EVC je Europsko veteransko prvenstvo u Budimpešti, koje je započelo 01.07.2019., a dok ovo pišem zadnji preostali hrvatski igrač u pojedinačnoj konkurenciji gubi sa 2 : 1.

Idemo početi tako da vidite kako to tamo izgleda i kako se igra. U prvom videu je pogled na dvoranu iz visine, dan prije početka natjecanja, a na drugom igra naš (u dresu Atletico Madrida), inače igrač 3. lige Sokaz-a (sa pozitivnim skorom), koji je u toj grupi izgubio sva 3 meča, ali onda je, do konačnog ispadanja, u utješnom dijelu turnira, ostvario 3 pobjede.

Gdje se igra? U Syma centru, blizu stadiona Ferenz Puskas. Kako izgleda tamo? U metalnu halu, dugu 100 m postavljeno je, na taraflex, oko 150 stolova, za natjecanje oko 3500 igrača, koji su podijeljeni prema starosnim kategorijama od 40+ do 85+.

Evo i više pogleda u dvorane.

Dvorana je udaljena oko 4 km od glavne autobusne stanice Nepliget, a trenutno je loše povezana sa ostatkom grada, jer je tramvajska linija u rekonstrukciji, pa voze zamjenski autobusi. U dvorani, iako klimatiziranoj, bila je “pasja vrućina”. Zašto? U limenci, kada (npr. u parovima) istovremeno igra 400 igrača, a tamo je barem još 200 gledaoca, teško je disati, a kamo li igrati. U sredini je prolaz sa ponudom opreme lokalnih (madžarskih) zastupnika, ništa povoljno, te 2 točionika sa pićima, na koje se čekalo u redu od 10 m i jednog koji je pripremao hot dog. Kakav je bio dio za okrepu igrača između mečeva?

Znači, obični šator, na zemlji, sa pivskim klupama i stolovima, neprimjeren za osobe starije dobi. Sreća da nije pala kiša, jer bi to bila blatna jaruga. I to sve za “samo” €150 prijavnine, no ako se doda i prijevoz, smještaj i hrana, nastup je, prema svjedočenju jednog našeg igrača, koštao preko €500. Znači, limenka i šator za taj novac, očito su ETTU i Budimpešta na tom zgrnuli grdnu lovu. Da nisam “bez veze” kivan, pogledajte online ponudu suvenira, nudi se samo 1 model ručnika. U okolici dvorane je bilo stacionirano dosta kola hitne pomoći, ako nekom natjecatelju, a tamo ima i ljudi starijih od 80, pozlije ili “rikne” od vrućine. Što da kažem, mogao sam biti i koji sat duže, ali “zbrisao” sam ranije, sa zadovoljstvom. Koliko je bilo naših igrača i od kuda su došli?

Dvoje koji ne žive u Hrvatskoj, tata i sin trener iz Dubrovnika, trener iz Splita, predsjednik kluba iz Ploča, jedna aktivna igračica Zaboka, te 15 igrača/ica Sokaz-a, uključujući predsjednika koji se tamo pojavio s nogom u gipsu i na štakama (!). Najdalje je u natjecanju došao Sokaz-ovski Splićo, na slici desno.

Softa iz Prečkog, nezadovoljan svojom igrom (1 pobjeda, uz 4 poraza), dogovorio je direktno s Dr Neubauerom da postane penholder travaroš, s obje strane. Zluradi bi na talijanskom rekli “Ciao Wang Hao” .

Tokom pisanja ovog bloga došla je vijest iz Budimpešte da je Kašo dobio meč sa 3 : 2, u 5. setu gubio 9 : 5, te se plasirao među 16 igrača starijih od 50. Bravo!

Slijedeće nama dostupno prvenstvo je WVC (svjetsko), iduće godine u Bordeauxu, Francuska, igrati će 5000 igrača na 250 stolova, u dvorani dugoj preko 800 m, glavni sponzor je Gewo, a “maneken” Karaš. Prijavnina je €175.

Kome ni to nije dovoljno može sudjelovati na 6 natjecanja ITTF World Veterans Tour, nama najbliže je ono u Innsbrucku.

P.S. Na kraju je Hrvatska dobila dvostruku europsku prvakinju Branku Batinić.