Novo vrijeme

Moram reći, sve se poklopilo za ovu temu. Ali, prvo muzički uvod, ovaj puta u izvedbi legendarnih Buldožera:

Sumnjam da su tvorci ideje o plastičnim lopticama bili svjesni što će izazvati, sažeto u sloganu: “Mala promjena, velike posljedice !“. Ono što ni najveći svjetski eksperti za stolni tenis, poput tada glavnog trenera Butterfly-a Maria Amižića, prije koju godinu nisu predviđali, desilo se. Promijenila se cijela filozofija i tehnika stolnoteniske igre, a time i njeni glavni akteri. Starci odlaze u stolnotenisku povijest, a mladci dolaze, konkretno naš Tomo(kazu Harimoto), već opisan u blogu “Dar i rad“. Prošli tjedan je, sa samo 14 godina, na Japan Open-u, “skinuo” Olimpijske i svjetske prvake, prvo Ma Longa, a u finalu i Zhang Jikea.

Tomokazu_Harimoto
Izvor: ITTF
Pogledajte prvo konkretnu izvedbu, a zatim objašnjenje.

Bitak promjene sadržan je na slijedećoj slici:

Novo_vrijeme

Plastične loptice su tvrđe od celuloidnih, sporije su, te daju manje spina. Zbog toga odskaču više od stola, čime su se promijenili optimalno vrijeme (skratilo se za 1/3 sekunde) i točka kontakta reketa sa lopticom. Sve se “pomaklo” unaprijed, pa lopticu treba udarati prije, sa više snage, odmah po odskoku. Promijenila se i dominantna strana igre, sa FH u BH, te udarci, u korist BH flipa i kontre, sa manje spina. Tehnika je zamijenjena fizikom. Evo detaljnog objašnjenja vijetnamskog stručnjaka EmRatThicha:

Ima li još koji takav mladi “genijalac”? Iz Europe nam dolazi Šveđan Truls Möregårdh, kojem je 15, a o njemu možete pročitati u slijedećem članku.

Da završimo, kao što smo i počeli, muzičkim brojem na zadanu temu, ovaj puta je to Dino Dvornik sa “Jače manijače”.

Smijeh liga

Lotto_Superliga

Znate kako se zove ponajbolja poljska stolnoteniska liga? LOTTO Superliga, te je, uz njemačku i francusku, u vrhu Europe. Pogledajte jedan meč našeg Pucara protiv Geng Zihaoa, u meču KS UNIA AZS AWFiS Gdańsk protiv PKS KOLPING FRAC Jarosław, za kojeg, osim našeg Tome, igra i Englez Paul Drinkhall. Na linku možete pogledati cijeli ekipni meč (liga na Youtube ima svoj kanal), u kojem se stvarno ima što vidjeti, pa sakupljači loptica, muzika između poena, navijači…

Ima se i para, od igranja stolnog tenisa tamo se može živjeti, naš Pucar “vrijedi”, godišnje, €30000 – 35000, sponzorstvo Tibhara mu donosi još, kažu, €20000, pa premije, nagrade na turnirima, ponešto mu “kapne” i od našeg HOO. Super za njega, a i za ostalih među prvih 100 igrača na svijetu. Oni od 200 – 300 mjesta mogu preživljavati, a oni iza toga ni to. Ostali moraju raditi redovan posao ili ići u školu (na fakultet), te uz to trenirati. Normalno, takvi igrači ne mogu osigurati ni 1 trening dnevno, te ako, uz ostale obveze, “stignu” trenirati 3 puta tjedno. A, to nije profesionalni stolni tenis, već rekreacija.

Tomislav_Pucar

Kako, po tom pitanju, stoje stvari u našoj HEP Superligi? Sva 3 igrača aktualnog prvaka Hrvatske, iz ekipe “Libertas Marinkolor” Dubrovnik, moraju raditi. I, tako svi igrači, koji dobivaju mjesečno 2500 – 3000 kn, u stvari, to nije plaća, već džeparac. Neki ne igraju za novac, već za protuuslugu, npr. zaposlenje. Posjete utakmicama? Pa, osim Dubrovnika, 1 gledatelj, katkad ih se “skupi” i 10, a više ih ima i na Sokaz utakmicama. Klubovi se ni ne trude oglasiti mjesto i vrijeme održavanja meča, pa kada bi netko i htio doći, ne zna gdje i kada. Ili, još bolje, utakmica može biti zakazana u 14 h, ali se klubovi međusobno dogovore da se igra npr. u 12 h. Kakva je kvaliteta igre? Igrač svom snagom udari prvi spin, od 4 samo jedan pogodi stol, ili njegov suigrač koji u setu promaši 3 – 4 svoja servisa. “Pojavljuju” se i neki igrači koji su već prije odustali, ali nema tko igrati, veterani u poznim godinama, preko 50, rekreativci, igrači koji nikoga ne mogu dobiti. Većina klubova ima tek 1 igrača koji nešto vrijedi, ostala dvojica su tu tek da popune brojno stanje. Ima i igračica, koje više ne treniraju, već samo igraju ligu. I, tako, priča mi igrač Superlige, otišli oni na utakmicu u Dubrovnik, prošli pola Hrvatske, gledaoci “napaljeni”, ne “kuže” da su im došli totalni “luzeri”. A, oni gledaju samo kako da se to što prije završi, pa da “odmagle”. Kakva je kvaliteta igrača u 1. ligi, npr. Istok? I to se lako vidi. Naš veteran je proteklu polusezonu istovremeno igrao 1. ligu Istok, sa skorom 12 : 2, a u 1. ligi Sokaz-a 17 : 16, prema tome, “profesionalna” liga je slabija od rekreativne.

