Svjetsko prvenstvo (WTTC) 2019.

Nije me bilo 3 tjedna sa novom objavom, valjda proljeće i time uzrokovan manjak spisateljske ambicije. No, interes za stolnim tenisom nije splasnuo.

Idemo sada u Budimpeštu, gdje se održalo pojedinačno Svjetsko prvenstvo u stolnom tenisu. Jesam li bio tamo ili ću samo prepričati što sam o tome pročitao (čuo) od drugih? Bio sam, 1. dan glavnog turnira (utorak, 23.04.). Dan nije bio loše izabran, jer su se u roku 1 sata na stolovima, u glavnoj dvorani, mogli pogledati mečevi Karakašević – Ma Long, Kojić – Fan Zhendong, Gaćina – Boll, te Calderano – Cifuentes (Arg). Dojmovi? Svjetskim profesionalnim stolnim tenisom zavladali su backhandaši. Zašto? Pa, kada Kinezu, a oni su još uvijek velesila, daš lopticu u forehand, ispali je kao iz topa, pri čemu svaki spin još ima i side. Takav udarac se u našoj rekreativnoj (čokljavoj) šatri zove “Izuo ga iz cipela”. Znači, jedini način relativno ravnopravne igre je BH strana. Ali, ni tu nema previše šanse, gledao sam, začuđeno, BH udarac Fan Zhendonga, jako zarezanu lopticu u zadnjih 10 cm stola, koljenima digne spinom, a onda rukom, kao kopitom, udari ravno. Nakon meča, sreo sam Kojića, koji se muški borio, ali, po njegovim riječima, nije imao šanse, Kinez je jednostavno prebrz. Karaš se uopće nije suprotstavio Ma Longu, unaprijed je procijenio da njegovo 5. desetljeće u tom meču nema što tražiti. Negativno sam bio iznenađen igrom Huga Calderana (Bra), svaku lopticu, nezavisno od rotacije, udarao je svom snagom, “visio” je u meču protiv osrednjeg Argentinca, a na kraju se ovaj sam pobijedio. Jer, kako da pobijedi, ako sam u to ne vjeruje? Pohvala Pucaru, dobiti Achantu i Ovtcharova na “velikoj sceni” nije mala stvar, ali za veći uspjeh fali brzine, a i FH mu je “europski” slabašan. Toliko o direktno viđenom.

Zasluženi novi (stari) prvak je Ma Long. No, ovaj puta ždrijeb je bio povlašten za Europljane i ostale kosooke, tako da su se, s izuzetkom Gauzy-eve pobjede nad Xu Xinom, Kinezi sami “pomlatili”. Na kraju, slučajni finalist bio je Mattias Falck, ex Karlsson, koji je nakon ženidbe uzeo ženino prezime (!). On je u polufinalu pobijedio korejskog teenagera An Jaehyuna, barem ja nisam vidio u njemu ništa osobito, dok u finalu nije imao nikakve šanse. I, kako (što) igra taj Falck? Pa, ima dobar backhand, što bi rekli “Beka ne šteka!”, ali mu je forehand slabašan, pa na njemu ima soft (gumu sa kratkim pipcima). E, sada ide stolnoteniska industrija, jer je dotični, nakon Ma Lina, Yasakin maneken. “Kao” igra sa drvom Ma Lin Carbon, na FH ima soft Rakza PO, a na BH Rakza X. Sve je to trič-trač, kvoč-kvač, jer navedeno drvo i gume nemaju dovoljno snage, konkretna BH glatka (backside) guma je tehnološki zastarjela 5 godina, te nije ni dovoljno brza, ni hvatljiva. Odmah su se neki, konkretno TT11, javili sa ponudom baš takvog reketa, kao idealnog, a ima i stručnih komentara tehnike igre. Bez veze! U ženskoj konkurenciji pobijedila je Liu Shiwen, koja se mnogima, i kod nas, sviđa, ali nikako da, nakon Zhang Jikea, nađe pristojnog dečka (muža).

Interesantno, prvenstvo se opet igralo sa lopticama Butterfly A40+, kao i u Halmstadu, a to su u stvari DHS D40+ šavne loptice od ABS plastike, kojih nema u prodaji (!).

OK, sada kada smo prokomentirali rezultate, idemo i o drugim, manje važnim “stvarima”. Igralo se u 3 dvorane (ex paviljona) velesajma (Hungexpo). Iako nije udaljen od centra grada, npr. od glavne autobusne stanice (Népliget) 3 tramvajske stanice, kvaka je da tu prolazi željeznička pruga, koju ne možeš proći niti ispod, niti iznad, već samo slučajno, uz tramvajsku prugu. No, njima (Madžarima) ipak svaka čast, jer su oživili paviljone, a u sklopu imaju i hotel. Tamo će, kasnije tokom godine (30.06. – 06.07.), biti održano i EVC (Europsko veteransko prvenstvo), na koje se prijavilo više od 3400 igrača. U Zagrebu ne možemo imati ništa od toga, jer je Zagrebački velesajam mrtav grad. Do sada sam bio na 2 svjetska prvenstva, u Zagrebu 2007. i Dortmundu 2012., a slijedeća će biti u Busanu (J. Koreja), Houstonu (SAD) i Chengdu (Kina), pa tamo sigurno neću ići. U prvom paviljonu su izlagali (prodavali) stolnotenisku opremu, te postavili stolove za rekreativno igranje. Ponuda opreme bila je slaba, valjda nisu očekivali veću potražnju, nekih svjetskih brandova uopće nije bilo (XIOM je u Budimpešti samo obojao jedan tramvaj). Većinu su zastupali domaći dobavljači, koji su nudili tek simbolične popuste (10 %). Na DHS štandu, kojeg u Europi zastupa TT11, bio je njihov norveški suradnik (TTEX.no), a imali su svega 2 primjerka drva DHS Hurricane Long V, s kojim, pored Butterfly Viscaria i Stiga Dynasty Carbon, igra najviše profića. Pohvale idu za Gewo, koji se jako “gura” (Joola i Donic padaju), pa su imali ponudu direktno iz Njemačke, npr. majice iz najnovije kolekcije za 8 (60 kn).

XIOM_Budapest

Što napisati za kraj? Šteta što nitko (HSTS ili nepostojeća udruga rekreativnih igrača) nije organizirao autobusni posjet, jer se povoljno, na jednom mjestu, u živo, moglo pogledati sve najbolje u stolnom tenisu. Ovi turnirčići, poput Challengera u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj neće pred Vaše oči dovesti ponajbolje svjetske igrače.