Često se u razgovorima sa igračima, te raspravama na forumima javlja tema prerane zamjene guma, što zbog izbijanja mjehura na backside gumama ili otpadanja pipaca sa trava. Uzroci, kako ih vide igrači, su “odstajale” gume. Evo što o tome kaže jedan portal:
“Rok trajanja guma važi do deset godina. Guma koja je do pet godina adekvatno čuvana odgovara specifikaciji nove gume. Gume stare na osnovu fizikalnih i kemijskih procesa. Isto važi i za gume koje nisu upotrijebljene odnosno malo korištene. Da bi se djelovalo protiv procesa starenja guma dodaju se određene supstance koje umanjuju kemijske reakcije kroz kisik i ozon. S tim je garantirano da guma koja je više godina adekvatno čuvana odgovara specifikaciji nove gume i nije ograničena u upotrebi.”
O toj temi, jer me osobno interesirala, razgovarao sam sa kolegicom koja radi na Katedri za preradbu polimera FSB-a u Zagrebu, te mi je tom prilikom rekla da nema egzaktnog roka trajanja guma, već sve ovisi o dodanim aditivima.
Na OOAK forumu su napravili test i poslali mail proizvođačima sa pitanjima o trajnosti njihovih guma. Nitko nije odgovorio, osim Joola, a i njihov odgovor je bio “pjesnički”.
Kako sam osobno radio sa više dobavljača i shopova, nikada nitko nije stavio gume na rasprodaju zbog njihove starosti, već samo kada bi bile EOL (End of life), tj. ne bi se više proizvodile ili ne bi bile na ITTF popisu dozvoljenih guma, jer je proizvođač odustao od daljnje registracije. Također, koliko je meni znano, niti jedan proizvođač nije “povukao” sa tržišta seriju guma zbog tvorničke greške.
Za igrače sam naručivao gume koje se sigurno više ne proizvode duži niz godina, npr. frictionless trava Donic Alligator, koja je zabranjena 2008. Kolega iz bivše ekipe igra već sa petom ili šestom takvom travom, pipci nikad nisu prerano popucali zbog starosti gume.
Kada sam imao reklamacije prema europskim proizvođačima bile su promptno pozitivno riješene.
Kod kineskih proizvođača slao sam vrlo malo reklamacija, jer mi se činilo da to nema smisla. Katkada bi dobio potpuno novu gumu suboptimalne kvalitete, koju ne bi, da ju je ikada itko pogledao, nikada “pustio” u prodaju. Ali, njih to nije smetalo. Ima li smisla reklamacija? Da li takva reklamacija ide na teret proizvođača, prodavača ili igrača, čija je krivica, tko treba snositi trošak? Vjerojatno, kada budu imali izrađene procedure, tehnike i aparaturu za kontrolu kvalitete kao europski ili japanski proizvođači, tada će imati i znatno više cijene. Prema tome, radi se o “ukalkuliranom” riziku. Zbog toga, kod izbora kineske backside gume treba se rukovoditi blogom iz linka, ali ni to nije garancija.
I što reći kao zaključak? Nema ga. Shit happens. Jedini način da se to “riješi” je imati rezervni reket, sa rezervnim gumama. Ono što prodavač može (treba) napraviti je prodati zamjensku gumu istog ili drugog proizvođača po nabavnoj cijeni, te više ne naručivati gume od proizvođača kod kojih se to učestalo događa.
