaganju stol(ove) za rekreaciju zaposlenih tokom radnog vremena i njihovo uključivanje u sustav natjecanja;
  • obilazak srednjih škola i učeničkih domova, tako da zajedno, u ekipi, igraju učenici i njihovi profesori;
  • “vraćanje” ekipa van Zagreba, uvođenjem pozitivne diskriminacije, tako da ne moraju plaćati članarinu i da im je osigurana dvorana za utakmice;
  • “boot camp”, tj. trening zona, sa osiguranim stručnim trenerom, gdje bi početnici mogli naučiti osnove tehnike i trenirati;
  • centralno pronalaženje ekipa za slobodne igrače, na na nivou foruma, već tajnika;
  • 2 puta godišnje organizacija zabava (roštilja) za sve članove, npr. na Jarunu, gdje bi pridošli participirali samo u troškovima hrane i pića, sa raznim natjecanjima, ne nužno samo u stolnom tenisu;
  • suradnja s klubovima, tako da se igrači, kada prestanu aktivno trenirati, upute u Sokaz;
  • zdravstvena briga o sportskim povredama igrača, angažiranjem umirovljenog liječnika;
  • kreiranje posebnog natjecanja u sustavu piramide, za igrače koji se ne žele natjecati ekipno, ili bez bilježenja rezultata, po sistemu slučajnog izbora protivnika;
  • osmišljavanje marketing plana za firme koje bi sponzorirale ekipe;
  • akcija “pronađi igrača”, gdje bi se za svakog novog ili vraćenog igrača, osoba kojoj je to uspjelo nagradila sa 50 kn.

Da li se netko od rukovodstva ikako potrudio, osim što objavljuje vlastite hvalospjeve? Prekjučer me jedan od igrača pitao kada će mu Sokaz vratiti novac za prije 8 godina uplaćenu monografiju “60 godina Sokaz-a”, koja nikad nije izašla. Ne znam zašto na stranicama nije objavljen plan i program rada Predsjednika? Kako ga nema, pretpostavljam izgled: ima 27 stranica, od kojih na 26 piše “Pleti kotac k’o i otac” (u prijevodu: ne čini ništa), a na posljednjoj “This page intentionally left blank” (hrv. “Stranica je namjerno ostavljena praznom”).

Reket

Dosta igrača me pita da li igra moja kći? Ne. Zašto? Vjerojatno bi igrala da se potrudim naći joj ekipu vršnjaka, da je molim, nagovaram, jer ona je tipični primjer hrvatske mladeži “zalijepljene” za mobitel. Ali za koga, zašto? Ovako, kada nikome nije stalo, neka ide na fitness, u blizini, za jednaku zdravstvenu korist.

Možda će netko, nakon čitanja ovog članka, misliti da mrzim Sokaz. Dapače, inače ne bih ovo napisao. Teško mi je gledati kako propada, a nitko ništa ne čini da to spriječi.

P.S. Interesantno, bilten je objavljen već 3 dana, ali, očito, nikog to ne muči, nitko na Forumu ni da “zucne” na tu temu. I, onda se čudimo što nam je u ovoj državi sve lošije, a djecu šaljemo na rad i život u inozemstvo. Super  😎 !

Nakon ljetne stanke…

Nakon ljetne pauze par stolnoteniskih tema i jedna privatna.

Na kalendaru HSTS-a za 25. – 26.08. već je najavljen prvi turnir natjecatelja u novoj sezoni, koji se neće odigravati u Pagu, već u Varaždinu, u organizaciji STK STARR i STK Rudeš (!?). Za rekreativce u Zagrebu, na stranicama Sokaz-a, objavljen je krajnji datum za prijavu ekipa 02.09., a novo prvenstvo počinje 24.09. Kako su za cijeli ovaj tjedan prognozirane temperature od 32 – 33°C, jedina dvorana s klimom u kojoj će se moći “kulturno” trenirati je ona u Savskoj. Dvorana u Medarskoj, u koju je smješten GSTK Zagreb, od klime, iako je obećana još prije 2 godine, nema još ni “K”, pa je sada tamo “ugodnih” 37°. Kako izgleda u toj dvorani, za koju vjerujem da je većina rekreativaca nije vidjela, nalazi se na fotkama Pingića.

