Kineske mlade nade

Bez obzira što su OI u Tokyu 2021. pod velikim pitanjem, Kinezi su, tokom 8. mjeseca, u Lingshuiu organizirali interno natjecanje China Trials, na kojem je sudjelovalo 50 igrača i 42 igračice. Slično njima, Nijemci su organizirali Düsseldorf Masters, a kod nas je za 01. – 02.10. najavljen Croatia Open, na kojem će, zbog problema sa prelaskom granica, najvjerojatnije nastupiti većinom domaći igrači.

Iako je kineska muška reprezentacija uglavnom poznata (Ma Long, Xu Xin i Fan Zhendong), kako su prošli? Ma Long je odustao zbog povrede ramena, Xu Xin ispao u četvrtfinalu od Xu Chenhaoa, a Fan Zhendong je zauzeo 3. mjesto, nakon polufinalnog poraza od pobjednika Liang Jingkuna. U ženskoj konkurenciji pobjednica je Sun Yingsha, 2. mjesto je zauzela Wang Manyu, 3. Wang Yidi, a 4. Chen Meng. Igrali su se još i parovi, te ekipni dio, u kojem su igrači/ce bili podjeljeni u ekipe, ovdje možete pogledati listu sudionika, a ovdje rezultate i video pregled.

Liang_Jingkun
Izvor: ITTF

Kako igraju kineske nade? Impresivno, pogledajte pregled najboljih poena.



Tko, odnosno što će odlučiti o nasljednicima? Glava, jer vidjeti će se tko je zec, a tko ubojica dječjeg lica. Puno je lakše igrati kao nepoznat, a drugačije sa očekivanjima, kao favorit. To se najbolje vidi na Fan Zhendongu, koji, kao čudo od djeteta, u zadnje 2 godine, nema tako dobre rezultate.

Kineska kontradikcija

IMG_20200823_084441

Prije mjesec dana, Kinezi su, zajedno sa gumama, na poklon poslali i 2 zaštitne maske, a poslije i s drugim pošiljkama. Koji je smisao? 99% stolnog tenisa igra se u zatvorenim prostorima (dvoranama, tavanima, garažama i podrumima), a tamo, u socijalnom kontaktu, treba imati masku na licu. Da zalijepim nove gume na reket, stavim masku i igram? Maska je tolika neugoda da s njom mogu obaviti samo nužno, npr. otići u dućan ili na posao. Znači, ili gume ili maska, zajedno ne ide.

Sada ide druga anegdota, već spomenuta u blogu EVC 2019. Budimpešta. Prilikom posjete, nakon obavljenog posla i uvida kako se igra na Europskom veteranskom prvenstvu, prošetao sam dijelom za odmor igrača, ne bi li sreo nekog poznatog. Začujem “Mladeneee” i dođem do znanca, koji sjedi, na pivskoj klupi u prašini, koja, kada se s jedne strane prvi digne, drugi mora paziti da ne bude katapultiran. Kraj njega 2 štake. Pitam: “Pobogu, što ti se dogodilo?”, a on mi “objasni” da je pao s prvog kata i “zaradio” otvoreni prijelom noge, ali ne u Budimpešti, nego još doma. Doktorica, istovremeno igračica, svaku večer mu je previjala ranu. Nikako to nisam mogao shvatiti, on bi tamo samo ušao u arenu i predao meč, a zbog toga je podnio put, vrućinu, opasnost infekcije i gangrene… Samo zbog “rekreacije”, izložio se velikom zdravstvenom riziku. Ako netko ne štiti vlastito zdravlje, kako će tek znati tuđe?

Napokon smo došli i do glavne teme, a to je stolni tenis u doba koronavirusa. Da podsjetim, prethodno prvenstvo Sokaz-a je prekinuto, nakon 3. kola, “lockdown-om” (obveznim zatvaranjem dvorana), kada je dnevni broj zaraženih bio 35. 28.07., a tada je zaraženih bilo manje od 100, napisao sam blog Stolni tenis – u banani, te procijenio da je vjerojatnost regularnog održavanja slijedećeg prvenstva manja od 10%. Nakon 3 dana, zaobilazno, došao mi je odgovor da će se sigurno igrati. Danas se broj vrti oko 300, a kako će biti u jesen ili početkom zime, kada su posljedice zaraze 5 – 10 puta teže (Lauc), ne mogu ni pretpostaviti. U međuvremenu, objavljeni su podaci kako se širi virus (Trampuš):

  1. 50% kapljično (kašljanje i kihanje na manjoj udaljenosti);
  2. 40% aerosolom (do 14 m udaljenosti);
  3. 10% rukama.

