Moram reći, jako me ražalosti kada sretnem nekog tko živi od stolnog tenisa, ali to radi bez volje, s mukom i bijesom. Zašto, jednostavno, ne potraži drugi posao, nego maltretira nas koji to volimo? S druge strane me vesele ljudi koji svojom voljom, bez naknade, naprave nešto dobro za stolni tenis. Takav je Pingić, autorsko djelo Nikole Kašića i Matije Šulca.

Što to tamo ima? Na 5 jezika (hrvatskom, engleskom, makedonskom, bugarskom i šiptarskom) popis dvorana u kojima se igra stolni tenis, te regionalni raspored rekreativnih i veteranskih turnira.

Nastaviti ću sa 2 anegdote. Dvoranu HSTK Južne Trešnjevke, iako u njoj igra 15 ekipa, vrlo je teško pronaći, čak i rođenim Zagrepčanima. Jednom sam čak htio odustati od dolaska na utakmicu, jer ju je, u šumi uličica, bilo nemoguće pronaći. Na kraju su me suigrači “navigali”. Sada je u popisu dvorana točna adresa, sa Google mapom. Druga anegdota je da me suigrač nazivao prije utakmice da provjeri pod na kojem se igra, jer za taraflex nosi istrošene tenisice, a za laminat, parket, kamen i sl. joggerice. Na slikama dvorane sada se vidi podloga.

Na rekreativne turnire se ide manje nego prije, katkada i u drugu državu (Slovenija, BiH, Srbija). Pri tome, ima stalna “ekipa” koja odlazi na većinu turnira, te dio igrača koji dolaze samo na lokalne. Sada, zahvaljujući Pingiću, to možete planirati, jer većina turnira se ponavlja svake godine. Gledajući prošlu godinu, sa velikom vjerojatnošću možete pretpostaviti nadolazeće turnire.

Kada bi još rukovodstvo Sokaz-a imalo malo više elektronskog “sluha”. Jer, danas je sve u bitovima i byteovima, pa je bespotrebno trošenje novca na štampanje biltena. Dalje, kada bi momčad, kod prijave, navela domaćinsku dvoranu… I zapisnike s utakmica je nepotrebno slati poštom voditelju lige, dovoljna bi bila slika na mail ili FB. A, on-line upis rezultata, bez papirnatog zapisnika, za sada se čini kao SF (znanstvena fantastika).

Koji je slijedeći blog? Normalno, sa božićnom akcijom, pa neka još samo netko kaže da nema popusta…