Virtualni stolni tenis

Eleven_TT

Ako koristite 2G mobitel, s kojim razgovarate i eventualno šaljete SMS poruke (verzija Nokia 3310), ova tema sigurno nije za Vas, jer ste ostali zarobljeni u prošlom stoljeću. Za one malo naprednije, prije 5 godina je pisano o Stolnom tenisu na mobitelu, a danas ćemo krenuti i korak dalje, u virtualni svijet. Kakav je to? Pa, ne igrate sa stvarnim reketom, lopticom i stolom, protiv fizičkog protivnika, već onog udaljenog, na internetu, korištenje VR naočala. Ako Vam se već i na sam spomen čini da je to nešto rijetko i skupo, nije, u našoj prodavaonici Svijet medija cijene idu od 59 – 209 kn. Pa, kako to izgleda?

Ako sam Vas zainteresirao, detaljnije o tome možete pročitati na forumu TTD, posjetiti stranice proizvođača, a možete i trenirati tehniku igre:

Ako još uvijek mislite da je to sve bez veze, možda Vas u tome razuvjeri najnoviji članak iz Jutarnjeg lista o hrvatskim esportašima, od kojih prvi navedeni Perkz, samo na transferu u novu ekipu treba zaraditi 2 milijuna dolara godišnje.

P.S. Pongi (Iceman), što čekaš???

Tamara Boroš

Onima kojima je stolni tenis postao svakodnevnica, zadnjih godinu dana nije lako, jer ima ga malo ili ništa… To što sve manje ili nikako ne pišem o stanju u našem natjecateljskom stolnom tenisu (HSTS) i rekreativnom (Sokaz) već dovoljno govori samo za sebe. Prema tome, kada je svakodnevnica turobna, bez naznaka skorog prosvjetljenja, ne preostaje drugo nego vratiti se u prošlost. To se posebno odnosi na ženski stolni tenis, koji je zaista spao na niske grane, na WTT u Dohi (opravdano) nije bilo niti jedne naše igračice.

Priču o Tami pričati će svi, osim mene, ja sam tu samo da to sve “posložim”…

Tamara_Boros

Kao uvod, siže njenih najvećih uspjeha, a u režiji WTT:

A, sada, za sve koji ga nisu do sada pogledali, cjelovečernji film (1:29 h) Tamara. U dijelu filma, oni koji ne znaju madžarski, imaju engleske titlove.

Ako netko više voli čitati, a manje gledati, njenu biografiju može naći u članku iz 24 sata.

Koja je bila tajna njenog uspjeha? Beskonačan rad i posvećenost trenera (Cegnara). Sjećam se, na jednom turniru, sjedio sam za stolom sa našim proslavljenim trenerom, kada me, iznenadno, upitao: “Što misliš, tko ima bolji život, tvoja Matea ili Tami?”. Što mislite da mi je odgovorio?

Gdje je bila Tami nakon igračke karijere? Prvo, trenerica u propaloj WSA, a, zatim, u njemačkom savezu, gdje će od kolovoza postati glavnom trenericom ženske reprezentacije, što je popraćeno vijestima HSTS-a, 24 sata i ITTF-a. Bi li imalo smisla da se Tami vrati u Hrvatsku? Ne. Ovdje se sudionici (izbornici i treneri) u radu ženskih ekipa i selekcija samo zasipaju uvredljivim mail-ovima i sudskim tužbama, stolni tenis im je zadnji na pameti.

Znate li s kojim je drvom igrala Tamara? Butterfly Viscaria, i to u vrijeme kada s njim nitko nije igrao. Sjećam se, na jednom rekreativnom turniru, Njofra je protiv mene igrao s njezinim drvom u ruci. Ako želite kupiti originalnu majicu, moguće je i to, na eBay-u po US $189 (cca. 1200 kn).

Tamara_Boros_Butterfly

Mala škola Time Bolla II

Timo_Boll

Timo Boll je, prije neki dan, konkretno na Dan žena (08.03.), proslavio svoj 40. rođendan. Prije više od 3 godine napisao sam blog Mala škola Time Bolla, te poželio da njegov portal TBW (Timo Boll Webcoach) bude i na engleskom. U najavi je da će mi se želja ispuniti, a danas bi se pozabavio njegovim Youtube kanalom.

Mentalna snaga proizlazi iz postavljenog cilja, kojem se treba pokušati maksimalno približiti, nezavisno od pobjeda i poraza. Trenutnu koncentraciju, tokom meča na natjecanju, postiže razmišljanjem o vlastitom disanje, te se na taj način pokušava smiriti. Protivnika uvijek doživljava ozbiljno, bez nadmenosti s obzirom na trenutnu prednost.

Drugi video je o zagrijavanju prije meča.

Treći video obrađuje što se sve nalazi u njegovoj stolnoteniskoj torbi kada ide na trening i/ili meč, pa možda nekom posluži kao ideja čime bi mogao nadopuniti svoju.

U četvrtom videu radi usporedbu sporog i brzog reketa. Onaj spori čine drvo Butterfly Innerforce Layer ZLF, brzine OFF-, sa zastarjelim (početničkim) gumama Flextra, koje su jako mekane, pa rade veliki luk u izbačaju loptice. Brzi reket čine drvo Butterfly Primorac Carbon, brzine OFF+, sa najnovijim i puno tvrđim gumama Dignics 05. Razlika u brzini je oko 20 km/h, tj. za oko 50% više od sporog. Zaključio je da sporiji reket ima duži kontakt sa lopticom, što rezultira većim osjećajem i kontrolom, te “oprašta” igraču, a posebno je dobar za blokere. Za brzi reket treba koristiti znatno manje vlastite snage, loptica je direktna, ali ne trpi greške, on je za beskompromisne napadače.

Danas je izašao prvi video, kao početak tjedne serije Timos Week, pa svim stolnoteniskim radoznalcima preporučam da se pretplate na njegov kanal.

Što reći za kraj, bravo Timo!

P.S. Evo i njegove recenzije gume Butterfly Tenergy 19.

Kontrola stolnoteniske opreme

Sve ide, sve se kreće…  Često imam grižnju savjesti što sam prije par godina nahvalio neku gumu, drvo ili npr. postupak lakiranja, a to se s vremenom promijenilo. Količina stolnoteniske opreme koju treba vrednovati postaje sve veća. Eto, pogledajte brojeve:

ITTF_Oprema

Znači, broj ITTF registriranih guma (Racket Coverings), u zadnjih 20 godina, se više nego udvostručio, a stolova utrostručio… Normalno, to mnoštvo prelazi mogućnosti “kontrole” pojedinca. Zato, ITTF u Kölnu ima posebno odjeljenje, koje se time bavi. Ne rade oni to besplatno, već “na račun” proizvođača, koji za registraciju uplaćuju odgovarajuću naknadu, pa to onda “ugrađuju” u cijenu opreme, što na kraju plaćaju svi igrači.

Nedavno je taj odjel, kojeg vodi Claudia Herweg, objavio video konferenciju, u trajanju od sat i pol, a na temu trenutnog stanja stolnoteniske opreme i planova za budućnost.

Što bi rekli da Vam prezentacija najnovijeg električnog automobila (npr. Tesle) započne sa slikom ovog vremešnog djedice, koji auto pali na kurblu?

Paul_Schlitz

Na slici je Paul Schlitz, iz Luxemburga, koji je u ITTF-u zadužen za kontrolu stolova, a na slici još i dobro izgleda (prije 3 godine), jer ima 71. i davno je trebao biti umirovljen. Tko se još pojavljuje u videu? Pa, Claudia, šefica, čiju igračku aktivnost ni Google nije mogao pronaći (P.S. greška, igrala je 2. njemačku ligu), pa onda Carsten Schlotterhose koji radi samo 2 dana tjedno, što je toliko malo da, ako 5 dana ne radi, pa onda dođe na posao, prvi dan mu treba samo da shvati gdje je zadnji puta stao, itd. Kakvo društvo, takvi i rezultati, traljavi. Da Vas sada ne patim da gledate cijeli video, izvući ću najvažnije činjenice:

  • ITTF će 2021. oformiti svoj laboratorij za testiranje guma;
  • u 2019. nasumično je testirano 180 guma, tj. oko 10% odobrenih, što znači da svaka guma na ponovnu kontrolu dođe tek nakon 10 godina, te 7 modela loptica;
  • smanjiti će se tolerancija veličine loptice, kako to već čini DHS, pa ih prodaje skuplje kao DJ40+;
    Ball_Tolerance

Što se novog priprema za 2021.?

  • uvesti će se registracija drva, čime će “odzvoniti” garažnim proizvođačima;
  • od listopada će se omogućiti igranje, uz postojeću crvenu i crnu, i sa 4 nove boje guma: zelenom, ljubičastom, rozom i plavom, pri čemu 2. guma mora biti crna;
    Rubber_Colours
  • trebalo je doći do liberalizacije materijala (npr. plastike) u proizvodnji drva, što je 2019. eksperimentalno povjereno Sveučilištu u Sheffieldu, no došlo je do greške u procesu testiranja;
  • prilikom testiranja stolova ustanovljeno je da se bitno razlikuju u odskoku loptice, prvenstveno zbog vrste premaza, a manje zbog različitosti loptica, pa neki “hvataju” više rotacije, a drugi manje, katkada je to i dvostruko, pri čemu nije izvedeno i testiranje različitih podloga na koje je stol postavljen, čime bi razlike bile još i veće;
    Odskok_Loptice
  • u dijelu tuninga guma (korištenja booster-a) ITTF tvrdi da ono dovodi do povećanja debljine gume iznad dopuštenih 4 mm, te povećava performanse za 10%, a kako nisu uspjeli u korištenju aparata koji bi ispravno mjerio isparavanje (ENEZ), igračima su, nakon meča, skinuli gume i pronašli brušenje drva, koje onemogućuje ispravno mjerenje stvarne debljine.
    Brusenje_Drva

Ako mislite da je to previše promjena, prevarili ste se. Mijenja se i sustav brojanja, tako da se trenutno Europska Liga Prvaka igra na način da se u 5. odlučujućem setu igra do 6, pri čemu se igrači izmjenjuju na servisu nakon svakog poena.

Da li će to sve učiniti stolni tenis atraktivnijim, procijenite sami.

Kineske mlade nade

Bez obzira što su OI u Tokyu 2021. pod velikim pitanjem, Kinezi su, tokom 8. mjeseca, u Lingshuiu organizirali interno natjecanje China Trials, na kojem je sudjelovalo 50 igrača i 42 igračice. Slično njima, Nijemci su organizirali Düsseldorf Masters, a kod nas je za 01. – 02.10. najavljen Croatia Open, na kojem će, zbog problema sa prelaskom granica, najvjerojatnije nastupiti većinom domaći igrači.

Iako je kineska muška reprezentacija uglavnom poznata (Ma Long, Xu Xin i Fan Zhendong), kako su prošli? Ma Long je odustao zbog povrede ramena, Xu Xin ispao u četvrtfinalu od Xu Chenhaoa, a Fan Zhendong je zauzeo 3. mjesto, nakon polufinalnog poraza od pobjednika Liang Jingkuna. U ženskoj konkurenciji pobjednica je Sun Yingsha, 2. mjesto je zauzela Wang Manyu, 3. Wang Yidi, a 4. Chen Meng. Igrali su se još i parovi, te ekipni dio, u kojem su igrači/ce bili podjeljeni u ekipe, ovdje možete pogledati listu sudionika, a ovdje rezultate i video pregled.

Liang_Jingkun
Izvor: ITTF

Kako igraju kineske nade? Impresivno, pogledajte pregled najboljih poena.



Tko, odnosno što će odlučiti o nasljednicima? Glava, jer vidjeti će se tko je zec, a tko ubojica dječjeg lica. Puno je lakše igrati kao nepoznat, a drugačije sa očekivanjima, kao favorit. To se najbolje vidi na Fan Zhendongu, koji, kao čudo od djeteta, u zadnje 2 godine, nema tako dobre rezultate.

Kineska kontradikcija

IMG_20200823_084441

Prije mjesec dana, Kinezi su, zajedno sa gumama, na poklon poslali i 2 zaštitne maske, a poslije i s drugim pošiljkama. Koji je smisao? 99% stolnog tenisa igra se u zatvorenim prostorima (dvoranama, tavanima, garažama i podrumima), a tamo, u socijalnom kontaktu, treba imati masku na licu. Da zalijepim nove gume na reket, stavim masku i igram? Maska je tolika neugoda da s njom mogu obaviti samo nužno, npr. otići u dućan ili na posao. Znači, ili gume ili maska, zajedno ne ide.