Da zaključim i više ne duljim. HEP Superliga nema više nikakvog smisla, eventualno se može preimenovati u Smijeh ligu. Tim više, što u narednom 10-godišnjem periodu nema igrača koji bi “podigli” nivo. Ako se i pojavi neki igrač/ica, npr. Ban ili Arapović, otići će van, jer ovdje i onako nemaju protiv koga igrati. Prema tome, cijeli sustav treba transformirati, jer samo stvara troškove, a nema nikakve koristi. Kako? Ne znam. Možda turnirsko odigravanje ili odustajanje od ekipnog natjecanja, pa formiranje pojedinačnih natjecanja, uz nagradni fond, jer u klubovima nije moguće “skupiti” 3 kvalitetna igrača. Od stare slave se ne živi, sadašnjost je vrlo loša, a budućnosti nema.

P.S. Ima samo jedan igrač koji u Hrvatskoj može egzistirati od stolnog tenisa, a on je ujedno i vlasnik “svog” kluba, pa, u stvari, živi od toga, tako da i dalje stoje sve tvrdnje.

P.P.S. “Najbolje” je stanje u aktualnom ženskom prvaku, tamo imaju 2 plaćena trenera, ali niti jednu igračicu koja trenira. Sun je u Varaždinu, Manca u Novom Mestu, Dorina ozlijeđena, a Mirela radi, pa tek povremeno trenira u Savskoj. Podmladka nemaju, nisu oni tu da stvaraju, već da troše.

Koncepcija

Starost nije lijepa. Niti jedna, pa ni ona stolnoteniska. Tko god Vam kaže suprotno, laže! A, zašto? Teško se uči, a kada se nešto i nauči, a pogrešno je, još teže se mijenja. Nije baš ružičasti početak, ali ako protivniku ne pogledate u oči, nemoguće ja da ćete ga pobijediti.

Mladen_Vunderl_Zabok

O kome ja to ovdje pišem? O sebi. U svojoj recentnoj stolnoteniskoj povijesti, zadnjih 10 – 11 godina, od svoje 47. godine, sa 3 – 6 treninga tjedno, pokušao sam o svemu nešto naučiti. U početku sam bio klasični “čokljavitis” sklon obrani, što znači da kada bi loptica išla prema meni, ja bih krenuo korak unazad, 80% stola igrao sam sa BH. Odgovarajuće sam se i opremio, sa “nezgodnom” gumom Friendship Transcend Higher, na pola grippy, na pola tacky, koja je protivniku uvijek davala neke čudne rotacije. Takve, kakav sam i ja bio, sada svakodnevno gledam po rubnim stolovima u Prečkom. Tako sam počeo igrati i Sokaz, normalno, iz posljednje lige. A, sanjao sam i govorio da ću igrati 1, jer ništa ne može stati na put mojoj upornosti. Onda sam sa kćeri, aktivnom igračicom, kao pratitelj i trener otišao na neki, bezvezni turnir u Krapinu. Ukratko, u zagrijavanju s njom nisam bio sposoban konzistentno staviti 3 kontre na istu polovicu stola, o bloku na spin da i ne govorim, loptice su nekontrolirano letile u mrežicu, preko stola, po cijeloj dvorani. I, shvatio sam da ništa ne igram, da nemam pojma.

Kako u Hrvata ne postoji neki organizirani klub, sa treninzima za igrače u godinama, nije bilo druge nego privatno uzeti trenera/icu. Koliko se sjećam, imao sam ih 3, dvojicu kraće vrijeme, a trenericu duže, 2 godine. I, kako je to bilo? Pogledajte:

Pa, prilično isto, sa svom trojicom, a poslije nisam vidio da bi netko imao drugi pristup. U stvari, oni su sa mnom trenirali, isto kao što su i s njima, zanemarujući “sitnicu” od 40 godina razlike. Zagrijavanje kontra, FH, pa BH, u dijagonalu, poslije klasične stolnoteniske vježbe, npr. Falkenberg, FH iz 3 točke, BH spin, pa kontra, i tako to. Ne mogu reći da nisam ništa napredovao, npr. kretanje, BH spin, koji uopće nisam imao, blok na BH i FH, na FH vučem side spin, umjesto klasičnog topspina, tu se nisam pomaknuo ni milimetra. Sve je to puno bolje, ali nije dovoljno dobro. A, što nedostaje? Koncepcija.

