Dobne granice za stolni tenis

Danas ćemo o nečemu što do sada nismo napisali, a to su dobne granice za uspješno bavljenje stolnim tenisom. U prvom ćemo dijelu “konzultirati” EmRatThicha i njegov blog Pingsundy, a za rekreativce biti će to moje osobno iskustvo. Normalno, granice nisu apsolutne, već daju preporučljive dobne skupine i rezultate koji se mogu očekivati.

Ai_Fukuhara

Za buduće natjecatelje, koja je najviša dob kada moraju početi? 10 godina, optimum je 6 (po kineskim mjerilima), a Ma Long i Ai Fukuhara (na slici) su počeli sa 5. Prvo, pogledajte kineske klince iz Fuyana, kod njih nema stajanja, sve je u pokretu.

Među djecom iste dobi (godišta) važan je i “relativni starosni efekt”, tj. bolju perspektivu imaju djeca rođena u siječnju i veljači, o čemu detaljnije možete pročitati u članku “The Relative Age Effect in the Chinese National Table Tennis Team“. Svakako, kvaliteta treninga je važnija od kvantitete, bolje je 1 sat učiti ispravnu tehniku, od 5 sati neispravne. Pri tome, u klubu, djeci i roditeljima bi trebalo nedvosmisleno reći koja djeca, po svojim sposobnostima, pripadaju A skupini (natjecatelji, trening svaki dan), a koja B grupi (rekreativci, 2 – 3 puta tjedno).

Sada, pogledajte “trening” u GSTK Zagreb, snimljen 2018. za emisiju “Školska liga“, a povodom 70. obljetnice kluba. Zvuk je namjerno uklonjen, da bi obratili pažnju na tehniku igre i kretanja naše djece. Iako bitno stariji, tehnika igrača, brzina, pokretljivost su neusporedivi sa Kinezima, jedino u čemu naši prednjače je “oblekica”, sve brandirana (XIOM, Butterfly, Adidas…).

I, koja je to dob kada profesionalni stolnotenisač postiže svoj maksimum? 28.3 godine.

Koje su dobne granice i očekivanja kod rekreativnih igrača? Igrači često spominju kako su igrali u ranoj mladosti, prije 20 – 30 godina, ali nisu aktivno trenirali. No, taj podatak je, barem po mom iskustvu, zanemariv. Jer, koliko tijelo pamti nešto što je bilo prije toliko godina? Prema tome, ako ste se odlučili za aktivno igranje stolnog tenisa, uz minimalno 2 – 3 treninga tjedno, kvaliteta i brzina igre, a time i liga koju ćete doseći (npr. u Sokaz-u), bitno će biti određeni s dobi u kojoj ste počeli, i to kako slijedi:

  • do 30 odličan,
  • do 40 vrlo dobar,
  • do 50 dobar,
  • do 60 dovoljan,
  • preko 60 nedovoljan.

Drugim riječima, za dostizanje određene razine igre, a uz istu razinu sposobnosti, što ste stariji, morati ćete uložiti više rada (treninga).

Za igrače preko 50 godina vrijedi da koliko treningom napreduju u tehnici, toliko, zbog slabijeg vida (staračka dalekovidnost) i pokretljivosti, gube na brzini. U tim godinama igraču se čini da je loptica sve brža, a, u stvari, on je sve sporiji. U stolnom tenisu, zna se, brzina je sve. Zbog toga su igrači – početnici, u toj dobi, idealni kandidati za korištenje “materijala” (trave ili antispina), jer im služe da uspore igru. Dalje, česta je navada da ne nose naočale, čime još slabije vide, pa im se dešava da u udarcu promaše cijelu lopticu. Oni koji se još nisu obeshrabrili mogu pogledati uvod filma “Never too old for gold” (hrv. Nikad prestar za zlato), koji prati pripreme i nastup igrača na Svjetskom veteranskom prvenstvu 2010. u Hohhotu.

Servisna pravila u stolnom tenisu

Jedna od najspornijih “stvari” u rekreativnom stolnom tenisu su servisna pravila. Zašto baš rekreativnom, a ne i profesionalnom? Kod ovog prvog nije prisutan licencirani sudac. To i nije neki problem na turnirima, ako i kada sudi netko treći, jer on nije direktno zainteresiran, te je iz toga i “a priori” neutralan. Ali, u ekipnim natjecanjima (Sokaz), gdje jedan meč sudi domaći, a drugi gostujući igrač, često su pristrani, pa “žmire” na opstrukcije pravila “svog” igrača, ali zato izvrsno vide mane protivnika. Dalje, rekreativci, u pravilu, nisu školovani igrači, znatan broj ih i ne zna, u detalje, pravila stolnog tenisa. Koliko igrača ima neispravan servis? Po vlastitoj procjeni, 30 – 50%. Normalno, posljedica toga su svađe, predaja i napuštanje mečeva, te naknadne “jadikovke”. Pa, da vidimo što piše u pravilima stolnog tenisa:

Servisna_Pravila_1
Servisna_Pravila_2

Oni koji znaju engleski mogu sve to pogledati u video prezentaciji, te uobičajenim “odstupanjima” od pravila:

Pridodati ću još neke viđene “mane”:

  • ruka u kojoj je loptica nije skroz otvorena;
  • u trenutku kontakta reketa server isturi trbuščić, tako da protivniku loptica ostane skrivena;
  • loptica se iz ruke, prije servisa, nabacuje nazad, naprijed ili u stranu, tako da u padu nema vertikalnu putanju…

Nema više ili manje neispravnog servisa, svako odstupanje od servisnog pravila je identično, nezavisno, donosilo ono prednost serveru ili ne.

