Stolnoteniska drva – verzije

Za razliku od modernih stolnoteniskih tensor guma (sa poroznom spužvom), gdje je postupak “kopiranja” vrlo složen, jer se u njihovoj izradi koristi 70 sastojaka i postupaka, kod drva je to lakše. Uzmeš određeni model drva, horizontalno ga prepiliš, te identificiraš materijale (npr. arylate-carbon) i furnire, njihove debljine i težine. No, ni tu nije sve tako jednostavno, jer se razlikuju umjetni materijali po dobavljačima, te postupak sušenja i lijepljenja furnira. Tako dobivamo verzije drva identične strukture, npr. Butterfly Viscaria. One se razlikuju kako po istom proizvođaču (Butterfly), zavisno od godine kada je drvo proizvedeno, tako i po različitim brandovima, poznatim ili iz OEM (eng. Original equipment manufacturer) tvornica u Kini. Sva ta naizgled slična drva bitno se razlikuju po igračkim svojstvima i osjećaju. Normalno, za takav test potrebna je i vrsna igračka vještina recenzenta, najmanje na nivou hrvatske Superlige, te iskrenost, kakva npr. nedostaje dečkima iz TTD (Table Tennis Daily), koji su plaćeni, te im je iz tog razloga sve “izvrsno”.

Butterfly_Viscaria

I, tako dolazimo do Youtube kanala Table Tennis Gan. Ako pogledate igru recenzenta, a on je kineski amater, možete zamisliti tek njihove profesionalce, provincijskog ili nacionalnog nivoa, koju tehniku i brzinu tek oni imaju. Osim vjerodostojnosti i iskrenosti u recenzijama, ono što me posebno oduševilo je da dotični igra u svim dvoranama, od klubova, sa više desetaka stolova, do garaža. No, idemo prvo pogledati recenziju 3 verzije drva Butterfly Viscaria, te Viscaria Golden.


Koji je zaključak ovog usporednog testa? Višestruko skuplja verzija drva Butterfly Viscaria Golden, koje se nudi samo za kinesko tržište, u stvari je lošija od regularne verzije, a na testu se najboljom pokazala najstarija, iz 2014 (oznaka O). Ali, tu testu nije kraj, već je nastavljen sa drvima brandiranih i nepoznatih kineskih proizvođača:

Koji je zaključak? Ako želiš izraziti svoje “stručno” mišljenje o nekom drvu, prvo moraš biti vraški igrač, a drugo isprobati mnoštvo sličnih, jer inače pričaš bez veze i ispadaš smiješan. Nadalje, ako si na drvo potrošio znatan iznos, to ne znači da si dobio vrhunsko, ono 3 – 4 puta jeftinije može biti bolje, te novac ne može nadomjestiti znanje. U tom slučaju puno je bolje reći: “Ja o tome ništa ne znam, al’ me veseli, jer kada u ruku uzmem svoju Viscariu mislim da sam i ja Zhang Jike”.

Butterfly_Viscaria_Golden

Stolnoteniske tajne

Male_Tajne

Iako sam napisao (O nama) da “niti jedna stolnoteniska tajna ne smije ostati neotkrivena” nije 100% tako, ima ih još skrivenih u šeširu.

Da dođete do mene, našli bi cijeli kemijski laboratorij, s više desetaka vrsta ljepila, kako onih stolnoteniskih, tako i ostalih, razrjeđivača, boja i lakova, punila, furnira, škara, durometar, ne znam ni ja sam više… Ima li to smisla? Ima, na primjer, nisu sva stolnoteniska ljepila dobra za sve, jače i kruće (Gewo) je za trave i tunirane (savijene) gume, kinesko gusto i elastično (DHS) za njihove gume, za ostale je najbolje univerzalno (Donic), ni pregusto, ni prejako… S vremenom, vjerojatnost pronalaska novog i boljeg je sve manja, sada možda od 10 nabavljenih, 1 je korisno. Sve to traži ideju, vrijeme, novac i trud. Dva primjera. Bio sam do postolara, da vidim što oni koriste za sljepljivanje gume i plastike. Ostao sam razočaran, samo cijanofix i neoprensko ljepilo, koje je jako, ali neelastično. Prošli tjedan sam nabavio Revolution No.3 Cleaning Pads, kao “posebne” jastučiće za čišćenje drva od ostataka ljepila i laka, a dobio sam običnu abrazivnu površinu, koju ima svaka spužvica za domaćinstvo (fake proizvod).

Cleaning_Pads

OK, koje su to znane “tajne”, a nisu sadržane u 830 napisanih blogova:

  1. Nakon skidanja tensor guma (s poroznom spužvom) većina ih se stisne, pa kada ih ponovno zalijepite na drvo, manje su od 5 – 10 mm. Takve gume moguće je ponovno povećati na originalnu veličinu ili još više rastegnuti. Istim postupkom guma se “oživi”, kada više nema elastičnost i energiju kao nekoć, a spužva se smekša.
  2. Detaljan postupak reanimacije guma, te vraćanje 80% igračkih karakteristika, a jednako se guma tretira kod igre u vlažnom prostoru.
  3. Postupci “feniranja” guma s pipcima, kojima se mijenjaju igračka svojstva, a najbolje se vide u meču njemačke lige, gdje napadač s glatkim gumama igra protiv vlasnika noppenladen.shop-a Jana Spychale.

Ako Vam ovo nije dosta, pročitajte i “poučan” članak na engleskom iz 2007. s Kondoponga.ru.

Samo dobre vijesti

Prvenstvo_Hrvatske_2021
Izvor: HSTS
Znate kamo trebate otići ako želite samo dobre vijesti? Pa, naravno, u Sjevernu Koreju. A, što ako ne znate korejski, pa one ne mogu doprijeti do Vas? Sva sreća, ima ponešto bliže, i to na hrvatskom, a to je HSTS. Na njihovoj Facebook stranici provodi se cenzura, slična Kim Jong-un-ovoj, koja je zadužena samo za dobre vijesti. Uoči seniorskog prvenstva Hrvatske, koje se ovaj tjedan igralo u Vrsaru, osvanula su slijedeća 2 komentara. Ako pročitate, vidjeti ćete da tu nema poziva na nasilje i mržnju na društvenim mrežama.

HSTS_Komentar_1
HSTS_Komentar_2

I, kao što je 2. komentator “naslutio”, sve nestalo (izbrisano) sa FB. Genijalno!

Kakvo je bilo seniorsko prvenstvo Hrvatske, osim što je na njemu bilo najmanje seniora? Nova dvorana u Vrsaru je izvrsna, osvjetljenje također, gledalište blizu stolova. Jedina zamjerka ide na rešetkastu ogradu, od koje se, osim na posebnom mjestu i pod kutem, ne vidi prvi red stolova.

Što nije valjalo? Dio sudaca nije bio licenciran, znači bez ikakvog sudačkog ispita, a to je kao da utakmicu Lige prvaka sudi “pajda” iz kvarta. Mladi igrač je sam sudio dodir mrežice, naknadno mijenjao već donesenu sudačku odluku, vikao ne bi li namjerno psihički “izbacio” protivnika, nogom udarao lopticu, ukratko, ponašao se katastrofalno. Sudac ništa! Sve to mu nije pomoglo, meč je izgubio. Interesantno, sponzorirani je igrač, pa ne znam koju će on to vrijednost donijeti proizvođaču??? A, igrao je protiv legende, igrača 30 godina starijeg od sebe, gdje bi ga barem odgoj trebao spriječiti u tome. Nije kriv samo on, već i trener koji je sjedio iza njega, to sve šutke promatrao i tolerirao.

O “budućnosti” hrvatskog stolnog tenisa govori podatak da je dvostruka prvakinja i viceprvakinja igračica od 41 godine, a dobro se uklopila u mješoviti par s igračem od 48 godina, te su zajedno imali ukupno 89. Oboje (Ređep-Malobabić) zaslužuju svaku pohvalu za dugotrajni trud i predanost, a, sva sreća, u finalu su pobijeđeni od “malo” mlađeg para (18 + 16 = 34 godine) Ban-Arapović, koji su i najveće nade.

Za kraj, moram napisati da ne shvaćam većinu rekreativaca. Tko voli stolni tenis, ne bi smio propustiti gledanje u živo, ali ne u Domu Sportova, gdje su stolovi vrlo udaljeni od gledališta, već u maloj dvorani, koja u potpunosti omogućava doživljaj virtuoznosti svakog udarca. Promatranje mečeva na Youtube-u je kao gledanje seksa na televiziji ili računalu, bez da ste ga ikad sami probali.