Prepreke širenju su otvoreni prostor, gdje je slabije, i nošenje maski. Posljedice koje virus ostavlja na zaraženog su psihičke i fizičke. I, kao što se pita kolumnista TomićJapanci su otkazali Olimpijadu, a mi želimo spasiti igru u kojoj brkati mesari gađaju metalni obruč?”. Koja dvorana može osigurati minimalne uvjete, kada u njoj, bez provjetravanja, bude 40 – 50 igrača, koji se znoje, a neki pljuju na pod da im se tenisice ne kližu. Kao, prije ulaska u dvoranu, trebalo bi svakom izmjeriti temperaturu, a tko će sjediti na ulazu od 18 – 23 h? U Njemačkoj igrači, između  setova, nisu mijenjali stranu stola, a u novoj sezoni neće igrati parove. Interesantno, u početku, u Austriji su propisali da igrač, na drugoj ruci, u kojoj nema reket, treba imati rukavicu. Kod nas se nije mijenjao sustav natjecanja.

Ima li smisla rekreativnim igranjem stolnog tenisa ugroziti vlastito zdravlje? OK, svatko sa svojim životom može raditi što želi, ali, ako sam ja “napušen”, imam li pravo ugroziti vlastitu obitelj, ženu, oca, majku?

U ekipi Utrina-Gewo odlučili smo da nećemo igrati slijedeće prvenstvo. Da li treba potpuno prestati igrati? Ne, ako igrate i trenirate sa poznatima, u koje možete imati povjerenje.

IMG-20200815-WA0003

Stolni tenis – u banani

Za one nesklone kolokvijalnom jeziku, izraz “u banani” (Žargonaut) znači biti do grla u problemima. Da pojasnim, jer slika govori više od 1000 riječi, pogledajte jučerašnje “stanje” iz dvorane u Prečkom, sa 8 stolova, u udarnom terminu od 19 – 20 h, gdje su, u sezoni, svi popunjeni.

Precko_20200727

Istina, bilo je još par igrača i posjetitelja na galeriji, ali više nisu igrali. Najčešće su popunjena 1 – 2 stola, a nešto je bolje četvrtkom. Slično je i u dvorani Vjesnik, gdje sam bio u četvrtak, tamo se igralo na 3 stola (od 7). Merix (na Velesajmu) je zatvoren, igraju se samo turniri srijedom i subotom, gdje se zajedno okupi 40 – 50 igrača. Na Dobrom Dolu, u klimatiziranoj dvorani, gdje bi, na 2 stola, komotno moglo igrati 6 igrača, dođemo trojica. OK, reći ćete, ljeto je, vruće je, ljudi su na godišnjem odmoru… I prošlih godina je bilo slično, ali ovako slaba posjećenost je nešto novo. Kako je u dvoranama na moru (slika iz Poreča)?

Porec_20200714

Znači, 5 igrača na 6 stolova, od toga su 3 domaća (trener je u plavoj majici) i 2 gosta. Da zaključim, po osobnoj procjeni, trenutno igra manje od 10% igrača, dio ih se u ljetnim mjesecima prebacio na tenis. Sve je to posljedica Korone i ljeta, jer je, nakon 1. vala epidemije, kada u Hrvatskoj više dana nije bilo zaraženih, broj igrača pao na manje od 30%. Drugim riječima, igrače najviše motivira natjecanje (Sokaz), a ne održavanje vlastitog zdravlja, napredovanje u stolnoteniskoj tehnici ili druženje sa suigračima. Slično je i u mojoj ekipi, jer ostala dvojica igraju rjeđe od 1 mjesečno, iako za to nemaju objektivnih razloga. Da je sezona u toku, igrali bi barem utakmice, znači jednom tjedno.

Nije bolje ni ostalo, blog ima do 300 klikova dnevno (prije 600), pa zato nema ni novih objava, prodaja opreme je loša, jer što će nekom loptice ili gume, kada ne igra. Dvorane, sa prikazanom “popunjenosti” sigurno gube, samo je pitanje strpljenja koliko će izdržati. Sokaz forum  “prisvojio” je jedan od igrača, pa tamo objavljuje svoje osobne oglase o prodaji kupaćih gaća, te osobnog auta. Interesantno, prije par godina, dok još nisam digao ruke, administrator mi je cenzurirao objave o stolnom tenisu.

Po osobnoj procjeni, vjerojatnost regularnog odigravanja jesenskog prvenstva je manja od 10%, a za slijedeće proljeće manja od 50%. Zašto? Objasniti ću to jednom anegdotom, stvarnim događajem od prije 15 godina. Tada je kći trenirala u STK Velika Gorica-Stanfar, a i ja sam nešto malo igrao. Jedne večeri, na Sokaz utakmici, pojavio se igrač sa kapom navučenom do očiju, crven u licu, sa velikim prištevima, te “objasnio” da je u završnoj fazi prebolijevanja vodenih kozica. Kada sam mu rekao da nema smisla da takav igra, jer tamo treniraju djeca, koja se mogu zaraziti, nije odustao, jer, kao, nije više zarazan. Možda je i bio u pravu… Što hoću reći? U doba Korone, nikada ne možete biti sigurni da se u dvorani neće pojaviti neki zaraženi igrač ili koji ne zna ili koji treba biti u samoizolaciji, a prijatelji iz ekipe su ga nagovorili da dođe. U dvorani, u kojoj se na 7 – 9 stolova skupi 50 – 60 ljudi, polovica od njih bi se mogla zaraziti. Posebna su priča doajeni Sokaz-a, koji imaju već dosta godina, a nakon početka epidemije nisu, zbog straha od zaraze, ušli u dvoranu. Prema tome, dok se ne iskorijeni virus, sustav ekipnog  natjecanja nosi veliki rizik. Natjecatelji će se prilagoditi, pa će igrati lige, bez parova, a umjesto velikih turnira za sve starosne kategorije (npr. Stipančić, Zagiping), održavati će se pozivni pojedinačni turniri po grupama (max 12 igrača).

Kako su se ostali prilagodili? Nikako. Vlasnicima dvorana poručio sam da organiziraju alternativne načine natjecanja i treniranja (npr. piramidu), nisu učinili ništa. Također, mogli su smanjiti cijene igranja, jer prazni stolovi nikome ne koriste, pa poslije zaraditi na prodaji piva.

Ali, tako je to kod nas, u Hrvata, svi kukaju, traže pomoć države, a nitko ništa ne poduzima. Iako je, očigledno, popunjenost smještaja u Poreču manja od 30%, jer se neki hoteli uopće nisu otvorili, a slično je i s apartmanima, cijena kuglice sladoleda još uvijek je 10 kn, a boce piva u kafiću 26 kn.

P.S. Zašto stalno spominjem vlasnike dvorana? U njih je moć, jer “ispadanjem” samo jedne velike dvorane, cijelo natjecanje, u postojećem obliku, postaje neodrživo. Prema tome, oni mogu potaknuti promjene, kao što je epidemija rezultirala ukidanjem štampanja biltena.

Zoran Primorac

Možda niste primijetili, ali još niti jednog bloga o Zoranu Primorcu, na slici iz nekih pradavnih vremena. A, ne znam zašto, u zadnje vrijeme on svagdje iskače k’o “Jaca iz paštete”, pa ne mogu ni ja zanemariti tu činjenicu 🙂 .

Zoran_Primorac

Početi ću sa 2 anegdote, viđenja iz prve ruke. Kći je trenirala u dvorani 3 Doma Sportova u Zagrebu, a u dvorani 2 naša rukometna reprezentacija. I sjeo sam na tribine, da vidim kako to treniraju rukometaši. A tamo, po tribinama, gore – dolje po stepenicama, trčao je Zoran Primorac. I, započeo trening rukometaša, pod vodstvom Line Červara, a njima se neda, sve nešto se povlače, zabušavaju… U jednom trenutku Lino je zaustavio trening i pitao “Dečki, što vi tu mene za.ebavate? Pogledajte ovog čovjeka koji tu trči (Zorana), a počeo je prije vas? Kako vas nije sram?”. Je, Zoki je bio veliki radnik, a to se najbolje vidjelo kada bi pogledali obujam njegovih mišića na nogama. Druga anegdota je iz dvorane u Prečkom, na 1. memorijalu “Đorđe Novković”, a na otvaranje je došao njegov sin Boris. I, kao da će odigrati set protiv Zorana Primorca, Zoki mu nabacivao neke balone. U jednom trenu, Boris je rekao “Ja bih s tobom htio odigrati par stvarnih poena, da ja to osjetim…”. E, od tog trenutka, Zoran je zadavao takve rotacije da su loptice letjele 2 stola dalje. Ipak je on bio 2. igrač svijeta.

