Prvo malo priče, onda gledanje.

Ove godine sam trčao utrku građana na Zagreb marathonu i slučajno sam došao do kenijskih trkača, od kojih je jedan i pobijedio. Pogledao sam u njihove noge i ostao zapanjen potpuno različitom tjelesnom građom od moje. Niske tjelesne težine, dugih nogu, vretenastih mišića listova, izgledali su kao sa drugog planeta. Da sam bio natjecatelj, koja bi bila moja šansa? Nikakva, jednostavno nemam fizičkih predispozija. Sličan osjećaj je kada stanete uz Zorana Primorca ili Andreja Gaćinu i pogledate im u noge, trenutačno shvatite koliko je treninga trebalo da se razvije takav obujam.

S druge strane, imate neke naše igrače mlađih kategorija. Jedan od njih je trčao prema meni i vidio sam da on uopće ne zna trčati. Glava i trup naprijed, nogice klepeću negdje otraga, on ne trči, već se bori da ne padne. Drugi pati od pretilosti, ne samo on, već cijela obitelj, tjelesna građa je primjerenija bacaču kugle, a ne stolnotenisaču. Koja je vjerojatnost da postigne neki rezultat? Otprilike ista kao da sam visoki 170 cm i pokušavam postati vrhunski odbojkaš. Svaki odgovoran trener zahvalio bi mi na volji i preporučio drugi sport gdje će to biti manji hendikep.

Osnova stolnog tenisa je u pokretljivosti, koja se dobiva radom nogu (footwork). Jedna kineska “delegacija” gostovala je na pokaznom treningu u Danskoj, te je tom prilikom snimljena serija od 6 videa:

P.S. Cijelo vrijeme pokušavam naći video footworka Zhang Jikea, ali snimljen kamerom ispod stola. Interesantno je da u nekim udarcima, kako bi bio u idealnoj poziciji prema loptici, ne stoji na punom stopalu, već na rubovima. Kada ga nađem staviti ću ga ovdje.

P.P.S. Napokon sam, nakon više od 4 godine, našao, pa da ne ostanete zakinuti: