Gdje početi igrati stolni tenis?

Za početak rekreativnog igranja stolnog tenisa treba Vam dobra volja i reket, a stol i trening partnera morate potražiti. Gdje (?), to je tema ovog bloga, a i sam sam na početku imao taj problem.

Prvo ću o mogućnostima izvan Zagreba. Treba pogledati popis klubova kod HSTS (Hrvatski Stolnoteniski Savez), gdje ih ima oko 100, te pronaći i kontaktirati najbliži. U klubovima znaju gdje se sve igra stolni tenis, te, ako ne možete kod njih, gdje da se dalje obratite. Ima klubova koji nisu registrirani, već u njima igraju samo rekreativci, bez da sudjeluju u službenim natjecanjima u okviru Saveza. Druga mogućnost je da pronađete turnir koji se igra u blizini, npr. na stranicama Pingić, da tamo dođete, te se raspitate i upoznate. No, oglašeni su samo veći turniri. Obično općine, posebno povodom proslave svog dana, organiziraju turnire, te ih oglašavaju u lokalnim medijima, a takav je bio i Magdalenjina u Višnjanu.

Idemo sada na Zagreb. Na pamet mi padaju 3 mogućnosti. Jedna je u dvorani “Arena” Prečko, gdje se ponedjeljkom i četvrtkom, od 19 – 21 h održavaju turniri SINNI, koje sam ovdje već spomenuo. Iako je ideja odlična, “kontaminirana” je s više stvari. Sokaz nije zainteresiran i ništa ne čini na svom omasovljenju, pa nema veze sa SINNI-jem. Inzistira se na igranju mečeva, a ne na vježbanju tehnike i pokretljivosti, a nije, barem do sada, bila organizirana prisutnost kvalificiranog trenera. Druga, slična mogućnost, su turniri u organizacji Merix-a na Zagrebačkom Velesajmu. Održavaju se srijedom i subotom, po snazi su znatno jači, te su neprimjereni za početnika. Treću mogućnost pruža STK Zagreb, u dvorani u Savskoj, gdje su utorkom, srijedom i petkom, od 19.30 – 21 organizirani treninzi. Trenira se 1 sat, uz pomoć trenera, vježbe 1 na 1, many balls i na robotu, a zadnjih pola sata se igraju mečevi. Prosječno dođe 6 igrača. Mjesečna članarina za 2 treninga tjedno je 150 kn, a za 3 treninga 200 kn. Dolaze iskusniji rekreativni natjecatelji, a ima i poneki početnik.

Da je gledanost “profesionalnog” stolnog tenisa uživo katastrofalna, svjedoči i slijedeća fotka. Na utakmici STARR-GSTK Zagreb bio sam ja, na Dr. Časl-TIS, također, 1 (Martin, zvan Raketa), a na ovoj STARR-Libertas na tribinama sam “izbrojao” 0 gledatelja.

STARR-Libertas

P.S. Lijepo bi molio sve Sokaz-ovce, da sve početnike koji ne znaju gdje i kako početi upute na ove stranice.

Obnavljanje stolnoteniskih guma

Stolni tenis je igra rotacije. Ako guma ne “hvata”, tj. nema gripa, nema ni rotacije, mo’š bubat samo ravno. Drugim riječima, zadatak topsheet-a (gumenog dijela) je da uhvati lopticu, a spužve da je katapultira.

Neposredan povod za ovaj blog je što me, prije par dana, posjetio Njofra, da mu zamijenim gume na reketu. Pogledao sam, na crvenoj gumi velika crna fleka po sredini gume, od pogrešnog držanja prsta na FH. Crna, BH guma (XIOM Musa), prije klasični backside sličan Sriveru, postao je “čisti” antispin, možda sa 10 – 20% početnog gripa (površinske hvatljivosti). Gume su završile u smeću, a Njofra je sretan otišao s novim gumama. Poslije, vrag mi nije dao mira, pa sam izvadio bačene gume. Crvenu sam vratio u smeće, jer se nije mogla obnoviti, ali na crnoj sam započeo eksperiment povratka u život, tj. reanimaciju.

Prvo, gumu treba pošteno očistiti s univerzalnim razrjeđivačem, te s nje ukloniti nagomilanu prašinu i znoj. Zatim, treba je “ovlažiti”, a za to se koristi WD-40, te pričekati da se upije. Bolji je Falco Life Expander, ali zbog poviše cijene nije svima dostupan. To će vratiti osnovni grip gumi. Na kraju, gumu treba očistiti od ostatka masnoće, najbolje sa Revolution No. 3 Cleanerom, a ako njega nema, sa običnim čistačem za stolnoteniske gume.

Odrzavanje_Guma

Svakako, ljepilo treba ukloniti sa spužve, nanošenjem nekoliko slojeva parafinskog ulja za lampe. Nakon skidanja, mogu se nanijeti još 2 – 3 sloja, da guma nabubri, te je nakon toga, na dan, dva pritisnuti teškim predmetom (knjigama) da se vrati u originalnu veličinu.

Normalno, od stare babe ne mo’š napravit’ mladu curu. Ali, ovakvim “tretmanom” gumi se može vratiti 70-80% izvornih igračih svojstava. I, vidi čuda, nakon toga guma opet reže i spina.

