Čestitke kosookima, gadno su nabili ravnooke, to se prvenstveno odnosi na Kineze, zatim Japance, pa onda Koreance. Stari svjetski prvaci Ding Ning i Ma Long obranili su titule. Pokazalo se, kao i mnogo puta, tamo gdje nema velike razlike u igračkoj vještini, pobjedu odnosi glava.

Neću navoditi sve pobjednike, po kategorijama, jer one koje to interesira, već znaju, a ostalima neće biti važno…

Prijenosi na itTV su bili super, sa “pokrivanjem” footworka (kamera ispod stola), dobri komentatori, statistika… Također, između mečeva su objavljivane reportaže o kontroli reketa, izlasku igrača u arenu, radu komentatorskih ekipa… Od lovaca, ovaj puta, najdalje je došao Ruwen Filus, oni pobjeđuju samo na Croatia Openu (Hyuk i Gionois)! Zašto? Ledena dvorana Doma sportova, zbog mekoće poda i svoje veličine, najsporija je od svih u kojima se igraju Pro Tour natjecanja. Čestitke i interes idu i “čudu od djeteta” Tomokazu Harimotu, koji je super igrao i probijao se, čak i preko prvog japanskog reketa Mizutanija, sve dok u četvrtfinalu nije naišao na lijevoruki penhold kineski zid (Xu Xina). Svakako, ovo prvenstvo predstavlja oproštaj od Zhang Jikea, dok se europske “stare kosti” (Boll, Samsonov) drže sve teže, a nasljednika nema.

Boje Afrike su branili neki igrači, nalik čudnovatim kljunašima.

A, kako smo mi prošli? Ma, “izvanredno”, genijalno, mo’š mislit’, ZoomTT nas je svrstao na podjelu 56. mjesta, kao najveće gubitnike, iza Nigerije.