Sada ide druga anegdota, već spomenuta u blogu EVC 2019. Budimpešta. Prilikom posjete, nakon obavljenog posla i uvida kako se igra na Europskom veteranskom prvenstvu, prošetao sam dijelom za odmor igrača, ne bi li sreo nekog poznatog. Začujem “Mladeneee” i dođem do znanca, koji sjedi, na pivskoj klupi u prašini, koja, kada se s jedne strane prvi digne, drugi mora paziti da ne bude katapultiran. Kraj njega 2 štake. Pitam: “Pobogu, što ti se dogodilo?”, a on mi “objasni” da je pao s prvog kata i “zaradio” otvoreni prijelom noge, ali ne u Budimpešti, nego još doma. Doktorica, istovremeno igračica, svaku večer mu je previjala ranu. Nikako to nisam mogao shvatiti, on bi tamo samo ušao u arenu i predao meč, a zbog toga je podnio put, vrućinu, opasnost infekcije i gangrene… Samo zbog “rekreacije”, izložio se velikom zdravstvenom riziku. Ako netko ne štiti vlastito zdravlje, kako će tek znati tuđe?

Napokon smo došli i do glavne teme, a to je stolni tenis u doba koronavirusa. Da podsjetim, prethodno prvenstvo Sokaz-a je prekinuto, nakon 3. kola, “lockdown-om” (obveznim zatvaranjem dvorana), kada je dnevni broj zaraženih bio 35. 28.07., a tada je zaraženih bilo manje od 100, napisao sam blog Stolni tenis – u banani, te procijenio da je vjerojatnost regularnog održavanja slijedećeg prvenstva manja od 10%. Nakon 3 dana, zaobilazno, došao mi je odgovor da će se sigurno igrati. Danas se broj vrti oko 300, a kako će biti u jesen ili početkom zime, kada su posljedice zaraze 5 – 10 puta teže (Lauc), ne mogu ni pretpostaviti. U međuvremenu, objavljeni su podaci kako se širi virus (Trampuš):

  1. 50% kapljično (kašljanje i kihanje na manjoj udaljenosti);
  2. 40% aerosolom (do 14 m udaljenosti);
  3. 10% rukama.

Prepreke širenju su otvoreni prostor, gdje je slabije, i nošenje maski. Posljedice koje virus ostavlja na zaraženog su psihičke i fizičke. I, kao što se pita kolumnista TomićJapanci su otkazali Olimpijadu, a mi želimo spasiti igru u kojoj brkati mesari gađaju metalni obruč?”. Koja dvorana može osigurati minimalne uvjete, kada u njoj, bez provjetravanja, bude 40 – 50 igrača, koji se znoje, a neki pljuju na pod da im se tenisice ne kližu. Kao, prije ulaska u dvoranu, trebalo bi svakom izmjeriti temperaturu, a tko će sjediti na ulazu od 18 – 23 h? U Njemačkoj igrači, između  setova, nisu mijenjali stranu stola, a u novoj sezoni neće igrati parove. Interesantno, u početku, u Austriji su propisali da igrač, na drugoj ruci, u kojoj nema reket, treba imati rukavicu. Kod nas se nije mijenjao sustav natjecanja.

Ima li smisla rekreativnim igranjem stolnog tenisa ugroziti vlastito zdravlje? OK, svatko sa svojim životom može raditi što želi, ali, ako sam ja “napušen”, imam li pravo ugroziti vlastitu obitelj, ženu, oca, majku?

U ekipi Utrina-Gewo odlučili smo da nećemo igrati slijedeće prvenstvo. Da li treba potpuno prestati igrati? Ne, ako igrate i trenirate sa poznatima, u koje možete imati povjerenje.

IMG-20200815-WA0003

Stolni tenis – u banani

Za one nesklone kolokvijalnom jeziku, izraz “u banani” (Žargonaut) znači biti do grla u problemima. Da pojasnim, jer slika govori više od 1000 riječi, pogledajte jučerašnje “stanje” iz dvorane u Prečkom, sa 8 stolova, u udarnom terminu od 19 – 20 h, gdje su, u sezoni, svi popunjeni.