Što je koncepcija? Na Wikipediji piše: “Koncepcija (lat. concipere: opaziti, dokučiti, shvatiti, primiti, zamisliti) označava opsežnu kompilaciju ciljeva, strategija i mjera za provođenje većega i stoga strateški planiranoga projekta.” Konkretno, u stolnom tenisu, na osnovu onog što igrač zna i reketa kakvog ima, smisliti konzistentnu igru, sheme i tipove poena koji “prolaze”. Npr. serviram, kao zarezano, a flah (blizu drške reketa), protivniku se loptica “digne”, a ja odigravam kontru. Ili, servis jako zarežem kratko u FH, protivnik ne može ući, otpimplava u moj BH, sagnut sam, čekam, jako zarežem u njegov dugi BH ili ruku spuštam ispod stola, pa vučem BH spin na rezanu. Ili, serviram tomahawk servis sa sideom i spinom protivniku u kratki FH, on kasni, jer se mora pomaknuti, loše reže, loptica se digne, a ja podignem ruku na FH i odigravam kontru, uz kretanje naprijed. Ovdje su navedene samo neke sheme, za napadače, moglo bi ih biti bezbroj. Da bi se sheme kvalitetno odigrale, proizlaze udarci koje igrač mora znati.

Prije bilo kakvog treninga, posebno onog dugotrajnijeg, trener bi morao, u živo, na službenom meču, pogledati igrača i vidjeti s kojim elementima se služi u igri, načinom na koji ih izvodi i u kojim kombinacijama, njegovim kretanjem naprijed – nazad, lijevo – desno, gore – dolje. Svakako, nužan je prethodni pregled reketa, da se vidi da li odgovara željenoj koncepciji, npr. da li se igra želi usporiti ili ubrzati i s koje strane, za kontru bolja je mekana guma, za rezanje tvrda, za spin tensor… Koje elemente treba naučiti i u kojim kombinacijama, pogrešno naučene možda (vjerojatno) više nije moguće izmijeniti. Svakako, vježbe treba započinjati sa servisom odnosno prijemom, jer odlučuju u 50% poena, a diktiraju i daljnji nastavak igre. Trener treba znati igrati i sa softom i travom, jer ako sam ne zna, kako će to naučiti igrača, bilo da igra protiv ili sa “materijalom”.

Ako netko zna trenera, koji tako radi sa igračima, vrlo rado ću ga doći pogledati i posvetiti mu jedan od slijedećih blogova. Do tada ću sa smješkom čitati oglase potencijalnih trenera na Sokaz forumu koji igračima nude brz napredak i poboljšanje igre. Jer, u stolnom tenisu napredak je spor, a bez koncepcije još i teži. A, ako ste stari i odreknete se usluga trenera, kako ćete onda napredovati? Ne znam.

Svi u napad

Fan_Zhendong_vs_Lee_Sang_Su

Danas ćemo ponešto o tipovima igre u stolnom tenisu. Igrao netko obrambeno, na blok, nabacivanje, ofanzivno spinom i kontrom, svi načini igre su ravnopravni, možda je tek napadačka igra nešto atraktivnija. Ali, nismo svi isti. Kada prema nekome ide loptica, a on krene korak naprijed, u nju, od takvog igrača “izraste” napadač. Postoje igrači koji krenu unazad i od njih nastanu defanzivci.

Prije mjesec dana bio sam na Sokaz utakmici na kojoj su moji trening partneri igrali protiv ekipe koja u svom nazivu ima godinu svog osnutka. A, ta je davna 1968., jer “dečki”, iako danas svi u 70-tima, 50 godina zajedno igraju u istoj ekipi. Oni su živi muzej stolnog tenisa. I, kako igraju? Pa, tako kako se to nekoć “šikalo”, većina igre se svodi na rez (cep, backspin), sa obje backside gume, bilo sa BH ili FH. Eventualno, za promjenu, imaju 1 spin servis. Gume koje imaju zalijepljene na reketima su, također, iz bivših vremena, modeli DHS PF4 i Globe 999, s kojima su nekoć igrali kineski svjetski prvaci. Interesantno, u igri, na protivnički spin, uopće nemaju blok. Zašto? Nekoć se, u rekreativnom stolnom tenisu, puno manje spinalo, a i spin loptice su bile znatno sporije, pa ih se dalo poloviti ili isflahirati. Još bolje, nemaju ni smash, već lopticu, sa 1.5 metar odskokom od stola, sa visine režu. Eventualno, od napadačkih udaraca, na jednoj strani imaju kontru. I to je to.

Evo, kako je nekoć, prije skoro 45 godina, u polufinala Svjetskog prvenstva u Sarajevu, igrala “zlatna ljevica”, protiv Kineza Xi Entinga, kasnije poznatog kao dizajnera drva i guma. Ne potcjenjujem, ipak je to u odnosu na današnji stolni tenis, sve nekako usporeno, a nema baš ni previše rotacije.

U članku, koji su Japanci objavili u siječnju 2017., o razlikama u odskoku loptice, nakon promjene celuloidnih u ABS plasične loptice (to su one sa šavom, npr. DHS D40+, Nittaku Premium 40+ i najnovije Butterfly A40+) uočili su da, zbog većeg trenja loptice sa stolom, kod backspina (reza) loptica ubrzano izgubi rotaciju. Konkretno, prije uvođenja plastike, a igram sa do Boga hvatljivim Hurricane-om od Tana, protivnik bi barem 3 servisa ubacio u dno mrežice, a, također, i još 3 loptice tokom pimpla. Dugi backhand bi obično chop-ao, sada to više ni ne pokušavam. U sličnoj situaciji su i travaroši, jer, nakon spina, loptica ima manje povratne rotacije, pa, i ne posebno vješt spiner može ih “zavući” više, u seriji, a i loptica, u povratu, ima viši odskok. Prijatelj, profesionalac i defanzivni igrač koji igra u Njemačkoj sa Globe 999, a tako i Evgueni Chtchetinine, smanjili su, a da bi bolje rezali, spužvu sa 1.2 na 0.5 mm, uz to povećavajući tvrdoću spužve sa H40 na H45, ali ni to previše ne pomaže. Prema tome, defanzivnoj igri je odzvonilo. Travaroši, a da bi nekako spasili rezultat, sve više traže trave za napad, ali, teško je to, to nije guma napravljena za tu namjenu, tolerancija greške je vrlo mala. Ili, pribjegavaju antispinu bez otpora (frictionless), za čije igranje je potrebna zavidna tehnika, a opet ne omogućava aktivnu igru.

