Ljetna stanka

Nije lako po ovim ljetnim vrućinama, kada je 35°C. I, još se nekako uspijem natjerati da odigram 2 -3 partijice u Prečkom, ali na pisanje bloga, ujutro, nikako. U međuvremenu sam i malo putovao, pa prije ljetne stanke, par slika stolnoteniskih stolova i mjesta gdje možete pingati, normalno, na otvorenom.

Prva fotka je iz Art Parka u Zagrebu:

Stol_2018_2

Sada idemo malo u inozemstvo. Na slijedećoj fotki su preostali članovi obitelji, osim Vilka, uz 2 stola ispod FachHochSchule Konstanz (Njemačka), tako da se studenti, u pauzama, mogu malo rekreirati. Tamo, sin, dere k’o zelje studente iz ostalih zemalja.

Stol_2018_1

Naredna fotka je iz Meersburga (Njemačka), sa plaže na Bodenskom jezeru.

Stol_2018_4

Oni kojima je dosadio klasični stolni tenis, mogu pokušati na ovom stolu snimljenom u francuskom Colmaru.

Stol_2018_3

Svima želim ugodan ljetni odmor, a ja odoh na pinganje u Istru (Poreč).

Loptice Double Fish V40+

Bilo bi “zgodno” kada bi frontman ITTF-a Adam Bobrow danas napravio interview sa ex predsjednikom Adhamom Shararom. A, pitanje bi bilo jedno i jednostavno: “Kako ste mislili da će se loptice proizvedene u 3 zemlje (Kini, Japanu i Njemačkoj), od 5 proizvođača, pri čemu su 3 u Kini, od različitih materijala, sa 2 tehnologije (šavnom i bešavnom), u igri ponašati isto?” Mislim da nitko pametan ne može odgovoriti na ovo pitanje. Jedino rješenje bi bilo da propadnu svi proizvođači, osim jednog. Ali, to mi se ne čini vjerojatno. Vjetrovi koji dolaze sa tržišta ukazuju da se na lopticama vrti velika “lova”, te nitko ne misli odustati, dapače, krug distributera se proširuje, svatko grabi svoj dio kolača. Dr Neubauer je u svoju ponudu uvrstio Sanwei bešavne loptice, a Spinlord Lion L40+ (Double Fish V40+) i Tuttle 40+ *** (DHS D40+). Nadalje, kod novih Donic P40+, šavnih loptica 2. generacije, u opisu se NE navodi da li su od Double Fish-a ili DHS-a. Katastrofa! No, da se nakon početnog izleta, vratim na temu.

U doba celuloida Double Fish je bio 2. najznačajniji proizvođač loptica u Kini, iza DHS-a, a nastavili su sa proizvodnjom i u vrijeme plastike. Najavljene loptice V40+ (2. generacija) se proizvode iz istog materijala (ABS) kao i DHS D40+, ali su, prema najavi, bijelije i sa užim šavom. Kako je Double Fish znatno manji proizvođač, lopticama nisu snizili cijenu, tako da je ostala na nivou bešavnih, ali 30% višom od novih šavnih (D40+). Kakve su u igri? Slijedom stizanja, prvo sam probao izvedenicu Lion L40+. Test je trajao 5 minuta. Zašto samo toliko? Osjećaj je da reketom udarate isklesani kamen iz Kunlun-a, loptica je teška, hrapava, ali bez rotacije, kao da je korištena za snimanje filma “Balls of Fury“. Moram priznati da je početni entuzijazam brzo splasnuo, tako da je strpljenje u testiranju originalnih Double Fish V40+ trajalo minutu. One su još nešto hrapavije, ali jednako tvrde i “otporne na spin”. Okruglost i trajnost nisu testirane, jer nije imalo smisla. Zašto ja tu pišem o tim lopticama, ako ništa ne valjaju? Lako Vam se može desiti da dođete na utakmicu, a domaća momčad, iz neznanja ili zluradosti, izvadi baš takvu “fuficu” da s njom igrate.

Lion_L40+
Double_Fish_V40+

U natjecateljskom stolnom tenisu (HSTS) klubovi, prije sezone, moraju prijaviti loptice s kojima će igrati. Prethodnu sezonu većina je igrala sa DHS šavnim lopticama 1. generacije. Kako se one više ne proizvode, a ako se žele zadržati iste, bilo bi potrebno prije nabaviti cjelokupnu količinu. Njihova prednost je bila da se “vrte” više od bešavnih, te su lakše, a mane slaba okruglost, te lagano pucanje. Svakako, one su bolji izbor za igrače sa materijalom (antispinom ili pipcima).

Kao sažetak učinka plastičnih loptica na stolni tenis, neka posluži slijedeći video od EmRatThich-a, u kojem tvrdi da je to dovelo do “odumiranja” raznih stilova igre, penholderaša, igrača sa softom, blokera i lovaca sa travom, ostadoše samo “brute force” napadači i dalekometni nabacivači…

Pogledajte i ovaj video sa turnira u zagrebačkom Merixu, gdje igrač 1. hrvatske lige, a sada Superligaš, okrenut licem (Vjekoslav Nemec) olako promašuje 3 forehanda. Zašto? Pod u dvorani je vrlo tvrd, taraflex je položen direktno na beton, pa plastična loptica odskače u “nebo”:

Što Kolinda može, a Angela ne?

Danas posebno “zeznuto” nagradno pitanje: “Što to Kolinda može, a Angela ne, a tiče se stolnog tenisa?” Ha, sada da Vas vidim, junaci!

Nedavno je ITTF objavio seriju interviewa sa Ištvanom Korpom, kao igrač bio je Europski prvak, zatim trener njemačke reprezentacije 33 godine (1975. – 2008.), a na međunarodnim natjecanjima vodio je Timu Bolla. Prva 3 nastavka su na njemačkom, sa titlovima na engleskom, a 4. nastavak, koji se dijeli na 2 dijela, je na srpskom, pa ga mogu pogledati i oni bez znanja stranog jezika. I, što nam to g. Ištvan kaže, a interesantno je za ovaj blog? Njemački stolnoteniski savez Bollu nije dodijelio posebnog trenera, bilo im preskupo, već su sa njim naizmjence radili trener u klubu i reprezentaciji. Zbog toga, on je danas slabiji igrač, manje kompetitivan Azijatima. Kinezi, svaki igrač u reprezentaciji, ima osobnog trenera. Ali, njima se može, stolni tenis je tamo drugi najgledaniji sport, odmah iza nogometa.

A, gdje smo tu mi? Mi smo k’o Kinezi, a ne k’o “siromašni i škrti” Nijemci. Evo i dokaza. U 2 najnovija članka, koje prenosi i HSTS, ženska ekipa Dr Časl, u novoj sezoni, sastojati će se od 2 Hrvatice (Srebrnjak i Đurak), jedne Slovenke (Fajmut), te čak 5 Kineskinja. Cilj je osvajanje Lige prvaka, jedini koji si je Dr Časl zacrtao, a još nije ostvario. Slovenka trenira u NT centru u Otočcu, a Kineskinje dolaze samo na mečeve. Kako ekipa ima “pravo” na 2 trenera o “državnom trošku” (grada Zagreba), ispada da će svaka naša imati svog. U “radu” njima će pomagati i trenerica reprezentacije Tian Yuan, tako da je to populacija od 1.5 trenera po igračici. Respektabilno. Istina, u klubu su još ostale i 2 kadetkinje (Jurčević i Brnić), ali kako su htjele otići, a nisu puštene, ne zna se gdje će trenirati, ali u Dedićima vjerojatno ne. Koji je tu interes hrvatskog stolnog tenisa? Ne bih znao, na utakmicama muške Lige prvaka, kada se tamo igrali ponajbolji svjetski igrači (Ryu Seung Min, Tan Ruiwu, Wang Eugene, Tokič, Saive, Steger…) okupljalo se tek 20 – 50 navijača, uglavnom okorijelih Sokaz-ovaca. Nije to kod nas jedinstven “primjer”. Malo “lošiji” tretman će biti u HASTK “Mladost”. Tamo imaju 6 kompetitivnih igrača/ica i 3 trenera. Još je interesantnije da ekipa Mladosti ima ukupno 3 igračice, za Superligu (Cakol, Tomić i Mikac), ali ima prijavljenu još jednu žensku ekipu u 1. ligi (zapad). Tko će tamo igrati, neke početnice od 8 – 9 godina? GSTK Zagreb ima, isto, 3 plaćena trenera, a TIS, sa 26 igrača, 2. Koja je tu logika, ne bih znao? Definitivno, trenerima u Zagrebu nije loše, nije plaća neka velika, prosječna hrvatska, ali se baš, osim ponegdje, ne “pretrgnu” od posla.

Casl_Logo

Ali, to nije sve! Nekadašnji “maneken”, koji je od bivšeg poslodavca naslijedio navadu da po sebi nazove klub (StaRR – Stolnoteniska akademija Ronald Ređep) se žali da nema podršku lokalnih vlasti u Varaždinu. Eto, za sitnicu od pola miliona kn on bi formirao ekipu i nastupio u muškoj Ligi prvaka. Najbolje da grad za to uvede stolnoteniski prirez. Svaki građanin (a ne “građevina”, po rječniku bivšeg premijera), njih manje od 50 tisuća, nezavisno od godina (i oni tek rođeni), treba platiti 10 kn. Koja korist od toga? Opet, ne bih znao. Sumnjam da bi na utakmice dolazilo više od 50 gledaoca, pa ako su 3 meča u grupi, svaki bi koštao oko 170 tisuća kn, tj. 3400 kn po osobi koja bi ga gledala. Ako je to tako dobra ideja i “sitna lova”, zašto se ne nađu privatni investitori ili uloži vlastiti novac? Ili, prikažimo to i ovako. Da svakom potencijalnom gledaocu ponudi 3400 kn da ne dođe, koliko bi ih došlo na meč? Odgovor: “0”, tzv. prazan skup.

Mogao bi ovdje navesti pregršt takvih primjera, iz povijesti i danas, ali nema svrhe. Zato ću prijeći u autoredukciju, te, osim iznimno, neću više komentirati vijesti iz hrvatskog stolnog tenisa, kako onog profi, tako i rekreativnog. I onako ne igram više Sokaz, kći i ja smo “digli ruke”. Kakva je to organizacija koja svojim članovima ne dopušta neposredno, niti jednom godišnje, da izraze svoje mišljenje? Kakav je to Savez koji već godinama ne omogućava sudjelovanje Udruge igrača?

Stolni tenis volim k’o i prvog dana, još uvijek igram 5 puta tjedno i “zabijem” radoznali nos u svako novo drvo, gumu i lopticu.