Parkovni stolni tenis

Sve što će ovdje biti napisano odnosi se i na plaže (morske, jezerske i riječne). Svaki stolni tenis je bolji od nikakvog. Koliko pratim dvorane u Zagrebu (Velesajam, Prečko i Dobri Dol) većina (90%) igrača nije se vratila sa Covid “odmora”. Ako u parku mogu igrati najveći, nema razloga da i Vi to ne bi mogli.

Grand Slam šampion Zhang Jike sada igra po kineskim parkovima…

Timo Boll, u suradnji sa gradonačelnikom Düsseldorfa, pokreće kampanju da građani, nezavisno od dobi, koriste 650 kamenih stolova u gradu. Izradili su aplikaciju za mobitel kako bi svaki igrač lakše pronašao stolnoteniskog partnera, a imaju i odgovarajuću web stranicu.

Timo_Boll_Park

Ovako je to u Moskvi…

Parkovni_Stolni_Tenis

Ako Vam nedostaje nešto od opreme, npr. na stolu nema ugrađene mrežice, problema nema, tu je Gewo katalog s artiklima za tu namjenu. Nešto od toga je kod nas na zalihi, drugo se može naručiti.

Ako još uvijek mislite da se u parku ili na plaži ne može odigrati ozbiljna partija, varate se, pogledajte ovo.

Analiza tehnike i igre

Kao uvijek, prvo ide uvod.

Imali mi nekoć vrhunskog mladog igrača, trostrukog kadetskog prvaka Europe.

Borna_Kovac

I, dok je on u STK Industrogradnji trenirao, mi smo listali najnovije japanske stolnoteniske časopise, s tehnikom igre, npr. kako je to prikazano na slijedećim fotografijama BH spina… Tako su to, nekoć, treneri analizirali.

TT_Technic

Priča naš najpoznatiji trener, na jednom od međunarodnih turnira, izgledalo je da taj mladi igrač igra dobro, da je velika nada. Istina, bio je fizički superiorniji od svojih tadašnjih protivnika. Ali, kada bi on stao preko puta njega, jednostavno, loptica mu “nije išla”. Možda je tehnika i bila dobra, ali nije bilo dovoljno akceleracije, pa, zbog toga, ni brzine, spina i snage. Hop! Znači, sve izgleda izvrsno, igrač/ica ima i rezultate, a opet nije dobro.

Da se to ne bi dešavalo, a korištenjem umjetne inteligencije, javljaju se najnoviji alati za video analizu tehnike i igre, čiji razvoj traži izvrsno poznavanje računala (mobitela), te tehnike stolnoteniske igre. Ovdje ćemo navesti 3 takva pokušaja, a Kinezi, vjerojatno, imaju sličan. Prvi je PERFORMANCE BIOMECHANICS ACADEMY TABLE TENNIS, naveden u blogu EmRatThicha, a prikazane su i komparativne analize FH spina kineskih igrača. Drugi je betterplay.ai, kojem se pošalje video treninga i/ili meč(ev)a, te dobije njegova analiza.




Nedavno je ITTF potpisao ugovor o razvoju slične aplikacije sa indijskom softwerskom tvrtkom Stupa Analytics, koja na Youtube-u ima svoj kanal, pa je organiziran i odgovarajući Webinar na temu “Analytics & AI in Table Tennis“.


Hook servis

Moram reći da sam se zadnjih dana “malo” iznervirao gledajući naše igrače/ice na turnirima. Kao, imaju ambiciju da postanu i/ili postignu nešto na međunarodnoj sceni, a nezavisno od toga što gube, cijeli meč serviraju isti (pendulum) servis. Da barem pokušaju nešto promijeniti…

Hook na engleskom znači kuka. Na početku idu dva uvodna objašnjenja kako se izvodi.


Servis je detaljno objašnjen od strane USA Table Tennisa. Na stranicama PingSunday prikazano je kako se malom varijacijom kuta reketa generira donja (underspin) i gornja rotacija (spin), a moguće je, bez znatnih promjena, servirati lijevo i desno (u FH ili BH), kratko i dugo. Tko je najveći “stručnjak” za taj servis? Par Gerell.

Hook_Serve_Par_Gerell

Evo sada kolekcije hook servisa korejskih igračica:

Da li netko od hrvatskih igrača koristi taj servis? Ivan Zeljko.

Servis je uguran, ne traži previše “ručne” mehanike, pa je minimiziran broj vlastitih grešaka, a može se izvoditi i bez promjene FH gripa (držanja reketa). Također, vrlo je efikasan u rekreativnom stolnom tenisu, posebno protiv protivnika pili – reži, jer je kratak s postraničnom i gornjom rotacijom, te ga je vrlo teško kvalitetno “odrezati”. Ima li taj servis još neku prednost? Protivniku koji igra suprotnom rukom lako je tijelom sakriti servis (na slici se ne vide ni loptica, ni reket servera).

Hook_Serve_N

Dobne granice za stolni tenis II

WVCTT

U prethodnom blogu Dobne granice za stolni tenis ravnopravno sam se bavio profesionalnim i amaterskim stolnim tenisom. U ovom će naglasak biti na igračima starije dobi. Zašto? Pa, primjetio sam da vrlo malo njih, možda 1%, snima sebe tokom meča i/ili treninga, pa imaju iskrivljenu sliku o sebi. Iskreno, vide se preoptimistično, dok je pogled “sa strane” znatno objektivniji. Prije neki dan, stari znanac me sav ozaren i ponosan na sebe, pitao: “I, kako igram?”. Bio je spor i nepokretan! Biti kvalitetan obostrani spiner s 65 – 70 godina i/ili viškom kila teška je misija, pokretljivost je bitno smanjena, kao i akceleracija u udarcu. Kada takav igrač uspješno izvede prvi spin, u pravilu, kasni s povratkom u početni položaj, pa od protivnika blokiranu lopticu baci van.

Koje su dobne granice i kako one utječu na igru? Na Svjetskom veteranskom prvenstvu (WVCTT) igrači su podijeljeni prema dobnim skupinama, po 5 godina, pri čemu su najmlađi oni od 40+. Nastupiti tamo nije “sramota” i za ex svjetske prvake, igrali su Appelgren, Persson, Bentsen, Weixing, Roßkopf, a Karakašević je trebao nastupiti na neodržanom prvenstvu u Bordeauxu.

U Kini najstariji profesionalni igrači imaju do 30 – 35 godina, u Europi 40 – 45 (Timo Boll je upravo proslavio 40. rođendan, Samsonov je na kraju karijere), a nakon te dobi svako “siljenje” šteti ugledu igrača.

Na igračima 50+ već se vidi smanjena pokretljivost i brzina.

Igrači 60+ su još sporiji.

U kategoriji 75+ traži se pouzdano držanje loptice.

Igrači 80+ guraju lopticu do iznemoglosti.

Svaka dob ima svoju brzinu i stil igre, a prikazani su najbolji, svjetski prvaci u svojim kategorijama. Aproksimativno, nakon 40-te, svaka dodatna godina igrača će usporiti za 1%. Prema tome, treba se svrstati u kategoriju i igrati što se može, a ne što se hoće! Za igrače preko 60 godina važno je obostrano, bez greške, držanje loptice, a onda, kada je prilika, spinom ili kontrom napasti pogodnu. Navada da se svaka loptica može i treba napasti, potpuno je pogrešna.

Servisne varijacije

Servisne_Varijacije;

Prošla godina ostati će upamćena po tome što se, po preporukama, radilo malo, a ni ova nije započela bolje. U borbi protiv Korone najznačajnije je biti “lijen kao rakun”, kako je to zorno prikazano u ovoj njemačkoj reklami.