Da Vam ne prepričavam njegovu biografiju i razmišljanja, a rodio se i započeo karijeru u Zadru, najbolje da on to sam napravi, u režiji Matta Hetheringtona s Novog Zelanda. Sve to, u 2 nastavka, traje sat vremena, a preporučam pogledati.


Očito, osim radnog, imao je i znatan sportski talent, vidljiv iz ovog tehniciranja stolnoteniskom lopticom.

Interview s njim možete pročitati i na ITTF stranicama, čiji je i prethodni video zapis.

Često gostuje u USA, jer tamo se do nedavno imalo malo stolnoteniskog znanja, a dosta para. Tamo “fuša” i naš ex izbornik Korenić.

Gdje je on sada, nakon završetka igračke karijere? Trener je u ruskom UMMC, kamo je sada došao i naš Pucar, te predsjednik atletske komisije ITTF-a, zadužene za igrače.

Čime je još obilježeno njegovo ime? S 2 legendarna Butterfly drva, pri čemu je Primorac Classic OFF- “zakon” za početnike, a s Primorac Carbonom, koje je prikazano u recenziji TTD, prije 20 godina igrala je većina naših natjecatelja.

Sorry za Dana, koji se ne razumije u stolnoteniska drva, ali brže je bilo Butterfly Schlager Carbon, iste strukture, a deblje srednjice. No, krajem karijere ni on sam nije igrao sa “svojim” drvom, već sa Butterfly Timo Boll Spirit.

Ima li Zoran mana? Tko ih nema? Puno više uspjeha imao je tamo gdje se igralo za nagradni fond od Svjetskih (Europskih) prvenstava i Olimpijskih igara. U sjećanju je napad Antuna Vrdoljaka, koji je “optužio” Primorca da je na 7 Olimpijskih igara osvojio pola medalje (u paru sa Lupuleskuom). Dalje, u interviewu Waldnera, uz Andrzeja Grubbu, naveden je kao igrač koji je imao znatno veći potencijal od postignuća.

Za kraj, jedna zbirka njegovih ponajboljih poena.

Sokaz – entuzijazam i apatija

Sjećam se, u svojim stolnoteniskim počecima, nisam igrao ništa, tj. “pilio” sam cijeli stol backhandom, nisam znao nikog i nisam imao gdje igrati. Na sreću, imao sam znanca u Jesenovcu, 30 km od Zagreba, koji mi je omogućio da treniram sa njegovom Sokaz ekipom. Meni nije bilo teško i skupo, 2 – 3 puta tjedno, sjesti u auto i otići na trening 30 km od kuće.

Prije neku večer pričao sam sa bivšim suigračem, koji mi je tom prilikom rekao da igra već 50 godina, da uz 2 – 3 treninga tjedno, za to vrijeme nije propustio niti jednu sezonu Sokaz-a (zagrebačke rekreativne lige)! A, što tek reći o Tišljaru (na slici), koji je izrađivao stolnoteniska drva, s kojima neki još i danas igraju, a kada zadnjih godina nije mogao igrati, jer ga noge više nisu “slušale”, redovno je dolazio pred dvoranu u Kušlanovoj i sa interesom slušao sve stolnoteniske novosti. Ili, o Resmanu, koji bi na trening dolazio sa 2 torbe, pri čemu su u jednoj bili samo reketi koje je odlučio isprobati. Pri tome, svaki set bi odigrao sa drugim reketom, mislim da ga je smrt “zatekla” sa više od 2000 drva, od kojih su neka bila osobna od kineskih reprezentativaca. Ili, o Kibiju (Vladimir Kühbauch) koji bi nedjeljom organizirao igru parova, na kojoj bi se skupilo desetak igrača. Ima ih još takvih bivših (Novković, Kovačić…), neki su još uvijek živi. Što reći o igračima ekipe W&D 1968, koji u istom sastavu nastupaju već 52 godine? To je bio entuzijazam, za stolni tenis ništa nije bilo skupo, ni teško, neki igrači su mu posvetili cijeli život.

