Jučer se u parku Opatovina desio nesvakidašnji zločin. Ukradena su (pojedena) 2 kifleka, koje je ispekao poznati stolnoteniski bloger Geek. Srećom, korištenjem umjetne inteligencije (ChatGPT) lopov je, na njegovo iznenađenje, tajno snimljen pri počinjenju (ne)djela:
Na slici se vidi da je nosio šminkersku oblekicu, GAP majicu i hlače s Miki Mauseom, a govorio je nešto kao “Baga”, misleći valjda na bager. Bio je u društvu ženske osobe, pretpostavlja se bivše stolnotenisačice. U potragu za potencijalnim kradljivcima, iz Berlina je pozvan poseban potražni pas Cookie.
Molio bi sve čitatelje da se uključe u ovu intenzivnu potragu. Jedan od angažiranih je predložio: “Ovaj lopov je presladak i njemu je sve oprošteno 🥰” i “Sudionika se može ispitati, ali prvoosumnjičenoga svakako osloboditi svake optužbe 🤓”.
Što Vi mislite o tome?
Zašto bi sve na ovim stranicama bio samo stolni tenis (autor ga još zove “Ping i Pong”)? Ima još toliko stvari na ovom svijetu, na ovako lijep sunčan dan!
P.S. Detektivska priča je imala svoj nastavak. Lopovu je, u mom vrtu, nestala “baga” (bager), kantica i lopatica. Već smo mislili angažirati Ziggya (australski ovčar) i Vikija (irski seter) u potragu. Na sreću, stvari su pronađene u autu kćeri. A, bila je fakat “frka”…
P.P.S. Priča ide dalje… Nakon završetka posjeta građana I.D. (zvanog Faca) kafiću Kvazar, Opatovina 39, Zagreb, koji pri sebi NIJE imao važeću biometrijsku e-osobnu iskaznicu (deda ima), napravljena je po prisutnom policajcu-stolnotenisaču sljedeća službena zabilješka. “Ivan je cijelo vrijeme bio NEVJEROJATNO DOBAR, nije se micao iz svojih kolica. Očito, dojmilo ga se društvo starijih muškaraca (policajca u civilu i dede). Za vrijeme posjete jeo je, bez primjedbe da su prepečeni (kao uvijek), kifleke. Posebno ga se dojmila igra kada bi mu deda davao komadić, a on htio zagristi, deda bi ga brzo maknuo (stolnoteniska brzina). Tada bi se šeretski glasno smijao. Također, na meniu su bile i friške kokice, besplatne, a jako ukusne. I njih je s apetitom jeo. Veselile bi ga zatvorene u dedinoj šaci, koju bi otvorio i sve ih, uz smijeh, pojeo. Onda je ožednio, pa mu je deda servirao vodu s ledom na glavu, obraz, bradu, sve uz njegov smijeh, a na kraju mu je dao i piti iz čaše, a ne iz njegove bočice, jer tako ne piju veliki dečki. Još mu je bilo fora i smijeh da mu deda prstom traži repu u uhu. Znao je raspoznati i pokazati svoj nos. Cijelo vrijeme mirno je sjedio, jeo, pio i samo se smijao. Policajac, imenjak, s nevjericom ga je gledao i govorio da je SUPERIŠKA, da bi on sa svojom curom htio jednog ili više takvih. O Pingu i Pongu uopće nisu razgovarali, Faca je bio glavna faca u cijelom kafiću. Frka je nastala tek kada je došla mama, tek onda je počeo cendrati, jer je htio ostati u muškom društvu, a ne ići doma i u krevet. Za propust zbog nedostatka osobne, te nemogućnost utvrđivanja identiteta, povjerovalo se dedi, te je nagrađen svakom pohvalom i divljenjem.” Deda ga nevjerojatno voli, to se ne može opisati riječima, bio je u napasti da ga otme, što je i rekao prisutnom policajcu. I deda definitivno zna, koliko god da mu je, zbog teške bolesti, preostalo života, da ga hoće provesti učeći najmlađe Pingu i Pongu, kako se stoji za stolom, drži reket, loptica udara FH i BH…
P.P.P.S. Na reklami je sin, webmaster, u nekadašnjoj reklami Jutarnjeg lista. Kako je, prije 5 godina, trajno preselio u Berlin (John F. Kennedy “Ich bin ein Berliner“), čeka se nastavak, s njemačkom zastavom.