Ding_Ning_London_2012

Jedno od najpoznatijih suđenja pogrešnog servisa je iz meča na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, u finalu, između Ding Ning i Li Xiaoxia, koji je ova prva izgubila, o čemu se poslije raspravljalo u mnogim sportskim magazinima. Sutkinja je upropastila cijeli finalni meč, i pozornost, umjesto sa igračica, skrenula na sebe.

A, pogledajte i ovo:

Pa, ako profići ne znaju servirati, što tek onda reći rekreativcima? “Najbolji” je slučaj sa Baumom, kojem, prilikom pada, loptica ide iza glave, pa je primatelj “kao” ne vidi… Pitao je suca da li da si odreže glavu? 🙂

Stolni tenis u poduzećima

Davno, prije više od 50 godina, možda sam imao 5 ili 6, mama je radila na Radničkom sveučilištu “Moša Pijade” (danas Pučko otvoreno učilište Zagreb), a tata, preko puta Vukovarske, na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva – FER). Sudjelovali su u natjecanju parova u stolnom tenisu, a ja sam silno navijao, toliko da mi je to sjećanje, eto, ostalo do danas. Bilo je to doba “trulog” socijalizma, kada su poduzeća brinula i o ostalim aktivnostima svojih zaposlenika. Iz tog doba, a i nešto prije, datira i Sokaz (Rekreativna stolnoteniska liga Zagreba). Kao podsjetnik, iz monografije 5 godina SOSAGZ-a (Stolno-teniske organizacije sindikalnih aktiva grada Zagreba), možete pogledati popis ekipa koje su sudjelovale u natjecanju (npr. Lim, Pliva, Ventilator…).

Idemo na današnje stanje. Nedavno je zatvoreno jedno od posljednjih mjesta za igranje u zagrebačkim poduzećima, podrum RIZ-a u Božidarevićevoj. Poduzeće je u stečaju, pa ne može, u popodnevnim satima, osigurati čuvarsku službu. Prije toga, zatvorene su i druge dvorane, npr. u Pošti 2, gdje je igrala ekipa KUD “Golub”. Još vrlo malo poduzeća ima “svoje” stolnoteniske ekipe, pozitivan primjer je “Pliva”. No, mora li tome biti tako, da li je stolni tenis u poduzećima “mrtav”?

Preko bare, firma Killerspin, za koju nismo čuli duže vrijeme, u kojoj je legendarna Biba Golić (uz Iliju Lupuleskua, partnera u parovima našeg Zorana Primorca, kada su na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. osvojili srebrnu medalju) pokrenula je akciju UnplugNPlay (eng. Isključi se i igraj). Cilj programa je, tokom radnog vremena, pokrenuti zaposlenike informatičkih i sličnih poduzeća, one koji većinu svog radnog vremena provode sjedeći za računalima, na fizičku aktivnost igranja stolnog tenisa. U poduzećima, npr. na hodnicima, neiskorištenim konferencijskim dvoranama, skladištima i sličnim mjestima oni postavljaju stolove,  osiguravaju opremu za igru (rekete, mrežice, loptice), te organiziraju turnire među zaposlenicima. Jer, nije to mjesto samo za relaksaciju, već i za upoznavanje i zajedničko druženje. Evo, pogledajte kako to izgleda u jednoj poslovnoj zgradi, kakvih je danas pun Zagreb, u Chicagu:

Kakve to veze ima s nama? Pa, i kod nas je, u informatičkim firmama, prisutan isti trend. Navesti ću samo neka poduzeća iz Zagreba koja već imaju stolove: T-Com, Poslovna inteligencija, A1, Visage Technologies… Van Zagreba, svakako, naveo bi jednu od najvećih hrvatskih informatičkih firmi Infobip iz Vodnjana. Od kuda ja to sve znam? Dolaze ljudi i kupuju rekete. Katkada kupe i krivo, npr. služba nabave T-Com-a kupila je u Decathlonu stol za vanjsku upotrebu, koji prima 0% spina, i postavila ga u konferencijsku dvoranu. Ljudi ne znaju, nisu oni krivi… Kako im pomoći? Pa, jednostavno, u okviru Sokaz-a ili još bolje Saveza, napraviti plan i angažirati osobu na promociji stolnog tenisa u poduzećima, te ponuditi im kompletnu “uslugu”, od nabave opreme, preporuke trenera, pomoći oko sudjelovanja u natjecanju. Taj rad ne treba biti samo volonterski, jer što je u investiciji u poslovnu zgradu trošak nabave 4 – 5 stolova i 10 reketa? Manje od kapi u moru.

Stolni_tenis_u_poduzecima

Pa, zašto onda kod nas “nema sluha”? Odgovoriti ću Vam, posredno, pitanjem. Što mislite, kakav bi ja bio generalni direktor poduzeća Vetropack Straža d.d. iz Huma na Sutli, a da i dalje živim u Zagrebu i nikada ne odem u Hum? Sigurno, loš.

Na kraju, poruka svim poduzećima i zaposlenicima koji bi se htjeli baviti stolnim tenisom:

Cijena sna

Ovako je Qingdao (Kina), rodni grad Zhang Jikea, osvjetljenjem na 53 nebodera, 16.02. obilježio njegov 31. rođendan. Sada čekamo da Varaždin i njegov gradonačelnik Čehok, rodni grad bivšeg “manekena”, nadmaši Kineze u proslavi njegovog skorog 50. rođendana. No, šalu na stranu…

Sjećam se, kada sam prije 10-tak godina bio na jednom treningu u Zaboku, poslije, na kavi, jedan od prisutnih iz Hrvatskog skijaškog saveza opisao je kako će ta sezona roditelje Sofije Novoselić koštati €100000. Ona, u cijeloj karijeri, nije ostvarila značajnije rezultate, tako da sumnjam da su roditelji ikada povratili uloženi novac u njenu skijašku karijeru.

Idemo na stolni tenis, tamo se ipak bolje snalazimo. Koliko godišnje košta trening i natjecanja jednog mlađeg kadeta(tkinje) ili kadeta? O tome sam razgovarao sa trenerom iz Sv. Lovreča, koji je tvrdio da natjecateljska godina roditelje košta minimalno 5000 kn, što je opisano u blogu Natjecateljski turniri, a prosječno, sa opremom od minimalno 2 para guma, od 600 – 1000 kn mjesečno. I to samo nacionalna “karijera”.

Koliko godišnje košta stolni tenis klinca/klinceze sa međunarodnim ambicijama? 100000 kn, a to je opisano u članku na stranicama HSTS-a o Hani Arapović. Dotična bi trebala slijedeće sezone igrati Superligu za Pulu, a trenirati u Linzu (Austrija). Sumnjam da će, uz trening, natjecateljske i putne obveze moći pohađati i jednu smislenu srednju školu.

Jel’ to plafon? O, ne. Natjecateljska godina francuske seniorke Marie Migot košta €50000, a kao osobnog trenera angažirala je ex izbornika Hrvatske Nevena Cegnara. OK, nešto zaradi igrajući njemačku ligu, nešto dodatno da i predsjednik kluba, ali, sa 21. godinom, ona još uvijek nije na pozitivnoj 0. Kada će početi zarađivati novac od stolnog tenisa? Ne zna se!

Migot_Marie

Prema tome, stolnoteniski san košta. Većina natjecatelja neće ništa zaraditi od stolnog tenisa, već će stolni tenis zaraditi na njima. A, tko to? Pa, vlasnici klubova koji organiziraju turnire, Savez, prodavači opreme, privatni treneri… Tko može sanjati stolnoteniski san? Bogatuni.

Pro bono

Za navedeni izraz Wikipedia kaže: “Pro bono stoji za latinsku izreku pro bono publico. Pojam obično označava profesionalno savjetovanje ili zastupanje bez naknade… Pro bono je dakle volonterski rad, kao javna usluga.” Da to prevedemo “po naški”, ako si na jednoj strani dobio (zaradio), u redu je da, na drugoj strani, dio vratiš. A, zašto bi itko ikada išta vratio? Pa, da pokaže da posao ne radi samo zbog novca, već da ga uistinu voli, što će mu osigurati da radi bolje i s interesom, a i kupci (korisnici) će biti zadovoljniji. Tako bi to trebalo biti. I bilo je tako, nekoć.

Butterfly je od 2003. do 2008. objavljivao mjesečnik Butterfly News, koji su distribuirali e-mailom, sa vijestima iz svijeta stolnog tenisa, zatim, tu su bili članci o opremi, psihologiji, tehnici igre, a imali su i koristi od toga, jer bi u svakom broju detaljnije predstavili neki svoj proizvod. Bilo je tu jako dobrih članaka, npr. sjećam se cijele serije, tada njihovog glavnog trenera Maria Amižića, o psihologiji. Onda je došlo vrijeme interneta, pa je Butterfly, na svojim stranicama,  objavljivao članke u dijelu Butterfly Mag. Ali, zadnji članak je datiran sa 20.07.2018., i to je bila serija od 4 videa u čijem nastanku je sudjelovao Richard Prause, “maneken” je bio Tiago Apolonia, a bavili su se treningom na Butterfly robotu Amicus. I, od tada, znači 7 mjeseci ništa, što bi ba šatri rekli “štani”. Interesantno, na Butterly USA se članci i dalje objavljuju, zadnji su o rezultatima sa Portugal Open-a i smrti bivše svjetske prvakinje Zhang Li. Kanal Butterfly Japan na Youtube-u je prepun video zapisa, zadnji od prije 6 sati, interview sa Junom Mizutanijem, za kojeg kažu da već sada koristi nove gume Dignics 05. Ima i dio “Let Me Use Yours!!” (hrv. Da iskoristim tvoj!”), gdje 2 profića zamijene rekete, te opisuju prednosti i mane kombinacije drva i guma. Znači, samo nama Europljanima ne treba ništa dati (vratiti), već samo skupljati pare…

Slično je i sa Stigom. Oni, također, za nas ne-kosooke objavljuju malo, pa ništa, dok za kinesko tržište imaju cijelu seriju edukativnih videa o tehnici igre, prijenosa mečeva, sponzoriraju turnire na kojima sva djeca imaju Stiga majice.