Tisljar

I sada, nakon 70 godina od osnutka Sokaz-a, došla je Korona. Da iskoristim dvije poslovice: “Na muci se poznaju junaci” i “Gdje postoji volja, postoji i način”, kriza koja svakog i sve stavlja na kušnju, test iskrenosti i stvarnosti. Objektivno, u sadašnjoj epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj, kada je dnevno 1 – 2 novooboljela, veća je vjerojatnost da će igrač stradati od “friškog” crijepa ili cigle koja mu je pala sa zgrade oštećene u potresu, nego od Koronavirusa. I, kako reagiraju sadašnje rukovodstvo i igrači? Odluka o prekidu ili nastavku mogla se prenositi video streamingom na Facebook-u ili Youtube-u, kako bi je svi članovi (igrači) mogli vidjeti, sudjelovati i postavljati pitanja. Prvenstvo je prekinuto, nakon odigrana samo 3 kola, iako se kup sistemom, u 4 tjedna, moglo odigrati do kraja. U krajnjoj liniji, rezultati su se mogli i poništiti, ali bi se nastavilo igrati. Na forumu, sa tom “idejom” nitko se nije javio, već sve samo interesira da li će se poništiti već odigrane utakmice (bodovi) i koliko će rukovodstvo naplatiti prijave za jesensku sezonu. “Normalno”, za naše podneblje, u svemu tome, rukovodstvo pokušava “oderati” igrače (ekipe) i iz postojeće situacije prisvojiti neopravdanu dobit. Pri tome, svi “copraju”, jer nemaju informacije, koliki su ukupni prihodi, a koji troškovi Udruge, čiji su stvarni vlasnici sami igrači. Na sam spomen da će u svemu najlošije proći privatni vlasnici stolnoteniskih dvorana, koji neće imati graničnu popunjenost 6 mjeseci, nitko se ni ne obazire, jer, kao, “rupa u džepu” njihova je briga. Ako ne mogu ili nemaju, neka crknu! A, gdje ćemo mi onda igrati? Ništa od toga nije dobro, to je apatija, jer osnovna smisao svega je bavljenje sportom (igra) i druženje, bodovi (rezultat) i novac su tu samo usputno.

Što ću ja u svemu tome? Ma, boli me briga za Sokaz, nastaviti ću igrati 3-4 puta tjedno, prodavati opremu igračima koji igraju u garažama, podrumima, na tavanima i plažama, kojima nikakvi bodovi i novac nisu važni. I dalje ću pisati blogove, a to što će se manje čitati, ne mogu riješiti. Što bih preporučio vlasnicima dvorana? Pa, da razmisle da li je stolni tenis za njih najbolji sport, jer da su se odlučili za fitness klub, imali bi pojedinačnu populaciju, sa znatno manje godina i drugim prioritetima, posjetitelje kojima je samo važno zdravlje i fizička priprema. Ako ipak odluče da ostanu, neka organiziraju drugi tip treninga i natjecanja, npr. piramidu, kakva se nekoć igrala na Koloniji (dvorani koja je u međuvremenu zatvorena).

Na kraju, pozdravio bi portal Pingić, s njihovom kapom na glavi, jer nema nikakvih prihoda od popularizacije stolnog tenisa, samo entuzijazam. Njegov idejni začetnik, s osmjehom dolazi na mečeve i tako ih završava, bez psovke (“teške riči”) ili bacanja reketa u ogradu.

Mladen_Vunderl

Stolnoteniski zalog

Prije neki dan napunio sam 60 godina, tj. ušao u 7. desetljeće. Drugim riječima, većinu svog aktivnog života već sam proživio. Što je, za mene, u svemu tome važno? Pa, zalog, nasljeđe koje sam dobio od roditelja, te što sam od toga prenio na svoju djecu. Ono je intelektualno (obrazovno), materijalno, moralno, sportsko… Normalno, čovjek se trudi da bude bolji od svojih roditelja, a djeca od njega.

Blog je “inspiriran” fotografijom koju je, prije par dana, na Facebook-u objavio trener Marko Habijanec, a sadrži isječak sa fotografijom iz novina 1991., na kojoj su tadašnji članovi STK Industrogradnja iz Zagreba.

STK_Industrogradnja_1991

Na slici su, kao što piše na vrhu, kadeti, juniori, seniori i treneri Ivan Vidolin, Damir Atiković, Ivan Juzbašić, Dado Šurbek, Dubravko Škorić, Roko Tošić, Marijo Vranaricic, Neven Juzbašić, Marko Habijanec, Zoran Primorac, Antonio Glavinić, Neven Karković, Branko Mikulec… Što reći, većina tih dečki bili su respektabilna europska stolnoteniska imena, npr. trener Dubravko Škorić danas je jedan od vodećih europskih trenera u “Liebherr Masters College” iz Ochsenhausena. Kako je završio klub? To je vidljivo iz slijedećeg članka, rukovodstva se posvađala oko dvorane, sada je tamo boksački ring.

OK, to je bilo prije 30 godina, a što je bilo prije 50 godina?
ITTF_Ranglista_1969

Na slici je ITTF rang lista za 1969., na kojoj su, među prvih 15, 3 jugoslavenska igrača, od toga 2 Hrvata. Vidite Vi tu nekog Francuza, Kineza, Engleza…? Mi smo bili takva stolnoteniska velesila.

Samo 15 godina unazad, u klubovima se još uvijek relativno dobro radilo, pa je Tibhar, sa tadašnjim trenerom i mladim igračima STK Večernji list, snimio seriju od 3 edukativna videa:


Idemo sada na današnje stanje. Na nedavnom Europskom prvenstvu za igrače do 21 godine, koje se od 4. – 8.3.2020. igralo u Varaždinu, imali smo 1 predstavnika u muškoj konkurenciji, sa sva 3 poraza u grupi, a od 5 naših igračica, samo je 1 uspjela proći grupu, da bi odmah zatim ispala. A, ti igrači će, slijedećih 15 godina, odrediti našu stolnotenisku budućnost. Što mislite, koliko je hrvatskih trenera došlo pogledati natjecanje?
2020-U21
Mislite da su bivši stolnoteniski velikani, unazad 50 godina, imali bolje uvjete, više novca ili znanja? Je li naše stolnotenisko nasljeđe nepovratno prokockano?

Svjetski dan stolnog tenisa 2020.

Tko bi tada, 06.04.2015., kada je sa istim naslovom objavljen blog, povjerovao da, 5 godina poslije, stolnog tenisa na njegov Svjetski dan, biti neće?

No, da ne bi bili uskraćeni, najprikladnijim mi se čini video od Adama Bobrow-a, poznatog stolnoteniskog zmijoljubca, pa da vidimo mi gdje je, kako i s kim to sve pingao:

K tome, da bi naglasio svoju osobnost, u firmi Andro su mu dizajnirali i posebne tenisice:

Bobrow_Tenisice

Da ne bi bilo sve bez i jednog našeg, da vidimo kako to, u njegovom društvu, pjeva (naglavačke) i pleše naš Tomislav Pucar:

No, nije Tomo poznat samo po svojim glazbenom umijeću i “ljubavi” prema Kerumu, već mu je, nakon nas, prošle godine i ITTF posvetio članak  “Spektakularni uspon Tomislava Pucara“. Ima li kakva nova vijest? Ima i to, napušta njemačku ligu i klub TTC RhönSprudel Fulda-Maberzell i odlazi u UMMC (ruska liga), na mjesto Gaćine, koji pak odlazi u Poljsku. Usput, klubovi su u situaciji da moraju ugovarati igrače, a ne znaju kako će završiti ovu, ni kada će započeti slijedeću sezonu. Na papiru našeg ex (i tekućeg?) prvaka vidio sam neka vrlo poznata stolnoteniska imena…

Da na kraju kažem nešto i o našoj “politici prodaje” u ova Corona vremena… Prodavaonica radi u oblaku i ako netko želi može kupiti gume, drvo, reket ili što već, uz zadržavanje socijalne distance. Budući da ne znam kada i kako će to koristiti, jer igranja nema do daljnjeg, koristeći blog namjerno neću “marketirati”, tj. nuditi nešto novo i/ili posebno povoljno.