Na žalost, to se odnosi i na moje blog-iranje, kojeg nije bilo više od mjeseca. No, idemo na temu, a ta je Servisne varijacije. Kako sam, na ovim stranicama, već više puta napisao, servis i njegov prijem, u rekreativnom stolnom tenisu, je 50% rezultata. Znači, ako imate 1 – 2 standardna servisa, koji protivnik odmah vidi i lako vraća, a on ima dobre i nepredvidive, da pobijedite morate biti znatno bolji igrač. Jer, 3 – 4 poena u setu teško je nadoknaditi. Interesantno, igrači treniraju udarce, FH i BH, mijenjaju drva i gume, tražeći sebi “najbolje”, ali, iako sa dugim igračkim iskustvom (20+ godina), po ovom pitanju ništa ne čine. Još bolje, kada ih, zbog raznolikosti servisa, pobijedite, smatraju da je poraz neopravdan, kao da ste ih prevarili.

Za one koji nisu stolnoteniski maštoviti Paragon Table Tennis je izradio video kompilaciju servisa.


Jedna od najznačajnijih razlika je između servisa forehandom (FH) i backhandom (BH). FH servis će, u pravilu, značiti nastavak igre (3. udarac) vlastitim forehandom, dok je BH servis i reverse pendulum FH servis rezerviran za igrače koji žele svoju igru nastaviti backhandom.

Kraći servis igrač će izvesti tako da je servis bliži mrežici, ako se izvodi reketom po širini, a ne dužini, ako se loptica udara postranično (side) ili ispod (cork spin). Više spina u servisu se postiže “dodavanjem” zgloba, kako je to prikazano u slijedećem videu.

U ovu malu školu serviranja uvrstio bih i 2 backhand servera, našeg Klarića i Nijemca Filusa, te usporenu snimku servisa Time Bolla.



Servis igrača ne mora biti kopija nekog naprijed prikazanog, dobrodošle su i individualne “kreacije”, kao kod Maharu Yoshimure, koji servis skriva glavom. Dobar primjer takvog pristupa je Adam Bobrow, glasnogovornik ITTF-a, koji svoj servis “prodaje” i svjetskim veličinama.

P.S. A, evo i jednog domaćeg uratka na zadanu temu.

Profesionalac vs. rekreativac

Profesionalac_vs_Rekreativac

Pokušati ću u narednim danima više pisati, kako bi nam, sada u ovo vrijeme, kada je zabranjen svaki trening i natjecanje (osim Superlige P.S. I ona je zabranjena), ostao sačuvan interes za stolni tenis. Jer, ako se ništa ne prati, ne čita, ne gleda i ne igra, povratak će biti znatno teži, a i dosta igrača će odustati, posebno onih starijih od 60 godina.

Hrvatskih stolnoteniskih profesionalaca, muških i ženskih, ima do 10, to su oni koji igraju u inozemstvu, a mogu živjeti samo od toga. Tu je i do 100 poluprofesionalaca, koji igraju naše lige, Super ili 1., a prihoduju do pola prosječne plaće. Svi ostali igrači (99%), do cca. 15000, su rekreativci.

Mnogi ne razlikuju kolika je stvarna razlika u igri profesionalca i rekreativca, pa ću to ovdje pokušati objasniti. Krenuti ću od sebe. Prije dosta godina, na memorijalu Tumi, koji se igrao u dvorani Industrogradnje na Vrbiku, u grupi sam igrao sa Sašom Dragašem, za kojeg do tada nisam čuo. Odserviram dugo, kako je to uobičajeno u rekreativnom stolnom tenisu, ovaj me “ubije” spinom. Prva 2 – 3 puta sam mislio da je to slučajno pogodio, a onda sam shvatio da tako dalje ne mogu. Nastavio sam servirati kratko, jako rezano, no dobio bi nazad još rezaniju lopticu, s kojom opet ne bi znao što ću. Shvatio sam da s njim ne mogu igrati, u 3 seta osvojio sam ukupno 10 poena.

Pogledajte sada ovaj video, snimljen u dvorani Vjesnik u Zagrebu, i kažite svoje mišljenje o igraču koji igra okrenut leđima (natpis Приморац na leđima)?