Blokerima i dalekometnim nabacaljkama život se nije previše promijenio, viši odskok loptice i smanjena rotacija ih je čak “pomazila”.

Prema tome, za uspješno igranje, moraju svi u napad, s obje strane. Ali, ni tu nije kraj promjenama. Nekoć su dominirali forhand-aši, a danas sve više backhand-aši, poput Zhang Jikea ili trenutnog broja 1. na svjetskoj rang listi Dimitrija Ovtcharova. Jer, loptica je toliko brza da se ne stigne iskočiti sa FH.

U rekreativnom stolnom tenisu, pored toga, ima još jedan efekat. Kada je čovjek stariji (50+), usporuju se oči, te povećava vrijeme reakcije. Kada igrate protiv 30 godina mlađeg protivnika, u svakoj odigranoj loptici kasnite barem 4 ms, 2 ms “odnese” vid, a 2 ms sporije noge. Tu više nikakav trening ne pomaže. Pa, ako ste defanzivni igrač u godinama, Vaše vrijeme je definitivno prošlo. I, žali mi se nekoć profesionalni igrač, danas rekreativac, u igri ima sve manje vremena, jer loptice su sve brže, a on sve sporiji.

Igraj svoju igru

Za posljednjih 10 – 11 godina, koliko se intenzivno bavim stolnim tenisom, prošao sam mnoštvo dvorana. Pri tome, bio sam u različitim ulogama, kao igrač, suigrač, trener, sudac, otac natjecateljice, gledatelj (katkada i jedini). Osim same igre, interesirala me i analiza tehnike i taktike, koju su treneri ili suigrači, kroz savjete, davali igraču između setova. A, bilo je tu svega…

Ćemu služe savjeti između setova ili tokom time out-a? Ako je protivnik znatno bolji, niti jedan savjet tu ne može pomoći. Često je, sa strane, lakše vidjeti grešku i način njene ispravke. Koliko su savjeti važni? Vrlo su važni, kineski igrači, nakon “unapređenja” Liu Guolinga, nisu ni sjena od prije.

Ima igrača kojima savjeti tokom meča smetaju. Neki će Vam to eksplicitno reći, dok, kod drugih, to ćete vidjeti u potpunoj odsutnosti duha. Ima ih koji Vas kao pozorno slušaju, ali već prvi poen nakon savjeta, odigravaju suprotno. Takvom igraču savjete ne treba davati, osim izuzetno. Koji su to izuzeci? Pa, ako ih sam zatraži, jer nema ideje, ili ako vidite da neprestano ponavlja istu grešku, koja se da lako otkloniti. Na primjer, ako kod prijema servisa stoji preblizu stola, a većina protivničkih servisa je duga, pa ih ne stiže ili stiže zakašnjelo. U tom slučaju treba reći da stane pola koraka dalje. Ili, kod prijema dugih servisa sa devijacijom u FH, kada treba stati više u sredinu stola (kao kod prijema servisa od igrača koji igraju lijevom rukom). Ili, kada igrač s travom na BH lovi spore, visoke spinane loptice, umjesto da iskoči sa FH i zabije.

Psihološka pomoć se sastoji u ohrabrenju, tj. minimiziranju straha. Važno je da igrač shvati da, nezavisno od rezultata, neće naići na osudu suigrača i/ili trenera. Ono što se tokom meča od igrača “samo” traži je da se opusti, da se sam hrabri, da na najmanju mjeru svede negativni samogovor i glumu, te da se bori. Svakako, treba izbjegavati svaki oblik psihološkog pritiska, npr. “Ako dobiješ ovaj meč još možemo odigrati 5 : 5”.

Tehnička pomoć treba se sastojati, prvenstveno, u savjetima oko servisa (dužina, smjer i tip rotacije) i povrata protivničkog servisa. Na primjer, protivniku koji je izraziti backhandaš nema smisla u tu (uobičajenu) stranu servirati ili vraćati servis. Također, dobrodošli su i savjeti oko stupnja napadačke igre, da li više držati lopticu, pa čekati napad na pogodnu ili forsirati napad, ako je protivnik nadmoćan u pasivnoj igri (pimplu i bloku).

Treba izbjegavati savjete vezane za tehniku igre. Ako igrač, posebno mlađe kategorije ili rekreativac, ne zna povući BH spin na rezanu lopticu, normalno da ga trener, tokom meča, to ne može naučiti. Dugi savjeti, tzv. litanije, također ne koriste, jer je igrač pod stresom, te može zapamtiti samo rečenicu, dvije… Sve ostalo je previše, te služi samo “zamagljivanju” osnovne ideje.