Nakon 2 dana, dobio sam gumu sličnih antispin karakteristika, ovaj puta XIOM Vega Japan.

Ne znam koji je smisao, ali svi se prilikom kupnje jako interesiraju za igračke karakteristike, proučavaju tabletennis.db (sada revspin.net), uspoređuju cijene, a kada jednom zalijepe gumu, više je ne održavaju.

I, ne zaboravite na zaštitne folije za gume, one će ih sačuvati, a Vama smanjiti nervozu, jer guma “ne vuče”.

Reanimacija_guma

A, evo i jednog testa:

Drvne mjene I

Sve ide (Eppur si muove), sve se mijenja, neprestano. Tako je i s drvima za ponajbolje igrače, profesionalce i 10% rekreativaca iz vrha, većinom onih koji su prije, u mladosti, trenirali u klubovima. Priča će biti ispričana u 3 čina, uz pripetavanje (natjecanje) 2 najznačajnija proizvođača (Butterfly i Stiga), te korektiv koji pokazuje trendove (XIOM).

U Butterfly katalogu iz 2009. “perjanice” koje su nudili bile su Primorac Carbon, s kojim je igrala većina profića, Schlager Carbon, ekstremno brz, i Gergely Carbon, obljubljen od rekreativaca. Drva su bila u brzinskoj klasi OFF+, te su imala sličnu strukturu, završni sloj hinokija, ispod kojeg je bio sloj Tamca-5000 unaksijalnog carbona. Gergely je imao srednjicu od balse, dok se u preostalom dvojcu koristio kiri. Schlager je bio znatno deblji (7.4 mm) od Primorca (6.9 mm). No, pojavile su se nove, znatno dinamičnije gume (Butterfly Tenergy), te su navedena drva imala previše brzine i katapulta, a premalo kontrole. I sam Zoran Primorac odustao je od drva, svog imenjaka, te izabrao Butterfly Timo Boll Spirit (TBS). U ponudi je još samo Primorac Carbon, po €119,90. Ali, ako nekom nedostaju drva slične “energije”, može izabrati jedan od kvalitetne trojke iz XIOM niza: Ignito (6.5 mm), Strato (7.0 mm) ili Axelo (7.5 mm). Svi imaju završni sloj hinokija, ispod (Energy) carbon, a srednjicu od kirija. Ima i odgovarajućih klonova iz Galaxy-ja (Yinhe, Milky Way), pa koga interesiraju, neka ih sam potraži. U to vrijeme Stiga je nudila različite varijacije Clipper-a (CR, WRB), te Carbo 7.6.

Butterfly_Primorac_Carbon

Onda je Stiga 2009. izašla sa hardwood serijom drva, koju su činili Ebenholz (ebanovina), Rosewood (palisandar) i Maplewood (javor), sa 5, odnosno 7 slojeva, te još nekim varijacijama, npr. XO (palisandar, eXtra Old). I, uspjeli su, drva su se izvrsno sljubila sa tensor gumama. Komparativnu analizu navedenih drva, sa serijom Arylate-Carbon drva iz Butterfly-ja, možete naći u recenziji TTGEAR LAB. U početku, drva su bila jako lakirana (NCT – Nano Composite Technology), tako da ih je, prije korištenja i prvog lijepljenja guma, trebalo brusiti. Cijena im je, za profesionalna drva, bila prihvatljiva, npr. za Rosewood XO ispod €100. U međuvremenu, na krilima popularnosti, “narasla” je na sadašnju od €166.90. U anketi, među 15000 kineskih igrača, proglašena su najboljim izborom, posebno za korištenje sa kineskim tacky gumama (DHS Hurricane3). Ovo doba je obilježilo sustezanje od carbona, brzina se dobila tvrdim završnim furnirom, a koristili su se još i furniri oraha (npr. Yasaka Ma Lin Extra Offensive – YEO) i wengea (npr. Butterfly Finewood). Oni koji nisu igrali sa Stigom, te nisu bili vezani za osjećaj drva, izabrali bi obično neki Butterfly primjerak sa Arylate-Carbonom, poput Timo Boll Spirit, Maze ili Timo Boll ALC.

Sredinom 2014. uvedene su plastične loptice. “Kvaka” je, osim neznatno povećanog obujma (40+), da je specifična težina celuloida veća od plastičnih materijala, tako da su, stoga, stjenke loptice deblje i tvrđe. Kako je prva serija loptica katastrofalno pucala, proizvođači su se “dosjetili”, te u njih miješali 70% celuloida. Takva je i 1. serija iz DHS-a, oznake 40+. Loptice su jajaste, lako pucaju, no nisu pretvrde, te su zadržale “pristojnu” količinu rotacije, normalno, manju od celuloidnih. Nova, 2. serija, oznake D40+, izrađena je od ABS plastike, nema više problema sa oblikom i trajnošću, ali umanjena je rotacija, te povećana tvrdoća. No, tvrde loptice ne idu sa tvrdim drvima, nema spina, čime je najviše pogođena hardwood serija iz Stige. Znaju to i oni, jer su objavili carbonska drva u seriji Carbonado, različite debljine i postave carbona (pod kutem 45/90°). A, koja drva “se slažu” sa novim lopticama? Ona koja imaju sloj carbona odmah na srednjici, npr. u Butterfly seriji Innerforce, te sa debljim i mekšim završnim furnirom, npr. od limbe, a ponovno je pogodan i hinoki. Gdje najbolje vidimo tu najnoviju drvnu mjenu? Na primjer, u seriji drva iz XIOM-a. I, dok je prethodna serija Omega sadržavala modele od palisandra i ebanovine, u novoj Feel seriji ih više nema, što bi rekli: “Papala maca”.