OK. Pa, čemu im onda mi služimo? Očito, stolni tenis ne znamo igrati, ali zato smo lijepi i bogati, pa nas obasipaju najavama novih kolekcija oblekice, poput Donic-a ili XIOM-a:

Donic_Textile_2019
XIOM_Textile_2019_1
XIOM_Textile_2019_2

A, ima li onih koji više daju, nego zarađuju? Ima i toga. Zovu se Stag, sjedište im je u Indiji, po zemljama ex Balkana i Italiji donirali su mnoštvo stolova, a ne znam da neki igrač igra s njihovim drvom ili gumama, eventualno prodaju loptice. Stag je globalni sportski brand, no ne znam da li će ikada vratiti novac uložen u stolni tenis. Na slici je njihov predstavnik (u sredini), u društvu Predsjednika našeg saveza i trenera Štencla.

Stag

A, sada “magarac na zadnje mjesto”. Ovaj blog do sada ima 715 članaka, pri čemu je za pisanje (od ideje, pisanja, uređivanja fotki i videa, te prosječno barem 10-tak jezičnih i gramatičkih ispravaka) svakog potrebno oko 4 sata. Znači, do sada je, u proteklih nešto više od 5 godina, utrošeno oko 3000 radnih sati, tj. više od jedne cijele radne godine. Vjerojatno, da je isto vrijeme iskorišteno na trening, igrao bih znatno bolje. Ili, ne bih? Tome treba pridodati i trošak hostinga, momentalno $8 mjesečno na Digital Ocean-u, ukupno oko 4000 kn. Ali, nije mi žao, prikupljeno je skoro 900 tisuća klikova, ne znam kako bih na drugi način povećao interes za stolni tenis. No, šteta što okruženje (oficijalni stolni tenis) nije poticajnije, njima je da me se riješe, jer imao bih i dvoranu sa 5 – 6 stolova, trening centar za rekreativce i natjecatelje, stolnoteniski kamp na moru… Ali, ovako, nema me nigdje, niti na stranicama Sokaz-a, niti Saveza, za njih sam “hodajući mrtvac” (eng. Dead man walking). Ali, neće pokopati mene, već stolni tenis.

Nije u šoldima sve! Ili je?

Za sve koji se slabo razumiju u dalmatinski šoldi su novci. Normalno, muzički uvod je obavezan, prilikom dočeka “Vatrenih” na Trgu Bana Jelačića, a nakon Svjetskog prvenstva:

Tko može i treba pjevati pjesmu sa temom iz naslova? Pa, nogometaši, oni su puni love, to sigurno nisu stolnotenisači. Iako je na tu temu već pisano u Ekonomska računicaDobra stara vremenaVijesti iz nesvijesti i Koliko para, toliko…. Na ovaj najnoviji blog me “nadahnuo” ex europski prvak Michael Maze. U interview-u “A Day in the Life of a Pro Player” za Table Tennis Daily izjavio je (20:00) da pobjeda na europskom TOP16 (ovogodišnji je Ovtcharov) donosi zaradu od $6000 – 8000, isto kao i 2003., što smatra sramotnim. Možda se zarada od 40000 kn čini dostatnom za naše prilike, ali nikako za danske, gdje kava u pubu košta 80 kn, a hamburger 120 kn.

U videu, kojeg svakako preporučam, vidi se da Michael nema vlastiti auto, već vozi Hyundai od sunarodnjaka Jonathana Grotha, 21. igrača na svjetskoj rang listi, koji sigurno nije za bogatune, svi naši nogometaši imaju bolji 🙂 . Kako financijski stoji nogomet u odnosu na stolni tenis?

FIFA je u 2017. imala prihod od 734 miliona $, ITTF od 19 miliona $, znači 38 puta više. HNS je u 2016. imao prihode od 202 miliona kn, a HSTS od 3.5 miliona kn, znači 57 puta više!

Kako tu pojedinačno stoje naši stolnotenisači? Prvo, pogledajte nedavni meč austrijske lige našeg reprezentativca Frane Tomislava Kojića protiv Cheng Weixinga.

Ne igra loše, a nedavno je na Challengeru pobijedio i Aleksandra Karakaševića. Pa, koliko on godišnje “teži” (zarađuje)? Oko €18000. Puno, malo? Za usporedbu, završeni ing. elektrotehnike (M.Sc.), početnik, na radnom mjestu u inozemstvu, zarađuje dvostruko. Dok karijera stolnotenisača može trajati maksimalno do 40 – 45, inženjerska traje do umirovljenja. Stolnoteniski ugovori su na godinu, dvije, inženjerski trajni, stolnotenisača svaka ozljeda izbacuje iz ugovora, inženjeri idu na plaćeno bolovanje. Treba još?