Što još ima od novosti? Pa, raspao se Namiznoteniški trening center Slovenije u Novom Mestu, preciznije Otočcu, pa njihov glavni trener Jože Urh odlazi raditi za Tibhar u Saarbrückenu, a otišli su i igrači/ce. Očito, sve što valja, barem u ovim krajevima, ne može potrajati…

Naišao sam i na jedan zgodan dokumentarac o pinganju u Bryant parku u New York-u. Kod nas, slično je na Jarunu. Šteta što stolovi, sa rasvjetom, nisu postavljeni na još nekoliko lokacija u Zagrebu, npr. u Maksimiru, na Bundeku, u parku Ribnjak, čime bi bili dostupniji.

E, sada oproštajka. Napušta nas naš web master. A, kamo ide?

Bruno_Berlin

Nakon napisa o Arctosu i sajmu CES 2016. put ga vodi u Mercedes, inovativni laboratorij u Berlinu (Mercedes Mbition), gdje će raditi na unapređenju novih modela. Jer, kažu, uskoro, automobil će biti računalo na kotačima.

Talent i odricanje

Moram priznati, zadnjih 10-tak godina pregledavao sam naslovnicu Sokaz-a i nadao se jednom oglasu. Bilo je tamo svega, slika pobjednika, posljednjih pozdrava, obavjesti o rasporedu nadolazećih veteranskih turnira, popisa emisija Sokaz TV-a, koja je u međuvremenu ugasla… A, čega nije bilo? Pa, oglasa kojim neki zagrebački klub moli sve igrače da svoju djecu ili unuke upute na trening u njihov klub. Sumnjam da je razlog nevoljkost webmastera, već nezainteresiranost klubova. Jer, tko bi bolje od stolnotenisača podržao i financirao buduće igrače? Na nedavno završenom Europskom omladinskom prvenstvu obje medalje osvojila su djeca stolnotenisača, Ivor Ban zlatnu u paru, a on je sin i unuk igrača Sokaz-a, te brončanu u paru Hana Arapović, kći igračice i igrača, sada trenera. Da citiram onu: “Jabuka ne pada daleko od stolnoteniskog stabla“.

EP_Omladinsko_2018

Kako to funkcionira, prijenosom iz generacije u generaciju, najbolje se vidi na obitelji Karakašević, koju je, pod naslovom bloga, nedavno objavio ITTF. Priču o 3 naraštaja iznosi tata i djed Milivoj, ex vrhunski svjetski igrač i trener, a govori o njegovom sinu Aleksandru (Sale) i unuku. Što nam kaže? Ako tjeraš dijete na stolni tenis, a ono nema puno volje, neće dugo izdržati. Ali, dijete koje samo hoće, odraslo uz rekete, kojem nikad dosta dvorane, a hoće biti isto kao otac (majka) ili djed (baka) i nadmašiti ih, tu je šansa.

Op.a. To sam sve napisao 23.07.2018., kada je ITTF Education objavio video sa interviewom. Ali, onda su ga, bez ikakve obavijesti, uklonili, tako da je blog ostao “visiti”. Što raditi? Odustati, iako je poruka i bez videa jasna, ili ga beskonačno čekati? Ipak, odlučio sam ga objaviti, pri čemu kao zamjena služi slika iz videa i razgovor sa Milivojem, kojeg je objavio TV Zemun. Ako i kada video ponovno bude dostupan, postaviti ću ga na link.


Talent_i_odricanje

U nastavku, pogledajte kako je to kod kosooke, ovaj puta kineske, konkurencije:

Za kraj, ono najvažnije, stolnoteniska himna u izvedbi Discipline kičme:
“Ja imam šarene oči, novac neće doći. Novac neće doći, novac nikad neće doći!”

Par ljetnih…

Eto, završilo je i Svjetsko nogometno prvenstvo, svi već znamo kako, i oni kojima nije vruće mogu se vratiti pinganju. Za čudo, dvorana Prečko nije prazna, katkada znaju biti zauzeti svi stolovi. Naši prijatelji (po reketu) s mora, od Istre do Dubrovnika, nisu se baš iskazali, pa da pozovu nas s kontinenta da navratimo u njihove klubove na partijicu, pivo i raspravu npr. da li je bio penal u finalu, o gumama i drvima, tehnici igre i sl.