Ako ni nakon ovog članka ne znate koje drvo izabrati, možda su najbolja i najdugovječnija ona sa Arylate-Carbonom, pa sa limbom ili kotom kao završnim furnirom. Ili, ona obična, od 7-slojeva furnira, neki Clipper klon. Često je to i Butterfly Viscaria, no, zbog brzine i nedostatka parabole, s njom mogu igrati samo profesionalci.

Što ako ipak igrate s nekim hardwood drvom ili Primorac Carbonom i paše Vam? Zanemarite ovaj blog i igrajte dalje.

Imal’ tome kraja? NEMA

Zamislite ovako. Igra se nogometna utakmica na Jakuševcu, ispod brda zagrebačkog smeća. Susreću se momčadi iz tamo neke lige, na utakmici osim igrača prisutno je 20-tak gledatelja (Štef, Bara i još neki) i 5 krava. Dolazi sudac i u crnoj vreći nosi loptu s kojom će se igrati. I vadi pikulu (špekulu, kliker). Dečki, nogometaši u čudu gledaju, ali FIFA je tako odlučila, da do samog meča ne znaju s kojom će se loptom igrati. U slijedećem kolu sudac donosi rugby (jajastu) loptu, slijedeći put medicinku, pa tenisku lopticu, košarkašku i tako to… Nakon pete izmjene “nogometašima” dozlogrdilo, napustili teren, otišli u birtiju, to sve nema veze sa nogometom, ne pobjeđuje bolja ekipa, nego ona koja koja se u tom momentu bolje snašla.

Što ja to tu pišem, jesam “prosvirao”? Na Vašu žalost, NE. Jer, takvo je stanje sada u stolnom tenisu, sa plastičnim lopticama. I, taman sam mislio da smo se riješili najvećeg zla, loptice Butterfly G40+, s kojom više nitko ni ne igra, kada se pojavilo novo. Zove se Double Fish V40+, a već su “predstavljene” na ovom blogu. Kako ih prepoznati? Imaju šav, jako su hrapave, kao nagrešpane, prvih 15 minuta igre na gumama ostaju tragovi od plastične prašine, tvrde su kao kamen. Zbog hrapavosti, nakon udarca u stol, ubrzano gube rotaciju, s takvima je nemoguće zarezati (backspin) lopticu. Za koga su posebno pogubne? Za defanzivne igrače, posebno sa travom, jer je rotacija bitno smanjena. Sada će netko pametan pomisliti, a što nas se sve to tiče, te “riba-loptice” mi nećemo kupovati. No, već su se pojavile kod nas, na službenim i veteranskim turnirima, a kupuju ih i Sokaz ekipe, ali rebrandirane kao XIOM Bravo (sa plavim žigom). I Stipančić se ove godine igrao s njima, veteranski turnir u Generalskom Stolu… Ako ne vjerujete u to što ja ovdje pišem, problema nema, probajte sami. Uzmite plastičnu lopticu iz 1. serije sa oznakom DHS 40+ (slika Ma Longa na kutiji), odigrajte set, pa onda zamijenite sa XIOM Bravo (plava kutija). I, ako lako dobijete prvi set, drugi ćete jednako tako izgubiti, o pobjedniku će odlučiti loptica, a ne igra. I sam sam jučer napravio sličan opit u dvorani Prečko. Ako se susrećete sa travarošem, posebno blokerom na stolu, te mu “uvalite” lopticu Double Fish tipa, mora biti barem 5 poena bolji da bi dobio set.

XIOM_Ball_Bravo

I što izabrati za slijedeću sezonu, jajaste (bešavne, npr. XIOM Seamless, sa crnim žigom), pucajuće (šavne 1. generacije), propadajuće (šavne 2. generacije) ili kameno hrapave (Double Fish) loptice, ostavljam Vama na izbor. Ili, da se svi manimo tog sporta, pa da odemo u birtiju na pivo?

XIOM_Ball_Seamless

A, da bi stvar bila još apsurdnija, u opticaju su i XIOM Pro Select, loptice sa 3*, u kombinaciji crne i plave boje, kakve su tek te, pojma nemam, još mi niti jedna nije došla pod reketić. Očito, od nas se traži ne samo da budemo igrači, već i eksperti za loptice. Ide Vam to na živce? Niste jedini!

XIOM_Ball_Pro_Select

Još jedna anegdota. Prodam ekipi XIOM natjecateljske loptice, sa 3*. Nakon par dana zove me Njofra i kaže da protivnici nisu htjeli igrati s njima, jer nisu otisnute 3 zvjezdice, već 3 pentagona.

Koncepcija

Starost nije lijepa. Niti jedna, pa ni ona stolnoteniska. Tko god Vam kaže suprotno, laže! A, zašto? Teško se uči, a kada se nešto i nauči, a pogrešno je, još teže se mijenja. Nije baš ružičasti početak, ali ako protivniku ne pogledate u oči, nemoguće ja da ćete ga pobijediti.

