Za sve one koji me pitaju da li i za koga igra moja kći Matea, evo odgovora. Igra, igra, ali ne stolni tenis, nego nogomet, tako da prodajem njene rekete i kupujem kopačke. Ako tamo sretne svog budućeg, što tatici nikako ne bi bilo drago, sigurno je bolje (čitaj: unosnije) da je nogometaš, nego stolnotenisač. Rekreativni stolni tenis nam je, kao i onaj profesionalni, totalno “u banani”. Na jedinom treningu ove godine 2 puta je “namazala” igrača 1. muške lige Sokaza sa 3 : 0, te mu još, pri tome, rekla da bi to mogla i zavezanih očiju (?!). Dotični je, nedavno, u službenom meču, pobijedio bivšeg 1. igrača Sokaza. Toliko, za sada, o toj temi!

Za kraj, jedna grupna slika jesenskih prvaka Hrvatske, u najnovijoj kolekciji Stige.

Imaju li ta 2 sporta veze? Prvo pogledajmo:

Kao test za ovu temu dao sam suigraču iz ekipe da tehnicira drškom reketa i imao je 3 – 5 odskoka. Kada su igrači Manchester Uniteda igrali Ligu prvaka u Zagrebu protiv Dinama naručili su stol u hotel Esplanade u kojem su bili smješteni. Ovo nije isječak tadašnjeg meča, ali vrijedno je pogledati:

OK, tako nogometaši igraju stolni tenis. A, obrnuto? Neka svoje nogometno znanje demonstriraju J.O. i Jörgen.

Ako se prisjetimo biografije Zhang Jikea, njegov otac je prvotno mislio da se Jike bavi nogometom, ali nakon poraza Kine preusmjerio ga je u stolni tenis. Ali, neki potezi su mu ostali.

Da dam dogovor. Ima velike veze. Ako sami ili dijete ima “smisla” za nogomet, vjerojatne su veće fizičke predispozicije i za stolni tenis. Dalje, aktivni igrači nogometa imaju jače noge, te neće biti statični ni u stolnom tenisu. Ono u čemu su ta 2 sporta bitno različita je naglasak na psihološkoj komponenti, gdje je u nogometu kolektivna, a u stolnom tenisu individualna.

Interesantni su i igrači tenisa. U pravilu igraju dalje od stola, na 2 – 3 m, te imaju tehniku “dalekometne nabacaljke”, gdje dižu zicere i vraćaju do promašaja protivnika.