Naslov “Tko ne napreduje, nazaduje” je latinska izreka “Qui non proficit, deficit”. Čemu ovdje, u stolnoteniskom kontekstu, služi citiranje latinskih izreka? Ako nešto postoji već 2000 godina, onda je to pravilo, svugdje i u svemu, pa tako i u Sokaz-u, koji je tema ovog bloga.

Jučer je izašao najnoviji 129. bilten Sokaz-a, sa rasporedom jesenskog prvenstva. I, što je odmah i svima vidljivo, a u međuvremenu sam razgovarao sa više stolnoteniskih znanaca? Velik je broj odustalih ekipa i igrača, konkretno Sokaz (stolnoteniska rekreativna liga u Zagrebu) se, u jednoj polusezoni (pola kalendarske godine), smanjio za 11 momčadi (skoro cijela jedna liga), tj. za više od 3%. Još i gore, od broja prijavljenih ekipa, neke su “fantomske”, bez aktivnih igrača, tek da zadrže mjesto u sustavu natjecanja. Dio igrača u ekipama je u statusu “Zovi, ako moraš”, što znači da ne treniraju, već igraju jedino ako se u ekipi ne mogu skupiti 3 (2) igrača, da ne izgube bez borbe. I, dok je prije par godina slobodnom igraču, bez ekipe, bilo skoro nemoguće pronaći nekog da ga treba, posljednjih godina ih nedostaje. Eto, prekjučer sam jednom novopridošlici (čovjek se iz Kanade vratio u Hrvatsku) u 3 telefonska poziva našao ekipu. Ali, nije tako samo u ekipnom natjecanju, pogledajte ovu tablicu igrača koji su sudjelovali na Ljetnim turnirima, a odigravaju se vikendima u Prečkom:

I, što vidite? Stagnaciju i smanjenje. Da li ja igram na tim turnirima? Ne. Zašto? Igra se s rabljenim lopticama Butterfly G40+, koje su kao nove horor, nitko više ne igra s njima, a o rabljenima, neću trošiti riječi… Zašto ne igram sa svojom novom lopticom? Ako se protivnik ne složi, krene natezanje, ja sam se tamo došao rekreirati, a ne svađati. Iako se plaća prijavnina, organizatoru je važniji vlastiti profit od mog zadovoljstva igranja. Isto je i na tradicionalnim turnirima (Deda i Vodovod), već par puta je došlo do sukoba zbog toga, neki igrači su uz psovke napustili turnir.

Nekoć su nastupali igrači i ekipe iz dalje okolice Zagreba, konkretno Zaboka, Krapine, Karlovca, Duge Rese, Siska, Petrinje … Broj takvih sada se sveo na minimum.

Ustrojen je sustav natjecanja i internetsko praćenje (www.sokaz.hr), ali nitko ne čini ništa na njegovom održavanju ili unapređenju. Igrači stare, pobolijevaju, umiru, sele se iz Zagreba, imaju obveza obiteljskih i radnih, drugi sportovi čine im se privlačniji, utrošak vremena na utakmicu im je prevelik (oko 4 sata)… I, sve je to normalno, prirodna fluktuacija. Prema tome, svake polusezone, samo za zadržavanje postojećeg obima natjecanja, trebalo bi “stvoriti” ili vratiti nekoliko desetina igrača. Što bi se moglo učiniti proaktivno, kako i gdje ih pronaći? Navesti ću samo par ideja:

• obilazak informatičkih firmi koje imaju na raspolaganju stol(ove) za rekreaciju zaposlenih tokom radnog vremena i njihovo uključivanje u sustav natjecanja;
• obilazak srednjih škola i učeničkih domova, tako da zajedno, u ekipi, igraju učenici i njihovi profesori;
• “vraćanje” ekipa van Zagreba, uvođenjem pozitivne diskriminacije, tako da ne moraju plaćati članarinu i da im je osigurana dvorana za utakmice;
• “boot camp”, tj. trening zona, sa osiguranim stručnim trenerom, gdje bi početnici mogli naučiti osnove tehnike i trenirati;
• centralno pronalaženje ekipa za slobodne igrače, na na nivou foruma, već tajnika;
• 2 puta godišnje organizacija zabava (roštilja) za sve članove, npr. na Jarunu, gdje bi pridošli participirali samo u troškovima hrane i pića, sa raznim natjecanjima, ne nužno samo u stolnom tenisu;
• suradnja s klubovima, tako da se igrači, kada prestanu aktivno trenirati, upute u Sokaz;
• zdravstvena briga o sportskim povredama igrača, angažiranjem umirovljenog liječnika;
• kreiranje posebnog natjecanja u sustavu piramide, za igrače koji se ne žele natjecati ekipno, ili bez bilježenja rezultata, po sistemu slučajnog izbora protivnika;
• osmišljavanje marketing plana za firme koje bi sponzorirale ekipe;
• akcija “pronađi igrača”, gdje bi se za svakog novog ili vraćenog igrača, osoba kojoj je to uspjelo nagradila sa 50 kn.

Da li se netko od rukovodstva ikako potrudio, osim što objavljuje vlastite hvalospjeve? Prekjučer me jedan od igrača pitao kada će mu Sokaz vratiti novac za prije 8 godina uplaćenu monografiju “60 godina Sokaz-a”, koja nikad nije izašla. Ne znam zašto na stranicama nije objavljen plan i program rada Predsjednika? Kako ga nema, pretpostavljam izgled: ima 27 stranica, od kojih na 26 piše “Pleti kotac k’o i otac” (u prijevodu: ne čini ništa), a na posljednjoj “This page intentionally left blank” (hrv. “Stranica je namjerno ostavljena praznom”).

Dosta igrača me pita da li igra moja kći? Ne. Zašto? Vjerojatno bi igrala da se potrudim naći joj ekipu vršnjaka, da je molim, nagovaram, jer ona je tipični primjer hrvatske mladeži “zalijepljene” za mobitel. Ali za koga, zašto? Ovako, kada nikome nije stalo, neka ide na fitness, u blizini, za jednaku zdravstvenu korist.

Možda će netko, nakon čitanja ovog članka, misliti da mrzim Sokaz. Dapače, inače ne bih ovo napisao. Teško mi je gledati kako propada, a nitko ništa ne čini da to spriječi.

P.S. Interesantno, bilten je objavljen već 3 dana, ali, očito, nikog to ne muči, nitko na Forumu ni da “zucne” na tu temu. I, onda se čudimo što nam je u ovoj državi sve lošije, a djecu šaljemo na rad i život u inozemstvo. Super  😎 !