Po ljeti, vrlo je važno, ako igrate stolni tenis, reket ne ostaviti u autu. Tamo budu visoke temperature, koje oštećuju gume, a kod onih tvornički tuniranih (npr. ESN) znaju ispasti plikovi. Evo jedne slike s Aliexpressa koja govori o tome:

Par_ljetnih

Tko ne želi da mu forma padne dok je na moru stolni tenis može prakticirati na plaži. Za tu prigodu (vanjsko pinganje) od koristi može biti mrežica Rollnet, koju prodaje Decathlon. Kada se postavi na stol, kako nema zatezača mrežice, malo je mlohava, ali bolje išta nego ništa.

Inače, za pinganje po vani, puno su bolje euro/japanske grippy gume, po mogućnosti tensori sa većim porama, koje spin generiraju iz spužve, od kineskih tacky (hvatljivih). Zašto? Pa kako kineska guma površinskom ljepljivošću hvata lopticu, tako i prašinu i smeće, koje je “obavezno” kada igrate vani. U tim uvjetima kineska guma odaje svojstva nekonzistentnosti, npr. povučete spin, a loptica samo proklizne s gume i pogodi Vas u vlastitu nogu.

Jedna od prigodnih ljetnih tema je i prelijepljivanje guma. Zbog vrućine, vodeno ljepilo se prebrzo suši, te ga je vrlo teško nanijeti na gumu i drvo bez grudica. U tu svrhu ljepilo treba prije razrijediti sa 5 – 10% vode, a ekspertni pristup tome je za razrjeđivanje koristiti amonijak (plin razrijeđen u vodi).

Preporučio bih i nošenje majica od mikrofibre, sa tehnologijom upijanja znoja (npr. Dri-FIT kod Nike-a), jer one pamučne, već nakon pola sata, budu skroz mokre, pa znoj pada na gume, stol…

Ljeto je dobro i za savladavanje nove tehnike u igri. Svakako, rezultatu će najviše pridonijeti trening servisa i prijema, jer su to udarci koji su prisutni u svakom stolnoteniskom poenu. Pri tome, važne su varijacije, npr. sličan gornji servis (sa spinom) moći izvesti na više načina, u različite dijelove stola, promjenjive dužine.

R.I.P. Dragutin Šurbek

Jučer, 15.07.2018. zauvijek nas je napustila legenda hrvatskog i svjetskog stolnog tenisa Dragutin Šurbek, u svijetu još poznat po kineskom nadimku “Tigar iz Zagreba”. Detaljnu biografiju možete pročitati na stranicama ITTF (engleski), te Jutarnjeg lista i HSTS.

Dragutina Šurbeka najbolje je opisao Roy Evans, bivši predsjednik ITTF-a: “U arenama se borio kao da mu o tome ovisi život.

Dragutin_Surbek

Uz posljednji pozdrav, video kada je u paru sa Zoranom Kalinićem, 1983. postao Svjetski prvak u Tokiju:

P.S. Pokop će se održati u četvrtak, 19. srpnja, u 15 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Domoljubna “zanovijetanja”

hrvatska-zastava-660x330

Kome je još pingić važan kada su nam nogometaši u polufinalu Svjetskog prvenstva? Doći u Rusiju, a ne vidjeti Moskvu, bjež’te Englezi nazad na svoj otok… Par domoljubnih, navijačkih, posebno popularnih ovih dana…





Komentar Joška Jeličića, po završetku utakmice: “Momci, vi nemate muda, vi imate nojeva jaja“.

Перестройка

Naslov je opet nogometni i ruski, a označava Perestrojku (Gorbačov). Pa, što je novo ustrojeno?

Idemo prvo među brandove. Najvažnije, hrvatska reprezentacija više nije u leptiriću, odlepršao je iz naših krajeva. Drugim riječima, Butterfly više nije sponzor reprezentacije, već je to od Nove godine Tibhar, koji je ponudio znatno bolje uvjete. Nije to za Butterfly prvi takav iskok, napustio je i talijansku reprezentaciju, čiji sponzor je sada indijski Stag. Interesantno, Stag u Italiji prodaje TTPlanet, a nudi samo 9 njihovih proizvoda. Koji je tome smisao, zar im Indija nije dovoljno tržište? I Srbija je promijenila glavnog sponzora, pa je, umjesto Tibhara, na WTTC u Halmstatu njihova reprezentacija nastupala u Gewo opremi. Interesantno, uz reprezentaciju J. Koreje nije više domaći XIOM, već japanski TSP. Očito, u stolnoteniskom svijetu novac je značajniji od domoljublja.