Mladen_Vunderl_Zabok

O kome ja to ovdje pišem? O sebi. U svojoj recentnoj stolnoteniskoj povijesti, zadnjih 10 – 11 godina, od svoje 47. godine, sa 3 – 6 treninga tjedno, pokušao sam o svemu nešto naučiti. U početku sam bio klasični “čokljavitis” sklon obrani, što znači da kada bi loptica išla prema meni, ja bih krenuo korak unazad, 80% stola igrao sam sa BH. Odgovarajuće sam se i opremio, sa “nezgodnom” gumom Friendship Transcend Higher, na pola grippy, na pola tacky, koja je protivniku uvijek davala neke čudne rotacije. Takve, kakav sam i ja bio, sada svakodnevno gledam po rubnim stolovima u Prečkom. Tako sam počeo igrati i Sokaz, normalno, iz posljednje lige. A, sanjao sam i govorio da ću igrati 1, jer ništa ne može stati na put mojoj upornosti. Onda sam sa kćeri, aktivnom igračicom, kao pratitelj i trener otišao na neki, bezvezni turnir u Krapinu. Ukratko, u zagrijavanju s njom nisam bio sposoban konzistentno staviti 3 kontre na istu polovicu stola, o bloku na spin da i ne govorim, loptice su nekontrolirano letile u mrežicu, preko stola, po cijeloj dvorani. I, shvatio sam da ništa ne igram, da nemam pojma.

Kako u Hrvata ne postoji neki organizirani klub, sa treninzima za igrače u godinama, nije bilo druge nego privatno uzeti trenera/icu. Koliko se sjećam, imao sam ih 3, dvojicu kraće vrijeme, a trenericu duže, 2 godine. I, kako je to bilo? Pogledajte:

Pa, prilično isto, sa svom trojicom, a poslije nisam vidio da bi netko imao drugi pristup. U stvari, oni su sa mnom trenirali, isto kao što su i s njima, zanemarujući “sitnicu” od 40 godina razlike. Zagrijavanje kontra, FH, pa BH, u dijagonalu, poslije klasične stolnoteniske vježbe, npr. Falkenberg, FH iz 3 točke, BH spin, pa kontra, i tako to. Ne mogu reći da nisam ništa napredovao, npr. kretanje, BH spin, koji uopće nisam imao, blok na BH i FH, na FH vučem side spin, umjesto klasičnog topspina, tu se nisam pomaknuo ni milimetra. Sve je to puno bolje, ali nije dovoljno dobro. A, što nedostaje? Koncepcija.

Što je koncepcija? Na Wikipediji piše: “Koncepcija (lat. concipere: opaziti, dokučiti, shvatiti, primiti, zamisliti) označava opsežnu kompilaciju ciljeva, strategija i mjera za provođenje većega i stoga strateški planiranoga projekta.” Konkretno, u stolnom tenisu, na osnovu onog što igrač zna i reketa kakvog ima, smisliti konzistentnu igru, sheme i tipove poena koji “prolaze”. Npr. serviram, kao zarezano, a flah (blizu drške reketa), protivniku se loptica “digne”, a ja odigravam kontru. Ili, servis jako zarežem kratko u FH, protivnik ne može ući, otpimplava u moj BH, sagnut sam, čekam, jako zarežem u njegov dugi BH ili ruku spuštam ispod stola, pa vučem BH spin na rezanu. Ili, serviram tomahawk servis sa sideom i spinom protivniku u kratki FH, on kasni, jer se mora pomaknuti, loše reže, loptica se digne, a ja podignem ruku na FH i odigravam kontru, uz kretanje naprijed. Ovdje su navedene samo neke sheme, za napadače, moglo bi ih biti bezbroj. Da bi se sheme kvalitetno odigrale, proizlaze udarci koje igrač mora znati.

Prije bilo kakvog treninga, posebno onog dugotrajnijeg, trener bi morao, u živo, na službenom meču, pogledati igrača i vidjeti s kojim elementima se služi u igri, načinom na koji ih izvodi i u kojim kombinacijama, njegovim kretanjem naprijed – nazad, lijevo – desno, gore – dolje. Svakako, nužan je prethodni pregled reketa, da se vidi da li odgovara željenoj koncepciji, npr. da li se igra želi usporiti ili ubrzati i s koje strane, za kontru bolja je mekana guma, za rezanje tvrda, za spin tensor… Koje elemente treba naučiti i u kojim kombinacijama, pogrešno naučene možda (vjerojatno) više nije moguće izmijeniti. Svakako, vježbe treba započinjati sa servisom odnosno prijemom, jer odlučuju u 50% poena, a diktiraju i daljnji nastavak igre. Trener treba znati igrati i sa softom i travom, jer ako sam ne zna, kako će to naučiti igrača, bilo da igra protiv ili sa “materijalom”.

Ako netko zna trenera, koji tako radi sa igračima, vrlo rado ću ga doći pogledati i posvetiti mu jedan od slijedećih blogova. Do tada ću sa smješkom čitati oglase potencijalnih trenera na Sokaz forumu koji igračima nude brz napredak i poboljšanje igre. Jer, u stolnom tenisu napredak je spor, a bez koncepcije još i teži. A, ako ste stari i odreknete se usluga trenera, kako ćete onda napredovati? Ne znam.

