Tema ovog bloga je korištenje privatnih treninga za rekreativce, za one koji imaju ambiciju da u kasnijoj životnoj dobi (30+) započnu sa bavljenjem stolnim tenisom, a ne žele samo “čokljati”, nego naučiti većinu tehničkih elemenata. Koja je razlika između čokljavca i igrača? Čokljavac je svladao vrlo ograničen broj udaraca (npr. 5 od 12 mogućih), koje, pri tome, izvodi nepravilno, ali je od toga “sastavio” igru. Često je ta igra uz korištenje materijala (trava, soft, antispin), no to može biti i kombinacija backside gume, npr. brza na FH, a vrlo spora na BH ili hvatljiva guma na BH, kojom se jako reže, a grippy na FH, koja daje flah loptice.

Osnovni problem je da kod nas ne postoji klub ili njegov dio u kojem bi mogli naučiti i redovno trenirati rekreativci, već su klubovi “rezervirani” za natjecatelje mlađih kategorija ili seniore koji se aktivno natječu. Zbog toga, načini da nešto naučite su da angažirate privatnog trenera ili da ste samouki, što je bez veze. Zašto? To je otprilike kao da nema škola, već se očekuje da svi nauče pisati sami. OK, i to je moguće, ali svi rukopisi će biti različiti, većina će ih biti polupismena, a uz to će svaki tvrditi da baš on piše najbolje.

Ja sam osobno počeo sa 47, a imao sam ambiciju da jednog dana igram 1. ligu Sokaz-a (u međuvremenu sam se “sredio” i odustao od te navade). U stolnoteniskoj “karijeri” koristio sam usluge 3 domaća trenera, bio sam u 3 trening kampa (Sadska, Češka) i na par treninga jedne grupe. Vidljivo je da iskustva nisu prepisana iz neke knjige, jer takve ni nema, već je ovo iskustvo iz prve ruke (eng. “First person shooter”), sa svim prednostima i manama. Kako sam igrač, trener, sudac, prodavač, otac igračice, vlasnik kluba (i što ti ga ja sve znam) mislim da će prikaz biti objektivan, iz svih naprijed navedenih aspekata.

Prvo, koliko to košta? Moje iskustvo je da je cijena od 70 – 100 kn za trening sat sa trenerom 1 na 1 (zbog nekih drugih “zasluga” za mene je cijena bila oko 50 kn). U pravilu, u cijenu je uključen i najam dvorane, koju osigurava trener. U trening grupi, znači 1 trener na više igrača (8 – 10), cijena trening sata je upola, a plaća se posebno trener, a posebno dvorana. U trening kampu u Češkoj cijena izađe oko 35 kn/sat. Normalna internacionalna cijena trening sata za kampove je €7,5, pri čemu 1 trener dolazi na 4 stola, tj. 8 igrača. Vani je normalno da igrači dolaze u trening kampove (Češka, Njemačka, Austrija, Švicarska …).

Sada ću ukratko opisati rad sa svakim trenerom. Svi su oni bili igrači barem na nivou 1. hrvatske lige, sa više desetljeća igračkog iskustva. Samostalno su izvrsno igrali i imali su sve tehničke elemente, što bi se reklo, bili su kvalificirani. Dalje, svi su na vrijeme dolazili na ugovorene termine i u potpunosti ih odrađivali. Plaćanje je bilo iza svakog treninga. Sa prvim sam radio na pokretljivosti i na BH spinu sa stola, kao flip. Drugi trener je sam imao naglašenu BH kontru, pa sam u treningu s njim to radio. Najviše, skoro 2 godine, 2 puta tjedno, trenirao sam sa trenericom. Kada sam došao kod nje, u stvari sam bio pravi čokljavac. Trebalo se spustiti u koljenima, omekšati ruku, povećati pokretljivost, naučiti ne žuriti. Vrlo hvatljivom kineskom gumom na BH rezao bi po cijelom stolu. Uz to, imao sam i BH blok i kontru, bez spina. FH spin sam imao iskrivljen od “samoučenja”, potpuni side spin. S njom sam puno radio na pokretljivosti (Falkenberg, FH 3 točke i sl.) i to sam znatno popravio. Dalje, na many ballsu sam trenirao FH spin, sada je puno bolji, spuštena koljena. Ali, side je ostao. Dosta sam radio i FH kontru i smash, te naizmjeničnu kombinaciju FH spina i kontre. Onda sam, skoro godinu trenirao rotirani BH spin, na rezanu. Kako imam tvrdu, tacky, kinesku gumu na BH, a od toga se ne mogu odučiti, tu je bilo dosta rada i problema, ali polako sam napredovao. Nakon prvog spina, trebao bi odigrati drugi spin naprijed (spin drive) ili kontru. Dosta sam radio i na BH flipu, što postraničnom, što na gore, na rezanu. Blok uopće nisam radio, vrlo malo FH drop shot.

