Kaj je to “fuš”? Fuš (njem.) je posao izvan redovne aktivnosti, sa strane, na “crno”… Već smo više puta ustanovili da od stolnog tenisa lagodno mogu živjeti samo igrači koji su u prvih 100 na svjetskoj rang listi. Svi ostali moraju naći neki posao sa strane, da nadopune nedostajuće prihode.

Prva ideja koja profesionalcima padne na pamet je da drže stolnoteniske instrukcije rekreativcima. Ali, taj izvor je ograničen, jer konkurencija je velika, što ostalih profića, što boljih rekreativaca. Na taj način da se zaraditi 100 kn po satu, a nakon plaćanja dvorane 30 kn, igraču ostane 70 kn. Taj prihod nije redovit, bitno oscilira zavisno od sezone, u proljeće i ljeti je znatno manji. Koliko su oni “idealni” treneri rekreativaca dalo bi se raspravljati i tu sam prilično skeptičan.

Drugi način je da igraju na turnirima koje organiziraju kladioničari. U Njemačkoj (Ochenhausen), Češkoj (Prag) i Rusiji (Dnepropetrovsk) održavaju se serije turnira, u pravilu 2 mjesečno. Imaju stranice na Facebooku (Njemačka, Češka), a mečevi se naknadno objavljuju na Youtube-u. Pozovu 8 profesionalnih igrača, turnir traje 2 dana, igra se na 1 stolu, bez prisustva gledatelja i internet veze, mečevi se snimaju, te je omogućeno klađenje. Igračima je plaćen put i smještaj, a zarada ovisi o plasmanu, prosječno €200 – 300 po turniru. Većina hrvatskih profesionalaca nastupa na takvim turnirima (Kojić, Ćipin, Zeljko, Huzjak, Pucar, Kovač, Rakovac…). Što se ne smije? Varati kladioničare, tako da se igrač sam ili preko svojih prijatelja kladi na ishode mečeva. Takvi igrači budu brzo detektirani, te im više nije omogućen nastup na turnirima.

Evo kako to izgleda tamo, u hrvatskom polufinalu (Tošić je pobijedio na turniru):