VAR u stolnom tenisu

Telemetrija

Znate li onu, jednu od najpoznatijih, iz Smogovaca “Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali”? Tako Vam je to sa stolnim tenisom. Znači, puno igrača, na otkazanom veteranskom prvenstvu svijeta trebalo je nastupiti njih više od 5700, a novca nigdje! Kako to? Očito, stolni tenis je puno zabavnije igrati, nego gledati. Stolnoteniski veterani sa 50+ godina igranja, u dvoranama ne komentiraju mečeve Ma Longa, Xu Xina ili Time Bolla, već Nadala, Federera i Đokovića. Kada pogledate mečeve sa Svjetskog ili Europskog stolnoteniskog prvenstva, oko stolova, na arenama, nisu reklame svjetskih brandova, čija je takva i platežna sposobnost, već proizvođača (sponzora) opreme. Tek je glavni sponzor eventualno poznatija firma, poput Liebherr-a u Europi, dok je to, na svjetskim prvenstvima, neka kineska tvrtka, svaki puta druga, za koju nitko prije toga nije čuo. I tako dolazimo u situaciju da je natjecanje u odbojci na pijesku, koje se održava u Poreču, a sponzorira ga Swatch, puno luksuznije i izdašnije od Croatia Open-a u stolnom tenisu. Što tek reći o posjeti gledatelja na Slovenia Open-u, koji se održava u Otočecu ob Krki, mjestu sa 776 stanovnika, koji je marketinški potencijal tog natjecanja? No, stolni tenis bi htio biti kao i ostali “veliki” sportovi (nogomet, tenis, hokej na ledu), pa uvodi tehnološke novosti.

TTR

U stolnom tenisu se primjenjuje video tehnologija kod:

  • analize meča;

  • VAR (eng. Video Assistant Referee), tj. pomoć sucu, kod dodira loptice o rub stola ili mrežice, kako je navedeno u slijedećem ITTF članku , a detaljno je to opisao i EmRatThich, te ocjene ispravnosti servisa.

Koronavirus u stolnom tenisu

Namjerno sam malo pričekao sa temom, iako se u popisu potencijalnih nalazi već 2 – 3 tjedna. Iskustvo me uči da u SOKAZ-u nije pametno “trčati pred rudu”, jer, nezavisno od stvarnog razloga, tamo žive “likovi” koji samo čekaju da te popljuju… Tako je bilo kada sam molio da se razmisli o odgodi zimskog dijela prvenstva, u Zagrebu je bilo vrlo hladno (-10°C), a oko stolova dvorane Prečko 11°C, tako da su se kočili prsti, a na mojim Hurricane gumicama se kondenzirala vlaga. Sada je rasprava započela i na Forumu

Idemo prvo na natjecateljski stolni tenis. Možda netko od Vas zna, iz vijesti od 11.02.2020., a zbog razvoja Koronavirusa u Kini, njihova reprezentacija se za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u Busanu (J. Korea) pripremala u Kataru. Nakon toga, 2020 World Team Table Tennis Championships (WTTTC), koje se trebalo odigrati 22-29.03. je odgođeno za 21-28.06.2020. Nadalje, turniri Japan Open i Polish Open su otkazani, odgođen je Korea Open, a za 16.03. je zakazana sjednica ITTF-a. Europska federacija (ETTU) je otkazala sve predstojeće susrete polufinala Champions League, a pod velikim upitnikom je održavanje EYC u Zagrebu. Olimpijske igre u Tokyu, na koje se plasirala muška reprezentacija, također su pod znakom pitanja, a odgovarajuću odluku o zabrani natjecanja donio je i HSTS. Sportska zajednica Grada Pule zabranjuje, osim dvorana, korištenje i vanjskih terena, te tamo više nikakva sportska aktivnost nije dopuštena. STK Velika Gorica i STK Crikvenica obustavili su treninge mlađih kategorija.

EYC_2020_Zagreb

Idemo sada na rekreativce. Najveći potencijalni gubitnici su sudionici (?) WVC2020 (Svjetskog veteranskog prvenstva) koje se od 08-14.06. treba igrati u Bordeaux-u (Francuska). Prijavnina od €175 je već uplaćena, prijatelj je platio i smještaj €275, a, na sreću, još nije rezervirao i platio prijevoz. Na prvenstvo je prijavljeno više od 5700 igrača, od toga 12 Hrvata.

Iskreno, ne znam da li ima smisla održavati i igrati veteranske turnire, jer dovoljno je da se samo 1 igrač zarazi i eventualno smrtno strada, da sve to nema NIKAKVOG smisla. Za Sokaz, mislim da će se odigrati još maksimalno 1 – 2 kola, nakon čega će, vjerojatno, prvenstvo biti (PREKASNO!) obustavljeno.

