Materijalistima se smatraju igrači koji na reketu imaju gumu(e) koja nije glatka (backside), već sa pipcima: kretkim (soft), srednjim (medium) ili dugim (trava – long) ili antispinom (glatka guma bez otpora efektom slična travi). Iz ove grupe se izuzimaju napadači sa gumom sa kratkim pipcima (softom), koji su brži od ostalih, te naglašavaju svoju prednost.

Materijalisti se dijele u 3 grupe:

1. prirodne, to su igrači koji, kada loptica dolazi, kreću korak nazad, a ne naprijed. Kada igrač sa takvom “navadom” na reket zalijepi ofanzivnu gumu, kod izvođenja napadačkog udarca (spina ili kontre), s istovremenim kretanjem unazad (padanjem na guzicu), reket ostaje otvoren, a loptica prebacuje stol;
2. skrivene, igrači koji gumom “prikrivaju” neku svoju manu, npr. tvrdi zglob, loš vid, malu pokretljivost, slabu tehniku i sl.;
3. proračunate, igrači željni “jeftinih” poena, uslijed neprisiljene greške protivnika nastale zbog pogrešnog “čitanja” spina, bilo da ovaj pogodi mrežicu, prebaci stol ili digne “zicer”, koji se lako realizira.

Standardni “materijali” svoja su igračka svojstva dokazala kroz desetljeća i tu se ništa ili vrlo malo mijenja:

• kratki pipci (soft): TSP Spectol, Tibhar Speedy Soft, Butterfly Raystorm/Flarestorm;
• trave (long): TSP Curl P-1R, Tibhar Grass D.TecS, Butterfly Feint Long II.

Sa navedenim gumama je relativno zahtjevno igrati, te traže prikladnu tehniku i brzinu. Veliki broj guma su u “sivoj” zoni i one su tema današnjeg bloga.

Između igrača sa “materijalima”, posebno 3. vrste, postoji nevjerojatan “halo” efekt. Jedan drugome gledaju u rekete i brzo nabavljaju istu gumu, a staru “odbacuju”. Uzmimo za primjer gumu sa srednje dugim pipcima XiYing 979, od OX (bez spužve) do 1.5 mm, koja se 2011. i 2012. prodavala u više od 20 komada godišnje, a u zadnje 2 godine prosječno 3. Guma je postala “loša” ili se promijenila “moda”? Za “zakon” trave, s kojima su nekoć svi igrali, Yung 638 i 63-9A, među ostalima i kineski reprezentativci, nitko i ne pita. Kako to? S univezalno dobrom travom Double Fish 1615, s kojom se puno toga da odigrati, a nije ni skupa, više nitko ne igra, klasici poput Donic Piranja FD Tec i Tibhar Grass D.TecS izgubili su znatan dio svoga “sjaja”. Igrači kojima na živce ide padanje pipaca kod danas najpopularnije trave Spinlord Dornenglanz pokušavaju sa novom inačicom II, koja osim imena i geometrije, sa prethodnicom ne dijeli i ista izvrsna igračka svojstva. Primjer je i “naš” maneken sa antispinom Transformer iz Der-Materialspezialista. Prvo, kada je sa backside gume Globe 999 prešao na travu Spinlord Dornenglanz OX, svi su ga odgovarali, a onda još i više kada je prešao na antispin. Danas mu je popularnost tolika da diktira “modu”, snima mečeve i stavlja na YouTube, a njegovi nekoć najveći kritičari nabavljaju istu gumu. Evo ga, u dvorani Ritmo, u meču broj 3, protiv hrvatskog izbornika Korenića:

Nedavno je “prešao” na novi frictionless (bez otpora) antispin Mega-Block, koji ima tvrđi topsheet, a sada je raspoloživ i sa dampening (prigušujućom) spužvom 2.0. Što mislite, koliko će igrača, nakon ovog, nabaviti “stari” Transformer? Ja mislim 0 (slovima: nula).

No, većina zanemaruje slijedeće činjenice. Promjena “materijala” najčešće traži i promjenu drva, na koju je malo igrača spremno, zbog navike ili troška, pa je efekat manji. Dalje, materijal koji rezultira velikim brojem neprisiljenih grešaka protivnika, zahtijeva i znatnu korekciju u tehnici igre, koju je potrebno trenirati mjesecima. Bez navedenog, svaka promjena “materijala” čisto je bacanje novca.

Savjet za igrače sa glatkim gumama u igri protiv materijalista, kako ih je najlakše pobijediti? Pa, ako niste 100% sigurni i beskompromisni napadač, sa izvrsnom kontrolom spina, najlakše ih je strpljivo prepimplati, a i lažni spin (nabacaljka) moćno je oružje.

Još jedan meč, ovaj puta našeg reprezentativca Frane Kojića protiv indijskog materijaliste Sushmita Srirama, koji na FH igra sa TSP softom, a na BH antispinom Dr Neubauer Gorilla:

Interesantno, zar ne, ode Frane u marine (iz pjesme “Čiribiribela Mare moja“)…, iako on spominje pjesmu Prljavog Kazališta “Ne zovi, mama, doktora“.