U muškoj Ligi prvaka ruske ekipe znatno su se pojačale. Za Fakel Gazprom Orenburg, osim Dime, igrati će Marcos Freitas, umjesto Jun Mizutania, a došao je i Kinez Yan An. Za UMMC, od novih, igrati će Jonathan Groth, uz Fang Boa.

Yan_An

Idemo sada na domaća muška ekipna prestrojavanja između Superligaša. Prošlogodišnji prvak STARR iz Varaždina se dodatno internacionalizirao, pa uz domaćeg Ređepa, još će igrati i Englez Andrew Baggaley, Kinez sa američkom putovnicom Zhang Kai, te Iranac Amiri Nia Soroosh. Fučec se vratio u GSTK Zagreb, iz kojeg su otišli Mustapić, nazad u Split, te Mijatović, nazad u Donat iz Zadra. Interesantan će biti u 1. ligi zapad sraz riječkih klubova Srdoči i Kvarnera, jer obje momčadi su se značajno pojačale.

Od vijesti, iz ženskog dijela, je da je Dr Časl, prošlogodišnji pobjednik Lige prvaka, “pokupovao” većinu toga što je u Europi bilo ženskog spola i kosooko, pa će uz 2 domaća fikusa, koji će “korijene” puštati na klupi (Dorina Srebrnjak i Mirela Đurak), nastupati 6 žutih (Hoi Kem, Li Jie, Yu Fu, Ni Xia Lian, Hu Melek i Liu Gaoyang). Cilj je, očito, ponovno osvajanje Lige prvaka, te naslova koji im je ove godine izmakao, a to je Srednjeeuropska liga. Što je s njegovom prošlogodišnjom kineskom akvizicijom Sun Jiayi? Nakon što ju je HSTS, o svom trošku, poslao na više Pro Tour natjecanja, odlučila je da joj je od “Lijepe naše” draža Francuska, € od kuna, pa će slijedeće sezone tamo i igrati. A, što je s našom lovom? Otišla u vjetar. Super je ta Sun, na kojoj se, tako nas uvjeravaju, bazira “budućnost” hrvatskog ženskog stolnog tenisa! O svemu najbolje govori slučaj sa priprema naše reprezentacije u Svetom Martinu, prije WTTC. Na treningu se nije pojavila igračica iz njenog kluba (Dorina), a ona je odbila (kao PMS) trenirati sa dvije preostale (Ivanom i Idom), da se ne bi “navikle” na njenu loptu i poslije je dobile u ligaškom natjecanju. Kao paradoks, za ženski STARR, nove Superligašice, nastupati će Indijka Mamta (ne Mamba) Prabhu, koju možete vidjeti u slijedećem videu, gdje reklamira tamo neku banku:

Uz toliko stranaca, neka mi samo netko kaže da u hrvatskom stolnom tenisu nema dovoljno novaca!?

Još jedna interesantna perestrojka dolazi iz susjedstva. Karakašević, predsjednik Stolnoteniskog saveza Srbije, koji je prošle godine, sa pozitivnim skorom, igrao Champions League za Ostravu odlazi igrati u 6. njemačku ligu!  🙂

Gewo_Karakasevic

WVTTC 2018. – Las Vegas

Kako ove stranice ravnopravno prate sve vidove stolnog tenisa, kako onog natjecateljskog, veteranskog, te na betonskim stolovima, danas je red na onaj rekreativni (40+). Jer, u Las Vegasu započinje Svjetsko veteransko prvenstvo (WVTTC 2018.), koje se održava svake 2. godine (parne), dok su neparne “rezervirane” za Europska veteranska prvenstva (2009. bilo je kod nas, u Poreču). Zadnje, 2016., sa 4600 igrača, održano je u Španjolskoj (Alicante i Elch).

WVTTC_2018

Na ovom, 19. prvenstvu nastupa 3968 igrača/ica, na 274 stola, a možete ga pratiti na službenim stranicama WVTTC, te na Facebook-u. Imaju i neku himnu, sladunjavi pjesmuljak, valjda “prigodan” uzrastu sudionika. Od “jačih” imena tu su npr. Jörgen Persson, Chen Weixing i Jörg Rosskopf (igraju zajedno u paru u kategoriji 45), a od “starih kosti” Istvan Jonyer, legendarni svjetski prvak iz Kalkute 1975.