Na tronu

Nije lak život na tronu. Katkada trebaju desetljeća da bi se došlo na njega, a kada se uspije, svi vas pokušavaju od tamo skinuti. A, i sklisko je, pa nikada ne znate kada ćete “previdjeti” neku promjenu. Dokaz su Nokia mobiteli, u današnjem Jutarnjem piše o drastičnom padu H&M, a Benetton? Niti stolnoteniski svijet nije od toga cijepljen. Gdje je sada Imperial, TT-Master, nekadašnji predvodnik u prodaji trava, je odustao, a s Friendship gumama nekoć su igrali svjetski prvaci? A, da se sve neprestano mijenja, potkrijepiti ću sa dva primjera, jedan je silazni, a drugi uzlazni.

Ne znam da li ste primjetili jedan oglas na Facebook-u:

Butterfly_Free_Shipping

I, kada na oglasu pritisnite Kupuj, on Vas odvede na Butterfly shop u Njemačkoj. Tamo, bez plaćanja poštarine, možete sve izabrati i platiti. To je bitna promjena u odnosu na dosadašnje stanje opisano u Butterfly – posljedice politike, gdje, osim kod lokalnog distributera, niste mogli ništa kupiti izvana. Istina, i sada Vam je sloboda ograničena. Na primjer, kod TT11, iako prodaje Butterfly proizvode, oni se ne nude i kupcima u Hrvatskoj, ali, eto, sada barem možete kupovati iz Butterfly centrale. A, zašto bi uopće kupovali vani, a ne ovdje? Prvo, zato jer u Hrvatskoj nema web shop-a, pa ne možete razgledati cjelokupnu ponudu, možda Vam se nešto svidi što uopće niste tražili, možda je nešto na popustu. Dalje, možete misliti da su Tenergy gume u Njemačkoj bolje kvalitete od ovih u Hrvatskoj ili ih lokalni distributer trenutno nema. Ne znam kako ide firmi u cjelini, no ono što je očigledno je da su potpuno promašili sa lopticama. Guma Bryce Highspeed je, također, promašaj, a Rozenu nisam vidio zalijepljenu još ni na jednom reketu. Zašto? Po recenzijama na njemačkom TT-News.de guma nije loša, ali kada cijenu od €44,90 (cca. 330 kn) usporedite npr. sa 3 = 4 ponudom iz TT11, bolje gume Tibhar Evolution možete dobiti za 250 kn. Mogao bih sada i dalje, o drvima, serijama Gionis ili Hadraw, ali neću. Za Butterfly trend je, očito, silazan.

Druge, male firme, imaju uzlazni trend, jer tko je do nedavno čuo za Der-Materialspezialist ili najnoviji PimplePark, a Tibhar-u super ide sa gumama Evolution. I Gewo se počeo jače gurati, godinama ih nije bilo u javnosti. Najnovije, angažirali su “manekena” Alvara Roblesa, te izdali 2 drva s njegovim potpisom, a igra sa gumama Gewo Hype Pro XT 50.0.

Alvaro_Robles

Gewo želi veću prisutnost u Koreji, sa gumama Hype Pro KR, a izlazi i novi model, kombinacija spužve od Hype-a i topsheet-a od Nanoflexa. I, odjeća im “nije loša”, od vrhunske mikrofibre:

Gewo_Shirt_Hype

Zaključiti ću citatom iz Gundulića: “Tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje”.

Izuzeci od pravila

Danas ćemo, opet, malo o opremi. Kod stolnoteniskih profesionalaca stvari su relativno jednostavne, u pravilu, brže, tvrđe, s više katapulta i spina je bolje. Ali, takvih igrača u Hrvata je 1%, eventualno stotinjak igrača, max. U odnosu na ukupnu populaciju od preko 10000 igrača, oni su zanemariva kategorija. No, utjecaj njihovog mišljenja je znatno veći, jer dijele savjete rekreativcima, najčešće pogrešne. Jer, kako netko sa dvadesetak godina, visok 190 cm, sa tehnikom, snagom i brzinom može znati kako je to igrati sa 30 – 40 godina više, smanjenom mobilnošću, vidom i reakcijom? Dalje, stolni tenis je vrlo slojevit. Što to znači? Pa, ako je netko prvak u svojem podrumu ili garaži, te mu 3 – 4 njegova protivnika ne mogu u setu doći do 5, kada se namjeri na prosječnog Sokaz-ovca, tada “garažni igrač” ne može doći do 5, npr. vratiti većinu servisa. Kada se, pak, taj prosječni Sokaz-ovac namjeri na bivšeg treniranog igrača, ne može mu doći do 5, a to ne može ni ovaj sadašnjem profesionalcu. Što ja tu hoću reći? Za 99% rekreativaca, kod stolnoteniske opreme, pravilo “Citius, altius, fortius” (lat. Brže, više, jače) ne vrijedi, već će, kod njih, izbor takve opreme izazvati više neprisiljenih grešaka, nego osvojenih poena. Sada ću, a na osnovu viđenog, navesti nekoliko stvarnih primjera.