Precko_20200727

Istina, bilo je još par igrača i posjetitelja na galeriji, ali više nisu igrali. Najčešće su popunjena 1 – 2 stola, a nešto je bolje četvrtkom. Slično je i u dvorani Vjesnik, gdje sam bio u četvrtak, tamo se igralo na 3 stola (od 7). Merix (na Velesajmu) je zatvoren, igraju se samo turniri srijedom i subotom, gdje se zajedno okupi 40 – 50 igrača. Na Dobrom Dolu, u klimatiziranoj dvorani, gdje bi, na 2 stola, komotno moglo igrati 6 igrača, dođemo trojica. OK, reći ćete, ljeto je, vruće je, ljudi su na godišnjem odmoru… I prošlih godina je bilo slično, ali ovako slaba posjećenost je nešto novo. Kako je u dvoranama na moru (slika iz Poreča)?

Porec_20200714

Znači, 5 igrača na 6 stolova, od toga su 3 domaća (trener je u plavoj majici) i 2 gosta. Da zaključim, po osobnoj procjeni, trenutno igra manje od 10% igrača, dio ih se u ljetnim mjesecima prebacio na tenis. Sve je to posljedica Korone i ljeta, jer je, nakon 1. vala epidemije, kada u Hrvatskoj više dana nije bilo zaraženih, broj igrača pao na manje od 30%. Drugim riječima, igrače najviše motivira natjecanje (Sokaz), a ne održavanje vlastitog zdravlja, napredovanje u stolnoteniskoj tehnici ili druženje sa suigračima. Slično je i u mojoj ekipi, jer ostala dvojica igraju rjeđe od 1 mjesečno, iako za to nemaju objektivnih razloga. Da je sezona u toku, igrali bi barem utakmice, znači jednom tjedno.

Nije bolje ni ostalo, blog ima do 300 klikova dnevno (prije 600), pa zato nema ni novih objava, prodaja opreme je loša, jer što će nekom loptice ili gume, kada ne igra. Dvorane, sa prikazanom “popunjenosti” sigurno gube, samo je pitanje strpljenja koliko će izdržati. Sokaz forum  “prisvojio” je jedan od igrača, pa tamo objavljuje svoje osobne oglase o prodaji kupaćih gaća, te osobnog auta. Interesantno, prije par godina, dok još nisam digao ruke, administrator mi je cenzurirao objave o stolnom tenisu.

Po osobnoj procjeni, vjerojatnost regularnog odigravanja jesenskog prvenstva je manja od 10%, a za slijedeće proljeće manja od 50%. Zašto? Objasniti ću to jednom anegdotom, stvarnim događajem od prije 15 godina. Tada je kći trenirala u STK Velika Gorica-Stanfar, a i ja sam nešto malo igrao. Jedne večeri, na Sokaz utakmici, pojavio se igrač sa kapom navučenom do očiju, crven u licu, sa velikim prištevima, te “objasnio” da je u završnoj fazi prebolijevanja vodenih kozica. Kada sam mu rekao da nema smisla da takav igra, jer tamo treniraju djeca, koja se mogu zaraziti, nije odustao, jer, kao, nije više zarazan. Možda je i bio u pravu… Što hoću reći? U doba Korone, nikada ne možete biti sigurni da se u dvorani neće pojaviti neki zaraženi igrač ili koji ne zna ili treba biti u samoizolaciji, a prijatelji iz ekipe su ga nagovorili da dođe. U dvorani, u kojoj se na 7 – 9 stolova skupi 50 – 60 ljudi, polovica od njih bi se mogla zaraziti. Posebna su priča doajeni Sokaz-a, koji imaju već dosta godina, a nakon početka epidemije nisu, zbog straha od zaraze, ušli u dvoranu. Prema tome, dok se ne iskorijeni virus, sustav ekipnog  natjecanja nosi veliki rizik. Natjecatelji će se prilagoditi, pa će igrati lige, bez parova, a umjesto velikih turnira za sve starosne kategorije (npr. Stipančić, Zagiping), održavati će se pozivni pojedinačni turniri po grupama (max 12 igrača).

Kako su se ostali prilagodili? Nikako. Vlasnicima dvorana poručio sam da organiziraju alternativne načine natjecanja i treniranja (npr. piramidu), nisu učinili ništa. Također, mogli su smanjiti cijene igranja, jer prazni stolovi nikome ne koriste, pa poslije zaraditi na prodaji piva.

Ali, tako je to kod nas, u Hrvata, svi kukaju, traže pomoć države, a nitko ništa ne poduzima. Iako je, očigledno, popunjenost smještaja u Poreču manja od 30%, jer se neki hoteli uopće nisu otvorili, a slično je i s apartmanima, cijena kuglice sladoleda još uvijek je 10 kn, a boce piva u kafiću 26 kn.