Istvan_Jonyer

Idemo sada malo o broju sudionika, navesti ću samo neke, a meni osobito “zanimljive”:

WVTTC_2018_1

Namjerno sam izabrao ove zemlje da vidimo kakvi smo u usporedbi sa nekadašnjim stolnoteniskim velesilama (Čehoslovačka), sa nekim članicama ex-Yu federacije, te sa vječnim liliputancima (Albancima). Mi smo gori od svih njih! A, tko je Hrvatina koja ipak nastupa? Josip Martinović iz Dubrovnika.

Josip_Martinovic

P.S. U konkurenciji za organizaciju EVTTC 2019. (Europskog veteranskog prvenstva) bili smo mi i Madžari, a održati će se u Budimpešti.

P.P.S.

Vrana vrani oči kopa

Normalno, blog je “nadahnut” uzrečicom “Vrana vrani oči ne kopa” (lat. Cornix cornici oculos non effodiet). Kakve to veze ima sa hrvatskim stolnim tenisom? Objasniti ću…

Nas zaljubljenika u stolni tenis, sa uključenim garažnim igračima, u Hrvata ima 10 – 15 tisuća. U Njemačkoj je taj broj desetorostruko, a u Kini stostruko veći. A, ni neka “gadna” para se ne vrti, tu i tamo nešto sitno, nema igrača(ice) koji bi mogli živjeti samo od treniranja i igranja. To je “rezervirano” samo za trenere i rukovodstvo klubova i saveza. U tim okolnostima normalno bi bilo za očekivati da svi sa svima surađuju, pa ako smo mali (kao zajednica) da postanemo veći i uspješniji, da idemo naprijed, a ne nazad…

Al’, ne lezi vraže! Dešava se upravo suprotno. Na primjer, u Varaždinu ima 3 kluba (Igea, Varaždin i STARR) i svi se natječu da što većim dijelom sudjeluju u raspodjeli budžetskog novca. Tek, jedan klub nastoji prikupiti sredstva iz privatnih izvora, od sponzora. Umjesto da sjednu i da se dogovore o suradnji, npr. sa mlađim kategorijama, muški/žene, iz jednog kluba su drugom poslali sportsku inspekciju. Da ga eliminiraju. Super! Poreč je imao klub GSTK Poreč, ali bivši trener i nositelj rastjerao sve igrače i “zavio” ga u dugove. Stvoren je novi klub STK Jadran, sa novim trenerom i rukovodstvom, a ovaj prethodni ga svim sredstvima pokušava diskreditirati. Bingo! I u malim sredinama suradnja ne cvjeta, pa su tako sada u gradu Pagu 2 kluba (Dalmatinac i Pag). Hoće li time biti bolji? Sumnjam. U radu saveza sudjeluje i odlučuje klub bez i jednog igrača. U čije ime i za čiji račun? U Zagrebu je autodestrukcija “dignuta” na još viši nivo. Rukovodstvo našeg nekoć najprestižnijeg ženskog kluba pokušalo je eliminirati svog profesionalnog trenera. Ovaj im poslao inspekciju, pa nek’ “riknu” do kraja. Ono što je desetljećima građeno, neka se raspadne u trenu.

Na žalost, nije tako samo među klubovima, i među prodavačima opreme, kojima sam pripadam, isto je stanje. Nema šanse da mi konkurent koji nema neku gumu pošalje igrača, jer je ja imam. Kada sam pokušao kupiti opremu koja mi nije u zastupstvu, te se obratio domaćem prodavaču, dobio sam samo obećanje, više mi se nije javio. Nabavio sam vani, bolje da stranci profitiraju. U početku mi je to bilo bezvezno, ali i ja sam se počeo tako ponašati.

I, tako, svakog dana postajemo sve lošiji, umjesto bolji. Tko je tome kriv? Mi sami.

Vrana

P.S. Da me direktor saveza pozdravi, iako stoji metar od mene, a nikada se nismo izravno posvađali, nema šanse, kao da sam zrakoprazan prostor  😀 .

P.P.S. Još jedna anegdota koja plastično prikazuje „dobrosusjedsku“ suradnju. Našla se, na istom turniru, dva čelnika klubova iz istog grada, ali ovaj puta kao igrači, protivnici, jedan preko puta drugog. Pitam prvog: „Što si tako jako udarao loptice, pa on ne može stići ni upola sporije?“. On odgovara: „Htio sam, kada loptica udari, prvo u stol, a onda u njega, da mu na tijelu ostanu crvene fleke, za uspomenu“  😀 .