Pogledajte kako nastaju stolnoteniske zvijezde u Kini:

Sada ide par mojih “mudrih” komentara, koje slobodno preskočite. Prvo, morate, kao roditelj, biti “fest napaljeni” za stolni tenis da svoje dijete odvojite od doma, te ga sa 10 godina pošaljete u stolnoteniski internat. Time ste mu obilježili cijeli život, jer ste mu uzeli djetinjstvo, bezbrižnost i igru sa drugom djecom (ako toga još ima). Dijete sa takvim rasporedom sigurno neće postati vrhunski stručnjak ili znanstvenik, jer jednostavno premalo vremena posvećuje školi, ona je tu tek usput da se minimalno opismeni, a naglasak je na stolnom tenisu. Kolika je vjerojatnost da će baš njih dvoje biti slijedeći kineski šampioni? Vjerujem, 1‰ (promil) ili manja, jer, eto nisu ni na lokalnom natjecanju osvojili prva mjesta. Možda igraju i lošije od nekadašnji naših “velikih” nada Zubčića ili Filipa Zeljka. Ali, u konkurenciji njih tisuću i isto toliko trenera, nekog će ta ogromna konkurencija “natjerati” da istisne maksimum iz sebe i da se pretvori u stvarnog pobjednika. A, za ostalih 99.9% koji nisu uspjeli nikada više i nećete čuti, već tek ovako, usputno. Interesantno je da nagrada za pobjednike na turniru nije simbolična, kao kod nas, u vidu pehara, medalje i diplome, već novčana,  čime djecu od malena uče da je novac protuvrijednost izvrsnosti.

Svim čitaocima preporučam da pogledaju film “Gnothi Seauton” (grč. Upoznaj samog sebe) o nastajanju skijaške obitelji Kostelić.