Što nije valjalo sa ovim domaćim trenerima? Prvo, svako je tvrdio da tehnika koju me naučio prethodnik ne valja i da to treba raditi drugačije. Dalje, imao sam znatno lošije rezultate u ligi. Od vremena kada počnete trenirati neki udarac, do trenutka kada ga možete efikasno primijeniti treba proći 1 – 2 godine. Npr. povučete BH spin, protivnik odblokira, ali vi ne priđete i “stisnete” kontru, već ostanete čekati otraga. S druge strane, glupo je trenirati, a to ne pokušati odigrati u meču. Dalje, čim nešto trenirate, niste sigurni u svoj udarac, pa imate znatno više neprisiljenih grešaka, a znatno se povećava i broj mogućnosti koji možete odigrati na istu dolaznu lopticu, a kako nemate potpuno automatizirani udarac više vremena gubite na razmišljanje. Normalno, suigrači iz ekipe vas pri tome “zezaju”, da eto tu nešto trenirate, trošite novac, a igrate kao tetka. Niti jedan trener nije imao nikakav plan i/ili program sa rasporedom treniranja za rekreativca, već je sve bila improvizacija. U stvari, nikom od njih to nije bio osnovni posao, već “fuš”, usput, pa su se tako i odnosili prema njemu. Potpuno je različito trenirati dijete, natjecatelja i rekreativca sa 40+ godina, nisu ni svi dobri igrači i dobri treneri, jer vlastitu vještinu treba prenijeti na drugoga. Nisu, osim jednom na moj izričit zahtjev, nikad došli na neki meč ili turnir da vide što i kako ja to igram u “stisci”, pa prilagodili plan treninga viđenom, te analizirali i ispravili greške. Kod trenerice je bilo više igrača koje pratim već godinama, a znatno više su napredovali mlađi.

U trening kampu u Češkoj, a prvi puta tamo sam bio stvarno početnik, sve je bilo organizirano profesionalno, treninzi kao u klubu. Prije treninga 15 min. zagrijavanje, sve vježbe, poslije treninga istezanje. Glavni nedostatak je bio što su treneri samo govorili vježbe, ali su vrlo malo učili i ispravljali igrače. Ja sam, sjećam se, imao “koma” BH blok, od 10 spinova, na stol bi od bloka pala 1 – 2. Tek za 6 mjeseci, slučajno sam zagrijavao jednog od naših najboljih trenera i isto su mi tako lopte frcale na sve strane. Samo mi je rekao da opustim ruku, amortiziram spin i lopticu “pritisnem” tijelom. Tamo mi to nitko nije rekao.

U trening grupi, većinom su bili totalni početnici, iste vježbe su se bazirale prema najslabijem, što je bilo prilično dosadno, pola treninga igranja samo FH kontre.

Zaključak? Da ili ne? Za ili protiv? Svatko tko ima financijskih mogućnosti mora odlučiti sam za sebe. Ali, ako je odgovor negativan, vrlo vjerojatno je da ćete cijeli igrački vijek ostati čokljavac. Morate dobiti 1000, 10000, 100000 istih lopti, na isto mjesto da bi automatizirali pokret i udarac.

Velika je šteta što nema niti jednog kluba za rekreativce, gdje bi bilo moguće redovito trenirati. Ovako igram samo mečeve i iste tehničke greške, kojih sam sada svjestan, neprestano ponavljam.

Evo, kako ja to nekoć (2012.) izgledalo na jednom treningu (video je dulji, kada vam je dosadan preskočite ili ugasite):