Prema tome, ako naiđete na motorički i radno talentirano dijete, sklono sportu, nemojte ga s nogometnog igrališta dovoditi u stolnotenisku dvoranu. Isto vrijedi i za djecu koja su dobra u školi, tamo im je puno perspektivnije. Za koga je onda stolni tenis? Samo za one koji ga neće shvatiti previše ozbiljno, tek kao rekreaciju (hobby).

P.S. Kao anegdota, nedavno se igralo četvrtfinale europske Lige prvakinja, gdje je nastupila i “domaća” ekipa Dr. Časl, sa 3 Kineskinje (Jie Li, Yu Fu i Hoi Kem Doo). U prvom meču protiv francuske ekipe ETIVAL CLAIREFONTAINE ASRTT pobijedile su sa 3 : 0, a u drugom meču, koji su, zbog smanjenja troškova, također, igrale u gostima, “naše” su izgubile sa 1 : 3. Kako, zašto? Pa, igračice Dr. Časla, nakon što su povele s 1 : 0 i osigurale ukupnu pobjedu, prestale su igrati, te izgubile ostala 3 meča. Jer, nije njima stalo do ugleda kluba, iako se u njih godišnje ulaže €50000, već samo do zarade, koja je ugovorena za ukupnu pobjedu, a ne po pojedinačno dobivenoj partiji.

Dr_Casl

Kontrola reketa

Moram odmah reći, nisam izvrstan poznavatelj svih sportova, ali, osim Formule 1, ne pada mi na pamet drugi koji ima tolike propise o ispravnosti opreme kao stolni tenis, prvenstveno reketa. Normalno, kada postoje brojni propisi, na ITTF-u je, a onda na nacionalnim Savezima, da osigura dosljedno provođenje i kontrolu. U suprotnom, omogućiti će se igračima, koji “zaobilaze” propise, nepravedna prednost. No, u interesu je ITTF-a da pravila nisu prestroga, jer o uplatama proizvođača opreme znatno ovise njihovi prihodi od registracije i kontrole, a i kasniji marketinški, od reklamiranja, npr. na web stranicama ili turnirima, što je direktni sukob interesa. Indikativno je da nema niti jedne nezavisne organizacije ili laboratorija koji bi izvodio sustavnu i/ili nasumičnu kontrolu.

ITTF kontrolira:

  • loptice,
  • podove,
  • mrežice,
  • stolove,
  • rekete.

U ovom blogu prvenstveno ću se koncentrirati na provjeru ispravnosti reketa, jer je tu u praksi najčešće “vrludanje”, iako je bilo slučajeva i sa mrežicama, gdje bi je protivnik, prije meča, namjerno podignuo za 10 mm.

Pa, pogledajmo Pravila stolnog tenisa i regulativu koja to tretira:

Pravila_Reket_1
Pravila_Reket_2

Detalji kontrole objašnjeni su u Technical Leaflet T4: Racket Coverings i Technical Leaflet T9: Racket Control. Da bi se sa određenom gumom bilo dozvoljeno igrati ona mora biti na najnovijoj ITTF listi, dok za drva ne postoji obveza registracije i kontrole. Pogledajte kako se na službenom ITTF natjecanju izvodi kontrola reketa, te otpora gume sa pipcima (softa ili trave):


Nekom tko se stolnim tenisom ne bavi intenzivno, sve to izgleda OK. A, da li je zaista? Sada ću, iz prakse, navesti neke od najčešćih opstrukcija pravila:

  • Pravilo 2.4.5 navodi da sve plohe reketa moraju biti krute, ravne i neprekinute, no neki igrači sa “materijalom” buše drvo, tako da nejednako odbija, pogodi li loptica puno drvo ili rupu, što, kada je nalijepljena guma, nije moguće ustanoviti, osim testom ravnomjernog odbijanja loptice, što nitko ne radi. U pravilu 2.4.2 navedeno je da 85% drva mora biti od prirodnih furnira, pri čemu je dodatno zadana maksimalna debljina sloja “materijala” (arylate-carbona, fiberglasa i sl.), što nije provjerljivo.
  • Pravilo 2.4.3 o maksimalnoj debljini glatke gume od 4 mm igrači “zaobilaze” radeći stepenice uz dršku, tako da guma “utone” ispod razine drva;
  • Pravilo 2.4.6 o odsjaju gume eliminiralo je stare tacky kineske gume (npr. DHS Hurricane3 ili Friendship Super-FX), a mat gume imaju manju hvatljivost. No, neki igrači, prije meča, premazuju glatku gumu posebnim uljem, te na taj način lijepe lopticu.
  • Pravilo 2.4.7 trebalo bi “hvatati” zabranjeni tuning, no to nije moguće, jer je većina modernih guma tvornički premazano tekućinom za bolje odbijanje, a, pored toga, ITTF aparat ne hvata većinu kineskih tuninga (Haifu, Dianchi, Ku Lei…). Javna je tajna da svi profići tuniraju gume.
  • Pravilo o minimalnoj hvatljivosti guma sa pipcima od 50 mN ustanovljava se proizvoljno, u 2. videu, sa 3 loptice. Isto pravilo ne vrijedi i za glatke gume, te one mogu biti bez otpora (frictionless), što su iskoristili proizvođači antispin guma (npr. Der-Materialspezialist Diabolic). Trave se mogu “pričvrstiti” na drvo, a da se navedenim ITTF testom to ne može ustanoviti. Dalje, dozvoljene su gume sa pipcima u obliku cilindara i konusa, ali ne i obrnutih konusa (npr. Yung 63-9A), te kombinacija. Propisana je i maksimalna dimenzija pipaca, visina od 2 mm, te njihova gustoća, što krše “Big pips” trave (npr. Globe Mo Wang III).