Savjeti, poput ovog iz naslova, “Igraj svoju igru!” ne služe ničemu. Često, ima i pogrešnih savjeta, npr. da promijenite servis, iako ih protivnik slabo ili nikako ne vraća. Ako ne znate što bi savjetovali, dovoljno je samo bodrenje, te neki uobičajeni savjet, npr. “Stani niže!”, “Spusti koljena!” i sl.

Od 01.01.2016. dozvoljeni su i savjeti između poena, što je opisano u blogu “Vrana mozak popila“, ali nisam vidio veće koristi od toga.

Neven_Cegnar

Cho-leee

Cho-Leee

Danas se bavimo uzvicima u stolnom tenisu. Prvo, “muzički” uvod:

Čemu služe uzvici u stolnom tenisu? Pa, odgovor je jednostavan, sebe u glavi “dići”, a protivnika “spustiti”. Jer, stolni tenis nije samo igra brzine i vještine, već i psihe. Uzvikivanje je uobičajeno u profesionalnom stolnom tenisu, barem kod nekih igrača, i u natjecateljskom, kod mlađih kategorija. U rekreativnom stolnom tenisu to se ne radi. Katkada može biti krajnje “neukusno”. Sjećam se, prije par godina, na utakmici 1. hrvatske lige, koja se igrala u Domu Sportova, stariji igrač, od oko 50, nakon svakog osvojenog poena se okretao protivnicima, klincima od 15 – 16 godina, urlao i podizao prema njima šaku.

Sada ide objašnjenje uzvika “Cho-le” i “Jiayou” od našeg znanca EmRatThicha:


Uzvikivanju je članak posvetio Samson Dubina. Bodrenje nakon osvojenog poena može dodatno “podići” igrača, što ovisi o njegovoj osobnosti. Pri tome, važno je ne ometati i “prijetiti” protivniku. Nezavisno od uzvikivanja, nakon svakog poena 5 – 8 sekundi treba taktički razmisliti o slijedećem…

P.S. Neki, oni van Zagreba, nakon jednog mog bloga misle da više ne igram Sokaz. Ali, nisam izdržao, ovu sezonu sam odigrao za ekipu Dobri Dol I, u 8. ligi, sa momentalnim skorom (prije zadnjeg kola) od 14 : 10. Za 3. igrača u momčadi, nije loše…

Balans i ritam

Što je u stolnom tenisu zaista važno? Osim servisa i prijema, to je svakako balans. Što je balans? Nakon izvođenja udarca, tijelo treba vratiti u početni položaj, kako bi bilo sposobno za izvođenje slijedećeg. Stolni tenis traži više načina kretanja, koljenima odozdo na gore, zatim prijenos težine sa stražnje noge na prednju, te kretanje lijevo – desno i naprijed – nazad. Pri tome, ruka i reket su samo pomoćna sredstva. Ako tokom meča stojiš kao pingvin i rezultati će ti biti takvi, u Sokaz terminologiji max 15. liga. Nije važno samo brzo i precizno izvesti udarac, već se jednakom brzinom vratiti u početni položaj. U suprotnom, već kod slijedećeg udarca loptica će biti “iza” igrača, što će rezultirati njegovom znatno slabijom kvalitetom. Kod backhand flipa sa FH strane stola, danas dominantnog načina prijema servisa kod profesionalaca, nije samo problem u njegovom izvođenju, već brzom povratu u početni položaj.

Jože Urh je trener s ovih područja prema kojem gajim najveće štovanje. Nedavno je ITTF na Youtube-u objavio njegovo predavanje u 4 dijela:




Za “nestrpljive”, kojima se ne da potrošiti sat na gledanje, izvukao sam najvažnije:

  • početnici trebaju odmah započeti igrati tijelom, a ne samo rukom;
  • ako tijelo nije u “dobrom” položaju, ne može izvesti dobar udarac;
  • tehnika kretanja se mora trenirati istovremeno za tehnikom izvođenja udaraca;
  • početni stav treba biti nizak, sa savijenim koljenima, da bi igrač, u udarcu, mogao prijenijeti snagu nogu i tijela;
  • za dobrog trenera nije važno koliko je bio dobar igrač ili koliko zna, već što i kako to prenosi na igrače;
  • cijelo vrijeme treba gledati stol, putanju loptice i kretanje protivnika, te iz pokreta anticipirati udarac;
  • kretanje u stolnom tenisu je brzo i kratko;
  • igrač sa dobrim balansom može igrati sigurno, onaj sa lošijim mora preuzimati rizik, što dovodi do grešaka;
  • težina tijela mora biti na nožnim prstima, prema naprijed;
  • ako igrač “stoji na petama”, ne može pravodobno reagirati;
  • osim balansa važan je i ritam, da igrač ne izvodi pokrete kreni – stani, već da se neprestano kreće lijevo – desno;
  • osnova kvalitetne igre je izbaciti protivnika iz balansa i/ili ritma, što dovodi do loše izvedenog udarca, te lakog poentiranja;
  • noge moraju biti raširene malo više od širine ramena, nisko, a balans između;
  • plastične loptice odskaču neregularno, te spin treba igrati sa otvorenijim reketom;
  • lopticu treba udarati odmah po odskoku sa stola, u protivnom postoji veća mogućnost promašaja;
  • istovremeno se trebaju razvijati udarci s forehanda i backhanda.

