O većini tema u stolnom tenisu vjerojatno se ne bi složili. Ali, u različitosti je bogatstvo. No, na pitanje koji je najvažniji udarac 90% igrača i trenera bi se složilo da je to FH kontra, odnosno spin. Sada pogledajte slijedeća 2 video zapisa, o istom tehničkom elementu, a izvedena na 2 potpuno različita načina. Prvi se vrti na Youku (inačici Youtube-a) u izvedbi kineskog trenera Xu Xuan sa pingpangwang.com, a drugi izvodi ruski trener Valery Zonenko, sa 3starTT.com:

I, dok Kinez ima skoro “zagipsanu” ruku, a pokret izvodi tijelom, rotacijom u struku, Rus maše k’o vjetrenjača. Tko je u pravu? Kinez, normalno, kod njihovih vrhunskih igrača vidite da se FH kontra ili spin izvode prvenstveno tijelom, prijenosom težine sa stražnje noge na prednju (eng. Power from the ground), koja po izvođenju udarca samo klecne. Ruska tehnika je iz nekih prastarih vremena, jer u njoj nema snage, a u brzini današnjeg stolnog tenisa nema se ni vremena, eventualno tako bi se moglo igrati protiv lovca sa travom, gdje je loptica spora, pa putuje, putuje, nikako da stigne… Dalje, ako je ruka UVIJEK jednako udaljena od tijela, noge su te koje moraju osigurati idealnu poziciju za udarac, a kako je u njima snaga, ni šakom ne treba “previše raditi”, jer će uz isti kut reketa poništiti svaku dolaznu rotaciju.

Sada idemo na drugo prevažno pitanje. Kada se loptica udara, ispred, sa strane ili iza tijela? Više mjeseci o tome sam, putem mail-ova, vodio raspravu sa jednim našim trenerom. Evo što o tome kaže EmRatThich, “prijenosnik” kineske tehnike stolnog tenisa:

Znači, nogama se pomakneš na idealnu udaljenost od dolazeće loptice (naprijed-nazad, lijevo-desno), fiksiraš tijelo, čekaš do trenutka kada je loptica sa strane, te u tom trenutku rotiraš tijelo sa stražnje noge na prednju, kod dešnjaka sa desne noge na lijevu. I to je to, jednostavno?

Kao kuriozitet, obojica nas smo završili za trenera kod Hrvatske Olimpijske Akademije, profesor tehnike nam je bio sadašnji izbornik muške reprezentacije, a nitko nam to nikada nije rekao. Ako nismo svladali forehand, što jesmo?

Evo, što sada o tehnici forehanda kaže moj sugovornik:

“U međuvremenu sam donekle promijenio ideju oko idealne točke kontakta za forehend spin, ali ne u smislu pomicanja u nazad, već u smislu odmicanja u stranu. Dakle, još uvijek ispred tijela, ali pomaknuto malo dalje od tijela u stranu, što gledano sa strane izgleda bliže onom što ste govorili. Kontakt se događa kada je tijelo (prsa) već skoro poravnato s linijom stola, lakat je malo ispred tijela, a ruka polu ispružena tako da je mjesto kontakta malo ispred i dosta pored tijela.

Inače, ovaj “kineski” spin, koji autor zagovara, je otprilike ono što ja učim, s tim da mislim da on, možda, ponekad, naglašava krive detalje, a da bi objasnio cijelu stvar. Po meni, glavna razlika nije u laktu nego u tome što “europski” spin kontaktira lopticu dok je tijelo još okrenuto u stranu, a “kineski” koristi rotaciju cijelog tijela (ili kako autor kaže “oko kuka”) i kontakt se događa kad su prsa već skoro pa paralelno sa stolom. Smatram da oba načina koriste lakat u određenoj mjeri, ali da je glavna razlika u korištenju ramenog zgloba… Europljanima fali pravovremeni okret tijela oko svoje osi, pa guraju loptu naprijed iz ramena, pri čemu se nadlaktica prvo gura nazad za zalet, pa onda opet naprijed na udarac i to je sve prilično sporo. Kinezima lakat jako malo pleše iza tijela, odnosno rameni zglob nema puno posla, jer se većina odrađuje nogama. Iz mog iskustva, što se u pripremi forehend spina lakat baci više iza leđa “za zalet”, pokret više sliči na “europski” nego na “kineski”.

Da stvorim podlogu za ovo, krećem učiti klince, od samog početka, da igraju forehend kontru što više nogama, a što manje rukom. Na početku klinci intuitivno mašu iz ramena, jer im se tako čini lakše. Onda im kažem da ćemo napraviti test: ispucat ću im 10 sporih loptica na forehend, ali s jako malim razmakom od jedne do druge, tako da ne stignu pripremiti slijedeći pokret nakon što udare, a oni broje koliko će ih staviti na stol. Nakon toga, ponavljamo test, ali kažem da pokušaju držati rame i nadlakticu kao u gipsu, a odrađivati udarac okretom cijelog tijela, kao vrtuljak koji se pokvario i trza se naprijed – nazad. Razlika između prvog i drugog testa zna čak biti 3/10 na prvom i 8/10 na drugom. Time im osvještavam koliko je bolje koristiti noge umjesto nadlaktice i stalno naglašavam da trebaju igrati forehend nogama i podlakticom, a ne ramenom (podlaktica je ipak potrebna, jer ne može ruka biti baš potpuno kao u gipsu).

Ono gdje po meni mnogi treneri griješe, čak i ako pokušavaju djecu naučiti kineski spin s korištenjem inercije iz okreta cijelog tijela, je da zanemare koliko cijeli pokret ode kvragu ako se lakat “baci” iza leđa. Ljudska anatomija je takva da noge i ruke imaju više brzih mišićnih vlakana, a leđa i prsa sporih, a oni miču nadlakticu nazad i naprijed. Igrač “baci” lakat iza leđa, ali ga ne stigne na vrijeme vratiti nazad, a loptica već samo što ga nije prošla… Da bi to kompenzirao i udario lopticu na vrijeme, ostavlja tijelo u položaju u kojem se već nalazi, jer kad bi još okrenuo tijelo nogama oko svoje osi, loptica bi ga udarila u reket dok mu je on još iza leđa. Rezultat je europski “ručni” spin, gdje tijelo stoji okrenuto u stranu, umjesto da se pri kontaktu već skoro okrenulo prsima prema stolu.”

P.S. Nisam “prolupao”, pa šaljem 2 puta obavijest o istom blogu, već je pao server, pa su zadnja 2 bloga nestala, te ih moram rekonstruirati. No, ovaj je nadopunjen, a i zbog važnosti teme, nije ga na odmet ponovno pročitati.