Pokušao sam navesti najčešća odstupanja, no mašta igrača čini svašta, pa je neograničena u izmišljanju “receptura” kako zaobići pravila. Profesionalne igrače koje ITTF “uhvati” sa neispravnim reketom idu na posebnu listu, te nakon 4 prekršaja budu kažnjeni sa 1 godinom suspenzije.

U svijetu ista pravila vrijede za natjecateljski, kao i rekreativni stolni tenis. Ali, ne i kod nas. U Sokaz-u se ne primjenjuje lista dozvoljenih guma, a ne znam da li se to odnosi i na ostale “specijalitete”, npr. nedostajuće pipce na travi, gume s kojih je nemoguće ustanoviti proizvođača i model, crvene gume koje nakon više od 20 godina korištenja imaju veliku crnu mrlju na sredini, npr. kao kod travaroša koji ima takvu gumu iz ruske (!) proizvodnje, a pogledajte “primjerak” softa protiv kojeg sam morao igrati:

Kontrola_Reketa

Kod nas Savez nema niti jedne sprave namijenjene za kontrolu guma, već suci, prije meča, samo kontroliraju da li je oštećena, ravninu, te eventualno debljinu mjeračem mrežice. a većina ne poznaje i kontrolira listu dozvoljenih guma, što naknadno dovodi do spora. Na utakmici Superlige (prije 1. lige) sudac je igračici iz Delnica dozvolio igranje sa gumom koje nije bilo na listi.

Kako mi tu možemo pomoći? Malo, pa nikako. Sprava za mjerenje debljine gume DHS Rubber Thickness Measurement snižena je sa stare cijene od €350.00, na novu od €262.50. No, ono što možemo je igračima olakšati izbor guma i drva. U tu svrhu služe zlatarska vaga, koja mjeri težinu drva i guma na desetinku grama, pomična mjerka (šubler) za mjerenje debljine drva, okular za mjerenje debljine spužve na gumi, te, od nedavno, durometar za utvrđivanje stvarne tvrdoće spužve.

Kontrola_Reketa_Mladen

P.S. Što Vi konkretno možete napraviti ako se nađete preko puta protivnika sa neispravnim reketom, što je identično kao da se natječete protiv dopingiranog sportaša? Baš ništa, oni koji to nisu mogli (htjeli) prihvatiti još uvijek treniraju i igraju, ali su odustali od natjecanja.

Ciljevi

U svakoj aktivnosti, pa tako i u igranju stolnog tenisa, igrač mora imati cilj. Može krenuti i bez jasnog cilja, ali nije vjerojatno da će ta aktivnost dulje potrajati. Naići će nešto novo, na izgled interesantnije i igrač će “odlepršati”. Što viši cilj postavio, normalno, za njegovo ostvarenje su potrebna i veća sredstva. Ona su novčana, vremenska, organizacijska, misaona, znači intenzivno razmišljati kako ostvariti postavljeni cilj. Generalni “problem” sa stolnim tenisom je da se u njemu relativno sporo napreduje. Iako početni koraci mogu biti brzi i učinkoviti, s vremenom i za svaki mali iskorak treba uložiti sve veći trud. Ciljevi mogu biti realni i nerealni. Nerealni cilj neće onemogućiti napredovanje, dapače, ali cijelo vrijeme će biti prisutan osjećaj neuspjeha.

Kada sam počinjao sa stolnoteniskom “karijerom” u 47. godini, nakon početne borbe sa lopticom i reketom, te udaranjem “Uhvati kako možeš” (eng. Catch as catch can), što je trajalo prvih godinu, dvije, zamislio sam si da bih jednog dana želio igrati 1. ligu Sokaz-a. Tada mi nije bilo jasno što je sve za to potrebno, ni kako to ostvariti, već je to više bila mantra. Igrao sam skoro svakodnevno, po raznim dvoranama, rijetko je bilo koje u kojoj me nije bilo, mijenjao drva i gume, angažirao trenere/ice. Nakon 5 – 6 godina shvatio sam da mi je taj cilj neostvariv, a da bi imao smisla. Jednostavno, bio sam prestar kada sam počeo, nisam imao ni talenta, a nisam želio iskoristiti lukavstvo, u vidu neke “fenirane” trave. Igrati neku ligu, a da te pri tome svi “tamburaju” (biti “pauza” igrač), nema smisla, opstanak je opravdan tek sa trećinom pobjeda. Sada, nakon 12 godina, sa 5 treninga tjedno, realno bih, kao 3. igrač, mogao igrati do 6. lige.