Joze_Urh_Spin
Na lijevoj slici su otisci loptice na gumi koja je udarala na flah, a desno na spin lopticu, pri čemu su na desnoj gumi vidljiva odstupanja, zbog različitog odskoka plastične loptice od stola

OK, a što s onima kojima ovo nije dovoljno? Za njih imam još 2 članka. Jedan je od Jacka Millera “Balans your game” (eng. Uravnotežite svoju igru), a drugi govori o J-O Waldneru, kao kralju balansa, koji je koristo snagu udaraca protivnika da bi ih izbacio iz ravnoteže.

Mala škola Time Bolla

Jučer najavljena, započela je s radom web škola stolnog tenisa Time Bolla, skraćenog naziva TBW.

TBW

Iako Timo, u posljednje vrijeme, nakon kineske havarije, kojoj će biti posvećen neki slijedeći blog, ima dobre rezultate, očito priprema se za skoru mirovinu. Normalno, nakon 30+ godina provedenih u stolnom tenisu, nije realno očekivati da će se u nastavku života baviti izradom božićnih ornamenata. Eventualno, mogao bi, kao J-O, naći bogatog kineskog sponzora, pa tamo igrati kineski Sokaz.

Na žalost, osim u slučaju Liu Guolianga, veliki igrači nisu i dobri treneri. Zašto? Teško je to eksplicitno reći, ali mogu pretpostaviti. Ako se cijeli sustav 30 ili više godina vrti oko igrača, treneri, sparing partneri, kondicijski treneri, fizioterapeuti, psiholozi…, teško je promijeniti rakurs, te očekivati da će on sada jednako “obigravati” oko drugih igrača ili satima bacati loptice u multiball treningu. Eventualno, mogu doći na mjesto izbornika, poput Jörga Roßkopfa ili Patricka Chile. Koji je doprinos naših povijesnih igrača sadašnjem hrvatskom stolnom tenisu? Na žalost, nisu ni dobri treneri rekreativnih igrača. Zašto? Profesionalac je osnove stolnog tenisa naučio do svoje 10 godine, što i čega se on više sjeća, kako je učiti osnove sa znatno manjim talentom i fizičkim sposobnostima?

No, vratimo se mi Timi. Pa, što to tamo, u samom početku, ima? Iako je naslovnica na njemačkom, engleskom i kineskom, početni videi su samo za “domaće tržište”, na njemačkom. Dalje, Timo je lijevak, pa ako igrate desnom rukom, a takvih nas je najviše, sve pokrete si morate “prevoditi” na drugu stranu (desnu). Osnove kontre i spina nisu potrebne, jer je to superiorno napravljeno na Spingate-u, istina, s manje video efekata, ali iz više kuteva. Ima tu još i video analize, koja nije loša, npr. kako u servisu zadati maksimalnu rotaciju. Također, interesantna su i njegova razmišljanja u utjecaju plastičnih loptica na igru.

Nadam se da će u slijedećem koraku staviti barem engleske titlove, što ne bi trebalo biti komplicirano i skupo. Godišnja pretplata je 99, pri čemu se odobrava početni popust od 15%.



Isto to, a iz perspektive EmRatThich-a.

SOKAZ

SOKAZ

Nevjerojatno, puno je tu već blogova (628), puno klikova (660 tisuća), a još niti jedan sa naslovom SOKAZ. Istina, spomenut je u temi o Rekreativnom stolnom tenisu. Idemo to brzo ispraviti… Ne želim se ovdje puno baviti poviješću, koju svatko može sam istražiti, već sadašnjim stvarnim stanjem. SOKAZ nije neko čudo, već odraz naše socijalističke povijesti, i kao takvog nije ga bilo u drugim zemljama s različitim društvenim uređenjem. Konkretno, u prošlo doba zagovaralo se jedinstvo radnih ljudi i građana. I, tako su radni ljudi pingali u poduzećima, a građani po mjesnim zajednicama, iz toga je proisteklo jedinstveno natjecanje.

Gdje je SOKAZ danas? Ima 21 mušku ligu, po 14 ekipa, te 1 žensku sa 9, ukupno 307 momčadi, uz prosjek od 3.5 igrača, ukupno oko 1100 aktivnih igrača. Kroz godine, taj broj je u minimalnom porastu. Zašto rast nije veći? Nikom nije osobito stalo, a ne postoji ugrađeni mehanizam pridobijanja novih igrača i ekipa, npr. da je jedna ili više osoba zadužena za aktiviranje novih i/ili reaktiviranje bivših igrača.

Kalendarska godina podijeljena je u 2 sezone. Jesenska počine oko 20.09., a proljetna oko 20.02., te traju, bez prekida, 13 tjedana (kola), između se još igra zimski kup. Za natjecanje nove ekipe trebaju se prijaviti oko mjesec dana ranije. Počinje se iz posljednje, 21. lige, te se, zavisno od uspjeha, napreduje po najviše 3, a od viših liga po 2 ili 1 ligu. Isto tako, najlošije ekipe ispadaju, za 3, 2, odnosno 1 ligu. Igraju 3 igrača, a može ih biti i više za izmjene, svatko sa svakim 9 pojedinačnih susreta, te 10. meč u parovima.