P.S. Zašto stalno spominjem vlasnike dvorana? U njih je moć, jer “ispadanjem” samo jedne velike dvorane, cijelo natjecanje, u postojećem obliku, postaje neodrživo. Prema tome, oni mogu potaknuti promjene, kao što je epidemija rezultirala ukidanjem štampanja biltena.

Zoran Primorac

Možda niste primijetili, ali još niti jednog bloga o Zoranu Primorcu, na slici iz nekih pradavnih vremena. A, ne znam zašto, u zadnje vrijeme on svagdje iskače k’o “Jaca iz paštete”, pa ne mogu ni ja zanemariti tu činjenicu 🙂 .

Zoran_Primorac

Početi ću sa 2 anegdote, viđenja iz prve ruke. Kći je trenirala u dvorani 3 Doma Sportova u Zagrebu, a u dvorani 2 naša rukometna reprezentacija. I sjeo sam na tribine, da vidim kako to treniraju rukometaši. A tamo, po tribinama, gore – dolje po stepenicama, trčao je Zoran Primorac. I, započeo trening rukometaša, pod vodstvom Line Červara, a njima se neda, sve nešto se povlače, zabušavaju… U jednom trenutku Lino je zaustavio trening i pitao “Dečki, što vi tu mene za.ebavate? Pogledajte ovog čovjeka koji tu trči (Zorana), a počeo je prije vas? Kako vas nije sram?”. Je, Zoki je bio veliki radnik, a to se najbolje vidjelo kada bi pogledali obujam njegovih mišića na nogama. Druga anegdota je iz dvorane u Prečkom, na 1. memorijalu “Đorđe Novković”, a na otvaranje je došao njegov sin Boris. I, kao da će odigrati set protiv Zorana Primorca, Zoki mu nabacivao neke balone. U jednom trenu, Boris je rekao “Ja bih s tobom htio odigrati par stvarnih poena, da ja to osjetim…”. E, od tog trenutka, Zoran je zadavao takve rotacije da su loptice letjele 2 stola dalje. Ipak je on bio 2. igrač svijeta.

Da Vam ne prepričavam njegovu biografiju i razmišljanja, a rodio se i započeo karijeru u Zadru, najbolje da on to sam napravi, u režiji Matta Hetheringtona s Novog Zelanda. Sve to, u 2 nastavka, traje sat vremena, a preporučam pogledati.


Očito, osim radnog, imao je i znatan sportski talent, vidljiv iz ovog tehniciranja stolnoteniskom lopticom.

Interview s njim možete pročitati i na ITTF stranicama, čiji je i prethodni video zapis.

Često gostuje u USA, jer tamo se do nedavno imalo malo stolnoteniskog znanja, a dosta para. Tamo “fuša” i naš ex izbornik Korenić.

Gdje je on sada, nakon završetka igračke karijere? Trener je u ruskom UMMC, kamo je sada došao i naš Pucar, te predsjednik atletske komisije ITTF-a, zadužene za igrače.

Čime je još obilježeno njegovo ime? S 2 legendarna Butterfly drva, pri čemu je Primorac Classic OFF- “zakon” za početnike, a s Primorac Carbonom, koje je prikazano u recenziji TTD, prije 20 godina igrala je većina naših natjecatelja.

Sorry za Dana, koji se ne razumije u stolnoteniska drva, ali brže je bilo Butterfly Schlager Carbon, iste strukture, a deblje srednjice. No, krajem karijere ni on sam nije igrao sa “svojim” drvom, već sa Butterfly Timo Boll Spirit.

Ima li Zoran mana? Tko ih nema? Puno više uspjeha imao je tamo gdje se igralo za nagradni fond od Svjetskih (Europskih) prvenstava i Olimpijskih igara. U sjećanju je napad Antuna Vrdoljaka, koji je “optužio” Primorca da je na 7 Olimpijskih igara osvojio pola medalje (u paru sa Lupuleskuom). Dalje, u interviewu Waldnera, uz Andrzeja Grubbu, naveden je kao igrač koji je imao znatno veći potencijal od postignuća.

Za kraj, jedna zbirka njegovih ponajboljih poena.