Ciljevi nisu fiksni, već su vremenom promjenjivi. Igrač koji momentalno najviše trenira u Sokaz-u, svakog dana, plaća trenere i sparing partnere/ice, pri tome se još i kondicijski priprema, te koristi dodatke prehrani, u 6 godina uspio je ući u sam vrh Sokaz natjecanja, TOP10. Ali, nije mu dosta! Pokušava igrati sa natjecateljima, ali tamo ne može dobiti boljeg juniora. Jednostavno je prespor i tu “stepenicu” više ne može prijeći. Nedavno me pitao kako da poboljša igru? Odgovor je jednostavan. Servis i prijem servisa čine 50% igre, a za to, uz maštu, treba odservirati milion loptica. Nije on jedini takav. Još jedan igrač u godinama je iz 1. lige Sokaz-a prešao u regularno natjecanje, sada igra 2. hrvatsku ligu. Zašto je katkada lakše igrati sa natjecateljima nego sa rekreativcima? Školovani igrači, u pravilu, imaju šabloniziranu igru, kod rekreativnih toga nema, svaki je svoja “priča”.

Cilj ne mora biti sudjelovanje u službenom natjecanju. Može biti postati glavna “faca” u društvu koje redovno igra u nekoj dvorani, tavanu ili garaži, neki su pak “kraljevi” betonskih stolova. Drugi mogu samo lupati lopticu, dobro se iskakati, iznojiti i nakon toga popiti pivo. Sve je to OK.

Treba razmisliti da li je cilj kratkoročan, pobijediti svoje sadašnje protivnike ili usvojiti kompletnu tehniku udaraca i kretanja u stolnom tenisu, sa obje strane, za što treba više godina. Ako je cilj pobjeda, “materijal” (soft, trava ili antispin) biti će od velike pomoći. No, samo izgrađivanje ispravne tehnike igre dugoročno će donijeti napredak. Nije mali broj “travaroša” kojima se nakon uvođenja plastičnih loptica, sa smanjenom rotacijom, igra potpuno “raspala”, jer su 90% loptica gurkali svojim materijalom, a na drugoj strani (FH) ne znaju izvesti običnu kontru.

Često se iz poraza mnogo više nauči nego iz pobjeda. Jer, ako ti ne ide na jedan način, to te tjera da razmišljaš, izmisliš novi servis, te nastavak igre. Ako te protivnik razvaljuje 1. spinom, pa te u nastavku otjera u pasivu, moraš skratiti servis, zatvoriti igru. Da li je cilj 1. lopticom “ubiti” protivnika ili prebaciti ih što više preko mreže, pa čekati tuđu pogrešku?

Sve to treba uzeti i kod slaganja idealnog reketa, znači da li “iskoristiti” sadašnje udarce ili napraviti takav kakav će dugoročno omogućiti usvajanje optimalne tehnike.

P.S. U naselju Dugave (Zagreb), u blizini osnovne škole, postavili su 3 nova betonska stola, pa se veselim stolnoteniskom proljeću i ljetu. Možda organiziram i Dugave Open, svjetsko prvenstvo u igri na betonskim stolovima  🙂 .

Stol_Dugave

Stolnoteniske trenirke

Vakula (hrv. meterološki ekspert) kaže da će ovaj tjedan završiti era toplog vremena, kada se u stolnotenisku dvoranu moglo otići samo u kratkim hlačama i majici, te u torbi imati još jednu, dvije majice za presvući. Prema tome, morati ćete još nešto obući, a svakako najpraktičnije su trenirke, pa ćemo toj temi posvetiti blog.

E, tu sam stao, pa mjesec dana “ni makac”. Prvo sam zamijenio računalo, jer je staro “rikavalo”, a prijenos svih programa i podataka je prilično zahtjevan, posebno kada je u pitanju i nova verzija Windows-a. Uvijek nešto ne radi ili bi moglo bolje. Onda je došao novi mobitel (Samsung), jer je stari (Xiaomi) stalno javljao da nema prostora. Ista priča, novi Launcher, dosta posla. Ali, sada je to iza mene, sve radi kako valja, pa idemo u nastavak…

O stolnoteniskim trenirkama još nije bilo riječi, a zimskim jaknama ću posvetiti neki blog, valjda, slijedeće zime.

Zašto, uopće, kupiti stolnotenisku trenirku, koja korist? Prvo, u njoj se može zagrijavati, a skinuti je tek prije meča. Pri tome, zgodno je da se donji dio može svući neposredno prije, bez skidanja tenisica, jer imaju zatvarače na nogavicama. Ako je u dvorani hladno, 10 – 15°C, u stolnoteniskoj trenirci se može i igrati. Većina klupskih igrača, u standardnoj “postavi” imaju i tu opremu.

Materijali od kojeg su napravljene su polyester i mikrofibra, a nije mi poznato da neki stolnoteniski brand još drži trenirke od pamuka, iako ih oni stariji preferiraju. Polyester je slabo disao, pa se u njemu znojilo, dok su nove od mikrofibre prozračne. Sada, tu su različiti nazivi tehnologije, npr. Quick Dry kod Gewo, koji se razlikuju između proizvođača, no suština je identična. Zgodno je što se trenirke, nakon pranja, ne trebaju peglati.

