U svakoj aktivnosti, pa tako i u igranju stolnog tenisa, igrač mora imati cilj. Može krenuti i bez jasnog cilja, ali nije vjerojatno da će ta aktivnost dulje potrajati. Naići će nešto novo, na izgled interesantnije i igrač će “odlepršati”. Što viši cilj postavio, normalno, za njegovo ostvarenje su potrebna i veća sredstva. Ona su novčana, vremenska, organizacijska, misaona, znači intenzivno razmišljati kako ostvariti postavljeni cilj. Generalni “problem” sa stolnim tenisom je da se u njemu relativno sporo napreduje. Iako početni koraci mogu biti brzi i učinkoviti, s vremenom i za svaki mali iskorak treba uložiti sve veći trud. Ciljevi mogu biti realni i nerealni. Nerealni cilj neće onemogućiti napredovanje, dapače, ali cijelo vrijeme će biti prisutan osjećaj neuspjeha.

Kada sam počinjao sa stolnoteniskom “karijerom” u 47. godini, nakon početne borbe sa lopticom i reketom, te udaranjem “Uhvati kako možeš” (eng. Catch as catch can), što je trajalo prvih godinu, dvije, zamislio sam si da bih jednog dana želio igrati 1. ligu Sokaz-a. Tada mi nije bilo jasno što je sve za to potrebno, ni kako to ostvariti, već je to više bila mantra. Igrao sam skoro svakodnevno, po raznim dvoranama, rijetko je bilo koje u kojoj me nije bilo, mijenjao drva i gume, angažirao trenere/ice. Nakon 5 – 6 godina shvatio sam da mi je taj cilj neostvariv, a da bi imao smisla. Jednostavno, bio sam prestar kada sam počeo, nisam imao ni talenta, a nisam želio iskoristiti lukavstvo, u vidu neke “fenirane” trave. Igrati neku ligu, a da te pri tome svi “tamburaju” (biti “pauza” igrač), nema smisla, opstanak je opravdan tek sa trećinom pobjeda. Sada, nakon 12 godina, sa 5 treninga tjedno, realno bih, kao 3. igrač, mogao igrati do 6. lige.

Ciljevi nisu fiksni, već su vremenom promjenjivi. Igrač koji momentalno najviše trenira u Sokaz-u, svakog dana, plaća trenere i sparing partnere/ice, pri tome se još i kondicijski priprema, te koristi dodatke prehrani, u 6 godina uspio je ući u sam vrh Sokaz natjecanja, TOP10. Ali, nije mu dosta! Pokušava igrati sa natjecateljima, ali tamo ne može dobiti boljeg juniora. Jednostavno je prespor i tu “stepenicu” više ne može prijeći. Nedavno me pitao kako da poboljša igru? Odgovor je jednostavan. Servis i prijem servisa čine 50% igre, a za to, uz maštu, treba odservirati milion loptica. Nije on jedini takav. Još jedan igrač u godinama je iz 1. lige Sokaz-a prešao u regularno natjecanje, sada igra 2. hrvatsku ligu. Zašto je katkada lakše igrati sa natjecateljima nego sa rekreativcima? Školovani igrači, u pravilu, imaju šabloniziranu igru, kod rekreativnih toga nema, svaki je svoja “priča”.

Cilj ne mora biti sudjelovanje u službenom natjecanju. Može biti postati glavna “faca” u društvu koje redovno igra u nekoj dvorani, tavanu ili garaži, neki su pak “kraljevi” betonskih stolova. Drugi mogu samo lupati lopticu, dobro se iskakati, iznojiti i nakon toga popiti pivo. Sve je to OK.

Treba razmisliti da li je cilj kratkoročan, pobijediti svoje sadašnje protivnike ili usvojiti kompletnu tehniku udaraca i kretanja u stolnom tenisu, sa obje strane, za što treba više godina. Ako je cilj pobjeda, “materijal” (soft, trava ili antispin) biti će od velike pomoći. No, samo izgrađivanje ispravne tehnike igre dugoročno će donijeti napredak. Nije mali broj “travaroša” kojima se nakon uvođenja plastičnih loptica, sa smanjenom rotacijom, igra potpuno “raspala”, jer su 90% loptica gurkali svojim materijalom, a na drugoj strani (FH) ne znaju izvesti običnu kontru.

Često se iz poraza mnogo više nauči nego iz pobjeda. Jer, ako ti ne ide na jedan način, to te tjera da razmišljaš, izmisliš novi servis, te nastavak igre. Ako te protivnik razvaljuje 1. spinom, pa te u nastavku otjera u pasivu, moraš skratiti servis, zatvoriti igru. Da li je cilj 1. lopticom “ubiti” protivnika ili prebaciti ih što više preko mreže, pa čekati tuđu pogrešku?

Sve to treba uzeti i kod slaganja idealnog reketa, znači da li “iskoristiti” sadašnje udarce ili napraviti takav kakav će dugoročno omogućiti usvajanje optimalne tehnike.

P.S. U naselju Dugave (Zagreb), u blizini osnovne škole, postavili su 3 nova betonska stola, pa se veselim stolnoteniskom proljeću i ljetu. Možda organiziram i Dugave Open, svjetsko prvenstvo u igri na betonskim stolovima  🙂 .