Kako sam nedavno krenuo opet od početka (posljednje, 20. A rekreativne lige Sokaz-a) vidim da igračima tamo nedostaju neka uobičajena “pravila lijepog ponašanja”. Moram reći, nagledao sam se dosta mečeva, kako profesionalnih, tako i rekreativnih, i vidio svašta. Na istom meču jedan je igrač skinuo gaće i pokazao golu rit publici, a drugi je tokom protivničkog servisa namjerno naglas podrigivao. To nije bilo po bontonu 😳 .

Idemo prvo na oblačenje. Prilikom igranja, posebno službenih mečeva, treba izbjegavati nošenje bijele majice i/ili hlačica, što nije po pravilima, jer je time protivniku bitno smanjena vidljivost loptice, a detaljnije o tome možete pronaći u blogu “Stolnoteniski Dress Code“.

Svakom igraču preporučam da pogleda i procijeni godine protivnika, pa ako je dotični 20 – 30 godina stariji, tako se treba prema njemu i odnositi.

Prije službene utakmice potrebno je imati barem 2 loptice identičnog proizvođača i modela, kako bi protivniku mogli dati 1 da se s njom zagrije. 1 loptica, s kojom će se igrati meč, treba biti nova, jer stare loptice su zaprljane od prijašnjeg igranja, a zbog udaraca rubom reketa više nisu okrugle.

Kod zagrijavanja, protivniku treba dati na uvid vlastiti reket. Ako ste na gumi radili neku preinaku, koja nije lako vidljiva, npr. namjerno ste sunčali klasičnu glatku (backside) gumu Tibhar Individual, pa time dobili staklasti antispin, to protivniku treba unaprijed reći (primjer je stvaran). Kod provjere reketa protivnika zabranjeno je dirati gume po sredini reketa, već se hvatljivost može eventualno ustanoviti na rubu, uz dršku. Kod zagrijavanja npr. forehand strane, lopticu treba pokušati vratiti u istu tu stranu, a ne udarati po cijelom stolu i tako opstruirati.

Servisna pravila u rekreativnom stolnom tenisu su manje rigidna (stroga) od onih kod profesionalaca, jer su igrači samouki. Na primjer, jednako je odstupanje ako se ne servira iz otvorenog dlana, kao i iznad stola ili “iz ili iza ruke”. Vrlo je mali broj rekreativnih igrača čiji servisi zadovoljavaju sva pravila, te se takva odstupanja rijetko prigovaraju i/ili sude. Posebno, ne možeš prigovarati protivniku, ako sam nisi ispravan.

Sudac, ako nije profesionalan i posebno angažiran za suđenje meča, treba pokušati pravedno suditi, a ne navijati za svog igrača. Također, sudac se treba suzdržati od davanja, između poena, savjeta “svom” igraču, jer se time gubi osjećaj objektivnosti. Suigrači ne smiju dobacivati, suditi i provocirati protivnika, te slaviti i/ili pljeskati na “prasice” (udarac u rub mrežice ili stola). To vrijedi i za igrača, koji bi, umjesto da se bodri i slavi nakon “prasice”, trebao reći “Oprosti, izvini, sorry” ili protivniku uputiti sličnu riječ, a izvinjenje može izraziti i pokretom ruke.

Dalje, ako je loptica dodirnula rub stola, protivniku treba priznati poen, a ako to nije moguće jednoglasno ustanoviti, potrebno je ponoviti poen.

O tome da se treba kontrolirati tokom cijelog meča, te ne psovati “U k…., u p….” da se ori cijela dvorana, suvišno je i pisati.

Ako mislite da je problem bontona samo u rekreativnom stolnom tenisu, pročitajte i ovaj članak Jutarnjeg lista o nedavnom meču između STK STARR iz Varaždina i Libertas Marinkolora iz Dubrovnika. Ovako je naš “eminentni trener” na Facebook-u komentirao meč između Tan Ruiwua, kojeg je nazvao “Corona virus”, i Dragutina Šurbeka ml.