Neki u SOKAZ ulaze vrlo ambiciozno, iako su tek početnici. No, SOKAZ-om vladaju starosjedioci, tj. igrači koji igraju 10 – 40 godina, a također i mlađi igrači koji su imali više godina profesionalnog treninga u klubovima, te nastupali u natjecateljskim ligama. U početničkim ligama, od 15. – 21. najvažnije je čitati rotaciju, te se truditi što više loptica “staviti” na stol. Često je zadnja 21. liga mnogo jača od npr. 18., jer u nju ulaze igrači koji su se već prije natjecali ili mladi i pokretljivi početnici. Prekjučer sam prisustvovao meču 21.A lige u kojem se ekipa Pinginho, koja je do tada mislila da je nepobjediva i da su već “zvijezde” 🙂 (kud’ prije?), susrela sa 5th Element Pivovara Daruvar. Za Daruvarce su nastupila 2 školovana trenirana igrača, 1 trener i 1 superligaški trener, koji je već igrao i 1. ligu SOKAZ-a. I, normalno, Pinginho dečki su ubrzo “splasnuli”, posebno nakon rezultata 0 : 8. No, nisu bili nimalo loši, mogli bi igrati 11. ili 12. ligu, jedan je protiv superligaškog trenera imao 2 : 2 u setovima i vodstvo od 5 : 2 u 5., trener je “visio k’o luster”, ali na kraju iskustvo je ipak pobijedilo. U slabijim ligama rezultatske prednosti između ekipa i igrača su veće.

Od 10. – 14. lige od igrača se očekuje da su svladali već sve elemente, kontru, blok, pimpl, smash, te barem na jednoj strani spin. Također, potrebno je “čitati” dolazne rotacije, primjereno vraćati servise, te imati spoznaju o vlastitoj igri na “materijale”. Također, potrebita je i primjerena psihička stabilnost i koncentriranost, bez gubitaka poena u serijama.

Od 6. – 9. lige igrači su kompletni, trebali bi trenirati barem 1 – 2 puta tjedno, oni sa glatkim gumama moraju imati spin na obje strane, te sposobnost “navlačenja” igre na svoj “mlin”, u skladu sa vlastitim vrlinama, a izbjegavanjem mana. Rezultati su vrlo tijesni, kako između igrača, tako i ekipa. U zadnjoj SOKAZ utakmici 8. lige, meč protiv Plive-AM počeo je u 10 sati, a završio u 15, dakle trajao je 5 sati, a 6 partija se igralo u 5 setova. U dosadašnjem prvenstvu 2 meča smo dobili sa 6  : 4,  2 izgubili s istim rezultatom, a 3 odigrali neriješeno 5 : 5. Vrlo je važan par, jer on odlučuje o ishodu cijelog meča, npr. Dobri Dol I ima skor 1 : 6, a od 11 mogućih bodova, koji su se odlučivali u paru, osvojena su samo 2.

Od 2. – 5. lige igrači ne smiju raditi neprisiljene greške, moraju imati jak udarac (spin) barem s jedne strane, očekivati da će im protivnik, bez obzira na izvrstan vlastiti udarac, lopticu vratiti, jer se odigravaju duže izmjene udaraca. Također, i reket mora biti brži, sa više spina, jer ako igrač povuče spori, mekani spin, protivnik ga samo “splahne”.

U 1. ligi igra je priča za sebe, na nivou 1. natjecateljske lige, većinom je igraju bivši školovani igrači, te vrlo isusni samouki. Igrači ne rade neprisiljene greške, imaju uigrane sheme, te racionalno trošenje vremena, tj. brzo se kreću, tako da su na potrebnom mjestu prije loptice, zatim odluče što će odigrati, a udarac izvode brzo, automatski, bez greške. No, od njih do (polu)profesionalaca, npr. u Superligi, još je dug put…

Atmosfera na utakmicama je posebna priča, ima tu vrijeđanja samog sebe i protivnika, bacanja reketa, šutiranja ograda, urlanja, zbog pogodaka ili promašaja, sve katkada na rubu fizičkog obračuna, a često je na djelu i slogan iz Alana Forda: “Bolje nečasna pobjeda, nego častan poraz“.

Kolika je razlika između prosječnog SOKAZ igrača i onog sa tavana, garaže, podruma, parka ili plaže? Pa, u setu 11 : 3 za SOKAZ-ovca.

Za početak, potrebno je imati puno dobre volje, strpljivosti, spremnosti na poraze, učenje tehnike kretanja i udaraca, taktike igre… Pripravnički staž traje oko 10 godina, za kojeg se svladava igra, upoznaju igrači i dvorane, stiče psihička stabilnost u pobjedama i porazima. Također, potrebno je imati i “profesionalni”, tj. složeni reket, u skladu sa tehnikom vlastite igre i pokretljivošću.

SOKAZ se može pratiti na web-u, i to rezultati i putem foruma, koji je “zamro” u posljednje vrijeme. Također, tu su i stranice Pingića, sa popisom dvorana i rekreativnih turnira. Praćenja na Facebook-u, Twitter-u, Instagram-u i ostalim društvenim mrežama nema. Najnovija je emisija Trend medija “SOKAZ”, koja se emitira tjedno na Youtube kanalu, a popis do sada objavljenih emisija je na naslovnici SOKAZ-a. Također, možete pogledati i mečeve Sergeja Počuče i STK Velika Gorica – Stanfar.

O legendama SOKAZ-a, igračima koji su ga obilježili, a biti će tu Tišljara, Kibija, Resmana i drugih, nekom slijedećom prilikom…

Za kraj pozdrav tradicionalnim uzvikom iz dvorane Prečko: “Daj mu flaha!“.

