Započeti ću sa srpskom izrekom “Para vrti gdje burgija neće”. Najblaže rečeno, neprilično je, u tjednu u kojem se održavaju nacionalna prvenstva, organizirati Pro Tour natjecanje, i to najviše kategorije (Super). Očito, šeici iz Kuwaita mogu sve, samo nije mi jasno što onda tu radi predsjednik ETTU Ronald Kramer (na slici lijevo)? Njega se to, kao, ne tiče, pa je posjetio Donic i njegovog vlasnika Frank Schreinera (desno), pa potpisao sponzorski ugovor o Nittaku lopticama.

Kada smo krenuli sa šeicima, nastavimo tako, prvo o Kuwait Open-u. Tamo je, tradicionalno, u muškoj konkurenciji bilo svekinesko polufinale, a krajnji slavodobitnik je Zhang Jike, koji je prvo pobijedio Fan Zhendonga, a zatim Ma Longa. U četvrtfinalu, protiv Dime, dotičnom Jikeu su se tresle gaće, no, na kraju je uspio dobiti sa 4 : 3. Još bolji je bio četvrtfinalni meč između Xu Xina i Jun Mizutania. Da skratim, u 7., odlučujućem setu, Mizutani je vodio sa 10 : 4, na 10 : 8 je, kao, vezao tenisicu, da bi izgubio sa 10 : 12. Više mi tu stvari nije jasno. Prvo, kako tako visoko rangiranom igraču “fali daska u glavi”? Zar dotični nema 2 – 3 sheme servis – napad, na koje mora dobiti poen? Ako nije prošla 1. shema, OK, ali od 8, za redom, izgubljenih poena, da nije uspio dobiti niti 1? Shvaćam da se to dešava rekreativcima, ali ako se desi profesionalcu, mislim da bi se trebao počešati tamo gdje se sada češe većina Hrvata i ustanoviti da li ih još ima? U ženskoj konkurenciji pobjednica je Li Xiaoxia.

I kod nas se igralo nacionalno prvenstvo, u Varaždinu, a sve se direktno prenosilo na Yutube. Ovdje ću navesti samo prvake:

• muški: Frane Kojić;
• žene: Petra Petek;
• muški parovi: Tomislav Pucar – Filip Zeljko;
• ženski parovi: Petra Petek – Bojana Poljak.

Razina stolnog tenisa nije bila nešto osobita, a posebno je “zgodno” što se “maneken” naslikao na svakom proglašenju, pa ga tako uljepšao. Gledatelja je bilo više od nekoliko, na tribini sam ih izbrojao 26, ali dvoje ih je negdje otišlo…

S istog mjesta, dojmila me se ova fotka, sa podnaslovom “Igram nogicama i rukicama”:

U Njemačkoj prvaci su Patrick Baum i Kristin Silbereisen, u Engleskoj Paul Drinkhall i Tin-Tin Ho…

Prošlog tjedna kćerce je odigrala prvi meč za našu ekipu UpRent.hr. Ja sam, očinski, bio u frci, jer reket nije držala u ruci 10 mjeseci. Prvo mi je rekla: “Stari, ne moraš izlaziti iz dvorane kada ja igram, to smo prevazišli!”. Onda, bila je totalno cool, gubila je sa 0 : 2, zamisli, između setova dolazila po savjete kod tatice, okrenula na 3 : 2 i rekla: “Od početka sam znala da ću dobiti”. U 3. meču je igrala protiv lovca sa travom, od kojeg su 2 naša suigrača glatko izgubila, te ga “razvalila” takvom lakoćom i sigurnošću da smo svi iz ekipe ostali zabezeknuti, jedino što sam ja imao nos do stropa. Ovaj tjedan igra ponovno, protiv Amarene, na njihov poseban zahtjev, valjda su dečki u nekoj sado – mazo furci, jer, inače, ne mogu shvatiti što će im to?