Za one nesklone kolokvijalnom jeziku, izraz “u banani” (Žargonaut) znači biti do grla u problemima. Da pojasnim, jer slika govori više od 1000 riječi, pogledajte jučerašnje “stanje” iz dvorane u Prečkom, sa 8 stolova, u udarnom terminu od 19 – 20 h, gdje su, u sezoni, svi popunjeni.

Istina, bilo je još par igrača i posjetitelja na galeriji, ali više nisu igrali. Najčešće su popunjena 1 – 2 stola, a nešto je bolje četvrtkom. Slično je i u dvorani Vjesnik, gdje sam bio u četvrtak, tamo se igralo na 3 stola (od 7). Merix (na Velesajmu) je zatvoren, igraju se samo turniri srijedom i subotom, gdje se zajedno okupi 40 – 50 igrača. Na Dobrom Dolu, u klimatiziranoj dvorani, gdje bi, na 2 stola, komotno moglo igrati 6 igrača, dođemo trojica. OK, reći ćete, ljeto je, vruće je, ljudi su na godišnjem odmoru… I prošlih godina je bilo slično, ali ovako slaba posjećenost je nešto novo. Kako je u dvoranama na moru (slika iz Poreča)?

Znači, 5 igrača na 6 stolova, od toga su 3 domaća (trener je u plavoj majici) i 2 gosta. Da zaključim, po osobnoj procjeni, trenutno igra manje od 10% igrača, dio ih se u ljetnim mjesecima prebacio na tenis. Sve je to posljedica Korone i ljeta, jer je, nakon 1. vala epidemije, kada u Hrvatskoj više dana nije bilo zaraženih, broj igrača pao na manje od 30%. Drugim riječima, igrače najviše motivira natjecanje (Sokaz), a ne održavanje vlastitog zdravlja, napredovanje u stolnoteniskoj tehnici ili druženje sa suigračima. Slično je i u mojoj ekipi, jer ostala dvojica igraju rjeđe od 1 mjesečno, iako za to nemaju objektivnih razloga. Da je sezona u toku, igrali bi barem utakmice, znači jednom tjedno.

Nije bolje ni ostalo, blog ima do 300 klikova dnevno (prije 600), pa zato nema ni novih objava, prodaja opreme je loša, jer što će nekom loptice ili gume, kada ne igra. Dvorane, sa prikazanom “popunjenosti” sigurno gube, samo je pitanje strpljenja koliko će izdržati. Sokaz forum  “prisvojio” je jedan od igrača, pa tamo objavljuje svoje osobne oglase o prodaji kupaćih gaća, te osobnog auta. Interesantno, prije par godina, dok još nisam digao ruke, administrator mi je cenzurirao objave o stolnom tenisu.

Po osobnoj procjeni, vjerojatnost regularnog odigravanja jesenskog prvenstva je manja od 10%, a za slijedeće proljeće manja od 50%. Zašto? Objasniti ću to jednom anegdotom, stvarnim događajem od prije 15 godina. Tada je kći trenirala u STK Velika Gorica-Stanfar, a i ja sam nešto malo igrao. Jedne večeri, na Sokaz utakmici, pojavio se igrač sa kapom navučenom do očiju, crven u licu, sa velikim prištevima, te “objasnio” da je u završnoj fazi prebolijevanja vodenih kozica. Kada sam mu rekao da nema smisla da takav igra, jer tamo treniraju djeca, koja se mogu zaraziti, nije odustao, jer, kao, nije više zarazan. Možda je i bio u pravu… Što hoću reći? U doba Korone, nikada ne možete biti sigurni da se u dvorani neće pojaviti neki zaraženi igrač ili koji ne zna ili treba biti u samoizolaciji, a prijatelji iz ekipe su ga nagovorili da dođe. U dvorani, u kojoj se na 7 – 9 stolova skupi 50 – 60 ljudi, polovica od njih bi se mogla zaraziti. Posebna su priča doajeni Sokaz-a, koji imaju već dosta godina, a nakon početka epidemije nisu, zbog straha od zaraze, ušli u dvoranu. Prema tome, dok se ne iskorijeni virus, sustav ekipnog  natjecanja nosi veliki rizik. Natjecatelji će se prilagoditi, pa će igrati lige, bez parova, a umjesto velikih turnira za sve starosne kategorije (npr. Stipančić, Zagiping), održavati će se pozivni pojedinačni turniri po grupama (max 12 igrača).

Kako su se ostali prilagodili? Nikako. Vlasnicima dvorana poručio sam da organiziraju alternativne načine natjecanja i treniranja (npr. piramidu), nisu učinili ništa. Također, mogli su smanjiti cijene igranja, jer prazni stolovi nikome ne koriste, pa poslije zaraditi na prodaji piva.

Ali, tako je to kod nas, u Hrvata, svi kukaju, traže pomoć države, a nitko ništa ne poduzima. Iako je, očigledno, popunjenost smještaja u Poreču manja od 30%, jer se neki hoteli uopće nisu otvorili, a slično je i s apartmanima, cijena kuglice sladoleda još uvijek je 10 kn, a boce piva u kafiću 26 kn.

P.S. Zašto stalno spominjem vlasnike dvorana? U njih je moć, jer “ispadanjem” samo jedne velike dvorane, cijelo natjecanje, u postojećem obliku, postaje neodrživo. Prema tome, oni mogu potaknuti promjene, kao što je epidemija rezultirala ukidanjem štampanja biltena.