Ne igranje stolnog tenisa u eri pandemije Koronavirusa, npr. situaciji kakva je momentalno u Italiji, nije ništa strašno, pričati će oni koji prežive. Najveći potencijalni gubitnici su dvorane, koje, ako imaju trošak najma, ne znam da li mogu izdržati bez prihoda. Trenerima koji su na “državnim jaslama” neće uzmanjkati.

P.S. Danas, prema obećanju, idem na Kamenita vrata zapaliti svijeću za Staneta (Lošića), u slavu njegove prve pobjede u Superligi.

P.P.S. Objavljen je novi datum održavanja Svjetskog veteranskog prvenstva (WVC), i to od 26.04. – 02.05.2021., o čemu detaljnije možete pročitati iz slijedeće vijesti. Igrati će se na 152 stola u izložbenom centru, 36 na velodromu, a za trening će biti dostupno dodatnih 40 stolova. Još uvijek mislim da od toga neće biti ništa, jer to bi značilo da je u svim zemljama svijeta savladan virus, u suprotnom na prvenstvu će se dogoditi pomor.

Bordeaux

Ubrzanje reakcije

Na temu ubrzanja reakcije objavljeni su slijedeći blogovi:

Ubrzanje_reakcije
Na slici je odnos centralnog i perifernog vida.

Da ne bi bilo da sam znanje “isisao iz malog prsta” (izmislio), na HTV2 se prikazuje francuska serija “On the Edge – 100 Jours”, čija 4. epizoda se zove “Refleks“. Konkretno, Marc Mouret si je dao zadatak da se u 100 dana pripremi za rukometnog vratara, kojem lopte od igrača dolaze brzinom 100 – 110 km/h. Da bi to postigao, potrebno je da ubrza svoju reakciju na najviši njemu mogući nivo. U epizodi se, također, spominje i stolni tenis, na kojeg se sve to jednako može primijeniti. Na žalost, kako je prikazivanje zaštićeno autorskim pravom, ne mogu Vam prenijeti epizodu, već ću pokušati opisati ključne detalje.

Razlikuju se nesvjesna motorika, npr. kada ste se uboli, koja ne koristi mozak, od one svjesne, koja je kod sporta mnogo važnija. Vrijeme između podražaja i pokreta čini vrijeme reakcije, najkraće je kod onih starosti od 20 – 25 godina, a s godinama se povećava. Vrijeme reakcije, u kraćem roku, može se malo poboljšati, no, specifičnim treningom snage, znatna je mogućnost povećanja eksplozivnosti i brzine. Centralni vid je jasan, no čini samo 1% ukupnog, dok je sve ostalo periferni vid, koji je znatno nejasniji, te ga treba osvijestiti i vježbati. Čim loptica uđe u vidno polje treba, kao pripremu za pokret, predvidjeti putanju. Vidne sposobnosti moguće je vježbati na AimBooster.com. Što je meta manja i zahtjeva veći pokret da se pogodi, preciznost je manja. Zvučni podražaj brži je od vidnog, a na reaktivnost utječu i naspavanost, te prehrana. Prije pokreta potrebno je stajati na prstima, te biti “mekan”. Brz se ne postaje izvodeći brze pokrete, već opuštenošću, a važna je i pantomima, tj. čitanje pokreta protivnika. Ponavljanjem pokreta, tj. treningom, skraćuje se vrijeme i povećava preciznost reakcije, a značajan utjecaj ima i predikcija. Tko želi biti učinkovit i brz, mora razmišljati kao mačka (citat iz filma).

AimBooster

O istoj temi objavljen je i članak na myTischtennis.de. U početku se trenira jednostavna reakcija, npr. kao kod starta trkača na 100 m. Slijedi trening različitih odziva na izbor, kada su nakon signala moguće različite reakcije (npr. nakon udarca protivnika moguće je izvesti blok, kontru ili spin). Reakcija izbora poboljšava se iskustvom i rutinom, a osnovni način postizanja je trening.

Idemo sada vidjeti što je nedavno o tome objavljeno na Youtube-u. Prvi je snimka treninga kineske ženske reprezentacije, a drugi edukativni video od TTD.