Gdje se nalazi istina o stolnoteniskim drvima? Hja, teško je to reći. Jer, već je problem objektivno ustanoviti njihovu stvarnu brzinu, a kako tek kvantificirati osjećaj? Svakako, ne treba zanemariti ni to da se svaki primjerak razlikuje od onog drugog, jer nema 2 ista stabla u šumi. Pa, kako onda odlučiti koje je drvo najbolje za nekog igrača? Većina vjeruje u “idole”, tj. misli da je neko drvo dobro, eventualno ga na par minuta proba od prijatelja, pa ga onda pokuša naći po “povoljnoj” cijeni. Ali, cijene su takve kakve jesu, svakim danom sve više. I, dok su nekoć samo Butterfly drva imala visoku cijenu, sada su i ostale stolnoteniske firme preuzele istu modu, tema koja je već načeta u blogu Drva – samo nebo je granica. Svi pokušavaju dobro zaraditi na predrasudama igrača, pa ako drvo ima “zvučno” stolnotenisko ime, to mu diktira i cijenu. Pogledajte ovo (1. i 3. drvo):
Što vidimo? Donic igračima pokušava naplatiti €100 bušenje rupe u dršci, koja se zove Senso. Kada se ta ista rupa nalazi u drugoj dršci, sporijeg drva, konkretno Donic Appelgren Allplay, to košta samo €6, a ako je još i na rasprodaji, tada je drvo sa rupom jeftinije od onog bez!
Najbolje je to što je, u međuvremenu, Ovtcharov “prešao” u Butterfly, pa je Donic drvo preimenovao u Original, ali zadržao istu cijenu (€199). Što ja tu hoću reći? To da cijena drva često nema veze sa njegovom kvalitetom. Pa, što je onda, osim imena, odlučujuće? Brzina. Što brže drvo želite kupiti, njegova cijena će, bez stvarnog razloga, biti viša.
Kako ustanoviti stvarnu brzinu drva? Budući da nema niti jednog neutralnog laboratorija koji to čini, igrači se snalaze kako znaju i umiju. Jedan od pokušaja je Spectrum Analyzer, program koji se s Google Play-a može “skinuti” na mobitel. Kada sa određene visine ispustite lopticu na drvo, dobijete ovakav graf:
Cijela “nauka” je objašnjena u dva stručna rada Vibrations of TT Racket Composite Wood i Vibro-acoustic of TT rackets. Na osnovu toga, igrači su mjerili svoja drva, te dobili popis TT Blade Frequency (Speed). Ovako to izgleda, a svaka slijedeća brzinska kategorija je za oko 10% viša od prethodne:
Time se bavi i Jeremy Yun, u blogu na TTGEAR LAB, a ovdje sažetom u Blade_Performance_Index, gdje je osnovna referenca drvo Stiga Allround Classic. No, i njemu se “potkrala” greška, nemoguće da je drvo Stiga Clipper CR najbrže na testu, više je vjerojatno da mu je u ruke došao neki “mesarski” primjerak od preko 100 grama.
Osim stvarne brzine drva, važna svojstva su i težina, balans (u glavi ili u dršci), vibracija, “osjećaj”…
Sada, ako mislite da oni sa najosjećajnijom rukom nemaju problema sa izborom drva, varate se. Uobičajeno se smatra da je, poslije Waldnera, najmekša europska ruka ona od Aleksandra Karakaševića. Za njega je, nakon što je igrao sa Killerspin Diamond TX, Butterfly Timo Boll Spirit, Butterfly Viscaria, Yasaka Dynamix 17, Stiga Clipper… najavljeno da igra sa najnovijim drvom Gewo Karas Scepter. Drvo ima strukturu Limba – Aramid Carbon – Limba – Ayous – Limba – Aramid Carbon – Limba, a po osjećaju je slično Butterfly Mizutani ZLC. Ali, već na slijedećem ligaškom meču viđen je sa Butterfly drvom u ruci, o čemu možete detaljno pročitati na forumu tt-news.de. Ako se on, nakon skoro 40 godina profesionalnog staža, traži i ne može se naći, kako je tek jednom rekreativcu?
P.S. I, dok se još nekoć moglo povoljnije nabaviti polovno drvo npr. iz Njemačke, pogledajte sada ove cijene sa eBay.de, rabljena su još i skuplja od novih, što bi Dalmatinci rekli “Ludilo brale“.