Igrač na drvu DHS Hurricane Long V (Ma Long) ima zalijepljene gume Tibhar Evolution MX-P 2.1, koje imaju više brzine i katapulta od Butterfly Tenergy 05. Kada pogodi spin ili kontru, a mlad je i jak, protivnik, u pravilu, može samo pogledom ispratiti lopticu. To je bonus. Ali, kada pogrešno procijeni rotaciju dolaznog servisa ili nogama ne “odradi” spin, nema šanse da loptica pogodi stol, a to je malus. I, sustav još funkcionira na treningu, kada nema zakočenosti ili nervoze, ali u službenom meču, posebno protiv igrača koji većinom “drže” lopticu na stolu, cijeli reket je kontraproduktivan. Puno bolji rezultat bi bio sa mekšom, tanjom i gumom sa manje katapulta, barem na BH.

Drugi primjer je igrač koji na drvu Gewo Balsa Carbon 775 (srednjica od balse ima debljinu od 7.75 mm, pa je drvo u brzinskoj klasi od OFF do OFF+) ima gume Tibhar Evolution MX-P ili Butterfly Tenergy 05, u max debljini. On je bloker i drajfer (kontra), sa manje spina, a sa starijim gumama igra bolje od novih. Zašto? Što guma ima više gripa i daje više spina, to je i “osjetljivija” na dolaznu rotaciju, te sporija, a to je ono što mu najmanje treba.

Treći igrač na BH ima materijal (antispin), kojim kratko blokira udarce, tako da loptice padaju 30 cm iza mrežice. Na FH pimpla (reže), te napada kontrom, bez spina. Za njega je ponajbolja klasična (linearna) guma, a ne najnoviji tensori, koji imaju više katapulta. Naime, kod ravnog udarca, kada se “uključi” porozna spužva, loptice lete van stola.

Četvrti “slučaj” je igrač, školovan, koji igra već 40 godina. Sve udarce ima automatizirane i snažne. Za njega izbor drva, ako je dovoljno brzo, nije presudan, mogao bi igrati i s daskom za rezanje. Ali, za nekog sa lošijom tehnikom, sporijeg, izbor odgovarajućeg drva, sa “osjećajem”, je mnogo važniji.

Kod treniranih, školovanih igrača je jednostavno, svi znaju elemente, istina, ne jednako izražene, a izbor se svodi na nijanse. Ali, rekreativci imaju “svoju tehniku”, svaki igrač drugačiju, te je “priča za sebe”. Kako to riješiti? Prvo, igrač sam mora sagledati koliko je reket efektivan na treningu, a koliko na meču i protiv kojih igrača. Drugo, tu je proces eksperimentiranja, po principu “pogodak – promašaj”. Treće, igrača treba pogledati stručna osoba, koja vidi koje tehničke elemente ima, a koji nedostaju, tako da naglasi vrline, a sakrije mane. Pri tome, jača guma i/ili drvo, sa više brzine i spina, traže bolju tehniku i pokretljivost. Većina Sokaz-ovaca ima “nabrijane” rekete, a oni iz garaža preslabe, iz sportskih prodavaonica. Da zaključim, kod rekreativaca pravila nema, izuzeci su važniji.

Mladen_Vunderl

P.S. Slika je s EVTTC 2009. (Europskog vetranskog prvenstva) u Poreču. Kažem ja svom partneru u paru, u najpoznatijem Butterfly dresu hrvatske reprezentacije: “Ja zarežem servis, protivnik otpimpla, a ti povučeš spin. OK?”. Na to, kaže on: “Može, ali što je spin?”. Nakon tog odgovora znao sam da nemamo prevelike šanse na pobjedu. Tko zna, igra li još?

Novi svjetski poredak

01.01.2018. stupio je na snagu novi sustav bodovanja ITTF-a, te su na osnovu njega stvorene rang liste najboljih svjetskih stolnotenisača(ica). Sustav “honorira” 8 ponajboljih rezultata na turnirima, a ne individualne pobjede, favorizira sudjelovanje, a ne kvalitetu. To je rezultirao da je, nakon 2001. (Timo Boll), prvi nekinez postao brojem 1 (Dima Ovtcharov). U novom sustavu bodovanja najviše su stradali Kinezi(skinje), jer su protekle godine imali manje nastupa, pa je dotadašnji broj 1 Ma Long sada 7., svjetska prvakinja Ding Ning je 21., a Liu Shiwen je 24.

ITTF_Rank_M_2018_01

ITTF_Rank_W_2018_01

Evo, kako su komentirali ovu novu glupost ITTF-a, koju je prenio EmRatTich:

Komentatora posebno nasmijava što će Ding Ning, na nekim turnirima, morati početi kao kvalifikantica. Interesantno je, također, da je na ženskoj rang listi prva nekosooka igračica Georgina Pota (HUN) plasirana na 20. mjesto.

Načuo sam da će HSTS angažirati Jar(j)ana iz “Noćne more” da snimi i prokomentira “povijesni uspjeh” naših stolnotenisača(ica) na ovoj, najnovijoj ITTF rang listi, a taj je:

Muški (ekipno 19.):

  1. Andrej Gaćina 62.
  2. Tomislav Pucar 73.
  3. Tomislav Frane Kojić 180.
  4. Zoran Primorac 404.
  5. Luka Fučec 554.
  6. Vjekoslav Zovko 580.
  7. Filip Čipin 649.
  8. Tomislav Kolarek 839.

