Talent i odricanje

Moram priznati, zadnjih 10-tak godina pregledavao sam naslovnicu Sokaz-a i nadao se jednom oglasu. Bilo je tamo svega, slika pobjednika, posljednjih pozdrava, obavjesti o rasporedu nadolazećih veteranskih turnira, popisa emisija Sokaz TV-a, koja je u međuvremenu ugasla… A, čega nije bilo? Pa, oglasa kojim neki zagrebački klub moli sve igrače da svoju djecu ili unuke upute na trening u njihov klub. Sumnjam da je razlog nevoljkost webmastera, već nezainteresiranost klubova. Jer, tko bi bolje od stolnotenisača podržao i financirao buduće igrače? Na nedavno završenom Europskom omladinskom prvenstvu obje medalje osvojila su djeca stolnotenisača, Ivor Ban zlatnu u paru, a on je sin i unuk igrača Sokaz-a, te brončanu u paru Hana Arapović, kći igračice i igrača, sada trenera. Da citiram onu: “Jabuka ne pada daleko od stolnoteniskog stabla“.

EP_Omladinsko_2018

Kako to funkcionira, prijenosom iz generacije u generaciju, najbolje se vidi na obitelji Karakašević, koju je, pod naslovom bloga, nedavno objavio ITTF. Priču o 3 naraštaja iznosi tata i djed Milivoj, ex vrhunski svjetski igrač i trener, a govori o njegovom sinu Aleksandru (Sale) i unuku. Što nam kaže? Ako tjeraš dijete na stolni tenis, a ono nema puno volje, neće dugo izdržati. Ali, dijete koje samo hoće, odraslo uz rekete, kojem nikad dosta dvorane, a hoće biti isto kao otac (majka) ili djed (baka) i nadmašiti ih, tu je šansa.

Op.a. To sam sve napisao 23.07.2018., kada je ITTF Education objavio video sa interviewom. Ali, onda su ga, bez ikakve obavijesti, uklonili, tako da je blog ostao “visiti”. Što raditi? Odustati, iako je poruka i bez videa jasna, ili ga beskonačno čekati? Ipak, odlučio sam ga objaviti, pri čemu kao zamjena služi slika iz videa i razgovor sa Milivojem, kojeg je objavio TV Zemun. Ako i kada video ponovno bude dostupan, postaviti ću ga na link.


Talent_i_odricanje

U nastavku, pogledajte kako je to kod kosooke, ovaj puta kineske, konkurencije:

Za kraj, ono najvažnije, stolnoteniska himna u izvedbi Discipline kičme:
“Ja imam šarene oči, novac neće doći. Novac neće doći, novac nikad neće doći!”

Aleksandar Karakašević

Aleksandar_Karakasevic

Ono što vrhunskog stolnotenisača čini legendom nije samo njegova igra, perfekcionizam u određenom segmentu, već i jedinstven karakter i temperament. Evo ga, na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008., u “razgovoru” sa trenerom Srbije Kalinićem, također vrhunskim ex-YU reprezentativcem (obavezno zvuk staviti na max):

A Sale (nadimak Aleksandra Karakaševića) je, uz Kreangu, ponajbolji svjetski backhandaš, najmekša ruka Europe, i tako već desetljećima. Počeo je sa ocem Milivojem, nekadašnjim reprezentativcem Jugoslavije, o čemu možete pročitati u slijedećem članku.

Ono što je interesantno je pogled u njegov privatni život, osim onog za stolom, i najnovija razmišljanja o stolnom tenisu, koja dosta korespondiraju sa našom situacijom.


Iako je tokom cijele igračke karijere imao puno uspjeha, među ostalim pojedinačnu brončanu medalju na Europskom prvenstvu, svakako najznačajniji su u mješovitim parovima sa Litvankom Rutom Paskauskiene.

Karakasevic_Paskauskiene

Kako igra danas? Pogledajte ga protiv Grka Gionisa:

Kada će Srbija ponovno imati igrača takve kvalitete? Nikad, pa ni tad’.

Pogledajte i ovaj dokumentarac “Aleksandar Karakašević – Šampion sa zemunske kaldrme”:

P.S. Poznati su i novi muški ekipni prvaci Hrvatske, to su, po prvi puta, Pituri (Libertas – Marinkolor iz Dubrovnika). Čestitke!