Za sve one koje interesira ova tematika svakako bi preporučio da prethodno pročitaju o Roditeljima i djeci. Da pojasnim o čemu ja to ovdje pišem je kako, na hrvatski način, napraviti stolnoteniskog Kostelića. Ono što ću sada iznijeti je kompilacija saznanja, osobnog iskustva, razgovora sa roditeljima, trenerima, profesionalnim igračima… Pri tome, oko mnogo toga se ne slažemo, što nije problem, jer zašto bi svi mislili isto? “Sreća” u svemu je da je broj roditelja i djece željne stolnoteniske slave sve manji. Zašto? Pa, djece po dvorana je znatno manje. Prije neki dan uspoređivao sam podatke o broju natjecatelja po kategorijama. Natjecateljske sezone 2007./08. moja kći je igrala kategorije mlađih kadetkinja i kadetkinja, kada se u kategoriji MK, tokom godine, natjecalo 90 djevojčica, u kategoriji K 101. Pogledajmo najnovije rang liste na stranicama HSTS, ove godine MK ima 52, a K 48. Kada to sve zbrojimo i podijelimo, bez uklanjanja duplića, a radi se o reprezentativnom uzorku od 4 godine uzrasta, pad broja natjecatelja u razdoblju od 8 godina je 47,64%. Hop! Možda će netko reći da nam je kvantiteta u padu, ali zato imamo kvalitetu. Paz’ da ne bi! Razgovaram sa ocem mlađeg kadeta, i kaže mi da je njegov sin na domaćem turniru ušao u četvrtfinale natjecanja juniora. To se nikako ne bi smjelo desiti, jer kakvi su to igrači ako ih može dobiti 5 godina mlađi? Nije ni on svjetsko čudo, jer na međunarodnim turnirima, u svojoj kategoriji, redovno prođe grupu, ali ispadne već u 1. kolu. Drugim riječima, nemamo ni kvantitetu, ni kvalitetu.
Ako roditelj i dijete žele postići više, koji je put? Prvo, pokušajte objektivno, koliko je moguće, sagledati svog klinca. Da li je bolesni radoholičar, sve svoje školske i druge obveze ispunjava čim ih dobije, prije roka? Da li roditelji igraju stolni tenis, što je bitna olakšavajuća okolnost, jer će, u prvim godinama, djetetova inspiracija biti da pobijedi oca, djeda i sl.? Da li je klinac(eza) lijevoruk? Da li je dijete rođeno početkom kalendarske godine, npr. do ožujka? Da li je počeo igrati od najmlađe dobi, sa 6, najkasnije od 9? Da li je introvertirano, pa vrijeme rađe provodi u dvorani, nego u druženju sa vršnjacima? Kada roditelj detaljno analizira sva navedena pitanja, svakako, dijete treba odvesti na procjenu nekom od hrvatskih trenera sa međunarodnim pedigreom, npr. Štenclu ili Škoriću. Oni nisu “podložni” uskom vlastitom interesu, te mogu znatno objektivnije sagledati.
OK, recimo da su svi uvijeti zadovoljeni. Što dalje? Na žalost, morate odbaciti školu, već sa 15, i to srednju. Dijete, zbog 2 treninga dnevno, može ići samo u dopisnu. Zatim, u toj dobi, morate ga(ju) poslati u jedan od klubova koji “rade” s takvom djecom. U muškom stolnom tenisu to je GSTK Zagreb, u ženskom STK Aquastil iz Duge Rese. Ako ne živite u tom gradu dijete treba kontrolirati osobno i vrlo strogo, da ne bi “skrenulo”, rizik toga je barem 50%. I, čim se pruži prva prilika, treba “otperjati” van, svaka godina kašnjenja (ovi domaći ga, iz vlastitih interesa, zadržavaju) smanjuje vjerojatnost uspjeha za 20%. Kamo? Pa, u trening centar, najbliže u Novo Mesto, WSA, Ochenhausen… Ako se ima para, pa barem na par mjeseci otići u Kinu, Hong Kong, Koreju… To sve, moram Vas upozoriti, PUNO KOŠTA, nitko Vam nikada neće vratiti taj novac.
I, recimo, da sve to uspije. Ako igrač nije plasiran među prvih 100 na svijetu, igrati će npr. 2. njemačku ligu, kao i većina mladih hrvatskih igrača, što nosi €8000 – 15000 godišnje. Imati će silnu konkurenciju igrača po damping cijenama, npr. Japanaca, koji mogu igrati i besplatno. Njemački igrači, sa lošijim skorom, su barem 20% više plaćeni od uvoznih… Znate li kada će Sam (priča o Slovenskom trening centru) zaraditi netto svoju prvu stolnotenisku funtu? Ja ne znam, vjerojatno nikad.
Još uvijek niste odustali? Evo najnovijeg takvog pokušaja.
Jučer je završio Qatar Open, pobijedili su Ma Long i Liu Shiwen, a šeik (na slici desno) ih je odlučio nagraditi svojim dnevnim džeparcem, da im se nađe za kavu.
