“Iz ničega ništa” je iz latinskog prevedena poslovica “Ex nihil nihil”, a po domaći bi se mogla izreći kao “Kako došlo, tako o’šlo”. Ona izvrsno odražava stanje u našem stolnom tenisu u zadnjih 10-tak godina, a direktno se naslanja na temu Roditelji i djeca. Što ja tu hoću reći?
Sportski uspjeh trebao bi biti rezultat selekcije nadarene djece i planiranog rada s njima. Tako je to nekoć radio sadašnji izbornik juniorske reprezentacije, i, iako nije stvorio vrhunsku europsku momčad ili pojedinca, iz njegovog rada je proizašlo 6 – 8 kvalitetnih stolnotenisača. No, po dvoranama se sreću djeca sa svojim roditeljima i to je najčešći način sportske promocije kod nas. Roditelj si, u jednom trenutku, zamisli da će njegovo dijete postati stolnoteniska zvijezda, iako to nije bazirano ni na čemu racionalnom. Konkretno, ako se sažmu osobine koje su nužne za uspjeh (npr. radinost, fizičke predispozicije, sportsko okruženje, introvertiranost, psihička stabilnost i dr.) i o tome pokušate raspraviti, vidite da Vas uopće ne doživljava, da najčešće ne želi o tome razgovarati. Ambicija nije osmišljena, dijete je samo eksponent. O kome ja to pišem? O Kostelićima i njima sličnima, o sebi samom, jer i ja sam neko vrijeme bio u toj “furki”. Kolika je vjerojatnost uspjeha Kostelića, Ivaniševića, Ćilića i sličnih? 1% ili manja. Ali, pametna organizacija će iskoristiti tu roditeljsku ambiciju. Ne da im izvuče novac iz džepova, već za dobrobit stolnog tenisa. Netko, tamo odozgo, iz Saveza, trebao bi to sve gledati i reagirati. Kada vidi ambicioznog roditelja trebao bi ga pozvati, te upitati kako može pomoći? Takav roditelj kasnije može biti manager kluba, sponzor, trener, dealer opreme … Bitno je da ostane, da nakon završetka “karijere” njegovog djeteta ne propadne i stolni tenis u toj sredini.
Nekoć je u Delnicama djelovao STK “Petehovac”, a vrtio se oko obitelji Morić. Kći je igrala, tata bio trener, mama predsjednica kluba, imali su kvalitetne kadetkinje i juniorke, uz pomoć vanjskih igračica nastupale su u 1. ligi. Ali, stručna i financijska pomoć nije došla i cijela “priča” je završila ovako. Gdje je sada stolni tenis u Delnicama? Slični slučaj je i u Poreču, kako je to već opisano u blogu “Na Lovrincu“. Kada pogledate sastave ekipa u Super i 1. ligi vidjeti ćete da dosta njih nastupa sa jednim vlastitim igračem(icom) i 2 “vanjska”. Primjeri su STK Brovinje, STK Jaska i STK Hodošan. Što će biti sa stolnim tenisom u tim sredinama kada Raymond Dobrić, Mirela Crnilo i Paula Markati izgube volju i prestanu igrati?