Sokaz – entuzijazam i apatija

Sjećam se, u svojim stolnoteniskim počecima, nisam igrao ništa, tj. “pilio” sam cijeli stol backhandom, nisam znao nikog i nisam imao gdje igrati. Na sreću, imao sam znanca u Jesenovcu, 30 km od Zagreba, koji mi je omogućio da treniram sa njegovom Sokaz ekipom. Meni nije bilo teško i skupo, 2 – 3 puta tjedno, sjesti u auto i otići na trening 30 km od kuće.

Prije neku večer pričao sam sa bivšim suigračem, koji mi je tom prilikom rekao da igra već 50 godina, da uz 2 – 3 treninga tjedno, za to vrijeme nije propustio niti jednu sezonu Sokaz-a (zagrebačke rekreativne lige)! A, što tek reći o Tišljaru (na slici), koji je izrađivao stolnoteniska drva, s kojima neki još i danas igraju, a kada zadnjih godina nije mogao igrati, jer ga noge više nisu “slušale”, redovno je dolazio pred dvoranu u Kušlanovoj i sa interesom slušao sve stolnoteniske novosti. Ili, o Resmanu, koji bi na trening dolazio sa 2 torbe, pri čemu su u jednoj bili samo reketi koje je odlučio isprobati. Pri tome, svaki set bi odigrao sa drugim reketom, mislim da ga je smrt “zatekla” sa više od 2000 drva, od kojih su neka bila osobna od kineskih reprezentativaca. Ili, o Kibiju (Vladimir Kühbauch) koji bi nedjeljom organizirao igru parova, na kojoj bi se skupilo desetak igrača. Ima ih još takvih bivših (Novković, Kovačić…), neki su još uvijek živi. Što reći o igračima ekipe W&D 1968, koji u istom sastavu nastupaju već 52 godine? To je bio entuzijazam, za stolni tenis ništa nije bilo skupo, ni teško, neki igrači su mu posvetili cijeli život.

Tisljar

I sada, nakon 70 godina od osnutka Sokaz-a, došla je Korona. Da iskoristim dvije poslovice: “Na muci se poznaju junaci” i “Gdje postoji volja, postoji i način”, kriza koja svakog i sve stavlja na kušnju, test iskrenosti i stvarnosti. Objektivno, u sadašnjoj epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj, kada je dnevno 1 – 2 novooboljela, veća je vjerojatnost da će igrač stradati od “friškog” crijepa ili cigle koja mu je pala sa zgrade oštećene u potresu, nego od Koronavirusa. I, kako reagiraju sadašnje rukovodstvo i igrači? Odluka o prekidu ili nastavku mogla se prenositi video streamingom na Facebook-u ili Youtube-u, kako bi je svi članovi (igrači) mogli vidjeti, sudjelovati i postavljati pitanja. Prvenstvo je prekinuto, nakon odigrana samo 3 kola, iako se kup sistemom, u 4 tjedna, moglo odigrati do kraja. U krajnjoj liniji, rezultati su se mogli i poništiti, ali bi se nastavilo igrati. Na forumu, sa tom “idejom” nitko se nije javio, već sve samo interesira da li će se poništiti već odigrane utakmice (bodovi) i koliko će rukovodstvo naplatiti prijave za jesensku sezonu. “Normalno”, za naše podneblje, u svemu tome, rukovodstvo pokušava “oderati” igrače (ekipe) i iz postojeće situacije prisvojiti neopravdanu dobit. Pri tome, svi “copraju”, jer nemaju informacije, koliki su ukupni prihodi, a koji troškovi Udruge, čiji su stvarni vlasnici sami igrači. Na sam spomen da će u svemu najlošije proći privatni vlasnici stolnoteniskih dvorana, koji neće imati graničnu popunjenost 6 mjeseci, nitko se ni ne obazire, jer, kao, “rupa u džepu” njihova je briga. Ako ne mogu ili nemaju, neka crknu! A, gdje ćemo mi onda igrati? Ništa od toga nije dobro, to je apatija, jer osnovna smisao svega je bavljenje sportom (igra) i druženje, bodovi (rezultat) i novac su tu samo usputno.