P.S. A, za koje igrače SOKAZ nije? Naveo bih najčešće kontraindikacije:

  1. igrači koji ne trpe poraz;
  2. igrači sa “kamenom” rukom, koju ne mogu opustiti ni nakon više godina treninga;
  3. igrači koji svaku loptu žele “zveknuti” svom snagom.

U potrazi za rotacijom

Sjećam se, kada sam prije 7 godina “skinuo” ovaj video, odmah sam nazvao svog suigrača, travaroša, da nabavi navedenu travuljagu Tibhar Grass D.Tecs. Tada je, kao i sada, igrao sa zabranjenom Donic Alligator (ne DEF), koja je bila dobra, ali ova sa videa bila je još i bolja. Povrat rotacije nakon spina (backspin), wobbling prilikom ravnih udaraca i uguravanja, bili su nenadmašni. Tada je Tibhar Grass D.Tecs bio “zakon”, tržišni lider.

Uskoro je ITTF zabranio gumu, jer je silno podsjećala na stare frictionless (bez otpora) trave. Tibhar je, da ne bi umanjio profit, promijenio svojstva gume, te je isporučivao bez folije, ali joj nije promijenio ime i/ili pakiranje, iako “nova” verzija nije ni sjena prethodne.

Zašto sam to napisao? Da vidite što je nekoć rotacija i trava činila protivničkom igraču. Gdje je nestala rotacija? “Pojele” je plastične loptice (40+). Nisu ni ove najnovije iz DHS-a, sa oznakom D40+, puno bolje, okrugle su i trajne, ali su tvrđe i teže, imaju niži odskok i zastajkuju. Ako usporedimo plastične loptice prema količini rotacije koju primaju, možemo napraviti ovakav redoslijed:

DHS 40+ > DHS D40+ = Nittaku Premium > XSF > Butterfly G40+ = Double Fish V40+

Prevedeno, plastične šavne loptice 1. generacije imale su najviše rotacije, osim što su pucale i bile jajaste, sve nakon toga još je i gore. Apsolutni kuriozitet je da dosadašnja rasprava na njemačkom forumu TT-News.de, a na temu plastičnih loptica, ima 5817 komentara na 582 stranice.

Friško sam igrao protiv dva travaroša, jednog sa nalijepljenim Inferno od Dr Neubauera, a drugog sa travom Virus od Toni Holda. Obje trave su legende iz svojih vremena. I, kako je bilo igrati protiv njih? Lako, prelako. Trave proizvode malo rotacije, spore su, tako da igrač sa glatkom (backside) gumom može činiti što hoće. U jednoj partiji sam se odlučio za igru wiggle – wobble (postranična rotacija zadana ispod stola), a u drugoj dugo – kratko, dugi servis (povrat), a nakon toga slijedeća loptica ide 20 cm iza mreže. I, što su činili travaroši? Kako trava ima malo efekta, te defanzivna igra bazirana na rotaciji ne funkcionira, krenuli su napadati loptice koje za to jesu (rjeđe) i one koje za to nisu (češće). To je tek gubitna kombinacija, trava je guma s malo otpora, može samo produžiti dolaznu rotaciju, ali je ne i promijeniti, tako da njeno korištenje u napadu može biti samo izuzetak. Kako trava ima mali otpor, tehnika napada mora biti višestruko superiorna onoj sa glatkom gumom, a, u pravilu, igrači su “materijal” stavili na reket, jer tu tehniku (npr. BH spina) nisu imali. Svjesni toga, većina travaroša se dala u potragu za novom travom.

Kako je na to reagirala stolnoteniska industrija, tj. proizvođači guma? Izbacuju nove modele, kao za plastične loptice (40+), ali stvarnog poboljšanja (efekta) nema ili je mali. Takva je, na primjer, i najnovija trava Spinlord Strahlkraft. Zašto? Ako nema dolazne rotacije, trava je, sigurno, ne može proizvesti. Sadašnja “best buy” preporuka ide od goranskog “majstora”, trava Palio CK531A OX (bez spužve), nalijepljena na drvo Avalox P500.

Spinlord_Strahlkraft

Nisu travaroši jedini gubitnici, već i igrači sa glatkim gumama koje su davale najviše rotacije (efekta). Takve su obrambene gume bazirane na mekanoj spužvi, npr. Butterfly Tackiness Chop i slične, te kineske hvatljive gume, poput DHS PF4 ili Hurricane3. Kinezi se ne trude umanjenu rotaciju nadomjestiti povećanom hvatljivošću, od toga su “digli ruke”, pa su nove gume manje tacky od prethodnih.

Razgovarao sam i sa našim legendarnim trenerom. Objašnjavao mi je tehniku igre od prije 40 godina, tzv. “spin smrti”. Ni toga više nema, promijenila se tehnika igra, moderni igrači kao Tomokazu Harimoto, dijete plastičnih loptica, mogu napasti svaku lopticu, kratkim, ekspozivnim spinom ili kontrom, odmah po odskoku sa stola.

I, kako mislim da će se sve to razriješiti? Parafrazirao bi klasika ekonomske misli J. M. Keynesa, da rješenja u kratkom i srednjem roku nema, a na dugi rok smo svi mi i onako mrtvi.