Dobro igra, ha? Radi se o Stanislavu Lošiću, igraču koji je od svih zagrebačkih rekreativaca u zadnjih 10 godina utrošio najviše vremena i novca na trening, te je dogurao do 1. lige Sokaz-a (zagrebačke rekreativne lige). Istovremeno, igra i (polu)profesionalnu Superligu za ekipu Slavonskog Broda. Evo jednog od njegovih zadnjih mečeva, protiv Ivana Zeljka, člana Cibalije:

U 3 seta ukupno je osvojio 7 poena, u zadnjem 0. “Najbolje” je što ga trenira Ivanov brat Dominik! I gdje je nastala ta ogromna razlika igrača s treninga i onog u meču? Prvo, u službenom meču rekreativni igrač je puno više “stisnut”, jer profesionalci su, od malena, odigrali bezbroj pojedinačnih turnira i ta razlika je znatno manja. Stane servira tako da samo ubaci lopticu u kratki FH i očekuje da će mu, kako je to uobičajeno kod rekreativaca, doći na BH, da otvori igru. No, loptica dođe u FH, on ostane “kratak” ili se ne stigne vratiti u početnu poziciju. Prijem servisa je također loš, servisom uguranu gornju ili donju lopticu, on izbacuje van ili samo poludugo vrati. Dalje, kada se igra i otvori, dolazne loptice od profića su 30% jače, brzinom i spinom, te rekreativni igrač tokom meča ne uspijeva dovoljno omekšati ruku. U stvari, analiza meča je besmislena, jer nema igre, znači “no way” (hrv. nikako).

Sada ide video samozvanog engleskog “trenera” Toma Lodziaka, koji igra rekreativnu ligu, a napisao je i knjigu o stolnom tenisu, protiv profesionalca Paula Drinhalla, ex suigrača našeg Tomislava Pucara u poljskoj ligi. Set su igrali uz 17 poena hendikepa, do 21, tako da je započeo sa 17 : 0 za Toma. I, kako je set na kraju završio? 21 : 17 za Paula, tj. Tom nije osvojio niti jedan poen.

U čemu je “kvaka”? Pa, kada igraš protiv znatno jačeg protivnika, profesionalca, za koga misliš da protiv njega nemaš šanse, i poene koje bi mogao dobiti preforsiraš i promašiš.

Stolnoteniska početnica za starije

Kada čovjek hoda po dvoranama, svašta vidi, u što su uključeni različiti “likovi”, sa svojim specifičnim životnim pričama… Jedna od uobičajenih je rekreativac u trećoj životnoj dobi (60+), koji je odlučio postati igračem stolnog tenisa. I to ne bilo kakav, koji “samo” prebacuje lopticu preko mrežice, već onaj sa Youtube-a, npr. Fan Zhendong ili Ma Long. Pri tome, neki misle da im novac u tome može pomoći, pa kupe reket s kojim igraju profesionalci, kao da će time bez muke “steći” znanje stolnog tenisa. S druge strane, razgovarao sam sa rekreativnim igračem, savjetnikom za opremu i povremenim trenerom, o tome ima li uopće smisla nekog tko je 50+ ili 60+ godina (opisano u blogu “Dobne granice za stolni tenis“) učiti kompletnu tehniku. Standardni “treneri” uzmu takvog igrača i s njim počnu “raditi” kao sa djetetom od 5 ili 6 godina, iako je vrlo mala vjerojatnost da će dotični to ikada moći svladati. Zašto ne? Pa, svaki stolnoteniski udarac se sastoji od 5 elemenata:

  • procjena putanje i rotacije dolazne loptice;
  • pomak nogama prema loptici (naprijed – nazad, lijevo – desno);
  • zamah;
  • izmah (udarac);
  • povrat u početnu poziciju.

“Kvaka” je da sve to treba napraviti u manje od sekunde. E, sada, ako kasno vidite lopticu, jer Vam je vid slabiji, pa sporo reagirate, još kasnije krenete na nju, jer su Vam pozadina i noge adekvatno sporije, loptica Vas cijelo vrijeme “napada”, pa se Vi, u stvari, branite (“padate na guzicu”), a ne da je u optimalnoj točci napadate s ubrzanjem, što je ključno u svakom udarcu. S druge strane, i fizička memorija je slabija, pa Vam treba znatno više ponavljanja nego djetetu, a zna se, stolni tenis se igra iz podsvijesti, jer za svjesno razmišljanje nema vremena.

Recreational_Player

Pogledajte ove male kineske genijalce, nemaju više od 5 – 6 godina, njih su već naučili da nogice moraju otići prije rukice, a za to kod nekog starijeg možete potrošiti cijelo desetljeće, bez znatnijeg uspjeha. Jer, još se u jednom treningu i korigira, ali već u slijedećem sve se vraća na staro, kao po onoj narodnoj poslovici “Učio od srijede do petka, al’ se nije maknuo dalje od početka”.

Pa, koje je rješenje, ako ga ima?

Kada bi nekom bilo stalo, a nije, napravio bi program treninga za starije rekreativne igrače, čija bi osnovna ideja bila da “sastavi” igru koja ne traži previše brzine, već da je uspori! Kako to napraviti? Prvo, servis, svaki igrač sam odlučuje o njemu i ima vremena koliko mu treba, a on bitno određuje i daljnji tijek igre. Nadalje, “materijali” su tu svakako od pomoći, ali ne ofanzivni soft, od kojeg se loptica odbija čak brže nego od glatke (backside) gume, već trava za blok na stolu, za pretežno defanzivnu igru, antispin za kombinaciju obrane i napada ili amortizirajuća guma s kratkim ili srednjim pipcima (soft/medium pips), sa tanjom i mekšom spužvom. I, svakako, na drugu stranu, sa glatkom gumom, treba staviti neku koja ne traži previše od igrača i oprašta. Sigurno to nije guma kineskog tipa, za koju treba imati najbolju anticipaciju, mobilnost i tehniku.

Sve ostalo je čisti gubitak novca i vremena.

Generiranje spina u servisu II

Spin_Serve

Što mislite, ako ne znate izvesti FH spin, koliko vremena treba prosječno proći od trenutka kada ga počnete učiti, do toga da ga efikasno primijenite u igri? 2 godine. Za to vrijeme, kada “povučete” spin, više poena ćete gubiti nego osvajati, jer ili ćete promašiti (mrežica ili preko stola) ili neće imati dovoljnu brzinu i/ili rotaciju, pa će ga protivnik lagano iskontrirati. No, mnogo je lakše poene osvajati dobrim servisom, a zna se, u rekreativnom stolnom tenisu servis i njegov povrat su 50% igre. O tome je već pisano u blogovima:

Osnove je pokazao PingSkills:

Sada ide novi video od Yangyang Jia, a na temu koji su to odlučujući faktori za maksimiranje spina (rotacije) kod servisa:

  1. gume;
  2. kontakt loptice rubom reketa;
  3. ubrzanje;
  4. veća udaljenost od loptice;
  5. dodavanje kretnje zglobom;
  6. korištenje cijelog tijela;
  7. “lizanje” loptice;
  8. otpuštanje reketa, tj. držati ga sa 2 ili 3 prsta (trigger finger).

Prema tome, redoslijed pokreta kod servisa je tijelo – ruka – zglob, a servis je moguće izvesti po vertikali reketa, kada će biti duži, i kraći, po horizontali.

Na istu temu sada idu 2 videa, gdje je demonstrator Craig Bryant:


Looeelooee prikazuje servisni trik zvan Trigger Finger (hrv. prst kao okidač):

Za one kojima ovo nije dosta, evo, dodatne “nauke” od Han Xiaoa, a tko više voli čitati nego gledati, može to napraviti ovdje:

A, pogledajte tek ovog japanskog genijalca:

Tehnika igre s travom za blok

Tehnika-igre-s-travom-za-blok-na-stolu

Temom Igra s i protiv trave za blok na stolu već smo se bavili, gdje nam je to, u početna 2 videa, pokazala Yangyang Jia. No, ona nije izvorna travarošica, pa su tamo sadržane samo osnove. Danas idemo u Spin College, trening dvoranu Contra (Gewo) u Hamburgu, gdje nastavak drži najbolji njemački bloker Sebastian Sauer. On je vlasnik firme Sauer & Tröger, već spomenute u odgovarajućem blogu. Gdje je u međuvremenu “nestao” Pascal Tröger, povijest ne pamti, jer, očito, prijateljska i partnerska veza, kako je to obično, nije potrajala. Prezentacija se vrši korištenjem njihovog najnovijeg drva Unicorn, vrlo male glave (153 x 151 mm), te trave Hellfire X.

Prikazana su 3 najznačajnija blokerska udarca:

  1. dolazna rezana (backspin) loptica se travom ugurava kratkim, brzim i agresivnim pokretom podlakticom i zglobom naprijed, s otvorenim reketom;
  2. na dolaznu lopticu sa spinom, a mekanom rukom, loptica se blokira pokretom odozgo na dolje (chop-block), ne prebrzo, već sa “osjećajem” i sporo;
  3. za izvođenje napadačkog udarca potrebna je trava sa spužvom ili brže drvo, a izvodi se brzim pokretom podlakticom i zglobom naprijed i gore, da se dobije parabola loptice, a reket je cijelo vrijeme otvoren.

Osnova igre sa travom nije, kao kod glatke (bakside) gume, otvaranje i zatvaranje reketa, te na taj način zadavanje željenog tempa i rotacije loptice. Upravo obrnuto, reket je otvoren, a pokret se vrši podlakticom i zglobom prema naprijed ili dolje, te se na taj način samo usmjerava dolazna brzina i rotacija loptice. S dolaznom lopticom koja nema brzine i/ili rotacije trava malo toga može.

Noppen-Lehrgang-Sebastian-Sauer

Kako napreduje razvoj na novim travama, a opisan u blogu Četiri travaroška asa? Sporo i mukotrpno, kao što se vidi na travi Spinlord Leviathan, nasljedniku Dornenglanz-a, koja je prošla 1a i 1b fazu razvoja, a sada se prodaje samo u crnoj boji. Crveni Leviathan ne funkcionira, zbog problema s materijalom, koji mora biti hvatljiv i mekan, a da pri tome ne puca.

Kineske mlade nade

Bez obzira što su OI u Tokyu 2021. pod velikim pitanjem, Kinezi su, tokom 8. mjeseca, u Lingshuiu organizirali interno natjecanje China Trials, na kojem je sudjelovalo 50 igrača i 42 igračice. Slično njima, Nijemci su organizirali Düsseldorf Masters, a kod nas je za 01. – 02.10. najavljen Croatia Open, na kojem će, zbog problema sa prelaskom granica, najvjerojatnije nastupiti većinom domaći igrači.

Iako je kineska muška reprezentacija uglavnom poznata (Ma Long, Xu Xin i Fan Zhendong), kako su prošli? Ma Long je odustao zbog povrede ramena, Xu Xin ispao u četvrtfinalu od Xu Chenhaoa, a Fan Zhendong je zauzeo 3. mjesto, nakon polufinalnog poraza od pobjednika Liang Jingkuna. U ženskoj konkurenciji pobjednica je Sun Yingsha, 2. mjesto je zauzela Wang Manyu, 3. Wang Yidi, a 4. Chen Meng. Igrali su se još i parovi, te ekipni dio, u kojem su igrači/ce bili podjeljeni u ekipe, ovdje možete pogledati listu sudionika, a ovdje rezultate i video pregled.

Liang_Jingkun
Izvor: ITTF

Kako igraju kineske nade? Impresivno, pogledajte pregled najboljih poena.



Tko, odnosno što će odlučiti o nasljednicima? Glava, jer vidjeti će se tko je zec, a tko ubojica dječjeg lica. Puno je lakše igrati kao nepoznat, a drugačije sa očekivanjima, kao favorit. To se najbolje vidi na Fan Zhendongu, koji, kao čudo od djeteta, u zadnje 2 godine, nema tako dobre rezultate.