Što ću ja u svemu tome? Ma, boli me briga za Sokaz, nastaviti ću igrati 3-4 puta tjedno, prodavati opremu igračima koji igraju u garažama, podrumima, na tavanima i plažama, kojima nikakvi bodovi i novac nisu važni. I dalje ću pisati blogove, a to što će se manje čitati, ne mogu riješiti. Što bih preporučio vlasnicima dvorana? Pa, da razmisle da li je stolni tenis za njih najbolji sport, jer da su se odlučili za fitness klub, imali bi pojedinačnu populaciju, sa znatno manje godina i drugim prioritetima, posjetitelje kojima je samo važno zdravlje i fizička priprema. Ako ipak odluče da ostanu, neka organiziraju drugi tip treninga i natjecanja, npr. piramidu, kakva se nekoć igrala na Koloniji (dvorani koja je u međuvremenu zatvorena).

Na kraju, pozdravio bi portal Pingić, s njihovom kapom na glavi, jer nema nikakvih prihoda od popularizacije stolnog tenisa, samo entuzijazam. Njegov idejni začetnik, s osmjehom dolazi na mečeve i tako ih završava, bez psovke (“teške riči”) ili bacanja reketa u ogradu.

Mladen_Vunderl

Stolnoteniski zalog

Prije neki dan napunio sam 60 godina, tj. ušao u 7. desetljeće. Drugim riječima, većinu svog aktivnog života već sam proživio. Što je, za mene, u svemu tome važno? Pa, zalog, nasljeđe koje sam dobio od roditelja, te što sam od toga prenio na svoju djecu. Ono je intelektualno (obrazovno), materijalno, moralno, sportsko… Normalno, čovjek se trudi da bude bolji od svojih roditelja, a djeca od njega.

Blog je “inspiriran” fotografijom koju je, prije par dana, na Facebook-u objavio trener Marko Habijanec, a sadrži isječak sa fotografijom iz novina 1991., na kojoj su tadašnji članovi STK Industrogradnja iz Zagreba.

STK_Industrogradnja_1991

Na slici su, kao što piše na vrhu, kadeti, juniori, seniori i treneri Ivan Vidolin, Damir Atiković, Ivan Juzbašić, Dado Šurbek, Dubravko Škorić, Roko Tošić, Marijo Vranaricic, Neven Juzbašić, Marko Habijanec, Zoran Primorac, Antonio Glavinić, Neven Karković, Branko Mikulec… Što reći, većina tih dečki bili su respektabilna europska stolnoteniska imena, npr. trener Dubravko Škorić danas je jedan od vodećih europskih trenera u “Liebherr Masters College” iz Ochsenhausena. Kako je završio klub? To je vidljivo iz slijedećeg članka, rukovodstva se posvađala oko dvorane, sada je tamo boksački ring.

OK, to je bilo prije 30 godina, a što je bilo prije 50 godina?
ITTF_Ranglista_1969

Na slici je ITTF rang lista za 1969., na kojoj su, među prvih 15, 3 jugoslavenska igrača, od toga 2 Hrvata. Vidite Vi tu nekog Francuza, Kineza, Engleza…? Mi smo bili takva stolnoteniska velesila.

Samo 15 godina unazad, u klubovima se još uvijek relativno dobro radilo, pa je Tibhar, sa tadašnjim trenerom i mladim igračima STK Večernji list, snimio seriju od 3 edukativna videa, od kojih su ovdje prikazana 2:


Idemo sada na današnje stanje. Na nedavnom Europskom prvenstvu za igrače do 21 godine, koje se od 4. – 8.3.2020. igralo u Varaždinu, imali smo 1 predstavnika u muškoj konkurenciji, sa sva 3 poraza u grupi, a od 5 naših igračica, samo je 1 uspjela proći grupu, da bi odmah zatim ispala. A, ti igrači će, slijedećih 15 godina, odrediti našu stolnotenisku budućnost. Što mislite, koliko je hrvatskih trenera došlo pogledati natjecanje?
2020-U21
Mislite da su bivši stolnoteniski velikani, unazad 50 godina, imali bolje uvjete, više novca ili znanja? Je li naše stolnotenisko nasljeđe nepovratno prokockano?

P.S. Za 10 godina, kada svi zaborave Tovu i Šurbu, pingać će biti tamo gdje po sadašnjem stanju i pripada, nigdje. Nikakve samohvale tu neće pomoći. Pogledajte finalni meč sa Svjetskog prvenstva u Calcutti, Indija 1975. između Jugoslavije i Kine, koji je Kina dobila sa 5 : 3, a naši su igrali u sastavu Stipančić, Šurbek i Karakašević: