Prije neki dan napunio sam 60 godina, tj. ušao u 7. desetljeće. Drugim riječima, većinu svog aktivnog života već sam proživio. Što je, za mene, u svemu tome važno? Pa, zalog, nasljeđe koje sam dobio od roditelja, te što sam od toga prenio na svoju djecu. Ono je intelektualno (obrazovno), materijalno, moralno, sportsko… Normalno, čovjek se trudi da bude bolji od svojih roditelja, a djeca od njega.

Blog je “inspiriran” fotografijom koju je, prije par dana, na Facebook-u objavio trener Marko Habijanec, a sadrži isječak sa fotografijom iz novina 1991., na kojoj su tadašnji članovi STK Industrogradnja iz Zagreba.

Na slici su, kao što piše na vrhu, kadeti, juniori, seniori i treneri Ivan Vidolin, Damir Atiković, Ivan Juzbašić, Dado Šurbek, Dubravko Škorić, Roko Tošić, Marijo Vranaricic, Neven Juzbašić, Marko Habijanec, Zoran Primorac, Antonio Glavinić, Neven Karković, Branko Mikulec… Što reći, većina tih dečki bili su respektabilna europska stolnoteniska imena, npr. trener Dubravko Škorić danas je jedan od vodećih europskih trenera u “Liebherr Masters College” iz Ochsenhausena. Kako je završio klub? To je vidljivo iz slijedećeg članka, rukovodstva se posvađala oko dvorane, sada je tamo boksački ring.

OK, to je bilo prije 30 godina, a što je bilo prije 50 godina?

Na slici je ITTF rang lista za 1969., na kojoj su, među prvih 15, 3 jugoslavenska igrača, od toga 2 Hrvata. Vidite Vi tu nekog Francuza, Kineza, Engleza…? Mi smo bili takva stolnoteniska velesila.

Samo 15 godina unazad, u klubovima se još uvijek relativno dobro radilo, pa je Tibhar, sa tadašnjim trenerom i mladim igračima STK Večernji list, snimio seriju od 3 edukativna videa, od kojih su ovdje prikazana 2:

Idemo sada na današnje stanje. Na nedavnom Europskom prvenstvu za igrače do 21 godine, koje se od 4. – 8.3.2020. igralo u Varaždinu, imali smo 1 predstavnika u muškoj konkurenciji, sa sva 3 poraza u grupi, a od 5 naših igračica, samo je 1 uspjela proći grupu, da bi odmah zatim ispala. A, ti igrači će, slijedećih 15 godina, odrediti našu stolnotenisku budućnost. Što mislite, koliko je hrvatskih trenera došlo pogledati natjecanje?

Mislite da su bivši stolnoteniski velikani, unazad 50 godina, imali bolje uvjete, više novca ili znanja? Je li naše stolnotenisko nasljeđe nepovratno prokockano?

P.S. Za 10 godina, kada svi zaborave Tovu i Šurbu, pingać će biti tamo gdje po sadašnjem stanju i pripada, NIGDJE. Nikakve samohvale tu neće pomoći. Pogledajte finalni meč sa Svjetskog prvenstva u Calcutti, Indija 1975. između Jugoslavije i Kine, koji je Kina dobila sa 5 : 3, a naši su igrali u sastavu Stipančić, Šurbek i Karakašević: