Kada sretnem jednu od legendi zagrebačkog stolnog tenisa, a na žalost sve ih je manje među nama, obično mi kaže: “Moći ćeš se smatrati igračem kada budeš mogao ravnopravno igrati protiv svih protivnika, sa svim materijalima, u svim dvoranama, na svim stolovima …”. Tri su faktora koji bitno utječu na performanse svake igre: osvjetljenje, stol i pod. Možda to nije toliko odlučujuće u natjecateljskom stolnom tenisu, gdje su uvjeti relativno standardizirani, ali u ovom našem rekreativnom, igrač se u kratkom vremenu mora priviknuti na “svašta”. Evo jedne nostalgične slike poslije otvaranja Arene Prečko. Na podu je bio laminat, tako da smo se klizali “kao ludi”, loptice bi “ulijetale” u zelenilo, a na galeriji je kava sa čašom Cedevite koštala 6 kn.
Prvo o osvjetljenju. Kada se radi nova dvorana, svakako treba pozvati profesionalca. Propisano je 600 Luxa iznad stola, a 400 ravnomjerno u ostatku dvorane. Ali, u nekim dvoranama nije ni pola. Bitno utječe i pozicija osvjetljenja. Lampe ili žarulje koje nemaju sjenila, kada igrač pogleda u njih, ostane zaslijepljen. To se posebno odnosi na smash, gdje se u nekim momentima loptica uopće ne vidi, pa se udara “na slijepo” i kod servisa sa visokim izbačajem (high toss). Kod nekih, osvjetljenje je odmah iznad stola, ali nije ravnomjerno po cijeloj dvorani, pa kada se igrač odmakne od stola na 2 – 3 m ne vidi lopticu, a kamo li dolaznu rotaciju. Kod nekih svjetlost je preintenzivna, što rezultira gubitkom osjećaja za putanju loptice, te njenu dubinu, pa igrač “maše u prazno” ili uopće ne reagira. Posebno su “zgodne” sportske dvorane ljeti, koje pri stropu ili sa strane imaju prozore kroz koje dolazi dnevna svjetlost. Što tu igrač može napraviti? Eventualno izbjegavati smash, odigravanjem drop shota, te izvoditi servis sa kratkim (20 cm) izbačajem. I nadati se, ako već svojom voljom ne može pogoditi lopticu, da će ona pogoditi njega.
O stolovima je ovdje već bilo pisano. Standardan je Butterfly Space Saver, prosječan stol za rekreativnu igru sa debljinom ploče od 22 mm. Na ponašanje svakog stola bitno utječu pod i prostorija u kojoj se nalazi. Što je pod tvrđi i stol će imati viši odskok loptice i obrnuto. Ako je ispod stola taraflex položen direktno na beton stol će imati viši odskok, nego ako je taj isti taraflex položen na laminat. Stolovi na tvrdim podlogama, npr. kamenu, parketu, betonu imati će viši odskok. Time će preferirati igranje kontre u odnosu na spin, flah u odnosu na rezanu. Ako se stol nalazi u podrumskoj prostoriji, s vremenom će “navući” vlagu i postati “no spin”, tj. upijati će rotaciju. Stolovi se sa vremenom različito troše, te neki početna dobra svojstva ubrzo izgube.
Danas se standardnim podom za stolni tenis smatra taraflex, tj. gumeni pod. Oni koji govori protiv njega nisu u pravu. Parket zaista omogućava više “prirodnog” proklizavanja, no često je zbog neodgovarajućeg laka, vlage ili prljavštine sklizak. Ekonomična zamjena za taraflex je linoleum. Na kamenu i betonu, te ostalim tvrdim podlogama, te na skliskim podu bolje je koristiti tenisice za trčanje, nego stolnoteniske.
P.S. Moram se vratiti na prethodni blog. Sada kada mi u 15 minuta do ponoći zazvoni mobitel znati ću da neću raspravljati o drvima, već da se dogodilo nešto zaista ozbiljno. Falit će mi to!