XIOM_Excalibur

U svemu tome, u dizajnu postoje tradicionalisti i modernisti. Kod Stige, između generacija, vrlo je sličan izbor boja, jedina razlika je u položaju crte, da li ide od gore na dolje, od lijeva na desno i sl. Od modernista bi izdvojio XIOM, koje su različite od ostalih, po materijalima i dizajnu, npr. model Excalibur je imao kapuljaču.

XIOM_Excalibur

Neki brandovi, npr. Gewo i Contra omogućavaju zasebnu nabavu gornjeg i donjeg dijela istog modela trenirke, što koriste igrači koji nisu “standardni” (npr. donji dio M, gornji dio L).

Butterfly nudi trenirke sa oznakom 2 + 1, što znači da garantiraju da će identičnu trenirku imati na cjeniku minimalno 2 godine, sa još 1 godinom produžetka. To je pogodno za momčadi, jer novi igrač može nabaviti istu trenirku.

Gewo neke modele nudi u kombinaciji 1 gornjeg dijela i 2 hlača, pa izgleda da igrač ima 2 različite trenirke.

Idemo sada o cijenama. Standardna cijena, kod većine brandova, za nove modele je €89.90, a kod nekih je i skuplja, što je prilično nepovoljno. No, većina ih se, već slijedeće sezone, prodaje uz znatne popuste, koji idu do 60 – 80%. “Kvaka” je da kod modela na rasprodaji nema svih brojeva i kombinacija boja. Ako pogledate naš cjenik vidjeti ćete priličan izbor za rekreativce, po posebno povoljnim cijenama, tako da su modeli Gewo i Contra 200 kn, Stiga, Tibhar i TSP po 250 kn, Butterfly od 320 – 350 kn. Za taj novac nije moguće naći kvalitetnu trenirku poznatog branda (Adidas, Nike, Puma i sl.) niti u jednoj sportskoj prodavaonici.

Jeftilen reketi IV

Smisao svega ovdje napisanog je želja i nastojanje da svakim danom postajemo sve bolji. Tako je i sa reketima koji Vam se nude. Počelo je sa najpovoljnijima, od kineskih guma i drva (Jeftilen reketi I i Jeftilen reketi II), nastavilo se sa optimalnim europskim početničkim reketom (Jeftilen reketi III), a sada idemo do natjecateljskog primjerka, s kojim bi mogli nastupiti na Pro Tour natjecanju ili, slijedeće godine, na Europskom veteranskom prvenstvu u Budimpešti.

Sjećam se priče jednog našeg igrača koji je neko vrijeme poslovno proveo u Švedskoj. Da mu za to vrijeme ne bi pala forma, trenirao je stolni tenis u klubu Spårvägens BTK u Stockholmu, gdje je glavni trener bio Mikael “Äpplet” Appelgren, a navraćao je i J-O, koji je tamo i počeo. U sklopu kluba bila je prodavaonica TTEX.se, koja prodaje i Butterfly opremu. I, kao normalno, tamo su ulazili igrači (Šveđani) i kupovali rekete. Na drvo Butterfly Apolonia ZLC, Butterfly Zhang Jike ALC ili slično (cijena €183.21), zalijepili bi dvije gume Butterfly Tenergy 05 2.1 (cijena €67.44 po komadu), tako da je ukupna cijena reketa bila €318.09 (oko 2400 kn). No, lako je tako, može se, ima se… Ako drvo i ne odgovara savršeno, problema nema, kupi se novo. Znate kada ćemo mi biti u takvoj situaciji? Nikada, pa ni tada. Prema tome, treba pronaći neki povoljniji put, kako doći do vrhunskog reketa, a za relativno mali novac. I, tako je nastao Jeftilen reket IV, po cijeni od 400 – 520 kn.

Što se nudi:

  1. novo drvo Tibhar OEM (tvorničko), carbonsko ili wenge završni furnir, sa konkavnom drškom, po 130 kn ili neko povoljno drvo ostalih proizvođača, od 200 – 250 kn, sva u brzinskoj klasi OFF do OFF+, carbonsko ili od 7 slojeva furnira (Sanwei CC, TSP X.Series Offensive Carbon, Yasaka Overdrive, DHS PG-7, Galaxy T-11, Gewo Velox α Speedster, Sanwei Fextra, XIOM Zeta Offensive…);
  2. rabljene gume Tibhar Evolution MX-P 2.1 crvena/crna, profesionalne tvrdoće H50, od “sponzoruša” igrača, kratko igrane (dotični ih mijenja svaka 3 treninga, taman ih razradi), sa novim zaštitnim folijama za grippy gume, po 270 kn (par);
  3. Lijepljenje i rubna traka gratis.

Koliko na zalihi ima takvih reketa? Momentalno 6 – 7 komada.

Jeftilen_reketi_IV

Da zaključim, sa ulaganjem 5 – 6 puta manjim od “švedskog” možete doći do vrhunskog natjecateljskog reketa. Interesantno? Još “samo” treba znati igrati i iskoristiti potencijal reketa.