Žene (ekipno 31.):

  1. Matea Jeger 115.
  2. Dorina Srebrnjak 173.
  3. Tian Yuan 316.
  4. Mirela Đurak 319.
  5. Petra Petek 418.
  6. Lea Rakovac 482.
  7. Ida Jazbec 521.
  8. Ivana Tubikanec 542.

Kome se ne da čekati, jer je nestrpljiv, može, kao uvod, pogledati kviz u kojem je nastupio g. Jar(j)an:

Bilo bi interesantno, kada bi netko htio uložiti sat, dva vremena, pa unatrag 50 godina, sa inkrementom od 5 godina, pogledao ITTF liste, te položaj hrvatskih igrača na njima. Mislim da nikada nije bio lošiji. A, kako će ga HSTS popraviti? Pa, jednostavno, slanjem kineske(?!) igračice na ITTF World Tour natjecanje, o svom trošku. Konkretno, radi se se o Sun Jiayi na Hungarian Open-u. Sva sreća, Madžarska nije daleko i nešto skupa, na prijavninu, smještaj, put i ishranu potrošiti će se tek cca. €400. Hrvatske kune idu u kineske i madžarske džepove, bez meni vidljive koristi za naš stolni tenis.

Svi u napad

Fan_Zhendong_vs_Lee_Sang_Su

Danas ćemo ponešto o tipovima igre u stolnom tenisu. Igrao netko obrambeno, na blok, nabacivanje, ofanzivno spinom i kontrom, svi načini igre su ravnopravni, možda je tek napadačka igra nešto atraktivnija. Ali, nismo svi isti. Kada prema nekome ide loptica, a on krene korak naprijed, u nju, od takvog igrača “izraste” napadač. Postoje igrači koji krenu unazad i od njih nastanu defanzivci.

Prije mjesec dana bio sam na Sokaz utakmici na kojoj su moji trening partneri igrali protiv ekipe koja u svom nazivu ima godinu svog osnutka. A, ta je davna 1968., jer “dečki”, iako danas svi u 70-tima, 50 godina zajedno igraju u istoj ekipi. Oni su živi muzej stolnog tenisa. I, kako igraju? Pa, tako kako se to nekoć “šikalo”, većina igre se svodi na rez (cep, backspin), sa obje backside gume, bilo sa BH ili FH. Eventualno, za promjenu, imaju 1 spin servis. Gume koje imaju zalijepljene na reketima su, također, iz bivših vremena, modeli DHS PF4 i Globe 999, s kojima su nekoć igrali kineski svjetski prvaci. Interesantno, u igri, na protivnički spin, uopće nemaju blok. Zašto? Nekoć se, u rekreativnom stolnom tenisu, puno manje spinalo, a i spin loptice su bile znatno sporije, pa ih se dalo poloviti ili isflahirati. Još bolje, nemaju ni smash, već lopticu, sa 1.5 metar odskokom od stola, sa visine režu. Eventualno, od napadačkih udaraca, na jednoj strani imaju kontru. I to je to.

Evo, kako je nekoć, prije skoro 45 godina, u polufinala Svjetskog prvenstva u Sarajevu, igrala “zlatna ljevica”, protiv Kineza Xi Entinga, kasnije poznatog kao dizajnera drva i guma. Ne potcjenjujem, ipak je to u odnosu na današnji stolni tenis, sve nekako usporeno, a nema baš ni previše rotacije.

U članku, koji su Japanci objavili u siječnju 2017., o razlikama u odskoku loptice, nakon promjene celuloidnih u ABS plasične loptice (to su one sa šavom, npr. DHS D40+, Nittaku Premium 40+ i najnovije Butterfly A40+) uočili su da, zbog većeg trenja loptice sa stolom, kod backspina (reza) loptica ubrzano izgubi rotaciju. Konkretno, prije uvođenja plastike, a igram sa do Boga hvatljivim Hurricane-om od Tana, protivnik bi barem 3 servisa ubacio u dno mrežice, a, također, i još 3 loptice tokom pimpla. Dugi backhand bi obično chop-ao, sada to više ni ne pokušavam. U sličnoj situaciji su i travaroši, jer, nakon spina, loptica ima manje povratne rotacije, pa, i ne posebno vješt spiner može ih “zavući” više, u seriji, a i loptica, u povratu, ima viši odskok. Prijatelj, profesionalac i defanzivni igrač koji igra u Njemačkoj sa Globe 999, a tako i Evgueni Chtchetinine, smanjili su, a da bi bolje rezali, spužvu sa 1.2 na 0.5 mm, uz to povećavajući tvrdoću spužve sa H40 na H45, ali ni to previše ne pomaže. Prema tome, defanzivnoj igri je odzvonilo. Travaroši, a da bi nekako spasili rezultat, sve više traže trave za napad, ali, teško je to, to nije guma napravljena za tu namjenu, tolerancija greške je vrlo mala. Ili, pribjegavaju antispinu bez otpora (frictionless), za čije igranje je potrebna zavidna tehnika, a opet ne omogućava aktivnu igru.

Blokerima i dalekometnim nabacaljkama život se nije previše promijenio, viši odskok loptice i smanjena rotacija ih je čak “pomazila”.

Prema tome, za uspješno igranje, moraju svi u napad, s obje strane. Ali, ni tu nije kraj promjenama. Nekoć su dominirali forhand-aši, a danas sve više backhand-aši, poput Zhang Jikea ili trenutnog broja 1. na svjetskoj rang listi Dimitrija Ovtcharova. Jer, loptica je toliko brza da se ne stigne iskočiti sa FH.

U rekreativnom stolnom tenisu, pored toga, ima još jedan efekat. Kada je čovjek stariji (50+), usporuju se oči, te povećava vrijeme reakcije. Kada igrate protiv 30 godina mlađeg protivnika, u svakoj odigranoj loptici kasnite barem 4 ms, 2 ms “odnese” vid, a 2 ms sporije noge. Tu više nikakav trening ne pomaže. Pa, ako ste defanzivni igrač u godinama, Vaše vrijeme je definitivno prošlo. I, žali mi se nekoć profesionalni igrač, danas rekreativac, u igri ima sve manje vremena, jer loptice su sve brže, a on sve sporiji.

Igraj svoju igru

Za posljednjih 10 – 11 godina, koliko se intenzivno bavim stolnim tenisom, prošao sam mnoštvo dvorana. Pri tome, bio sam u različitim ulogama, kao igrač, suigrač, trener, sudac, otac natjecateljice, gledatelj (katkada i jedini). Osim same igre, interesirala me i analiza tehnike i taktike, koju su treneri ili suigrači, kroz savjete, davali igraču između setova. A, bilo je tu svega…

Ćemu služe savjeti između setova ili tokom time out-a? Ako je protivnik znatno bolji, niti jedan savjet tu ne može pomoći. Često je, sa strane, lakše vidjeti grešku i način njene ispravke. Koliko su savjeti važni? Vrlo su važni, kineski igrači, nakon “unapređenja” Liu Guolinga, nisu ni sjena od prije.

Ima igrača kojima savjeti tokom meča smetaju. Neki će Vam to eksplicitno reći, dok, kod drugih, to ćete vidjeti u potpunoj odsutnosti duha. Ima ih koji Vas kao pozorno slušaju, ali već prvi poen nakon savjeta, odigravaju suprotno. Takvom igraču savjete ne treba davati, osim izuzetno. Koji su to izuzeci? Pa, ako ih sam zatraži, jer nema ideje, ili ako vidite da neprestano ponavlja istu grešku, koja se da lako otkloniti. Na primjer, ako kod prijema servisa stoji preblizu stola, a većina protivničkih servisa je duga, pa ih ne stiže ili stiže zakašnjelo. U tom slučaju treba reći da stane pola koraka dalje. Ili, kod prijema dugih servisa sa devijacijom u FH, kada treba stati više u sredinu stola (kao kod prijema servisa od igrača koji igraju lijevom rukom). Ili, kada igrač s travom na BH lovi spore, visoke spinane loptice, umjesto da iskoči sa FH i zabije.

Psihološka pomoć se sastoji u ohrabrenju, tj. minimiziranju straha. Važno je da igrač shvati da, nezavisno od rezultata, neće naići na osudu suigrača i/ili trenera. Ono što se tokom meča od igrača “samo” traži je da se opusti, da se sam hrabri, da na najmanju mjeru svede negativni samogovor i glumu, te da se bori. Svakako, treba izbjegavati svaki oblik psihološkog pritiska, npr. “Ako dobiješ ovaj meč još možemo odigrati 5 : 5”.

Tehnička pomoć treba se sastojati, prvenstveno, u savjetima oko servisa (dužina, smjer i tip rotacije) i povrata protivničkog servisa. Na primjer, protivniku koji je izraziti backhandaš nema smisla u tu (uobičajenu) stranu servirati ili vraćati servis. Također, dobrodošli su i savjeti oko stupnja napadačke igre, da li više držati lopticu, pa čekati napad na pogodnu ili forsirati napad, ako je protivnik nadmoćan u pasivnoj igri (pimplu i bloku).

Treba izbjegavati savjete vezane za tehniku igre. Ako igrač, posebno mlađe kategorije ili rekreativac, ne zna povući BH spin na rezanu lopticu, normalno da ga trener, tokom meča, to ne može naučiti. Dugi savjeti, tzv. litanije, također ne koriste, jer je igrač pod stresom, te može zapamtiti samo rečenicu, dvije… Sve ostalo je previše, te služi samo “zamagljivanju” osnovne ideje.

Savjeti, poput ovog iz naslova, “Igraj svoju igru!” ne služe ničemu. Često, ima i pogrešnih savjeta, npr. da promijenite servis, iako ih protivnik slabo ili nikako ne vraća. Ako ne znate što bi savjetovali, dovoljno je samo bodrenje, te neki uobičajeni savjet, npr. “Stani niže!”, “Spusti koljena!” i sl.

Od 01.01.2016. dozvoljeni su i savjeti između poena, što je opisano u blogu “Vrana mozak popila“, ali nisam vidio veće koristi od toga.

Neven_Cegnar