Prvo kviz… Tko je ovo?
Idemo od dolje prema gore od desna prema lijevo. Najdesnije i najdolje moja kćer Mateica, do nje momentalno najbolja hrvatska igračica, sudionica nedavnog EP Lea Rakovac, desno gore Zoran Primorac, tekući Predsjednik HSTS, do njega Dragan Primorac, bivši ministar i predsjednički kandidat, i na kraju, po sjećanju, Gordan Kožulj, plivač (fala Forum). Akcija “Primorac na kvadrat” OŠ Frana Galovića, Dugave, Zagreb, 2007. Posljedica: među školama podijeljeno puuuno stolnoteniskih stolova, onih najjeftinijih i najtanjih Butterfly, stolni tenis to nije “osjetio”. Kao mnogo puta, isparili stolovi u nepoznato. Tko je trebao trenirati djecu po osnovnim školama? Profesori tjelesnog odgoja, nemoguća misija, stolni tenis je toliko specifičan sport da im studij na Kineziološkom fakultetu NE može pomoći.
Ovdje ima neko mnoštvo koje misli da sam ja maaala pčela koja puno zuji, a malo meda daje. Eto, jedan me lik jučer, iz čista mira, u prolazu, provocirao da mu po profilu odredim koje bi to njemu gume najbolje odgovarale. Bio je smiješan, ali ponajviše sam sebi. Ja uopće nisam bio u njegovom krugu, jer biram društvo.
Ima nekih koji se samo smiju. He-he-he. Ali, onda kada vidite njihov uradak reket i cifru od saaamo 302€, a posebno kada ga date u ruke igraču sa svim njegovim (manjim) sposobnostima i (većim) nesposobnostima nije baš smiješno, posebno ako je to Vaša lova. Vjerujem da bi većina natjecatelja na nedavnom EP mogla igrati reketom te vrijednosti, a da se ne bi imali čega sramiti.
Svatko može napraviti onoliko koliko zna i ima materijala. Ova hrpa stoji na radnom (stolnoteniskom) stolu, zb(i)rka materijala koju koristim. Normalno, nije to sve, ali ono svakodnevno i priručno, da se nađe pri ruci. Krigle ne služe jer je majstor 0-24 pivopija, već za sušenje reketa u vertikalnoj poziciji.
Što se, među ostalim, radi na tom stolu. Pa, osim (ne)uobičajenih poslova s gumama (kako od stare babe (čitaj gume) napraviti mladu curu), ima tu i ostalih zahvata na drvima. Na primjer, prije par dana i ovaj:
Kao da ga je vertikalno rascijepio sjekirom. Uvjet je bio da drvo budo popravljeno od “provjetravanja” do sljedećeg dana, spremno za Sokaz meč. To nije pitanje samo brzine i kvalitete rada, već i sušenja ljepila. Ovom prilikom posebno se zahvaljujem grobaru s Raba, koji mi je benevolentno poklonio lijepi granitni nadgrobni kamen za pritiskanje drva tokom sušenja. Vidjevši na mobu sliku drva, ex suigrač iz 5. lige došao je do mene na Velesajmu, načmrljene face, a Stručnjak, i procijenio da to ne bu niš’ valjalo. On zna, kuži se. Yes. Normalno, po meni, drvo se vratilo, u ekipi Gladijatora (6. liga), na pobjedničke staze, od zadnjih 6 dobilo 4 meča. Budimo iskreni, ni igrač nije tako loš, dalekometna nabacaljka, sredio bi ovog iz 5. lige.
Onda je danas, iz Istre, Viber-om stigao sljedeći zahtjev, tzv. ćelavi soft (to nam je specijalitet kuće):
Nazvao sam i lijepo zamolio pošiljatelja poruke da mi to detaljnije objasni, jer ne mogu shvatiti svrhu. Preporučio sam da, eventualno, uzme grickalicu za nokte i s njom odreže sve pipce. Do sada sam tako vidio “samo” odrezane pipce na travi, ali različite dužine, kako bi guma od dijela do dijela različito odbijala lopticu. Bilo je to u Pagu, a efikasno protiv internacionalaca iz Butterfly Njemačka (izgleda da mi mozak još nije apšisao). Bila je to, za protivnika, “supač igra”, istim udarcem jedna loptica u strop, druga u vlastitu šlapu, a onda začuđeni pogled u svojeg Tenđu (Butterfly Tenergy). Valjda su protumačili (sorry ne znam Korejski, a jedan igrač je bio taj) da je svemu tome uzrok morski zrak. Na kraju ove rasprave, izvorni sugovornik se složio sa mnom da bi mu dobar bio i jedan obični backside (glatka guma), ne prebrz, ni pretvrd.
Ako mislite da je ovdje kraj glupostima, neee. Na slici su loptice kojima će se igrati što na kutiji i piše. Kakve su te, ne bih znao… Možda je kutija prazna, samo sredstvo zastrašivanja? Friendu, profiću lovcu iz Njemačke, samo su niz čelo krenule kapi hladnog znoja. Setovi će se igrati do 8 (istinita informacija). Poslije, načuo sam, i do 7,5! (Izvor: reprezentacija HR).
U poznavanju “materijala” znatno mi pomaže savjetnik Pongi, tu je i socijalna osjetljivost, kada vidiš da ti je friend totalno s*eban u mozak. Ali nije važna vrsta gume, već je sve u srcu, kada uz žemlje u Lidlu (kraj Instituta za tumore) trguješ gumama, a tu smo isti i to nas veže.
Završit ću s kim sam i počeo. Malo se strpite, štedite, jer to sigurno neće biti jeftino, pa pingajte i plivajte (ako Vam nije hladno) ili bar umočite noge u more s našim Predsjednikom.
P.S. To je k’o Milan Kundera: Šala. Nobel. Nakon nje mo’š plakat 5 godina, život vratit nećeš. O’šo…
